Riječ redatelja    Kritike    Foto galerija

Ivan pl. Zajc NIKOLA ŠUBIĆ ZRINJSKI Glazbena tragedija u 3 čina (8 slika) Prema drami Theodora Körnera libreto napisao Hugo Badalić

Nikola Šubić Zrinjski     Eva, njegova žena Jelena, njihova kći Lovro Juranić   Sulejman   Mehmed Sokolović   Levi Ibrahim Begler - beg Gašpar Alapić Vuk Paprutović   Mustafa   Ali Portuk   Hrvatska vila Turska vila   Solisti baleta Dirigent Redatelj Scenografkinja Kostimografkinje Oblikovatelj svjetla Zborovođa Koreografkinja Koncertni majstor Korepetitori Asistentica kostomografkinje Inspicijentice   Šaptačica

Valentin Enčev Armando Puklavec Mirko Čagljević Mirella Toić Olga Kaminska Ingrid Haller Vendi Pogorelić Sergej Kiselev Voljen Grbac Ivica Čikeš Siniša Štork Voljen Grbac Davor lešić Robert Kolar Sanjin Mandičić Dario Berčić Ivan Zorco Robert Verzon Boris Mohorić Ivan Zorco Robert Verzon Boris Mohorić Darko Matijašević Siniša Oreščanin Elena Pichler Deana Marčić   Paula Rus i Vitali Klok Alan Bjelinski Krešimir Dolenčić Dinka Jeričević Ika Škomrlj Dženisa Pecotić Vladimir Kazda Roberto Haller Sonja Kastl Danijela Maras Mendiković Ana Klobas Igor Vlajnić Sandra Dekanić Vesna Marinac Branka Kušen Kajdi Glorija Fabijanić Jelović

Orkestar i zbor Opere i ansambl Baleta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca

Premijera 15. listopada 2005.

Predstava s jednom stankom traje dva sata i petnaest minuta.

Zahvaljujemo se HNK-u Zagreb na scenografiji i kostimima, koji su obnovljeni u radionicama HNK Ivana pl. Zajca Rijeka.

Nikola Šubić Zrinjski zacijelo je najpopularnije hrvatsko glazbeno scensko djelo. Oznaku narodnog djela zavrijedilo je povijesnim konotacijama te mu i zbog toga pripada aura umjetničke tvorevine za sva vremena. O strogo glazbenoj vrijednosti toga djela, odnosno o nekim manjkavostima libreta, mnogi su povjesničari glazbe, muzikolozi i kritičari rekli svoje. Zrinjski je, međutim, prošao mnoge kušnje vremena, estetičkih i inih prosudbi, te uspio prebroditi negativne ocjene izrečene glazbenom i pjesničkom tekstu. Danas mu, međutim, više ne treba obrana. Djelo govori samo za sebe.

Praizvedba Zrinjskog (libreto Hugo Badalić) bila je 4. studenoga 1876. u Zagrebu u tadašnjem Narodnom kazalištu. Dirigirao je sam autor. U riječkim dnevnim novinama La bilancia četiri dana kasnije objavljen je kratki prikaz u kojem se Riječani prisjećaju Zajca i smatraju ga svojim: "Nikola Šubić Zrinjski. Ovo je naziv novoga djela (glazbene trilogije) vrijednog našeg sugrađanina, maestra Zajca, predstavljenog prvi put prošle sedmice u Narodnom kazalištu u Zagrebu, na libreto gospodina Badalića. Uzdržavajući se izvijestiti o vrijednosti nove partiture, jer su nas o tome obavijestili zagrebački listovi, kao i prijemu kod tamošnje publike, utvrđujemo sa zadovoljstvom da je, po Agramer Zeitungu, vrijedni umjetnik doživio brojne ovacije, koje su dostigle vrhunac kad su se poslije treće slike na prosceniju ukazali predstavnici pjevačkog društva Kolo i poklonili kompozitoru veličanstvenu krunu, ukrašenu kićenom vrpcom nacionalnih boja."

Međutim, morala su proći duga desetljeća prije negoli se Zrinjski pojavio u riječkom Kazalištu. Tek poslije rata, 2. studenoga 1946. izvedena je u Narodnom kazalištu ova velika glazbena tragedija, kao prva predstava tek osnovane Opere. Dirigirao je veliki maestro Boris Papandopulo, a naslovnu ulogu pjevao je Milan Pihler, legenda riječkog Kazališta i jedan od najboljih Zrinjskih svih vremena. Kazalište 22. rujna 1953. godine dobiva novi naziv Narodno kazalište Ivana Zajca, kojim se Rijeka konačno odužuje jednom od najslavnijih sugrađana što ih je ikad imala. Danas je to HNK Ivana pl. Zajca, jedno od četiri nacionalna kazališta u Hrvatskoj.