HNK Zajc - Rijeka

Vi ste ovdje: Početna > Arhiv > Sezona 2010/2011 > Novosti > Prosinac

DODIJELJENE NAGRADE RIJEČKOG HNK ZA NAJBOLJA DRAMSKA, OPERNA I BALETNA OSTVARENJA

Već tradicionalno, u foyeru riječkog HNK Ivana pl. Zajca održana je svečana dodjela Nagrada HNK Ivana pl. Zajca, a drugu godinu za redom pod pokroviteljstvom Allianza iz Zagreba. Ove godine nagrade su dodijeljene u dramskom programu za proteklu sezonu, u opernom programu u sezonama 2008./2009. i 2009./2010. te u baletnom programu u sezonama 2007./2008., 2008/2009. i 2009./2010. O nagradama i priznanjima odlučila je prosudbena komisija u sastavu: Bruno Bontempo, urednik dvotjednika „Panorama“; Adriana Car Mihec, profesorica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci; Svjetlana Hribar, novinarka i kritičarka „Novog lista“; Iva Rosanda Žigo, asistentica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci te Davor Schopf, urednik na Hrvatskom radiju i kritičar dvotjednika „Vijenac“.

Predstava "Opća bolnica" Hriste Bojčeva u režiji Matjaža Latina najbolja je dramska predstava u cjelini HNK Ivana pl. Zajca u sezoni 2009./2010. te joj je pripala Nagrada "Dr. Đuro Rošić" dok je najboljom opernom predstavom u protekle dvije operne sezone proglašena "Adriana Lecouvreur" Francesca Cilèe pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević i u režiji Ozrena Prohića te joj je pripala Nagrada "Boris Papandopulo".
Najbolje baletno ostvarenje u cjelini u protekle tri sezone riječkog Kazališta jest predstava "Romeo i Julija" Sergeja Sergejeviča Prokofjeva u koreografiji i režiji Staže Zurovca i pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević koja se okitila Nagradom "Boris Papandopulo".
Najbolju žensku ulogu u dramskom programu ostvarila je Elvia Nacinovich za uloge u predstavi "Tutto sulle donne"/"Sve o ženama" te joj je pripala Nagrada "Zlata Nikolić". S druge strane, najbolju mušku ulogu u dramskom programu ostvario je Zdenko Botić za ulogu Dede u "Općoj bolnici" za što je dobio Nagradu "Raniero Brumini".
Vedrana Šimić za ulogu Adriane Lecouvreur dobila je Nagradu "Štefanija Lenković" za najbolje ostvarenu žensku ulogu u opernom programu, a Robert Kolar za ulogu Michonneta u predstavi "Adriana Lecouvreur" dobio je Nagradu "Milan Pihler" za najbolje ostvarenu opernu mušku ulogu.
Nagrada "Olga Orlova" za najbolje ostvarenu žensku baletnu ulogu pripala je Cristini Lukanec za uloge: Djevojke u "Čudesnom mandarinu", Gđice Burstner u "Procesu", Nimfe Syrinx u "Daphnis i Chloé" te uloge u alternaciji: Julije u "Romeu i Juliji" i Ane Arkadjevne Karenjine u "Ani Karenjinoj". Andrei Köteles dobitnik je Nagrade "Olga Orlova" za najbolje ostvarenu baletnu mušku ulogu i to za uloge: Romea u "Romeu i Juliji", Alekseja Kiriloviča Vronskog u "Ani Karenjinoj" i Josefa K. u "Procesu".
Ove godine dodijeljeno je i pet posebnih priznanja i to: u dramskom programu Posebno priznanje "Dr. Đuro Rošić" Goranu Lelasu za ideju i kostimografiju predstave "Somewhere city" ansambla Talijanske drame te promicanje kazališta za djecu; u opernom programu dva posebna priznanja "Boris Papandopulo": predstavi "Madama Butterfly" za glazbeni izvedbeni domet na premijernoj izvedbi pod dirigentskim vodstvom Ivana Repušića i s Hui He u ulozi Cio-Cio-San i Davoru Lešiću za ukupan doprinos repertoaru riječke Opere i sudjelovanje u svim premijernim produkcijama u dvije protekle kazališne sezone. Dodijeljena su i dva posebna priznanja "Boris Papandopulo" u okviru baletnog programa i to: gostujućem plesnom paru Bojani Nenadović Otrin i Ronaldu Savkoviću za izvedbu i domet na premijernoj izvedbi predstave "Ana Karenjina" u koreografiji Dinka Bogdanića te Staši Zurovcu za autorski doprinos riječkom Baletu u protekle tri kazališne sezone odnosno predstave „Romeo i Julija“, „Proces“ i „Daphnis i Chloe“.
U ime pokrovitelja nagrada HNK-a Allianza Zagreb sve nagrade je kazališnim umjetnicima uručio Kristijan Buk, član Uprave Allianz Zagreb dok je predsjednik prosudbene komisije za dodjelu nagrada Bruno Bontempo uručio posebna priznanja.

U nastavku su obrazloženja Nagrada:

NAGRADA „DR. ĐURO ROŠIĆ“ za najbolju dramsku predstavu u cjelini:
Predstava „OPĆA BOLNICA“ Hriste Bojčeva u režiji Matjaža Latina i izvedbi ansambla Hrvatske drame

Žanrovska heterogenost, osobiti intelektualni humor te sasvim suptilno iznijeta aktualnost suvremenoga trenutka – dramaturška je okosnica na temelju koje bugarski dramatičar Hristo Bojčev, gradi jedan groteskni, intimni i nadasve emotivni svijet. Političko-sociološko, odnosno ideološko određenje opće bolnice što kao metafora prostorne neodređenosti sugerira apsolutni rasap tradicionalnih sustava vrijednosti, u Bojčevu dramskom svijetu, svojega distingviranoga, ali svakako ravnopravnoga partnera, iznalazi prvenstveno u iluziji. Postupak je to kojim se eksplicite otvara prostor za izgradnju likova čija se dramska pozicija podržava, ali i podražava fantazmatskom projekcijom njihove istinske žudnje, nesvjesnih poriva kao i bijega od represivne i depresivne današnjice.
Transpozicija pak dramskoga teksta pa i njegova scenska aktualizacija u režiji Matjaža Latina, neće odviše odudarati od onih zadatosti što ih postavlja Bojčev predložak. Režija gradi scensku igru u skladnom nizanju prizora bez naglih zahvata, promjena u ritmu ili pak naznaka suvremenih eksperimentalnih rješenja. Pridodamo li k tome i vizualno efektnu scenografiju što s pomoću visećih najlonskih zastora i nekoliko razbacanih bolničkih kreveta simbolički priziva kaotičnost scenske događajnosti – složit ćemo se kako Latin stvara situaciju što zahtjeva apsolutnu angažiranost glumačke igre.
Deformiranjem se psihološkoga stanja likova (amnezija, skleroza, hipermnezija) omogućuje poigravanje vremenskim kategorijama pa se na taj način percepcija prošlosti, sadašnjosti odnosno budućnosti rastapa i sjedinjuje u dimenziji svevremenosti koju prožima svijet fantazma i bajke.
Redateljski postupak tek skicira aktualnost političkoga trenutka kojemu je, u nemoći suprotstavljanja iz pozicije realnoga, eksplicite dana mogućnost poricanja u dodiru s onostranim. Na taj se način otvoreno odbija interiorizacija pa ludički karakter scenske igre promišljeno zaustavlja imaginarno i tako otvara mogućnost suprotstavljanja represivnom karakteru stvarnosti.
Zaključujemo, stoga, kako spretno dramaturško i režijsko čitanje Bojčeva predloška, pa u tom kontekstu i iznijansirana, ujednačena i u potpunosti razrađena psihološka glumačka igra, ovu riječku opću bolnicu smješta u jedan nadasve intiman i prisan milje. Vještim se međuprožimanjem humora i groteske oživljuje propitivanje apsurdnosti egzistencije u specifičnom optimističnom ozračju, oblikujući pritom iznimno kompaktnu, emotivno dojmljivu kazališnu cjelinu.

