HNK Zajc - Rijeka

Vi ste ovdje: Početna > Arhiv > Sezona 2010/2011 > Novosti > Ožujak

TOPLA I MAŠTOVITA „ŠUMA STRIBOROVA“ KAO OPERA ZA VELIKE I MALE

Opera za velike i male "Šuma Striborova" Ivana Josipa Skendera prema libretu, scenariju i u režiji Ozrena Prohića te pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević bit će praizvedena u srijedu, 13. travnja 2011. u 19,30 sati u riječkom HNK Ivana pl. Zajca.
Operna verzija popularne bajke Ivane Brlić Mažuranić nastaje u koprodukciji riječkog Kazališta i Muzičkog biennala Zagreb a ideja o opernoj verziji jedne od najmaštovitijih i najzanimljivijih priča hrvatske književnosti "kuhala" se pune tri godine.

""Šuma Striborova" oduvijek je na mene ostavljala najdublji utisak - bajka o majci i sinu, zlu u liku snahe - zmije, veselim šumskim duhovima Domaćima, te Striboru, vladaru začarane šume. S tom sam se idejom obratio redatelju Ozrenu Prohiću, te smo ubrzo počeli rad na libretu. Zajednička želja nam je, u samom početku suradnje, bila napraviti operu za sve generacije, a izvorni tekst Ivane Brlić-Mažuranić za to je upravo savršen, razumljiv ljudima svake dobi i ono je što bi smo mogli nazvati "svevremenskim"", priča mladi skladatelj Ivan Josip Skender.
"U stvaranju glazbenog izričaja opere osnova su bili likovi i međuodnosi majke, zmije i Stribora, koji je na sceni prisutan tek u finalu opere, no glazbena atmosfera začarane šume već od početka kao da najavljuje njegovu pojavu", otkriva kompozitor dok Ozren Prohić ističe kako Skenderova glazba sadrži sve elemente suvremenih glazbenih trendova.
Raskošne kostime za "Šumu Striborovu" dizajnira mladi modni dizajner Juraj Zigman kojega nazivaju hrvatskim Christianom Lacroixom ali i enfante terrible-om hrvatske modne scene. O svojemu prvom susretu s radom u kazalištu kaže: "Opravdat ću danu mi priliku. To što nemam iskustva u teatru još mi je veći poticaj. Otkrit ću, riječka mezzosporanistica Kristina Kolar koja interpretira lik Snahe imat će najatraktivniji i najzanimljiviji kostim. Ona će se iz kostima zmije, dugog čak deset metara, pretvoriti u ženu koja, rekao bih, želi postati diva. Njezini kostimi bit će pravi fashion. I bit će jedini u predstavi koji će pokazati moju prepoznatljivu modnu estetiku".
Detalje o sceni otkriva priznati i nagrađivani scenograf Dalibor Laginja: "Prostor Šume Striborove bit će pun začudnih elemenata, ali u mom prepoznatljivom stilu. Kompletna scena će biti svedena na bitno, na znak. Primjerice, u Striborovu prostoru dominira zlato dok je ostali prostor scene puno mirniji, monokromatski. Ono što je važno reći jest da se scenografski približavam svojemu slikarskom opusu. Ovdje je riječ o iskustvu enformela na koji sam pokušao, najpreciznije rečeno, neodadaistički reagirati."
Redatelj Ozren Prohić, ujedno i ravnatelj riječke Opere poručuje: "To je plemenita, topla i maštovita priča i kao takvu trudimo se prenijeti ju na scenu. Vjerujem, kako ćemo na kraju dobiti iznimno atraktivnu predstavu s fantastičnom scenom i melodioznom glazbom."
Uloge su podijeljene domaćim riječkim snagama pa ćemo tako u ulozi Stribora slušati Sinišu Štorka dok će se u ulozi Malika Tintilinića izmjenjivati Sergej Kiselev i Marko Fortunato. Majku će interpretirati Mirella Toić i Anđelka Rušin. Uloga Sina, pak, povjerena je Davoru Lešiću i Voljenu Grbcu, a Snahe Kristini Kolar. Anamarija Knego Vidović i Marijana Radić izmjenjivat će se u ulozi Djevojčeta, a Pripovjedač je Robert Kolar.
Autorsku ekipu čine skladatelj Ivan Josip Skender, dirigentica Nada Matošević, libretist i redatelj Ozren Prohić, scenograf Dalibor Laginja, kostimograf Juraj Zigman, koreografkinja Maja Marjančić i oblikovatelj svjetla Deni Šesnić.

JURAJ ZIGMAN, DIZAJNER S HRVATSKOG MODNOG VRHA, KOSTIMOGRAF U RIJEČKOM KAZALIŠTU

Nije tajna da modni kreatori vole raditi i za kazalište! Tako je, primjerice, modni velikan Cristian Lacroix realizirao kostimografska rješenja za više od dvadeset kazališnih projekata, a Karl Lagerfeld obožava dizajnirati kostime za teatar kao što je to primjerice učinio za milansku La Scalu. I ostali kraljevi mode okušali su se u svijetu teatra ili su pak iz svijeta kazališta crpili inspiraciju za svoje modne kreacije poput Yves Saint Laurenta. Izlet iz mode u svijet kazališne kostimografije i obrnuto nije neobičan, a ovih dana ponajbolji je hrvatski modni dizajner Juraj Zigman ušao je u svijet kazališnih krojačnica riječkog HNK Ivana pl. Zajca.

Naime, upravo je taj mladi dizajner već sjajne i impresivne karijere, kojega mediji često vole uspoređivati upravo s Cristianom Lacroixom, kostimograf opere za velike i male "Šuma Striborova" čija je praizvedba u riječkom HNK Ivana pl. Zajca u srijedu, 13. travnja 2011.godine. O danoj mu i ukazanoj prilici Juraj Zigman, koji je završio prestižan talijanski fakultet „Instituto Europeo di Design IED“ u Milanu, kaže: "Uvijek sam svoje kolekcije na modnim revijama predstavljao na pomalo teatralan način. Htio sam im tako dodati još jednu dimenziju. Radio sam, primjerice, modne revije koje su scenski bile vrlo zanimljive, netipične, s motorima i bubnjevima na pisti. Uključivanje kazališnog segmenta u svijet mode oduvijek me zanimalo. Ljudi oko mene to su primjećivali i često mi govorili: "Mjesto ti je u kazalištu. Tamo možeš puno više dati te pokazati sve što možeš i znaš." I uistinu, u modi si limitiran „modom“, a iz mojeg se stvaralaštva, mislim, vidi da želim više od toga. Stoga, čim mi je bio ponuđen posao kostimografa za Šumu Striborovu, bez razmišljanja odgovorio sam : "Da, radit ću!" Neizmjerno sam sretan što mi se pružila prilika i opravdat ću je!“
Bez sumnje, Zigmanovi će kostimi za "Šumu Striborovu" biti neobično maštoviti.

