| SADRŽAJ |
|
Pripovjedač nas uvodi u priču opere: Zašao neki momak u šumu. Šumu Striborovu. A nije znao da je ovo šuma začarana. Svakakva se u njoj čuda zbivaju. Morala je pak ta šuma ostati začarana, dokle god u nju ne uđe netko kome je milija njegova nevolja nego sva sreća ovoga svijeta.
Nakon što se oprostio od majke s kojom sretno živi, momak odlazi u šumu gdje siječe drva. Iza stabla pojavljuje se zmija od koje se prvo prepadne, ali zmija potom postaje sve umiljatijom. Zmija mu se počinje sve više sviđati, pa on pomisli da je tako lijepa da bi je kući ponio. No to nije bila prava zmija, već radi grijeha i zlobe ukleta i u zmiju pretvorena ljudska duša. Nju je mogao osloboditi samo onaj tko bi se njome vjenčao. Pomislivši kako je momak budalast, zmija se pretvara u djevojku te traži od momka da se oženi njome. Momak povede djevojku-guju kući svojoj majci koja odmah uviđa da je snaha zapravo guja. Sin se razljuti. Njih troje nastavljaju živjeti zajedno, a snaha muči majku tjerajući je na razne poslove; traži od nje da joj donese snijega s vrha litice, da iz zamrznutog jezera donese šarana za ručak. Jednoga dana, majka nesretna jer joj snaha nije dopustila zakrpati sinovu košulju, zaziva Boga da joj pomogne. Pred kućom na hladnoći pojavi se djevojka koja prodaje drvca. Majka nema novca, ali djevojci krpa poderani rukav. Djevojka odlazi nasmijana i majci ostavlja svoj svežanj pruća. Kada su sin i snaha otišli u posjet kumovima, majka na ognjištu pali vatru tim drvcima. Vatra se sve više rasplamsava, a iz svakog drvca pojavi se stvor poput veselog plamička. To su razigrani Domaći, s kojima se majka veseli, ali ubrzo se sjeti svoje tuge i nevolje. Priča Domaćima svoju nesreću i moli ih za pomoć. Javlja se Malik Tintilinić koji predloži da pod kokoš podmetnu svračja jaja iz kojih će se izleći svračići, a snaha će se za njima polakomiti i isplaziti svoj zmijski jezik. U božićno vrijeme izlegli se svračići, a snaha zapovijedi majci da pozove seljane da ih vide. Kad ugleda svračiće, snaha počinje siktati i plaziti jezik pred cijelim selom. No sinu ni to nije dovoljno da uvidi što je učinio, već ljutit tjera majku od kuće. Majka je sama, daleko od kuće. Domaći i Malik Tintilinić odvode je svom starješini Striboru kojem uzbuđeno pričaju što se dogodilo. Stribor majci savjetuje da ostavi snahu i sina, nudi joj da se vrati u svoje rodno selo gdje bi vječito mladovala zaboravivši sve što je bilo poslije mladosti, pa tako i svoga sina. Majka zahvaljuje Striboru, no odbija to govoreći: Ali ja volim ostati u svoj nesreći a znati da imam sina, negoli da mi dadeš sve blago i sve dobro ovoga svijeta a da moram zaboraviti sina. Nakon tih njenih riječi, nestaju sve čarolije u šumi Striborovoj, nestaje i snaha-guja, a sin susreće djevojče koje je prodavalo drvca te dobiva oprost od majke. |
print  |
|