PREMIO „ZLATA NIKOLIĆ“ miglior interprete femminile / NAGRADA „ZLATA NIKOLIĆ“ za najbolje ostvarenu žensku ulogu:
ELVIA NACINOVICHper i personaggi nello spettacolo „Tutto sulle donne“/“Sve o ženama“ di Miro Gavran /
ELVIA NACINOVICH za uloge u predstavi „Tutto sulle donne“/“Sve o ženama“ Mire Gavrana u režiji Neve Rošić i izvedbi ansambla Talijanske drame

In un insieme compatto e ben omogeneo, composto dalle ottime Elvia Nacinovich, Elena Brumini e Rosanna Bubola, bravissime interpreti della commedia “Tutto sulle donne”, Elvia Nacinovich ha offerto un ennesimo saggio delle sue capacità interpretative. A partire dalla sfida di dover affrontare, in cinque storie di vita alternate e intrecciate, altrettanti ruoli diversi e personaggi di tutte le fasce d'età, che vanno dalla bambina che frequenta l'asilo, all'anziana di una casa di riposo per pensionati. Tutto ciò ha richiesto continui passaggi e trasformazioni in rapida sequenza ed a ritmo incalzante. Effervescente, sempre pronta a cogliere le possibili, disparate sfumature di ogni personaggio, Elvia Nacinovich è apparsa circostanziata e convincente nei ruoli tragici, misurata ed efficace in quelli comici, tutti ruoli che in questa commedia di Gavran mostrano l'intimo della donna, le sue ambizioni, non sempre realizzate, e poi passione, debolezza e coraggio, sarcasmo ed egoismo... Elvia Nacinovich ha dato un’ulteriore prova delle sue qualità attoriali, che si manifestano anche nella possibilità di stabilire uno stretto, spontaneo contatto con il pubblico, tanto più importante in un lavoro come "Tutto sulle donne", nel quale attori e spettatori vengono a trovarsi “dalla stessa parte", condividendo lo spazio del palcoscenico.

Iz odlične, kompaktne glumačke trojke koju su činile Elvia Nacinovich, Elena Brumini i Rosanna Bubola, uz sjajnu kolektivnu igru u predstavi “Tutto sulle donne/Sve o ženama”, Elvia Nacinovich je još jednom podarila nekoliko veoma uspjelih interpretativnih kreacija. Bio je pravi izazov utjeloviti pet lica, u furioznom ritmu stalnih transformacija i prelaska u pet izmjeničnih i isprepletenih životnih priča, u slijedu različitih životnih razdoblja u rasponu od djevojčica iz vrtića do žena u poodmakloj dobi. Opuštena i razigrana, uvjerljiva u tragičnim, upečatljiva i odmjerena u komičnim likovima Gavranove komedije, koji razotkrivaju čas žensku intimu i (neostvarene) ambicije, čas snažne emocionalne strasti, slabosti i odlučnosti, kao i zajedljivosti i sebičnosti. Elvia Nacinovich je potvrdila još jedanput svoje iznimne glumačke kvalitete, koje joj omogućavaju i prisniji, spontaniji kontakt s publikom, kao u slučaju “Tutto sulle donne/Sve o ženama”, izvedena na pozornici koju glumci dijele s gledateljima.

NAGRADA „RANIERO BRUMINI“ za najbolje ostvarenu mušku ulogu:
ZDENKO BOTIĆza ulogu Dede u predstavi „Opća bolnica“ Hriste Bojčeva u režiji Matjaža Latina i izvedbi ansambla Hrvatske drame

Nesnošljiva sadašnjost što je u Općoj bolnici rezultat u prvome redu političke datosti (promišljanje odnosa zemalja Istočnoga bloka i Europe) jedan je od osnovnih poticaja što eksplicite omogućuje bijeg u imaginarno. To je, dakle, polje sazdano od neprekinute niti želja, prostor metaforičkih dijaloga i kretanja, konačnica kojoj se žudnja usmjeruje u nadi za ostvarenjem. Fantazam se prema tome širi u nedostižno, k točki što konstantno izmiče i pritom se strogo opire mogućnosti vlastite realizacije. Međutim, kako bi se imaginarno pokrenulo potreban je trenutni dojam ili barem prilika što omogućuje aktivaciju sadašnjega događaja. Stoga, prizori samotničkoga i intimnoga očaja riječkoga Dede (Zdenko Botić) ekspresivno, ali u potpunosti smireno naznačuju mogućnost pokretanja fantazmatske slike.
Jer, u jednoj tako nonšalantno i zapravo tek usputno upućenoj replici Kontuzovu, Dedov glumački izričaj ima dovoljno snage za pokretanje čitavoga niza događaja na sceni što katkad graničeći s karikaturom vrhunac dostižu u vedrim i razigranim dijalozima.
Međutim, konstantno prisutan smireni ton govorenoga izraza kao i dominantna mirnoća pokreta – pokazuju izvanrednu ujednačenost fizičkoga čina i psihološkoga momenta. Na taj način Botiću u potpunosti uspijeva uspostaviti ravnotežu između svjesnoga i nesvjesnoga, duhovnoga i fizičkoga, objektivnoga i subjektivnoga – a što u konačnici i omogućuje strukturiranje događaja na sceni. Ovaj riječki Deda tako svojom sugestivnošću pokreće maštu, potonja pak emotivno pamćenje (već proživljene događaje), a što je zapravo izvan dosega svjesnoga. On otvara prostor unutrašnjoj žudnji, snu na javi te ga svjesno i s mnogo iskustva vodi natrag u iskonsko – u retoriku same pozornice. Egzistencija u fantazmu moguća je prema tome isključivo u teatru, a Deda pak evocira problematiku podrijetla i otvoreno postavlja pitanje njegove svrhe. Međutim, logično i duhovito predavanje tekstu što ima sposobnost izazvati ljepotu izgovorene riječi svoj vrhunac doživljava u posljednjem prizoru predstave. To je pobjeda onostranoga što je imamo zahvaliti upravo Botićevoj glumačkoj emociji, i koja ima sposobnost okupiti raznovrsnost scenskih elemenata objedinjujući ih pritom u istinitoj fikciji.

RICONOSCIMENTO SPECIALE DOTT. ĐURO ROŠIĆ: / POSEBNO PRIZNANJE „DR. ĐURO ROŠIĆ“:
GORAN LELAS per l'idea e i costumidello spettacolo „SOMEWHERE CITY“ del Dramma Italiano e la promozione del teatro ragazzi /
GORAN LELAS za ideju i kostimografiju predstave „SOMEWHERE CITY“ ansambla Talijanske drame te promicanje kazališta za djecu

U OPERNOM PROGRAMU U SEZONAMA 2008./2009. I 2009./2010

NAGRADA „BORIS PAPANDOPULO“ za najbolje operno ostvarenje u cjelini:
Predstava „ADRIANA LECOUVREUR“ Francesca Cilèe pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević i u režiji Ozrena Prohića

Opera HNK-a Ivana pl. Zajca nastavlja operom "Adriana Lecouvreur" Francesca Cilèe blistav put vrhunaca hrvatske operne reprodukcije.
Rijetko je koja operna premijera gledatelja odmah izravno oduševila koloritom pozornice sljubljenim s koloritom glazbe kao premijera "Adriane Lecouvreur", tako da je predstava doista užitak za uho i za oko.
Dirigentica Nada Matošević nadahnuto je ostvarila vrhunsku uravnoteženost svih glazbenih elemenata sa solističkim dionicama zanosne talijanske raspjevanosti. Pjevačka protagonistička ekipa s dvije podjele prvorazredna je.
Orkestar je postigao pregnantan, sjajan zvuk i velik dinamički raspon, a Zbor se istakao u punoj mjeri, naročito ženski dio u baletnom prizoru trećeg čina.
Redatelj Ozren Prohić, uz pomoć scenografa Dalibora Laginje i kostimografkinje Irene Sušac, ostvario je predstavu čistih, jasnih linija i razrađenih odnosa među likovima koji su doneseni živo i uvjerljivo. Prikazana je iskrena ljubav naslovne junakinje prema kazalištu i voljenom čovjeku. Završni prizor Adrianine smrti lajtmotivički je povezan i zaokružen s početnim prizorom kazališnog pokusa, poentirajući tako mjesto besmrtnosti naslovne junakinje u Talijinu hramu, Comédie-Française.
"Adriana Lecouvreur" odlična je, nadahnuta predstava bez slabe točke, najbolja operna izvedba u sezoni 2009./2010. i ponos hrvatske operne reprodukcije.