Prema njegovim riječima najatraktivniji i najzanimljiviji svakako će bit kostim riječke mezzosporanistice Kristine Kolar koja interpretira lik Snahe. "Ona će se iz kostima zmije, dugog čak deset metara, pretvoriti u ženu koja, rekao bih, želi postati diva. Njezini kostimi bit će pravi fashion. I bit će jedini u predstavi koji će pokazati moju prepoznatljivu modnu estetiku". Najveći izazov predstavljalo mu je, priznaje, osmisliti kostime za muški i ženski zbor koji, pak, moraju funkcionirati poput cjeline. A s time se, dodaje, u svojemu radu još nije susreo. "U tom smislu Domaći su scenski najefikasniji. Fantastična modistica riječkog Kazališta Diana Cuomo za njih je izradila sjajne šešire koji su poprilično dugi, izrezbareni i djeluju rekao bih , poput skulpture, a njihove cipele, pak, imaju špiceve dugačke 18 centimetara. Bit će zahtjevno u njima hodati, znam, a opet to će scenski biti neizmjerno zanimljivo. I svi će ti kostimi pod rasvjetom oblikovatelja svjetla Denija Šesnića postati blještavi i začudno atraktivni."
Enfante terrible hrvatske modne scene, koji je pokazao i svoju socijalnu osjetljivost posvetivši svoju reviju radnicama tekstilne industrije "Kamensko", posebno se veseli timskom radu.
"Scena Dalibora Laginje je fantastična, inspirativna za kostime, za tonalitet boja. Uopće timski rad sa scenografom i redateljem Ozrenom Prohićem vrlo je poticajan . U modi imaš samo sebe, modni izričaj, a u teatru imaš rad u grupi gdje, uz autorsku ekipu, i pjevači daju osobnost kostimu. "
Ni Jurju Zigmanu bajka Ivane Brlić Mažuranić, naravno, nije nepoznata.
"Ponovno sam pročitao priču. Savršena je, s prekrasnom porukom i to je bio još jedan od razloga zašto sam pristao raditi predstavu. No, nisam htio istraživati kako su je drugi likovni umjetnici doživjeli i na koje su je sve načine ilustrirali. Jednostavno, htio sam u to krenuti ispočetka i zaboraviti na sve viđeno u djetinjstvu. Htio sam napraviti nove, drukčije kostime. I vjerujem da sam u tome uspio."

"DISKRETNI ŠARM BURŽOAZIJE" PRVA OVOSEZONSKA PREMIJERA RIJEČKOG BALETA

Prva ovosezonska premijera "Diskretni šarm buržoazije" prema motivima istoimenog filma Luisa Buñuela u produkciji Baleta na programu je u subotu 12. ožujka 2011. u 19,30 sati na velikoj sceni HNK Ivana pl. Zajca.

Koreograf i redatelj Staša Zurovac zajedno s istaknutim makedonskim skladateljem Marjanom Nećakom potpisuje autorstvo "Diskretnog šarma buržoazije". Iza njih je, podsjetimo, iznimno uspješan autorski projekt ostvaren za Riječke ljetne noći 2008. godine pod nazivom "Pjesma nad pjesmama". U ovom najnovijem zajedničkom uratku uz plesnu i glazbenu umjetnost zastupljeni su i svi drugi mediji, od dramske, likovne, lutkarske preko mimičke do filmske umjetnosti. "Svi su ti raznovrsni umjetnički elementi kompatibilni i jedni druge naglašavaju" kaže koreograf i redatelj Staša Zurovac te dodaje kako će primjerice video projekcije u predstavi publiku voditi iz scene u scenu. Uz to, u ovom najnovijem riječkom plesnom projektu uključeni su i glumci Hrvatske drame koji ravnopravno s plesačima kreiraju "Diskretni šarm buržoazije". "Naravno, predstava je u duhu Buñuelovog filma, presjek licemjernog i amoralnog društva i poruka da je utopija moguća jedino u umjetnosti kao mjestu gdje je greška ravnopravni i sastavni dio kreacije," poručuje Staša Zurovac, ujedno i ravnatelj riječkog Baleta. Dirigiranje "Diskretnog šarma buržoazije" povjereno je riječkom maestru Igoru Vlajniću a, istaknimo, uz orkestar riječke Opere solistički će nastupiti operni pjevači i zboristi Opere. Njima će se, pak, pridružiti i skladatelj Marjan Nećak koji ističe: "Glazba dodatno potencira velike emocije. Dio rečenica korištenih u glazbenom dijelu su iz Buñuelovog filma a dio sam napisao prema kontekstu filma. Sve sam to onda sklopio prema dramaturškom tijeku u dogovoru sa Stašom Zurovcem".
Plesni projekt "Diskretni šarm buržoazije" poput Buñuelovog filma višeslojno je preplitanje stvarnosti i snova, snova i snova u snovima, verbalnog i vizualnog. I tu su protagonisti kao i kod poznatog španjolskog filmskog redatelja Luisa Buñuela pripadnici visokog društva koji se ritualno okupljaju na večerama i iza čije se uglađenosti i besprijekornosti kriju ljudske mane i nesavršenosti. Film nagrađen Oscarom premijerno je prikazan 1972. godine i satira je koja nemilosrdno kritizira licemjerje i monstruozne moralne zločine buržoaskih tendencija. Danas je Buñuelov "Diskretni šarm buržoazije" kultni film koji i dalje oduševljava publiku diljem svijeta a čiji je naslov frazeologiziran do te mjere da je u različitim jezicima postao izvorom igre riječima.
Ostatak autorske ekipe čine stalni suradnici koreografa i redatelja Staše Zurovca a to su scenograf Žorž Draušnik, kostimografkinja Katarina Radošević Galić, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić i autor video materijela Marin Lukanović.
U predstavi sudjeluju: Dmitri Andrejčuk, Svetlana Andrejčuk, Leonid Antontsev, Oxana Brandiboura, Antonija Družeta, Benjamin Duran, Tena Ferić, Marta Kanazir, Kristina Kaplan, Andrei Köteles, Irina Köteles, Vitali Klok, Cristina Lukanec, Deana Marčić, Danijela Menkinovski, Laura Orlić, Svetlana Rasskazova, Paula Rus, Svebor Zgurić, Tanja Tišma, Marta Voinea, Sabina Voinea Vukman, Ashatbek Yusupzhanov i glumci Olivera Baljak, Alen Liverić, Jelena Lopatić, Davor Jureško, Žarko Radić, Tanja Smoje te orkestar Opere HNK Ivana pl. Zajca Rijeka i solisti: Marijana Radić, Anđelka Rušin, Vivien Galletta, Sergej Kiselev, Marjan Nećak i Saša Matovina.

