GLASOVITA OPERA „RAZGOVORI KARMELIĆANKI“ PRVI PUT U RIJECI 28. LIPNJA

Predstava kojoj se nema ama baš ništa prigovoriti, respektabilna predstava koja je itekako zaslužila ovacije, vrhunac zagrebačke operne sezone i Dolenčićeve operno- redateljske karijere samo su neki od panegirika koji se vezuju uz hrvatsku praizvedbu  opere „Razgovori karmelićanki“ Francisa Poulenca u zagrebačkom HNK-u 2007. godine a koja će, u sklopu festivala Riječke ljetne noći, biti izvedena u subotu, 28. lipnja 2008. godine u zgradi riječkog Kazališta u 20,30 sati.

Predstva je to koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim, pisali su kritičari nakon zagrebačke praizvedbe, dodajući kako su „Razgovori karmelićanki“ predstava koja plijeni kako redateljskim tako i vizualnim rješenjima Krešimira Dolenčića i Denija Šesnića. Izvedbom će kako u Zagrebu tako i u Rijeci ravnati njemački gost –dirigent Mihael Helmrath koji je  pažljivo ulančao dijelove partiture u dojmljivu cjelinu. Hvalospjevima su se tada okitili i solisti poput Zlatomire Nikolove koja će i u Rijeci tumačiti ulogu Stare nadsojnice samostana.

Uz nju, na riječkoj će pozornici pjevati i, među ostalim, Siniša Hapač ( Markiz), Tamara Franetović-Felbinger ( Blanche), Tvrtko Stipić ( Chevalier) , Željka Martić

( Madam Lidoine) , Inge Heinl-Stančić ( Majka Marie) i Marija Kuhar-Šoša ( Sestra Constance).

„Razgovori karmelićanki“  opera je koja se temelji na istinitoj priči a progovara o mučeništvu časnih sestara, o 16 karmelićanki iz samostana Compiègne koje su giljotinirane 1794. godine, u vrijeme totalitarnog režima Francuske revolucije.  Njihovu priču ispričala je jedina preživjela, majka Marie, objavivši svoja sjećanja. Prema njima, Gertrude von le Fort napisala je roman „Posljednja na stratištu“  1931. godine da bi nakon toga bili učinjeni mnogobrojni neuspjeli pokušaji adaptacija od filmski do dramskih. Priča je postala svjetski poznata tek kada je prema romanu Georgesa Bernanosa napravljena opera „Razgovori karmelićanki“ koju je skladao Francis Poulenc prema narudžbi Ricordija za milanski Scalu gdje je djelo i praizvedeno 1957. godine. Uslijedile su potom uspješne praizvedbe te opere u Parizu, Kölnu, San Franciscu i Londonu zahvaljujući kojima se Poulenca etablirao kao jedan od najznačajnijih suvremenih opernih skladatelja.