NAGRADA „ŠTEFANIJA LENKOVIĆ“ za najbolje ostvarenu žensku ulogu:
VEDRANA ŠIMIĆ za ulogu Adriane Lecouvreur u istoimenoj predstavi Francesca Cilèe pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević i u režiji Ozrena Prohića

Na čelu dviju ravnopravnih pjevačkih podjela Cilèine "Adriane Lecouvreur" zablistala je mlada sopranistica Vedrana Šimić kao Adriana.
Predano je iskoristila priliku za studioznu pripremu naslovne uloge u suradnji s dirigenticom Nadom Matošević i redateljem Ozrenom Prohićem i kreirala je bogatim podatnim glasom i lijepom scenskom pojavom. Njome se, nakon otpjevanih desetak glavnih uloga unatrag nekoliko godina, uglavnom u Zagrebačkoj operi, potvrdila i nametnula kao jedna od najdarovitijih i najperspektivnijih umjetnica mladoga naraštaja hrvatskih opernih pjevača. Do punoga su izražaja došle njezine vokalne i pjevačke odlike lirico-spinto soprana poput lijepe boje glasa, njegove ujednačenosti, spoja plemenitoga metala i mekog baršuna, prirodnih bogatih dubina, čvrstoće srednjih položaja, mekoće i sjaja visokog registra te prelijepih piana.
Donijela je paletu glumačke i vokalne izražajnosti, nalazeći dobru mjeru svih sastavnica lika.

NAGRADA „MILAN PIHLER“ za najbolje ostvarenu mušku ulogu:
ROBERT KOLAR za ulogu Michonneta u predstavi „Adriana Lecouvreur“ Francesca Cilèe pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević i u režiji Ozrena Prohića

Iako se uloga inspicijenta (redatelja) Michonneta u Cilèinoj operi "Adriana Lecouvreur" uobičajno ne ubraja među glavne, interpretacija baritona Roberta Kolara uzdigla je njegovo tumačenje među protagonistička ostvarenja dviju pjevačkih podjela.
Robert Kolar kao Michonnet bio je pravo otkriće. Predvodio je niz manjih uloga u operi kao niz malih bisera. Postupno napredujući u ansamblu Riječke opere, Robert Kolar stalno se razvija i napreduje, tako da je sada spreman preuzeti i najsloženije umjetničke zadatke.
Kao Michonnet postigao je punu umjetničku zrelost i dao cjelovito zaokruženu kreaciju. Iz njega je isijavala dobrota u scenskome nastupu i plemenitost u pjevačkoj frazi i tonu. Dirljivo je ostvario topao lik koji vjerno prati ljubljenu Adrianu i sklanja se u sjenu kako joj ne bi pomutio sreću s Mauruzijom.

POSEBNO PRIZNANJE „BORIS PAPANDOPULO“
DAVOR LEŠIĆ za ukupan doprinos repertoaru riječke Opere u dvje protekle kazališne sezone

POSEBNO PRIZNANJE „BORIS PAPANDOPULO“
Predstava „MADAMA BUTTERFLY“ za glazbeni izvedbeni domet na premijernoj izvedbi pod dirigentskim vodstvom Ivana Repušića i s Hui He u ulozi Cio-Cio-San.

U BALETNOM PROGRAMU U SEZONAMA 2007./2008., 2008./2009. i 2009./2010.

NAGRADA „BORIS PAPANDOPULO“ za najbolje baletno ostvarenje u cjelini:
Predstava „ROMEO I JULIJA“ Sergeja Sergejeviča Prokofjeva u koreografiji i režiji Staše Zurovca i pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević

Ovim baletom, Staša Zurovac (kao koreograf i redatelj) te autorska ekipa – dirigentica Nada Matošević, scenograf Žorž Draušnik, kostimografkinja Katarina Radošević Galić i dizajner svjetla Deni Šesnić – stvorili su cjelovečernje plesno djelo koje svojom snagom ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Iako je koristio suvremeni plesni pokret, Zurovac ga je znao postaviti na klasične osnove što djeluje na plesače ali i gledatelja poput snažnog magnetnog polja.
Mada pred sobom nije imao mnogoljudni ansambl, kakav je uobičajen za izvedbu baleta "Romeo i Julija", Staša Zurovac uspio je angažiranjem cjelokupnog riječkog ansambla postići upečatljivu predstavu, koja slijedi Shakespearov predložak ali i sa suvremenog aspekta govori o bezrazložnom nasilju i žrtvovanim bićima...
Također treba napomenuti da je ovom izvedbom na riječkoj sceni započeo niz baleta uz izvedbu orkestra uživo, što je daljnji napredak u cjelokupnom izvrsnom dojmu riječkih baletnih predstava.

NAGRADA „OLGA ORLOVA“ za najbolje ostvarenu žensku ulogu:
CRISTINA LUKANEC za uloge: Djevojke u „Čudesnom mandarinu“, Gđice Bürstner u „Procesu“, Nimfe Syrinx u „Daphnis i Chloé“ te uloge u alternaciji: Julije u „Romeu i Juliji“ i Ane Arkadjevne Karenjine u „Ani Karenjinoj“

Kao prvakinja ansambla riječkog Baleta, Cristina Lukanec tijekom posljednje tri sezone u različitim je ulogama – glavnim i vodećim – pokazala svu raskoš svog talenta i dobre plesačke škole iz koje potiče. Impresivan je njezin doprinos ulozi Djevojke u Šparemblekovom "Čudesnom mandarinu". Iako se radi o koreografiji originalno nastaloj desetljećima unatrag, Djevojka u izvedbi Cristine Lukanec nameće tragičnu i jednako aktualnu priču. U ansambl baletu "Proces", ona se izdvojila kreacijom Gospođice Bürstner, pridonoseći svojom pojavom i tjelesnim pokretom dramatici predstave. Jednako upečatljivo pamtimo ju i kao Nimfu Syrinx, u predstavi "Daphnis i Chloé", u ulozi koja plijeni unošenjem čitavog bića u imaginarnu scensku situaciju.
Cristina Lukanec bila je i Julija (u alternaciji s Laurom Popa), a nosila je izvedbe jednog od najpopularnijih baleta posljednjih sezona, igrajući naslovnu rolu Ane u predstavi "Ana Karenjina". Njen partnerski i privržen umjetnički život došao je posebno do izražaja u ovoj predstavi, koja je još jedna perla u niski uloga za pamćenje ove baletne umjetnice.

NAGRADA „OLGA ORLOVA“ za najbolje ostvarenu mušku ulogu:
ANDREI KÖTELES za uloge:Romea u „Romeu i Juliji“, Alekseja Kiriloviča Vronskog u „Ani Karenjinoj“ i Josefa K. u „Procesu“

Svojim sjajnim kreacijama u predstavama Baleta HNK Ivana pl Zajca, Andrei Kőteles posljednjih se godina nametnuo kao vodeći plesač riječkog ansambla. Izvrstan u podršci a impresivan u solo nastupima, on je podjednako snažno tumačio romantičnog i pravdoljubivog Romea u baletu "Romeo i Julija", koliko i nesretnog, izgubljenog Josefa K. u "Procesu". On je plesač koji tehnikom i stavom plijeni pažnju, a plesačkim umijećem oduševljava publiku.
Kao Vronski, u naslovu "Ana Karenjina", imao je možda i najteži zadatak, kojem je tijekom izvedbi odgovorio punom snagom. Njegova odanost partneri(ca)ma na sceni stvara onaj emotivni luk neophodan za puni dojam svakog prizora, onaj scenski fluid koji publika prepoznaje kao razlog zbog kojeg voli baletnu umjetnost.

POSEBNO PRIZNANJE „BORIS PAPANDOPULO“
STAŠA ZUROVAC za autorski doprinos riječkom Baletu u tri protekle kazališne sezone odnosno predstave „Romeo i Julija“, „Proces“ i „Daphnis i Chloé“.

POSEBNO PRIZNANJE „BORIS PAPANDOPULO“
Gostujući plesni par BOJANA NENADOVIĆ OTRIN I RONALD SAVKOVIĆ za izvedbe i domet na premijernoj izvedbi predstave „Ana Karenjina“ Rodiona Ščedrina u koreografiji i režiji Dinka Bogdanića, pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević i produkciji riječkog Baleta.

POKROVITELJ NAGRADA HNK IVANA PL. ZAJCA RIJEKA

MAŠTOVITI ORIGINALNI CVJETNI BUKETI

Lijepa je vijest da je djelatnica riječkog HNK Ivana pl. Zajca Bojana Borovac, suradnica na pripremi scena i kostima, a na prijedlog također djelatnice HNK Andree Labik, osmislila bukete koji su, izrađeni od ostataka materijala iz kazališnih i slikarskih radionica, poput krpica, dugmadi i žica te ostalih elemenata koji se koriste u izradi scenografija, postali prekrasni, ljupki i nadasve maštovito originalni cvjetni buketi.