PRAIZVEDBA PREDSTAVE "DISKRETNI ŠARM BURŽOAZIJE"

Predstava "Diskretni šarm buržoazije" prema motivima istoimenog Buñuelovog filma autora skladatelja Marjana Nećaka i koreografa i redatelja Staše Zurovca praizvedbu će doživjeti na pozornici riječkog HNK Ivana pl. Zajca u subotu, 12. ožujka 2011. u 19,30 sati.

Tim povodom na konferenciji za novinare koreograf i redatelj Staša Zurovac ujedno i ravnatelj riječkog Baleta istaknuo je: "Buñuelov film razotkriva svu licemjernost društava te se svakim njegovim ponovnim gledanjem otkriva nešto novo. Taj film bio je polazišna točka u radu a kroz igru u buñuelovskom stilu pokušali smo spojiti različite umjetnosti i to tako da sve funkcionira na logičan način a da opet bude neuhvatljivo".
"Ono što je bitno poručiti publici jest činjenica da ovo nije baletna predstava, već kazališna nastala kao projekt cijele kuće. Stoga ova predstava potvrđuje da iako smo nacionalna kuća, te iako živimo u teškim vremenima kada nam se financijska sredstva iz godine u godinu smanjuju, hrabro koračamo i neutabanim stazama donoseći publici svjetske i domaće praizvedbe te pružajući joj uvijek nešto novo", poručila je intendantica riječkog Kazališta Nada Matošević Orešković. Autor glazbe Marjan Nećak istaknuo je kako je s velikim užitkom radio s riječkim orkestrom Opere kao i solistima, članovima zbora Opere.
"Spoj raznovrsnih stilova i emocija pružit će gledateljima istinski glazbeni užitak", rekao je Marjan Nećak istaknuvši svoju želju da predstava gostuje u pariškoj Olympiji.
Dirigiranje praizvedbom kao i repriznim izvedbama povjereno je riječkom maestru Igoru Vlajniću. "Pokušavamo otključati sve ono što je u notama zaključano. Nadam se da ćemo u tome uspjeti te da ćemo svojom interpretacijom dirnuti sve one koji će nas doći slušati i gledati", rekao je dirigent Igor Vlajnić naglašavajući kako susret s potpuno novim i nikada izvođenim djelom u sebi nosi teškoće, odgovornost ali i privilegij.
Uz orkestar riječke Opere solistički će nastupiti operni pjevači i zboristi Opere kao i skladatelj Marjan Nećak.
"Glasom i emocijama podcrtavam neizmjerno kreativne i emotivne trenutke koje plesači i glumci izvode na sceni. Iznošenje emocija poput pjevanja kroz plač iznimno je vokalno i tehnički zahtjevno", istaknula je pjevačica Vivien Galletta dok je njezina kolegica Marjana Radić pak, naglasila: "Riječ je o dramskoj interpretaciji svega onog što se događa na sceni. A to ne samo da je zanimljivo nego predstavlja i pjevački izazov." U ovom najnovijem projektu riječkog Kazališta uključeni su i glumci Hrvatske drame poput Olivere Baljak koja je kazala: "Marjan Nećak je sjajan, rukopis Staše Zurovca oduvijek volim tako da sam odlučno prihvatila novi izazov".
U autorskoj ekipi su i scenograf Žorž Draušnik, kostimografkinja Katarina Radošević Galić, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić i autor video materijela Marin Lukanović.
U predstavi sudjeluju plesači Dmitri Andrejčuk, Svetlana Andrejčuk, Leonid Antontsev, Oxana Brandiboura, Antonija Družeta, Benjamin Duran, Tena Ferić, Zoran Jakšić, Marta Kanazir, Kristina Kaplan, Andrei Köteles, Irina Köteles, Vitali Klok, Cristina Lukanec, Deana Marčić, Danijela Menkinovski, Laura Orlić, Svetlana Rasskazova, Paula Rus, Svebor Zgurić, Tanja Tišma, Marta Voinea, Sabina Voinea Vukman, Ashatbek Yusupzhanov i glumci Olivera Baljak, Alen Liverić, Jelena Lopatić, Davor Jureško, Žarko Radić, Tanja Smoje te orkestar Opere HNK Ivana pl. Zajca Rijeka i solisti:Marijana Radić, Anđelka Rušin, Vivien Galletta, Sergej Kiselev, Marjan Nećak i Saša Matovina.
Reprizne izvedbe su na programu: 14., 15., 16., 18., 19. i 21. ožujka 2011. u 19,30 sati u riječkom HNK Ivana pl. Zajca.

Mirisni sponzor predstave: Viktor Koncept Store

RIJEČKI HNK S PREDSTAVOM "CRNAC" GOSTUJE U HNK ZADAR

Nagrađivana predstava riječkog HNK Ivana pl. Zajca "Crnac" u četvrtak, 10. ožujka 2011. u 20 sati gostovat će u HNK-u Zadar.
"Crnac" žanrovski određen kao roman u kazališnim skicama praizveden je 28. ožujka 2009. u riječkom Kazalištu i nastao je prema debitantskom romanu Tatjane Gromače, najzanimljivije književnice mlađeg naraštaja. Priču o djevojčici a potom djevojci, o etnički miješanoj obitelji, o životu u vrijeme rata i nakon njega sa svim njegovim posljedicama režirao je poznati slovenski redatelj Tomi Janežič a dramaturginja je Magdalena Lupi.

"Upravo kombinacija romana i dasaka ono je što ovu predstavu razlikuje od ostalih. Uglavnom bez dijaloga i pretežno narativna, predstava "Crnac" odjeknula je publikom. Kako za koga i ovisno u kolikoj mjeri, ostavila je dojam, emociju, misao ili diskusiju. Ostavila je trag i potrebu da se o njoj govori i piše" stoji u obrazloženju Nagrade „Dr. Đuro Rošić" HNK Ivana pl. Zajca za najbolju dramsku predstavu u cjelini u sezoni 2008./2009. Osim ovom, predstava "Crnac" ovjenčana je Grand prixom na 10. međunarodnom festivalu komornog teatra „Zlatni lav" u Umagu. Jelena Lopatić za ulogu "Ona " primila je na Nagradu "Marul" na 20. Marulićevim danima u Splitu i Nagradu „Zlata Nikolić" HNK Ivana pl. Zajca za najbolje ostvarenu žensku ulogu u dramskom programu u sezoni 2008./2009. Damir Orlić nagrađen je Nagradom „Raniero Brumini" HNK Ivana pl. Zajca za najbolje ostvarenu mušku ulogu u dramskom programu u sezoni 2008./2009 za 28 uloga u predstavi „Crnac" T. Gromače.