„Upotrijebila sam otpad, reciklirala sam ga i na kreativan način preoblikovala u nešto sasvim novo i drukčije. Zadovoljna sam jer vjerujem da je rezultat estetki primamljiv“, kaže Bojana Borovac te dodaje „postoji mnogo načina da pretvorite obične, stare i pokvarene predmete u potpuno nove i inventivne umjetničke kreacije“.

DAVID DOIASHVILI REŽIRA DRAMU „ŽIVOT LUDE“ U KOPRODUKCIJI HNK IVANA PL. ZAJCA I HKD TEATRA

U riječkom su HNK Ivana pl. Zajca ovih dana počele probe za treći ovosezonski premijerni naslov Hrvatske drame koji nastaje u koprodukciji s riječkim HKD Teatrom. Riječ je o drami „Život lude“ Ryũnosuke Akutagawe, drami koja je autobiografska reminiscencija toga japanskog pisca koji je, pak, početkom 20. stoljeća smatran najučenijim i najpismenijim piscem Zemlje Izlazećeg Sunca.

Režija i dramatizacija „Života lude“ povjerena je Davidu Doiashviliju, gruzijskom redatelju koji je publiku na ovogodišnjem Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci osvojio svojim uprizorenjem „Macbetha“ a izvrsnost predstave potvrđena je i s devet festivalskih nagrada. Tridesetdevetogodišnji redatelj David Doisahvili od 2005. godine ravnatelj je i umjetnički direktor gruzijskog Nacionalnog kazališta „Vaso Abashidze“ u Tibilisiju a u razdoblju od 1998. do 2001. bio je kućni redatelj Nacionalnog dramskog kazališta „Kote Marjanishvili“ u gruzijskome glavnom gradu. Završio je Tbilisi Shota Rustaveli Theatre & Film State Institute, a danas u svojoj zemlji slovi kao redatelj broj jedan koji s jednakim uspjehom potpisuje režije kako dramskih predstava tako i mjuzikla te opera. Ne čudi, stoga, da je njegov rad nagrađen profesionalnim i javnim priznanjima. David Doiashvili svoju izvrsnost dokazuje i van matične kazališne kuće kao i van granica domovine pa je primjerice 2000. godine režirao „Luciju di Lammermoor“ u Marijanskom teatru u Sankt Petersburgu a četiri godine prije potpisao je režiju predstave „The Crucible“ Arthura Millera za The West Yorkshire Playhouse u Velikoj Britaniji.
U riječkom će se pak kazalištu David Doiashvili s glumcima Hrvatske drame Damirom Orlićem, Draženom Mikulićem, Tanjom Smoje, Jelenom Lopatić i Andrejom Blagojević te gostujućim glumcem Igorom Kovačem kao i riječkom kazališnom glumačkom legendom Editom Karađole prihvatiti velikog izazova, uprizorenja „Života lude“ koji je ne samo Akutagawino prisjećanja na vlastiti život nego i opservacija i ideja o čovjeku koji se oprašta od života. Treba istaknuti da je Ryũnosuke Akutagawa umro svojevoljnom odlukom već u 35. godini života. No, široj je javnosti postao poznat nakon što su njegove priče „U lugu“ i „Rashômon“ doživjele maestralnu ekranizaciju u filmu slavnog Akire Kurosawe. Vjerujemo kako će sada i „Život lude“ iz 1927. godine doživjeti maestralno scensko uprizorenje u režiji Davida Doiashvilija u što se možete uvjertiti na premijeri 22. siječnja 2011. u riječkom HNK Ivana pl. Zajca ili na repriznim izvedbama 24., 25. i 26. siječnja te 1., 2. i 3. veljače 2011. godine. Autorsku ekipu uz ovoga inovativnoga redatelja čine scenograf i kostimograf Giorgi Lapiashvili, autor glazbe Nikoloz Memanishvili i koreograf Konstantin Purtseladze. Oblikovatelj svjetla je Predrag Potočnjak, a asistenica redatelja je Andreja Blagojević.

DVA RIJEČKA BALETA MEĐU TOP 5 HRVATSKIH BALETNIH OSTVARENJA 2010.

Istaknuti baletni kritičar Mladen Mordej Vučković na stranicama dnevnog lista "Vjesnik“ u članku pod nazivom "Uspješan početak sezone" donio je TOP 5 hrvatskih baletnih predstava u okviru kojeg su se našle čak dvije predstave ostvarene u produkciji riječkog Baleta HNK Ivana pl. Zajca. Drugo mjesto zauzela je predstava "Ogledalo duše" u koreografiji i režiji jednog od vodećih koreografa europske plesne scene Patricka Delcroixa. Treće mjesto pripalo je pak "Daphnis i Chloé" Maurice Ravela u koreografiji i režiji Staše Zurovca i pod ravnanjem Nade Matošević. Pročitajte cijeli tekst.

SJAJAN NASTUP DAVORA JUREŠKA U „OPĆOJ BOLNICI“

Iako je zbog iznenadne spriječenosti Zdenka Botića morao brzo „uskočiti“ u ulogu, Davor Jureško je kao Deda u „Općoj bolnici“ Hriste Bojčeva istinski oduševio publiku te još jednom dokazao svoje iznimno glumačko umijeće i talent.

U prvoj izvedbi aktualnog repriznog bloka tužne komedije „Opća bolnica“, u utorak, 7. prosinca, Davor Jureško svojom je izvrsnom interpretacijom i uigranošću uloge uspio i nasmijati i ganuti gledatelje, u priči o ljudima koji žive zaboravljeni u nekoj „općoj bolnici“ kao žrtve manipulacije, a istodobno uz puno topline i humora. Sugestivnosti njegova nastupa zasigurno je nemalo pridonijelo i njegovo gllumačko iskustvo, jer iza Davora Jureška je više od stotinu kazališnih i više od dvadeset filmskih uloga.

KONCERT BRASS KVINTETA „OD ZAJCA DO GERSHWINA“ ZA KRAJ ZAJČEVIH DANA

Program ovogodišnjih Zajčevih dana bit će završen Koncertom brass kvinteta orkestra Opere „Od Zajca do Gershwina“ u foyeru riječkog HNK Ivana pl. Zajca, u subotu, 11. prosinca 2010. u 12 sati u okviru ciklusa „Subotnje matineje u foyeru“ koji već drugu sezonu publici nudi visokokvalitetne i atraktivne komorne koncerte.

Ovosezonski treći koncert po redu bit će, vjerujemo, prava radost vrhunskog komornog muziciranja kojega će nam priuštiti glazbeni umjetnici, članovi riječkog okrestra Opere i to: na trublji Valentin Sklyarenko i Ivica Lukanec, trombonist Marijan Orešković, hornist Vinko Rožić i gost tubist Romano Hantih. Podsjetimo, upravo su ovi glazbenici, izuzev tubista Romana Hantiha, prošle sezone uspješno otvorili ciklus „Subotnje matineje u foyeru“ izazvavši pravo oduševljenje publike.
Na programu koncerta „Od Zajca do Gershwina“ su djela različitih autora iz različitih povijesnih razdoblja poput uvertire operi „H.M.S. Pinafore“ Gilberta&Sullivana, „Réouverture“ Jeana-Françoisa Taillarda, „U Arboretumu“ Miljenka Prohaske, „Golliwogg's Cakewalk“ Claudea Debussyja, „For hits for five“ Georgea Gershwina, „Plesa sa sabljama“ Arama Hačaturjana i potpuri melodija Ivana pl. Zajca.
Koncert će početi uvertirom opere „H.M.S. Pinafore (The Lass that Loved a Sailor) autora Gilberta i Sullivana praizvedenom 1878. godine. Poznati viktorijanski dvojac zajedno je napravio 14 komičnih opera i dva baleta. Kraću skladbu „U Arboretumu“ sa stavcima Preludij, Fanfare, Bluesy i Allegro Arboretto djelo je uglednog hrvatskog skladatelja, doajena Miljenka Prohaske koju ju je skladao u svojemu prepoznatljivom stilu, u skladnom spoju ozibljnog i ležernog izričaja. Svoje mjesto na programu pronašla je i skladba Jeana-Françoisa Taillarda „Réouverture“ istaknutog švicarskog glazbenika, dugogodišnjeg 1. roga simfonijskog orkestra Basel, kao i Gershwinova „Four Hits for Five“ sastavljena od četiriju hitova toga, zasigurno, najpoznatijeg američkog skladatelja: „S'Wonderful“, „Embraceable You“, „Man I Love“ i „Strike Up The Band.
Slušat ćemo i „Golliwogg's Cakewalk“ iz Suite iz dječjeg kutka (Children's Corner Suite) koju je Debussy 1909. godine skladao za svoju kćer, Claude-Emmu. U popularnom finalnom djelu te suite Debussy se na neki način izruguje Richardu Wagneru parodirajući početnu melodiju Wagnerovog preludija u „Tristanu i Isoldi“. „Ples sa sabljama“ najpoznatiji je dio baleta „Gajane“ gruzijskog skladatelja Arama Hačaturijana. Uživat ćemo i u izvedbama djela „Sea Sketches“ Iana McDonalda, „A Russian Fantasy“ u aranžmanu Mata Kingstona i u potpuriju melodija iz „Carmen“ Georgesa Bizeta.
Valentin Sklyarenko jerođen u Kijevu gdje je završio studij trube na Muzičkoj akademiji u klasi prof. N.Berdijeva. Za vrijeme studija počeo je svirati u orkestru Nacionalne opere Ukrajine, a zatim u Maloj nacionalnoj operi. Kao solist nastupao je s orkestrom Nacionalne filharmonije Ukrajine. Od 1998. godine član je orkestra opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.
Nastupao je kao solist s Riječkim komornim orkestrom. Stalni je član Riječke filharmonije.
Ivica Lukanec rođen je 1967. godine u Koprivnici. Srednju glazbenu školu završio je u Bjelovaru a Glazbenu akademiju u Zagrebu 1991. u klasi prof. Stanka Selaka. Iste godine postao je član orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca na mjestu I. trube gdje radi i danas.
Bio je član više sastava i komornih orkestara poput Abraxasa ili riječkih septeta.
Vinko Rožić rođen je 1982. godine u Bjelovaru. Završio je studij roga na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Stjepana Mateića. Za vrijeme studija surađivao je i s prof. Boštjanom Lipovšekom iz Ljubljane, te putem seminara sa istaknutim solistima i profesorima roga poput
Hermanna Baumanna, Miklosa Nagyja, Radovana Vlatkovića, Froydisa Reea Wekrea.
Od 2004. godine član je orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca na mjestu 1.rog. Uz to, član je i Riječke filharmonije.Osvojio je nekoliko državnih nagrada na natjecanjima HDGPP-a. Surađivao je kao honorarni član s Hrvatskim komornim orkestrom, orkestrom HNK Zagreb i Split, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom i orkestrom Opere BB s kojima je bio na brojnim gostovanjima u zemlji i inozemstvu.
Marijan Orešković rođen je 1978. u Zagrebu gdje je završio studij trombona na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Paralelno sa studijem nastupa kao gitarist u grupi „Film“ te u bandu Tonija Cetinskog. Kao trombonist surađuje s HGM Jazz orkestrom, Big Bandom HRT-i s glazbenicima Dragom Diklićem i Igorom Savinom. Godine 2001. postaje član orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca a od 2003. u tom je orkestru na mjestu 1. trombona.
Završio je poslijediplomski studij na Visokoj glazbenoj školi za glazbenu umjetnost „Ino Mirković“ u klasi prof. Branimira Slokara 2005. godine kada postaje ravnatelj Riječke filharmonije. Od 2007. godine vodi Gradsku glazbu Delnice. Uz to, bavi se pedagoškim radom podučavajući mlade polaznike limenih glazbi.
Romano Hantih rođen je1982.u Karlovcu gdje je završio osnovnu i srednju glazbenu školu a Muzičku akademiju u Zagrebu 2008. godine u klasi prof. Šime Vulelije. Dva puta je osvojio prvu nagradu na državnom natjecanju HDGPP 2000. i 2002. godine. Orkestralno iskustvo stekao je tijekom studija u orkestru Hrvatske vojske, kao honorarni suradnik u orkestru Opere HNK Zagreb, Split i Osijek. Ove je godine sudjelovao na Tuba International Competition u Brnu. Trenutačno radi kao prof. limenih puhačkih instrumenata u Osnovnoj glazbenoj školi u Umagu.

PRIHOD OD „LJEPOTICE I ZVIJERI“ U HUMANITARNE SVRHE

Prihod od predstave „Ljepotica i zvijer“ žanrovski određene kao treš bajka u izvedbi ansambla Hrvatske drame riječkog HNK Ivana pl. Zajca u petak, 3. prosinca 2010. u 19,30 sati bit će usmjeren za potrebe riječkog Centra za autizam, a dio ulaznica za tu predstavu riječko je Kazalište darovalo štićenicima Doma za nezbrinutu djecu „Ivana Brlić Mažuranić“ iz Lovrana.

Režiju ove treš bajke potpisuje istaknuti slovenski redatelj Vito Taufer i dekonstrukcija je proslavljene priče Jeanne-Marie Le Prince de Beaumonta iz 18. stoljeća i Cocteauovog filmskoga scenarija. Autorica je mlada riječka pjesnikinja Jelena J-Zlo Tondini čiji treš songovi poput „Bjuti“ ili „Lepojka i zverka“ progovaraju o dobu komercijalizacije i moćnih poduzetnika te o odnosu ljepote i moći. „Poznati predložak redatelj Vito Taufer i dramaturginja Magdalena Lupi pokušali su iščitati iz vizure današnjega vremena, stavljajući u prvi plan teme ljepote, novca i moći, dok su u treš stihovima Jelene J-Zlo Tondini do izražaja došli i neki specifični problemi tranzicijskog društva u kojemu živimo“, napisala je kritičarka Kim Cuculić u „Novom listu“ dok je Iva Rosanda Žigo na internetskom portalu www.kulisa.eu istaknula: „Glumačke kreacije prvenstveno se temelje na prpošnosti songa (što katkad zadire u folk intonaciju), simpatičnim replikama i pokretu. Dobivamo tako vedru i veselu scensku sliku što ironiziranjem ljudske slabosti stvara komičnu situaciju koja u publici neminovno proizvodi smijeh.“
U naslovnim su ulogama Anastazija Balaž Lečić i Alen Liverić za čije je glumačke interpretacije Iva Rosanda Žigo rekla: „Alen Liverić (Zvijer) izvanrednom je mimikom, intonacijom i pokretom vrlo spretno odigrao transformaciju prema shemi oholost / komika:zaljubljenost / komika. Anastaziji Balaž Lečić (prva glavna uloga u riječkom Kazalištu) u potpunosti je uspjela interpretacija ljupke, skromne, drage, dobroćudne i mile Ljepotice.“ I druge glumce iz predstave Tanju Smoje (I.sestra), Anu Vilenicu (II.sestra), Damira Orlića (Brat), Jasmina Mekića (DJ Jameka), Žarka Radića (Otac) i Dražena Mikulića (Odvjetnik) nisu zaobišle sjajne kritike.
„... Kretanje i način govora DJ-a uvjerljivo je „skinuo“ Jasmin Mekić, a društvo tajkuna i novokomponiranih bogataša upečatljivo je utjelovio Dražen Mikulić koji glumi pokvarena i korumpirana odvjetnika. Za scenu u kojoj je u ritmu turofolka „preveslao“ Ljepotičina oca i financijski ga dotukao, Mikulić je popraćen pljeskom“, pisala je Kim Cuculić.
„Ljepotica i zvijer“ predstava je namijenjena djeci viših osnovnoškolskih rezreda i odraslima, a od premijerne izvedbe 6. prosinca 2008. do danas gledalo ju je gotovo 6 tisuća posjetitelja.
Autorsku ekipu čine i scenograf Luka Umek, kostimografkinja Sandra Dekanić, skladatelj i oblikovatelj zvuka DJ Jamirko, koreografi Rosana Hribar i Gregor Luštek te oblikovatelj svjetla i projekcija Deni Šesnić.

„OPĆA BOLNICA“ I 16. PROSINCA NA PROGRAMU RIJEČKOG HNK

Zbog velikog zanimanja riječke publike, predstava „Opća bolnica“ dodatno je uvrštena u program riječkog HNK Ivana pl. Zajca u četvrtak, 16. prosinca 2010. s početkom u 19,30 sati. Tužna komedija „Opća bolnica“ autora Hriste Bojčeva nastala je u režiji Matjaža Latina i izvedbi ansambla Hrvatske drame.

„OPĆA BOLNICA“ PRAVI JE BOŽIĆNI DAR

U popularnost tužne komedije „Opća bolnica“ Hriste Bojčeva u izvedbi glumačkog ansambla Hrvatske drame riječkog HNK Ivana pl. Zajca u režiji Matjaža Latina možete se uvjeriti
od utorka, 7. prosinca do srijede, 15. prosinca 2010. s početkom u 19,30 sati.
Predstava je na programu u sklopu Scene Zajc off , a publika i predstava su na pozornici.
U ovome repriznom bloku izvedbi „Opće bolnice“, ulogu Dede, umjesto Zdenka Botića, glumit će Davor Jureško.