Prema riječima kritičara Igora Ružića "Crnac" je ponajprije univerzalna pripovijest koja svoju različitost ne može i ne želi skrivati“. Poseban čar Gromačinog romana jeste taj što je pisan očima djevojčice. Čak kada ona postaje djevojkom i ženom, svijet gleda zaigranom djetinjom naivnošću i iskrenošću, životnim pokretačima uz koje zapravo jedino uspijeva opstati. Lik djevojčice i žene interpretira Jelena Lopatića a uz nju su i glumci Tanja Smoje, Bojan Navojec, Olivera Baljak, Zdenko Botić, Anastazija Balaž Lečić, Jasmin Mekić, Damir Orlić, Sabina Salamon i Biljana Torić. „Glumački uvjerljiva Jelena Lopatić jedina tumači jednu ulogu, ali u rasponu od djevojčice do žene. Ona je istovremeno i figura žrtve te društveno stigmatiziranog i marginaliziranog pojedinca. Tanja Smoje igra niz uloga, a najdojmljivija je u ulozi neurotične i nesigurne Majke. Odnos između nje i Oca, kojega tumači Bojan Navojec, ilustriraju pokušaji da u isto vrijeme izgovore rečenice koje na kraju ostaju »visjeti u zraku«. Iz mnoštva likova koje igra, Olivera Baljak najupečatljivija je u ulozi Babe, dok je nekoliko začudnih uloga ostvario Zdenko Botić – u rasponu od dječaka u kratkim hlačama, do postarijeg Ljubavnika i Čardaka“, pisala je nakon praizvedbe u Rijeci kritičarka Novog lista Kim Cuculić.
Autorsku ekipu čine, uz istaknutoga slovenskog redatelja Tomija Janežiča, koji potpisuje i scenografiju i dramaturginja Magdalena Lupi, kostimografkinja Sandra Dekanić i skladatelj Tomaž Grom. Oblikovanje svjetla potpisuju zajednički Boris Blidar i redatelj Janežič.

"DISKRETNI ŠARM BURŽOAZIJE" U MIRISIMA "NICHE" PARFEMA

Mirisi "Diskretnog šarma buržaozije", predstave u produkciji Baleta riječkog HNK Ivana pl. Zajca, parfemi su progresivnog francuskog "niche" branda "Etat Libre d'Orange" čiji je ekskluzivni distributer za Hrvatsku Victor Koncept d.o.o. iz Zagreba.
Tako će četvrta dimenzija plesnog projekta "Diskretni šarm buržoazije", autorskog projekta skladatelja Marjana Nećaka te koreografa i redatelja Staše Zurovca, biti istinski mirisni doživljaj.

Naime, mirise koji nose provokativna imena poput "Don't Get me Wrong Baby, I don't Swallow", "Vraie Blonde" i "Putain des Places" osjetit će svi posjetitelji na premijeri u subotu, 12. ožujka 2011. godine a i press materijali bit će prožeti mirisima istaknute francuske parfumerske kuće čiji je osnivač Etienne de Swardt. Sve to omogućit će nam, naravno, tvrtka "Victor Koncept Store" poznata kao prva konceptualna trgovina u Hrvatskoj koja je unutar svoje trgovine osnovala i prvu "niche" parfumeriju u Hrvatskoj. Tijekom svojega šestogodišnjeg postojanja ta je tvrtka ostvarila ekskluzivna zastupstva za područje Lijepe Naše s više od 25 svjetskih "niche" parfumerijskih kuća. Dodajmo, "niche" parfemi namijenjeni su istinskim parfemskim znalcima te se kao alternativa masovnoj proizvodnji mirisa prodaju u ograničenim količinama i na malom broju prodajnih mjesta na svijetu. U "niche" parfumeriji posebice se cijeni kreativnost bez kompromisa te umjetnički aspekt sveopće umješnosti u stvaranju parfema koji nisu namijenjeni za masovnu parfemsku produkciju. Inspiracije za "niche" parfumeriju mogu biti: potpuno prirodne esencije, geografski uvjetovani lokaliteti, uporaba sintetičkih materijala, priča jednog cvijeta ili mirisnog ploda poput ruže, vanilije...
Francuski "niche" brand "Etat Libre d'Orange", poručuju iz Viktor Koncepta Storea, svojom se iskričavošću i mladenačkom zanesenošću te olfaktivnim manifestom i jedinstvenim mirisnim "dadaizmom" izvrsno spaja s elementarnim idejama Buñuelovog nadrealizma prikazanog u "Diskretnom šarmu buržoazije". Ovo nije prva suradnja između riječkog HNK Ivana pl. Zajca i Viktor Koncept Stora. Sve je počelo 2007. godine kada se prvi put u Hrvatskoj gledateljima ponudila olfaktivna priča jednog poznatog umjetničkog djela. Tako je dvorana riječkog Kazališta tijekom baleta "Romeo i Julija" bila obavijena mirisom parfema "Juliette has a gun".
Ove će se pak godine posjetitelji riječkog HNK-a moći uvjeriti kako su mirisi "Etat Libre d' Orange" po mnogočemu jedinstveni i osebujni. Iza parfema "Vraie Blonde" krije se priča o savršenoj plavuši zavodnici koja ima sve, od senzacionalnog hoda žene mačke preko savršeno oblikovanog tijela do super seksi haljine. Ona je američki san u boji, ona ima sve o čemu brineta samo može sanjati! Parfem u sebi ima komponente poput aldehida, pačulija, bijelog papra... I iza parfema "Don't Get me Wrong Baby, I Don't Swallow" krije se zavodnička priča. Sve počinje rukom na zatiljku vrata. Tu je i "američki" poljubac. Mirisne komponente su jasmin, cvijet naranče, jantar, pačuli, kakao.... "Putain des Places" pak donosi miris koji asocira na femme fatale. Ne mašta li svaka žene o tome da bude zavodnica u baru ili pak da se preda među najluksuznijim svilenim plahtama! Parfem sadrži komponente poput ljubica, kože, đumbira, rižina praha ...
I za kraj što reći nego uživajte u mirisnoj poslastici i budite dio nove kazališne povijesti na ovim prostorima.

Mirisni sponzor predstave: Viktor Koncept Store

S USPJEHOM PRAIZVEDEN "DISKRETNI ŠARM BURŽOAZIJE"

Predstava "Diskretni šarm buržoazije" prema istoimenom Buñuleovom filmu autora skladatelja Marjana Nećaka i koreografa i redatelja Staše Zurovca s uspjehom je praizvedena na riječkim kazališnim daskama u subotu, 12. ožujka 2011. godine. Dugotrajnim pljeskom ispraćena je cjelokupna ekipa te "polifone-glazbeno scenske fantazmagorije" kako ju je okarakterizirala kritičarka Svjetlana Hribar, a očekivano, najjači pljesak dobili su Staša Zurovac i Marjan Nećak.