Glumački ansambl predstave „Opće bolnice“ na praizvedbi je, kojoj je prisustvovao i autor Hristo Bojčev, potpuno osvojio publiku i kritiku. „Odličan tekst duhovito, stvarno, toplo i suosjećajno prikazuje svima nama poznatu priču o životu koji je težak i nepravedan, o običnim malim ljudima za koje nitko važan ne mari, koji su već u startu gubitnici bez ikakve šanse i kojima tek smrt donosi slobodu“, napisala je Ljubica Stipaničić za „Globus“.
„Predstava Opća bolnica velika je metafora. Često se danas govori kako je ovaj svijet bolestan te da je u potpunosti skrenuo. Nerijetko se može čuti kako su ljudi pacijenti. A Bojčeva „Opća bolnica“ jest ludnica u kojoj se ne zna tko od čega boluje, tko su luđaci a tko liječnici! Kao i u današnjem svijetu“, kaže redatelj Matjaž Latin.
Svaki od glumaca u ovoj tragikomediji o gubitnicima ostvario je, prema pisanju kritike, sjajne glumačke kreacije.
„U cjelini je riječ o solidnoj repertoarnoj predstavi koju će publika rado gledati. Predložak Hriste Bojčeva i glumački je vrlo zahvalan. U njemu zapravo nema glavnih i sporednih uloga, već je svaki od glumaca dobio priliku za upečatljivu kreaciju“, napisala je Kim Cuculić u „Novom listu“.
U predstavi sudjeluju: Damir Orlić (Kontuzov), Deda (Davor Jureško), Braco (Dražen Mikulić), Alex Đaković (Wiliam), Jasmin Mekić (Fero), Jelena Lopatić (Pepeljuga), Zrinka Kolak-Fabijan (Baba), Andreja Blagojević (Žena, medicinska sestra, generalica); Luka Lenac, Matija Vadlja i Emanuel Kovačić (Bolničari, oficiri i vojnici alijanse).
I autorska ekipa uz redatelja Matjaža Latina odradila je izvrstan posao: dramaturginja Magdalena Lupi Alvir, scenografkinja Ljerka Hribar, kostimografkinja Sandra Dekanić, skladatelj Sebastijan Duh, suradnik za scenski pokret Branko Žak Valenta i oblikovatelj svjetla Raffaele Cavarra.
Požurite na blagajnu Kazališta jer „Opća bolnica“ pravi je, riječima Ljubice Stipaničić, božićni dar.

TALIJANSKA DRAMA S NOVOM PREDSTAVOM „MICHELSTAEDTER“ NA TURNEJI

Talijanska drama s novom predstavom „Michelstaedter“ o liku, djelu i životu mladog filozofa Carla Michelstaedtera, suvremenika riječkog „psovača“ Janka Polića Kamova gostuje u Umagu 13. prosinca u 20 sati i 14. prosinca u 12 sati u Teatro Cinema, u pulskom Istarskom narodnom kazalištu 16. prosinca u 20 sati i u Gledališču Kopar 17. prosinca u 20 sati.

Predstava je s uspjehom premijerno izvedena 26. studenog 2010. u riječkom HNK Ivana pl. Zajca, a nastala je prema filmskom scenariju Marca Collija i Giorgia Pressburgera u režiji istaknutog talijanskog nagrađivanog kazališnog, filmskog i televizijskog redatelja i scenarista Marca Collija uz koautorstvo Antonija Staudea.
Predstavu podnaslovljenu kao biografija jednog razjarenog uma prate titlovi na hrvatskom jeziku.
U predstavi se uz lik Carla Michelsteadtera čija se doktorska teza „Uvjeravanje i govorništvo“ još i danas smatra temeljnim tekstom za ravoj filozofije egzistencije pojavljuje i lik Janka Polića Kamova i to ne slučajno. Naime, obojica su u svojim djelima nagovijestili tragedije 20. stoljeća i avangarde te su se rodili i umrli iste godine.
„Priča o Carlu Michelstaedteru ne odvija se kronološki, već kombinacijom retrospekcije i vremenskih skokova, dok je sama struktura predstave fragmentarna“, napisala je Kim Cuculić u Novom listu te dodala:“Ta fragmentarnost prisutna je i u scenografiji Žorža Draušnika, koja se temelji na crnim pokretnim paravanima razbijenim u kvadrate. Zbivanje na sceni prate filmske projekcije, a poveznicu s filmom čine i prizori koji podsjećaju na filmsku montažu.“
U naslovnoj je ulozi Mirko Soldano a Janka Polića Kamova na pozornici utjelovljuje Woody Neri.
„Povratak Mirka Soldana Talijanskoj drami, i to u naslovnoj ulozi, i opet je potvrdio uvjerljivost i kreativnu moć toga mladog glumca. Njegova kreacija obuhvatila je složen raspon razjarena uma od mladenačke razdraganosti, zajedno s prvom dječačkom simpatijom koju srčano igra Leonora Surian, preko očajničkog traganja za prvom ljubavi i intelektualnih smetnji, do tragičnoga kraja“, istaknuo je u Vijencu Darko Gašparović.
U predstavi sudjeluju i: Bruno Nacinovich, Elvia Nacinovich, Rosanna Bubola, Leonora Surian, Alida Delcaro, Miram Monica, Giuseppe Nicodemo, Raffaele Sinkovic, Toni Plešić, Lucio Slama. U predstavi sudjeluje i band pod vodstvom Maria Fragiacoma, a čine ga glazbenici Janko Šepić, Maja Veljak, Antonio Staude i Mihalj Ivković. Autorsku ekipu uz redatelja Marca Collija čine scenograf Žorž Draušnik, kostimografkinja Sandra Dekanić, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, autor glazbe Mario Fragiacomo, autor video materijala Martino Šesnić i koreograf Žak Valenta. Koautor je Antonio Staude.

LJUBAVNA BALETNA PRIČA IZ SNJEŽNE RUSIJE U SNJEŽNOJ RIJECI PO POPULARNIM CIJENAMA!

Budući da su zbog snijega i problema u prometu, najavljane grupe posjetitelja iz Istre, Gorskog kotara i s otoka bile prisiljene otkazati večerašnji posjet Kazalištu, HNK Ivana pl. Zajca svim Riječanima nudi mogućnost da u subotnju večer, 18. prosinca uživaju u baletu « Ana Karenjina » uz ulaznice po popularnim cijenama od 20 kuna. Jedinstvena je to prigoda da se upravo u predblagdansko vrijeme u snježnoj Rijeci može uživati u glasovitoj ljubavnoj plesnoj priči iz snježne Rusije. Predstava počinje u 19,30 sati, a ulaznice se mogu kupiti na blagajni Kazališta sat vremena prije početka odnosno od 18,30 do 19,30 sati..

„ANA KARENJINA“ ZA DUŠU RIJEČANA

Vrhunska predstava riječkog Baleta HNK Ivana pl. Zajca „Ana Karenjina“ Rodiona Ščedrina u koreografiji i režiji Dinka Bogdanića i pod vodstvom Nade Matošević na programu je u u subotu, 18. i ponedjeljak, 20. prosinca 2010. u 19,30 sati na riječkoj sceni. U doba godine kada zvončići već naveliko zvone ulaznice za ovu dirljivu ljubavnu priču možete kupiti po popularnoj cijeni od 50 kuna.

Svevremenska priča o hrabroj i ranjivoj ženi ispričana plesnim koracima, od praizvedbe 12. prosinca 2008. godine do danas, oduševljava publiku jednakom snagom, a njezini protagonisti uvijek bivaju s pozornice ispraćeni dugotrajnim pljeskom.
U dvjema prosinačkim izvedbama u naslovnoj ulozi gledat ćemo solisticu riječkog Baleta Cristinu Lukanec, a Vronski je njezin višegodišnji scenski partner Andrei Köteles, poznat po svojim iznimnim baletnim kreacijama u kojima riječka publika uživa čitavo desetljeće.
„ Andrei Köteles sjajno korespondira s ekspresijom Cristine Lukanec koja potpuno uvjerljivo vibrira na tankoj niti najsnažnijih ženskih osjećaja. (...) Sve promjene raspoloženja Köteles je pokrio ne samo fizičkim pokretom, već i ekspresijom – od lica do vrškova prstiju. Ona pak (Cristina Lukanec), emanira jednako snažnu ljubav koliko i grižnju savjesti, bol, razočaranje i očaj koji ju vodi u smrt“, napisala je kritičarka Svjetlana Hribar u „Novom listu“.
Prema riječima redatelja i koreografa Dinka Bogdanića ishodište predstave je sretna ljubav koja se premeće u nesretnu i vodi jednu ženu prema tragičnom kraju.
„Bogdanić je Anu Karenjinu postavio u prvi plan, ali je pored nje stvorio niz drugih dojmljivih likova, detalja i ugođaja. Pri tome je njegova koreografija u svemu pratila glazbu, dajući joj novu dimenziju kvalitete. A ta glazba nije nimalo laka za percepciju i pronalaženje ishodišta pokreta. Zato je vrlo važna uloga orkestra koji je na čelu s dirigenticom Nadom Matošević na najbolji način pridonio visokoj razini predstave“, ističe Mladen Mordej Vučković u „Vjesniku“.
Predstava koju su pratili naslovi poput „Odlično otplesana drame Ane i Vronskog“, „Riječka scena dobila novu tragičnu heroinu“ ili „Karenjina za dušu Riječana“ vratila je ženski baletni ansambl „na špice“ a na radost riječke publike a njezinoj kvaliteti pridonijela je cjelokupna autorska i baletna ekipa.

„Nenametljiva scena Dalibora Laginje zajedno s galerijom lijepih kostima Dženise Pecotić stvarali su profinjen vizualni doživljaj. Scenograf koristi sugestivne video-projekcije, promjene su brze, predstava dinamična. Fascinantan je posljednji prizor Anina kraja pod vlakom“ istaknula je kritičarka Svjetlana Hribar.
U predstavi sudjeluju i Filip Viljušić (Serjoža, sin Ane i Karenjina); Zoran Jakšić (Knez Stjepan Arkadjič Oblonski, Stiva); Paula Rus ( Katarina Aleksandrovna- Kiti); Tina Zubović (Grofica Vronska, Aljošina majka); Dmitri Andrejčuk (Konstantin Dimitrijević Levin); Oxana Brandiboura (Knjeginja Betsi Tverska, sestrična Vronskog); Marta Kanazir, Laura Orlić, Svetlana Andrejčuk,
Sabina Voinea Vukman (Prijateljice Kiti); Ilcenco Vlad Alexandru Cutulescu (Konjanik); Marta Voinea (Mlada kneginja Sorokina, buduća ljubavnica Vronskog); Danijela Menkinovski (Dadilja kod Karenjinovih); Sergej Kiselev, Marijana Radić (Pjevači u Operi) i članovi baletnog ansambla: Svetlana Andrejčuk, Laura Orlić, Kristina Kaplan, Deana Marčić, Svetlana Rasskazova, Tena Ferić Dokmanović, Marta Kanazir, Leonid Antontsev, Vitali Klok, Ashatbek Yusupzhanov, Svebor Zgurić, Ludwig Jerkander i Alan Oscar Alberto te polaznice škole za Klasični Balet u Rijeci i članice plesne udruge „Dance studio“ Rijeka te orkstar Opere riječkog HNK Ivana pl. Zajca.

BOŽIĆNI KONCERT ZBORA RIJEČKE OPERE I ZBORA „JEKA PRIMORJA“

Božićni koncert zbora Opere HNK Ivana pl. Zajca održat će se, već tradicionalno, u riječkoj prvostolnici, Katedrali sv.Vida, u ponedjeljak, 20. prosinca u 19 sati. Pod ravnanjem maestra Igora Vlajnića, zbor riječke Opere, ove godine pojačan i glasovima mješovitog pjevačkog zbora kulturno-umjetničke udruge „Jeka Primorja“, pjevat će neke od najljepših ikada skladanih pjesama o najradosnijem događaju u godini.

Na ovome, Riječanima omiljenom koncertu, solistički će se predstaviti sjajna pjevačica Vivien Galletta, koja je odavno osvojila pozornice najprestižnijih hrvatskih festivala i srca mikovske publike. Zanimljivo je kako je Vivien Galletta svoje javno djelovanje počela upravo pjevajući u pomlatku "Jeke Primorja" pod vodstvom maestra Dušana Prašelja 1983.godine. Koncert će otvoriti upravo ova pjevačica iznimnih vokalnih sposobnosti i to izvedbom Hawkinsonovog gospela „Oh happy day“ u obradi H. Schrödera. Uz to, pjevat će Vivien Galletta, među ostalim, i Gruberovu „Tihu noć“, nezaobilaznu pjesmu repertoara božićnih koncerata. Svoje mjesto na ovogodišnjem glazbenom slavlju Božića zauzeli su i božićni hitovi poput „O Holy night“ A.C.Adama, „In the river of Jordan“ u obradi R.Emersona ili pak Dawsonov „Soon ah will be done“.
Ulaz na božićni koncert zbora riječke Opere i zbora „Jeka Primorja“ je slobodan.
Koncert će biti održan uz pratnju banda kojega čine glazbenici: Vlaho Prohaska na klaviru, Nenad Ban na kontrabasu i Tonči Grabušić na udaraljkama.
Zbor riječke Opere poznat je po svojim vrsnim izvedbama, čemu u prilog idu i mnogobrojne sjajne kritike. Tako je istaknuta hrvatska muzikologinja Marija Barbieri nakon ovosezonske premijere „Lucije di Lammermoor“ napisala za portal „Kulisa.eu“: „Zbor što ga je uvježbao Igor Vlajnić bio je zvonko homogen, dinamički razrađen i intonativno precizan“, a nakon premijere „Cavallerije rusticane“ na ovoljetnom festivalu „Riječke ljetne noći“ istaknula je: „Sve pohvale zborovođi Igoru Vlajniću koji je riječki operni zbor uzdigao do respektabilnog ansambla.“

NEZABORAVNI BOŽIĆ S MARKOM TOLJOM I ORKESTROM RIJEČKE OPERE

Marko Tolja, mlad, duhovit, šarmantan dečko hrvatske glazbene scene koji naprosto plijeni pažnju svojim vokalnim sposobnostima i nastupima uživo, prvi put će se predstaviti cjelovečernjim božićnim koncertom „Marko Tolja u Kazalištu“ u riječkom HNK Ivana pl. Zajca s vrhunskim orkestrom riječke Opere i Olja'zz benda pod palicom dirigenta Igora Vlajnića. Vjerujemo, nadasve atraktivan koncert, koji je na programu u utorak, 21. prosinca 2010. u 20 sati u riječkom Kazalištu, unijet će Božić u srca publike jer ono što ćemo slušati su najljepše i najpopularnije svjetske i hrvatske božićne pjesme koje će, pak, zadobiti novo glazbeno ruhu u aranžmanu Olje Dešića.

Marko Tolja častit će nas hitovima čije su tiraže i danas nedostignute poput „White Christmas“ ili „Jingle Bells“ a neće nedostajati niti tradicionalnih hrvatskih božićnih pjesama, spomenimo samo „Svima na zemlji mir“ i „Veselje ti navješćujem“. A s veseljem možemo navjestiti kako će Marko Tolja, koji je svoj zvjezdani status potvrdio i strukovnim prestižnim nagradama- Porinom za najboljeg debitanta 2009. i Porinom za najbolju mušku vokalnu izvedbu 2010., s orkestrom Opere i Olja'zz bendom izvesti i songove koji su ga lansirali među hrvatsku glezbenu elitu i koje su sastavni dio radijskog etera. Naravno riječ je o pjesmama „Putujem“ i „Deja vu“.
Svoju glazbenu svestranost Marko Tolja već je dokazao primjerice u HTV-ovom showu „Zvijezde pjevaju“ ili mjuziklu „Za dobra stara vremena“. Upravo će te svoje kvalitete Marko Tolja na koncertu u riječkom Kazalištu dodatno potvrditi izvedbama pjesama koje su se poodavno zaodjenule statusom kultnih i legendarni. Dovoljno je reći „New York, New York“ i „Quando, quando, quando“.
I posljednje ali ne i manje važno: nastup Marka Tolje s orkestrom riječke Opere HNK Ivana pl. Zajca i Olja'zz bendom bit će još jedan biser, nakon nastupa u londonskom Royal Albert Hallu s Oliverom Dragojevićem, u karijeri toga iznimnog pjevača a zaživjeti će i kao „live“ album.

"LUCIA DI LAMMERMOOR" NA POČETKU 2011.

Predstava riječke Opere HNK Ivana pl. Zajca Donizettijeva "Lucia di Lammermoor" pod ravnanjem maestra Igora Vlajnića i u režiji Damira Zlatara Freya ponovno je na programu riječkog HNK Ivana pl. Zajca i to 8. i 10. siječnja 2011. godine s početkom u 19,30 sati.