"U svojoj redateljskoj viziji Zurovac nije jednostavno transponirao film u kazališni medij, već je pomoću originalne glazbe Marjana Nećaka kreirao vlastiti umjetnički svijet u kojemu se prožimaju različite izvedbene forme", istaknula je Kim Cuculić u "Novom listu" dok je novinarka Hrvatskog radija - Radio Rijeke Glorija Fabijanić Jelović skrenula pozornost da "ono što očarava je glazba Marjana Nećaka, bujna, snažna, emotivno nadiruća, ekspresivna, s izvrsnim orkestrom i sjajnim pjevačima." I Kim Cuculić pohvaljuje glazbeni segment predstave pišući: "Marjan Nećak kombinira različite stilove kreirajući atmosferu i emocionalni naboj pojedinih prizora za koje je zaslužan i dirigent Igor Vlajnić. Uz članove orkestra, koji su postali i akteri filmskog dijela, treba istaknuti i soliste Marijanu Radić, Anđelku Rušin, Vivien Gallettu, Sergeja Kiseleva, Marjana Nećaka i Sašu Matovinu."
Treba naglasiti kako je "Diskretni šarm buržoazije" okupio umjetnike triju grana riječkog HNK-a, članove Baleta, Hrvatske drame te Opere. "Sukladno konceptu, plesači su se ovoga puta nešto više morali oslanjati na glumačku ekspresiju, dok su glumci uz ekspresivnost slijedili i koreografske zamisli", napisala je Kim Cuculić.
Novinarka "Vjesnika" Ljiljana Mamić Pandža kao i Kim Cuculić ukazala je i na društveno angažirani dio predstave. "Autorski dvojac nije ostao po strani aktualnih zbivanja, posebice u pitanju uličnih prosvjeda u Hrvatskoj. Zurovac i Nećak ovim su uratkom osudili licemjerje i moralnu izopačenost, a posebice veliku razliku između bogatih i siromašnih koja iz dana u dan postaje sve veća. Učinili su upravo ono što umjetnici i intelektualci trebaju činiti u takvim okolnostima; propitivati i potaknuti na razmišljanje gledatelje predstave," istaknula je Mamić Pandža dok je Cuculić izvijestila: "Bunjuelovska satira na buržujski mentalitet, Vlast, Vojsku Crkvu, kod Zurovca je prerasla u zastrašujuću viziju današnjeg društva kojim caruju nemoral, licemjerje i sve veći jaz između bogatih i siromašnih. Taj problem jasno je sažet u svega jednoj rečenici izgovorenoj na hrvatskom jeziku – u trenutku hedonističkog opijanja šampanjcem Žarka Radića (u ulozi konobara, očuha, generala...) spominje kontejnere prepune smrznutih penzionera. Aluzija na ove prostore, ali i autoironijski komentar predstavlja i sintagma "musique balkanique"".
Izvrsna glazba Marjana Nećaka kao i prepoznatljiv a opet posve nov rukopis Staše Zurovca u izvrsnoj interpretaciji svih sudionika "Diskretnog šarma buržoazije", vjerujemo, dovoljan su razlog da u riječkom HNK Ivana pl. Zajca provedete 75 minuta.
Reprizne su izvedbe na programu: 14., 15., 16., 18., 19. i 21. ožujka 2011. u 19,30 sati u riječkom HNK Ivana pl. Zajca.

MOĆNA PREMIJERA OPERE "LA FORZA DEL DESTINO" / "MOĆ SUDBINE"

Ovacijama i burnim desetominutnim pljeskom publika je u riječkom HNK Ivana pl. Zajca nagradila pjevačku i autorsku ekipu na premijernoj izvedbi Verdijeve opere "La forza del destino" pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević, u režiji Ozrena Prohića i pod pokroviteljstvom INE Industrije nafte d.d. Oduševljenje najnovijim uprizorenjem, rijetko u Hrvatskoj izvođene Verdijeve opere "La forza del destino", iskazali su i kritičari.

"Veliki pothvat riječke Opere", "Publika tri sata bez daha", "Moćna premijera" i ""Moć sudbine" pokazala moć riječke Opere" samo su neki od medijskih naslova koji poručuju kako je riječka produkcija "Moći sudbine" iznimna predstava. "Začudno lijepa predstava, režijski u svakom segmentu do detalja profesionalno promišljena, sa ujednačeno sjajnim solistima i odlično vođenim orkestrom koji je uigrano i nenametljivo pratio scensku igru", riječi su novinarke HRT-a Radio Rijeke Glorije Fabijanić Jelović.
Kritičar Novog lista Ramiro Palmić je, pak, ustvrdio: "Riječka Opera pod vodstvom maestre Nade Matošević još je jednom pokazala da je u stanju vlastitim snagama realizirati velika i zahtjevna glazbeno-scenska djela na zavidnoj umjetničkoj razini".
Izvrsne kritike prate i sve pjevače. Tako je Branimir Pofuk u Jutarnjem listu istaknuo: "Gostujući tenor Luis Chapa kao Don Alvaro, a još dojmljivije domaći bariton Siniša Hapač kao Don Carlo, bili su uživljeni, uigrani i moćno raspjevani", dok je Gloria Fabijanić Jelović uputila pohvale riječkoj primadoni Olgi Kaminskoj poručivši u eter da je "vrhunski izradila svoju ulogu, pokazujući svu snagu svoga glasa u sjajno dinamički izrađenim čistim visinama."
"Scensko i glasovno osvježenje predstavljala je pojava basa Siniše Štorka u ulozi Markiza di Calatrave. Moćna i kontrolirana glasa te scenski dojmljiv i dostojanstven bio je sjajni bas Ivica Čikeš kao Otac Gvardijan, a prvak zagrebačke Opere , bariton Siniša Hapač, do kraja ispjevanom frazom i dobrom dikcijom, suverenom gestom u duetima i prizorima, ostvario je upečatljiv lik Don Carla di Vargasa. Svojim solo nastupima i dvopjevima Hapač i Chapa u trećem činu opere zaslužili su i osobite simpatije", napisao je Ramiro Palmić.
Verdijeva opera "La forza del destino" sjajna je predstava u svim svojim segmentima.
"Ono što fascinira od početka do kraja, puna tri i pol sata, su savršeno stopljena četiri vrlo važna segmenta; monumentalno jednostavna i funkcionalna scena Dalibora Laginje u čistom ali čarobnom svjetlu Zorana Mihanovića, upotpunjeno bogatim i maštovitim crno bijelim kostimima, sa dodatkom crvenog i zlatnog, Irene Sušac i sve to još u nezaobilazno upečatljivoj zborskoj koreografiji Maje Marjančić", ističe Glorija Jelović Fabijan. S druge strane, za Branimira Pofuka "Vrhunac predstave, u kojoj sponzorski novac Ine nije uludo bačen, četvrti je čin". Ramiro Palmić, pak, skreće pozornost, na dirigenticu Nadu Matošević koja je "nakon uložena ogromna truda oko pripreme projekta, cjelokupni ansambl vodila suverenom muzikalnom gestom, a čitav je ansambl odgovorio angažiranim muziciranjem s mnogo emocija i zanosa."
"Riječki se teatar ponovno potvrdio u postavama velikih i zahtjevnih glazbeno-scenskih djela na zavidnim umjetničkim standardima", zaključio je Palmić, a Fabijanić Jelović: "Predstava je to koju treba slušati i gledati svim svojim čulima, bez obzira na vrijeme trajanja, jer čarolija je potpuna. Dugo su kazalištem odjekivali povici bravo uz snažni pljesak. Želimo ovoj predstavi dug vijek trajanja na riječkoj sceni, zaslužila je!"