Ta romantičarska opera nastala na belkantističkoj tradiciji svakako pripada redu najljepših i najzanimljivijih opera. Premijerom je 24. travnja 2010. godine s velikim uspjehom ravnao istaknuti maestro Nikša Bareza dok je u ovom repriznom bloku ravnanje povjereno mladom dirigentu Igoru Vlajniću.
U naslovnoj ulozi ponovno ćemo gledat izvrsnu zagrebačku sopranisticu Ivanu Lazar koja je, podsjetimo, Riječane oduševila i izvedbom Caccinijeve "Ave Marije" na otvorenju festivala Riječke ljetne noći 2010.
"U jednoj od najzahtjevnijih uloga sopranskog koloraturnog faha, Ivana Lazar pokazala je sve valere svog prekrasnog glasa. Pokretljivost u visinama, potpuna kontrola tona koji je u visokoj lagi bio kristalno čist a opet nježno zaobljen, fina dinamička nijansiranja, a uz to i dramska snaga te emocije koje je Ivana Lazar gradila od prve arije do završne scene ludila, predstavile su nam pjevačicu duboke senzibilnosti, izvrsne tehnike, prekrasna glasa i pjevačke inteligencije", istaknula je kritičarka Svjetlana Hribar u Novom listu.
U ostalim su ulogama zvijezde riječke Opere i to: Robert Kolar kao Lord Enrico Ashton, Davor Lešić je Sir Edgard di Ravenswood a Sergej Kiselev je Lord Arturo Buklaw. Siniša Štork također solist riječke Opere interpretira Raimonda Bidebenta a Alisa je sjajna riječka mezzosopranstica Kristina Kolar. Na pozornici im se pridružuje i Marko Fortunato u ulozi Normanna.
U predstavi sudjeluju i: harfisticaVlasta Hribar i članica baletnog ansambla Deana Marčić (Leptirice); Alemka Brazzoduro, Jasmina Cossetto, Karla Duscovich, Nataša Grbčić, Vendi Pogorelić (Larve/članice zbora/); Svetlana Andrejčuk, Antonija Družeta, Danijela Menkinovski, Svetlana Rasskazova (Larve/članice Baleta/) te zbor i orkestar Opere HNK Ivana pl. Zajca Rijeka.
Autorsku ekipu čine i oblikovatelj svjetla Raffaele Cavarra te asistent scenografa i kostimografa Toni Plešić. Koncertna majstorica je Danijela Maras Mendiković.

VRHUNSKI GLAZBENI DOŽIVLJAJ NA KRAJU GODINE

Iznimno popularni Novogodišnji koncerti riječkog HNK Ivana pl. Zajca u izvedbi orkestra riječke Opere i pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević vrhunski su glazbeni doživljaji i društveni događaji koji se ne propuštaju, a na programu su 27.,28.,29. i 30. prosinca 2010. s početkom u 20 sati.

Središnje mjesto u programu svakog riječkog novogodišnjeg koncerta zauzimaju djela obitelji Strauss, a ove godine izvodit će se valceri i polke Straussa mlađeg koje odišu optimizmom i veseljem poput "Par Force", "Champagne", "Unter donner und blitz"/"Ispod gromova i munja". Tu su idjela drugih skladatelja, a sve će početi uvertirom opereti "Lijepa Galatea" Franza von Suppéa, jednog od vodećih skladatelja bečke operete. Slušat će se i baletna suita "Coppelia" Lea Delibesa, djelo prepoznatljive francuske ljupkosti i ljepote.
Prvi put na Novogodišnjim koncertima solistički će nastupiti izvrsna mlada sopranistica riječke Opere Marijana Radić koja je prošle sezone briljirala na riječkim daskama ulogom Dorine u "Casanovi u Istri" Alfija Kabilja, a pjevat će neke od najljepših arija, arije Margarete "Ah, je ris" iz "Fausta" i "Je veux vivre" iz "Romea i Julije" Charlesa Gounoda te "Les filles de Cadix"/"Djevojke iz Cadiza" Lea Delibesa.
Naravno, koncerti neće proći bez Radetzky marša Johanna Straussa starijeg. Naime, glazbenici riječkog orkestra Opere Novogodišnje koncerte završit će upravo svirajući to poznato, brzo i veselo djelo.
Istaknimo na kraju kako se Novogodišnji koncert prvi put našao na repertoaru riječkog HNK Ivana pl. Zajca 30. prosinca 1982. godine. Ubrzo je koncert, u posebno svečanom blagdanskom ozračju, postao jedan od najomiljenijih i najposjećenijih kazališnih programa te se, stoga, i broj njegovih izvedbi u ovih 28 godina postojanja povećao.

"OPERA ZA TRI GROŠA" OVOSEZONSKA PREDSTAVA ZA KOJU SE UVIJEK TRAŽI ULAZNICA VIŠE

Na kraju stare i na početku nove godine ne propustite osigurati mjesto za ovosezonsku hit predstavu riječkog Kazališta "Opera za tri groša" u režiji Eduarda Milera i izvedbi glumačkog ansambla Hrvatske drame riječkog HNK koja je na programu 22. i 23. prosinca 2010. te 13. i 14. siječnja 2011. godine u 19,30 sati. "Opera za tri groša" remek djelo je autorskog dvojca Brechta i Weilla stvoreno prije 82 godine koje donosi priču o korupciji, kriminalu, sitnim lopovima, kurvama i izdajnicima, priču danas nam više nego dobro znanu, gotovo kao pisanu za hrvatsku stvarnost. Jedan od najizvođenijih glazbenih komada na europskim pozornicama u riječkoj verziji žanrovski je određena kao glazbeni triler a njegovu uspjehu pridonijela je sjajna glumačka ekipa predvođena Goranom Navojcem u ulozi Macheatha i Elenom Brumini kao Polly.

"Zbog izvrsnih glumačkih interpretacija, usklađenosti orkestra i izvođača te mnoštva konotacija koje ova predstava intrigantno podastire gledatelju, Milerova postava "Opere za tri groša" zaslužila je svaku pohvalu", riječi su kritičarke Lidije Zozoli u "Globusu", i vjerujemo, najbolji poziv za gledanje "Opere za tri groša" na riječkim kazališnim daskama.
"Sve je tu –od obračuna među klanovima kriminalaca do sprege vlasti i kriminala. I, kao šećer na kraju, odluka kraljice Suzane da najvećeg među sitnim kriminalcima pomiluje i uzdigne na viši položaj-od malog gradskog obrtnika do velikog poduzetnika. Ostalim sitnim ribama kraljica Suzana udijelit će, pak, tek svoj –blagoslov. Zvuči poznato, zar ne?", istaknuo je u "Zarezu" Trpimir Matasović.
Prema riječima kritičarke Novog lista Kim Cuculić "najkompletniju kreaciju u predstavi ostvarila je Elena Brumini, inače glumica Talijanske drame , koja je ulogu Polly dojmljivo kreirala i na glumačkoj, i na pjevačkoj i na koreografskoj razini. Ova svestrana glumica uspjela je postići začudnu glumačku ravnotežu između grotesknosti i ženstvenog senzibiliteta."
U predstavi glume uz već spomenute glumce i Dražen Mikulić (Peachum), Olivera Baljak (Gđa Peachum), Alen Liverić (Walter Tužna Vrba/Jenny Rupetina/Prosjak), Jelena Lopatić (Jimmy II/Prosjak/Policajac), Denis Brižić (Jakov Kuka/Prosjak), Jasmin Mekić (Matija Groš/Prosjak), Predrag Sikimić (Robert Pila/Prosjak), Damir Orlić (Smith/Filch), Žarko Radić (Brown), Andreja Blagojević (Lucy).
Glumcima se na pozornici pridružuju i vrsni glazbenici: Goran Cvijanović (kontrabas), Đeni Trdić-Barić (flauta), Valentyn Sklyarenko (truba I.), Ivica Lukanec (truba II.), Tomislav Koprivčević (trombon), Josip Forembacher i Toni Železnik (tenor-saxofon, sopran-saxofon, alt-saxofon), Marijan Orešković (banjo), Hrvoje Sekovanić (udaraljke/timpani) i Igor Vlajnić (klavir/harmonium). Za glazbeno vodstvo i pripremu zaslužan je Igor Vlajnić.
U autorskoj ekipi su i dramaturginja te autorica adaptacije Žanina Mirčevska, scenograf Marko Japelj, kostimografkinja Sandra Dekanić, koreograf Staša Zurovac i oblikovatelj svjetla Deni Šesnić.