Reprizne izvedbe Verdijeve opere "La forza del destino"/"Moć sudbine" na programu su riječkog HNK Ivana pl. Zajca 14. veljače kada ulogu Leonore prvi put pjeva izvrsna mlada sopranistica Vedrana Šimić, potom 19., 25., 26. i 28. veljače te 1.ožujka 2011. godine s početkom u 19,30 sati.

GITARISTIČKI RECITAL TVRTKA SARIĆA "IZ EUROPE I JUŽNE AMERIKE"

"Iz Europe i Južne Amerike" naziv je koncerta priznatoga hrvatskoga gitarista Tvrtka Sarića koji će biti održan u subotu, 19. ožujka 2011. u 12 sati u foyeru riječkog HNK Ivana pl. Zajca u sklopu ciklusa "Subotnje matineje u foyeru". Na programu su djela kubanskog skladatelja Lea Brouwera, paragvajskog Barriossa Mangore te europskih Niccole Paganinija i Nikite Koshkina. Sva četvorica kompozitora svojim su skladbama postali svjetski poznati, a svojim su, pak, virtuoznim i magičnim sviranjem gitare osvojili publiku.

Koncert će početi SonatomLea Brouwera (1939.) koji je u svojoj dugogodišnjoj karijeri napisao mnoštvo skladbi za solo gitaru, nekoliko koncerata za gitaru i više od 40 kompozicija za film. Njegovi početni radovi stvarani su pod utjecajem narodne kubanske glazbe, a tijekom 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća na njega su snažan utjecaj imali moderni kompozitori poput Luigija Nona i Iannisa Xenakisa.
Potom će uslijediti djelo najvećeg violinista virtuoza svih vremena Niccoloa Paganinija (1782.-1840.) koji je jednako dobro svirao i gitaru kao što je i uspješno skladao glazbu za taj instrument. Izvodit će se njegova Grande Sonata. Koncert će se nastaviti izvedbom najpoznatijeg djela ruskoga gitarista i skladatelja Nikite Koshkina (1956.), djela poznatim pod nazivom Usher-Waltz inspiriranim pričom Edgara Allana Poea Pad kuće Usherovih, a skladanim za slavnoga gitarista Vladislava Blaha. I za kraj gitarističkog recitala bit će izvedena skladba Un Sueño en la FlorestaBarriosa Mangora (1885.-1944.), za kojega je gitarist John Williams rekao: "Kao gitarist i kompozitor Barrios je najbolji od najboljih. Njegova je glazba bolje oblikovana, više poetična! U konačnici, bezvremenska."
Gitarist Tvrtko Sarić rođen je Gospiću. Glazbenu naobrazbu započeo je u Rijeci gdje se tri godine školovao u klasi Nikole Jedrlinića da bi potom maturirao u Zagrebu u klasi prof. Ištvana Römera. Diplomirao je u klasi prof. Darka Petrinjaka na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Na Visokoj školi za glazbu u Lovranu pohađao je jednogodišnju specijalizaciju u klasi prof. Gorana Listeša. Tijekom studija i kasnije, usavršavao se na domaćim i međunarodnim majstorskim tečajevima (V. Dešpalj, M. L. Saomarcos, D. Russell, R. Issac, M. Barrueco). Kao solist i komorni glazbenik nastupao je, među ostalim, u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Poljskoj, BiH, Meksiku i SAD-u. Kao solist nastupao je sa Zagrebačkomfilharmonijom, Celjskim godalnim orkestrom, te gotovo svim gudačkim kvartetima u Hrvatskoj. Nastupa u orkestru Zagrebačke filharmonije i ansamblu Cantus. Od 2010. godine član je renesansnog ansambla Minstrel, gdje svira lutnju.
Do sada je izdao tri nosača zvuka. Prvi je Insieme iz 2001. godine, s pijanistom Damirom Gregurićem u izdanju slovenske izdavačke kuće Coda. Dva su u izdanju Aquarius recordsa: solistički nosač zvuka Recital iz 2006. godine te „and than...turn to the mountain...“ sa slovenskim flautistom Matejem Grahekom snimljen 2007. godine.
Osnivač je i umjetnički ravnatelj nekoliko glazbenih ciklusa na području grada Gospića i Ličko-senjske županije. U zvanju višeg predavača zaposlen je na Učiteljskom fakultetu u Rijeci, odsjek u Gospiću.

KamovFest: IZLOŽBA MIRKA ZRINŠĆAKA U KAZALIŠNOM ATRIJU

Kao novina u programu ovogodišnje manifestacije KamovFest odnosno uključivanje likovne umjetnosti, čiji je umjetnički voditelj i selektor likovni umjetnik Dalibor Laginja, bit će otvorenje izložbe skulptura, kiparskih instalacija i recentnih radova Mirka Zrinšćaka u atriju HNK Ivana pl. Zajca u subotu, 2. travnja u 18 sati. Izložba će ostati postavljena do kraja KamovFesta odnosno do 2. svibnja 2011. godine.

Riječ je o izložbi umjetnika međunarodne reputacije i svjetskog formata, koji, daleko od urbane vreve, živi i stvara na Učki. Pjesnik i filozof među kiparima, kako ga često nazivaju,
rođen je 1953. godine u Voloskom, Opatija. Studirao organizaciju kulture pri Filozofskom fakultetu u Rijeci, a zatim slikarstvo na Accademiji di belle arti u Veneciji kod prof. Emilia Vedove. Boravi godinu dana kao gost umjetnik u Kielu (Njemačka). Potom nekoliko godina živi i stvara u ataljeu na Veprincu, a 1992. godine seli u više dijelove Učke odnosno drvenu kolibu usred šume. Od 1997. živi i radi u planinskom selu Vela Učka.
Dobitnik je Nagrade Grada Rijeke 1996. godine, te je odlikovan za osobite zasluge u kulturi Odlikovanjem reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1997. godine.
Godine 1995. predstavnik je Republike Hrvatske na 46. venecijanskom biennalu. Predstavlja hrvatsku suvremenu umjetnost u Sao Paolu (Brazil), Santiago de Chileu (Čile), Buenos Airesu (Argentina), Osaki (Japan), Beču (Austrija), Bratislavi (Slovačka), Berlinu (Njemačka)...
Njegovi radovi su u stalnom postavu Muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu i zbirkama svih relevantnih kolekcija u državi i inozemstvu.
O njegovom radu snimljeno su tri dokumentarne emisije na HTV-u i četiri dokumentarne emisije u inozemstvu. Hrvatska pošta izdala je marku s reprodukcijom njegovog rada. Osnivač je Centra za multimedijalna istraživanja Učka - Maj i Kolonije za pejzažno kiparstvo i fotografiju.
Član je Umjetničkog odbora Goranske kiparske kolonije, HDLU-a Rijeka i HZSU-a.

BOGAT I ZAOKRUŽEN PROGRAM 2. KAMOVFESTA

Program drugog izdanja manifestacije KamovFest, koja će se održati u razdoblju 31. ožujka do 2. svibnja 2011., predstavljen je na konferenciji za novinare, kada je uz ostale programe kao što su izložba kipara Mirka Zrinšćaka, okrugli stol na temu „Recepcija Kamovljeva djela“ ili ispitna predstava studenata režije Akademije dramske umjetnosti „Tragedija mozgova“, najavljena i druga premijera ansambla Baleta odnosno koreografska radionica njegovih članova pod naslovom „Blue butterfly“.

Govoreći o programu manifestacije ustanovljene i pokrenute prošle godine u povodu 100. obljetnice smrti Janka Polića Kamova, intendantica Nada Matošević Orešković je naglasila kako se uspjelo uobličiti jedan vrlo promišljen, zanimljiv i zaokružen program i unatoč tome što manifestacija nije prepoznata u smislu bolje financijske potpore. Najavila je dvije „kućne“ premijere odnosno praizvedbe u okviru KamovFesta, u produkciji Baleta i Hrvatske drame koja će uprizoriti predstavu „Sjajno mjesto za nesreću“ prema romanu Damira Karakaša u dramatizaciji Nine Mitrović te u režiji Dalibora Matanića. Uz to je naglasila, kako će KamovFest od ove godine, uz djela Janka Polića Kamova, sve više prostora otvarati suvremenim hrvatskim autorima, kao svjevrsni pandan glazbenoj manifestaciji Zajčevi dani.
O likovnom programu odnosno o izložbi skulptura, kiparskih instalacija i recentnih radova jednog od ponajboljih hrvatskih kipara Mirka Zrinšćaka, govorio je njen selektor i voditelj tog dijela programa Dalibor Laginja, kazavši kako je u KamovFestu vidio sjajnu prigodu da publika i izvan galerijskih prostora, uklopljene u drugačiji ambijent, vidi radove Mirka Zrinšćaka koji inače vrlo rijetko izlaže, a upravo će ovom prilikom u atriju Kazališta izložiti i neka recentna, javnosti još nepoznata djela.
Tema „Recepcija Kamovljeva djela“ na okruglom će stolu 15. travnja u foyeru Kazališta ponovno okupiti vrsne kamovologe odnosno poznavatelje života i književne ostavštine Janka Polića Kamova, a to su ove godine, prema najavi voditelja i moderatora Mladena Urema, dr. Darko Gašparović, dr. Danijela Bačić – Karković te akademik Nedjeljko Fabrio. Oni će se između ostalog baviti Kamovljevim dramskim stvaralaštvom, koje vjerojatno ima najslabiju recepciju unutar Kamovljeva opusa.
A uprvo potaknut KamovFestom, profesor na Odsjeku za režiju Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu Ozren Prohić, usmjerio je, kako je rekao svoje studente ka čitanju Kamovljevih drama jer misli kako, nažalost, danas u Hrvatskoj zapravo ne postoji recepcija Kavovljevih drama. Na uzvratnu reakciju svojih studenata nije trebao dugo čekati, a iz nje se razvila ispitna produkcija studenata režije ADU, koju će se moći, u okviru KamovFesta, pogledati 15. travnja u 20 sati u Osnovnoj školi „Grivica“ na Pećinama tj. bivšem Park hotelu.
„Iako se Kamovljeve drame zna reći da imaju artificijelnu ili nesceničnu rečenicu, Kamov će u ovoj predstavi progovoriti – krikom“, zaključio je Ozren Prohić.

SVJETSKI DAN KAZALIŠTA UZ „OPERU ZA TRI GROŠA“

I ove će se godine 27. ožujka u kazalištima diljem svijeta već tradicionalno slaviti Svjetski dan kazališta. Od 1962. godine, ITI organizira obilježavanje toga Dana, a datum je povezan je s otvorenjem prve kazališne sezone u Teatru nacija u Parizu.
HNK Ivana pl. Zajca taj će događaj obilježiti dan ranije odnosno uči Svjetskog dana kazališta. Prije početka popularne predstave „Opera za tri groša“ Brechta-Weilla u režiji Eduarda Milera, u subotu, 26. ožujka glumice Hrvatske drame Biljana Torić i Anastazija Balaž Lečić tim će povodom čitati međunarodnu i hrvatsku poruku. Međunarodnu poruku ove je godine napisala poznata dramatičarka, glumica, redateljica i teoretičarka iz Ugande Jessica A. Kaahwa, a autor hrvatske poruke je akademski glumac Krunoslav Šarić.

HRVATSKA PORUKA

Vjerojatno se potreba da nešto prikazuju kod jednih javila u isto vrijeme kad i potreba kod drugih da to gledaju. I kroz kakve god promjene je ljudsko društvo prolazilo ta uzajamna potreba nije prestajala. Umjetnici (pisci, redatelji, glumci) uvijek su reagirali na sve što je činilo ljudski život. Dakle, kazalište je nudilo svoje priče o životu i smrti, o ljubavi, o časti, o zloći, o dobroti, o slobodi. A publika je željela biti svjedokom tih priča. Jer, koliko god se činilo da su te priče bunt ili pohvala umjetnika ozračju u kojem se živi, one postaju kazalište tek kad ih publika provjeri. I kada mi na sceni uvjerimo vas u gledalištu da mislimo isto, dobije se ljepota naše povezanosti. A kada završe glumačke parade, i fantastično otpjevane arije, i izvrsno otplesane baletne priče, ja znam da smo ta tri sata u kazalištu i mi i vi bili netko drugi, usudio bih se reći bolji ljudi. Uz to, nama na sceni je možda najljepše saznanje da je svako umjetničko postignuće mali, ali značajan korak u kazališnoj vječnosti.

Krunoslav Šarić, akademski glumac

P.S. Često sam stajao sa strane na pozornici u Dubrovniku i uživao gledajući sjajnu predstavu „Kate Kapuralica“. Na jednoj izvedbi dođe mi vrlo zabrinut dežurni predstave i kaže: „Ne znam što da činim? U zadnjem redu dvoje jedu sendviče.“ Brzo sam ga umirio: „Bolje je za predstavu da jedu nego da izlaze!“

MEĐUNARODNA PORUKA

Kazalište u službi čovječanstva

Današnje je okupljanje istinski odraz ogromnog potencijala kazališta za mobiliziranje zajednica i premošćivanje onoga što nas razdvaja.

Jeste li ikada pomislili kako bi kazalište moglo biti jedno moćno oruđe za mir i pomirenje? I dok nacije troše silne sume novca na misije za održavanje mira u područjima silovitih sukoba diljem svijeta, malo je pažnje posvećeno kazalištu kao jednoj izravnoj mogućnost utjecanja na sukobe.

Kako mogu stanovnici majke Zemlje postići univerzalni mir kada instrumenti koji se koriste dolaze od izvanjskih i represivnih snaga?

Kazalište suptilno prožima ljudsku dušu koju stežu strah i sumnje. Mijenja sliku o samome sebi – i otvara jedan svijet mogućnosti za pojedince, a time i zajednicu. Ono može dati smisao dnevnim stvarima i u isto vrijeme osujetiti nesigurnu budućnost. Ono se može uključiti u politiku nekog naroda na jednostavne načine. Zbog toga n što je sveobuhvatno, kazalište predstavlja jedno iskustvo koje je u stanju promijeniti predrasude.

Osim toga, kazalište je dokazano sredstvo zagovaranja i promicanja ideja koje poštujemo i spremni smo se za njih boriti kada ih se oskvrnjuje.

Kako bismo se pripremili za budućnost, moramo pronaći mirne načine suživota, razumijevanja, poštivanja i prepoznavanja pozitivnog u svakom ljudskom biću.

Kazalište je upravo taj univerzalni jezik pomoću kojega šaljemo poruke mira i pomirenja.

Aktivnim uključivanjem svakog od nas, kazalište može privući mnogo duša kako bi se prevladale nepravde. Na taj način, ono pruža pojedincu priliku novog rođenja temeljenog na novootkrivenom znanju i stvarnosti.

U provođenju društvenih promjena i reformi zajednica, kazalište već postoji u područjima zahvaćenim ratom te među bolesnim i siromašnim stanovništvom. Sve je veći broj priča o uspjesima kazališta koje je mobiliziralo javnost i izgradilo svijest o potrebi pomaganja žrtvama s poslijeratnim traumama.

Međunarodni kazališni institut su mjesto i ljudi koji pružaju utjehu i veselje poniženima, bolesnima i siromašnima.

Stoga je travestija šutjeti u vremenima kao što su naša, šutjeti o moći kazališta, i dopustiti vladarima oružja da održavaju mir na svijetu.

Pozivam vas na Svjetski dan kazališta promislite o toj mogućnosti i prihvatite kazalište kao univerzalno oruđe za dijalog, društvene promjene i reforme.

I dok Ujedinjeni narodi troše ogromne sume novca na misije održavanja mira diljem svijeta, kazalište je spontana, ljudska, jeftinija i daleko moćnija alternativa.

Iako kazalište ne mora biti jedini način za stvaranje mira, ono bi svakako trebalo biti uvedeno kao učinkovito oruđe u misijama za održavanja mira.

Jessica A. Kaahwa, Uganda
S engleskog prevela: Lidija Zoldoš

POPULARNE „PTIČICE“ IZ GAVELLE STIŽU U ZAJC

U nastavku programa „Nedjeljom u Zajcu“, u okviru kojeg riječko Kazalište ugošćuje popularne a istodobno umjetnički visokovrijedne predstave te pruža prigodu riječkoj publici da upozna kazališno stvaralaštvo iz drugih sredina, u nedjelju,3. travnja 2011. u 18 sati gostuje zagrebačko Gradsko dramsko kazalište „Gavella“ s predstavom „Ptičice“ Filipa Šovagovića u režiji Ozrena Prohića, podnaslovljenom kao „zatvor zvan čežnja“.

"Ptičice", druga Šovagovićeva drama, poput ostalih njegovih tekstova odbija bježati od hrvatske svakodnevice te kao da, prateći skupinu zatvorenika koji u zatvoru odlučuju osnovati bend nazvan "Ptičice", pokušava pobrojati što više toga što u našem "sada i ovdje" ne valja. "Ptičice“ su prilika da poslušamo priče koje nam žele ispričati Cigan, Flekica, Rade, Pljuga, Žir, Desa, Zdenka, Piro, Eva i Crta. Inače, do kraja 90-ih uglavnom poznat kao glumac, Filip Šovagović se od 1998. i praizvedbe "Cigle" do 2004. godine i praizvedbe "Jazza" u okviru festivala „Riječke ljetne noći“, predstavio i dokazao kao jedan od naših najzanimljivijih suvremenih dramatičara.
U predstavi igraju: Boris Svrtan, Ranko Zidarić, Enes Vejzović, Filip Šovagović, Slavica Knežević, Zoran Gogić, Bojana Gregorić Vejzović, Sreten Mokrović, Ankica Dobrić, Siniša Ružić. Autorsku ekipu, uz redatelja Ozrena Prohića, čine i scenograf Ivo Knezović, kostimografkinja Irena Sušac, autor glazbe Srđan Sacher, suradnica za scenski pokret Blaženka Kovač Carić te oblikovatelj svjetla Olivije Marečić.
Ovu iznimno popularnu predstavu, uz kontinuirano i nesmanjeno zanimanje publike od premijere u svibnju 2005. godine, prate i izvrsne kritike. Tako je Katarina Kolega iz "Slobodne Dalmacije“ napisala: „Najveći biser ove predstave su ipak glumci koji su briljantnom glumačkom izvedbom Šovagovićevim likovima uistinu udahnuli život, učinivši ih ljudima "od krvi i mesa". ... Idealna glumačka podjela, izvrstan tekst i sjajno pogođena režija ovoj predstavi jamče dug opstanak na kazališnim daskama i puno gledalište." A Boris B. Hrovat u „Vjesniku“ je pak zaključio: “ ... Šovagovićeve "Ptičice" u režiji Ozrena Prohića i izvedbi zagrebačkoga kazališta "Gavella" zanimljiva su i provokativna predstava, koja je naišla na srdačnu, dobronamjernu i raspoloženu publiku, sklonu burnim reakcijama na pojedine (doista duhovite) replike.“