DAMIRU ZLATARU FREYU NAGRADA ZA SCENOGRAFIJU „TOSCE“

Damir Zlatar Frey dobitnik je ovogodišnje Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju scenografiju, dodijeljene za sve tri kategorije (dramsku, opernu i baletnu).

Riječ je, naravno, o scenografiji operne predstave „Tosca“ Giacoma Puccinija u izvedbi Opere HNK Ivana pl. Zajca, u kojoj Damir Zlatar Frey osim nagrađene scenografije potpisuje i režiju, kostimografiju i scenski pokret.

Predstava je premijerno izvedena 13. travnja 2007. godine, pod dirigentskim vodstvom maestre Nade Matošević.

Uz zanimanjem publike, predstava je popraćena i izrazito visokim ocjenama kritike.

„Frey je preuzeo ulogu redatelja, scenografa, kostimografa i majstora scenskog pokreta. Ostavljajući muzici i pjevačima da dišu u zapletu između strasne ljubavi Tosce i Cavaradossija, političkog bjegunca Angelottija i policijskog kobnog prefekta Scarpije, on premješta scenu “filmski kadrirajući” rimsku crkvu sv. Andrije u odnosu na zbivanja.
Scenografija postaje ravnopravnim sudionikom drame, a poslije se naglašava unutarnja drama protagonista..“ (Maja Stanetti, „Večernji list“)

DAMIRU ZLATARU FREYU NAGRADA ZA SCENOGRAFIJU „TOSCE“

Damir Zlatar Frey dobitnik je ovogodišnje Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju scenografiju, dodijeljene za sve tri kategorije (dramsku, opernu i baletnu). Riječ je, naravno, o scenografiji operne predstave „Tosca“ Giacoma Puccinija u izvedbi Opere HNK Ivana pl. Zajca, u kojoj Damir Zlatar Frey osim nagrađene scenografije potpisuje i režiju, kostimografiju i scenski pokret. Predstava je premijerno izvedena 13. travnja 2007. godine, pod dirigentskim vodstvom maestre Nade Matošević. Uz zanimanjem publike, predstava je popraćena i izrazito visokim ocjenama kritike. „Frey je preuzeo ulogu redatelja, scenografa, kostimografa i majstora scenskog pokreta. Ostavljajući muzici i pjevačima da dišu u zapletu između strasne ljubavi Tosce i Cavaradossija, političkog bjegunca Angelottija i policijskog kobnog prefekta Scarpije, on premješta scenu “filmski kadrirajući” rimsku crkvu sv. Andrije u odnosu na zbivanja. Scenografija postaje ravnopravnim sudionikom drame, a poslije se naglašava unutarnja drama protagonista..“ (Maja Stanetti, „Večernji list“)

DODIJELJENE NAGRADE RIJEČKOG HNK-a ZA NAJBOLJA BALETNA I DRAMSKA OSTVARENJA

Predstava „Cirkus primitif balet“ koreografa Staše Zurovca najbolje je baletno ostvarenje u cjelini HNK Ivana pl. Zajca. Tako je odlučila prosudbena komisija za dodjelu nagrada za najbolja umjetnička baletna ostvarenja u sezonama 2004./05.,2005./06. i 2006./07., koja je Nagradu „Olga Orlova“ za najbolje ostvarenu žensku baletnu ulogu dodijelila Sabini Voinei, a istu nagradu za mušku ulogu Andreju Kötelesu. Posebno priznanje pripalo je baletnoj  predstavi „Tri pjesme/Three songs“ u koreografiji Mattea Levaggija.

Predstava „Poligraf“ u režiji Dina Mustafića najbolja je dramska predstava HNK Ivana pl. Zajca u sezoni 2006./2007. U istoj sezoni, prema odluci prosudbene komisije, najbolju je žensku ulogu ostvarila Olivera Baljak kao Ana u predstavi „Ničiji sin, a mušku Mirko Soldano kao Polan u  predstavi „Dramma Italiano/Kuća cvijeća koje leti“.

U nastavku donosimo popis nagrađenih uz obrazloženja nagrada.

Nagrade za najbolja umjetnička ostvarenja u baletnom programu u sezonama 2004./05.,2005./06. i 2006./07:

„Nagrada Boris Papandopulo“ za najbolje baletno ostvarenje u cjelini: „CIRKUS PRIMITIF BALET“

Premijerna ostvarenja riječkog Baletnog ansambla HNK Ivana pl. Zajca izvedena u protekle tri sezone  neprijeporno su prepoznatljiv i ne rijedak prostor suvremenosti unutar svekolikog kazališnog repertoara. Među baletima koji svi redom posjeduju mnogo dramske snage i individualne emotivne određenosti  umjetničko povjernstvo odlučilo se za predstavu koja u cjelini ispunjava koreografske zamisli. Riječ je o baletu obdarenom šarmantnom igrom i duhovitošću, ali i smislom za karikiranje likova i situacija kroz nadrealistički svijet koji je univerzalan u «urnebesnoj radosti postojanja». To je  «Cirkus primitif balet» koreografa, redatelja i scenografa Staše Zurovca (uz koreografsku asistenciju Olega Sokolova i Elene Pichler). Pokretač i dramaturška osnova predstave koja donosi atmosferu scene i  originalnost pokreta te produbljuje značenje i emocije je glazbeni predložak Jean Marc Zelwera. Izvanredno igriva partitura postala je tako idealan spoj Zelwerove glazbe i Zurovčeva suvremenog rukopisa koji je ansambl baleta pretočio u pokret i ples, gdje se vješto izmijenjuju odnosi pojedinca, para i grupe. U sinkretičkom odnosu glazbe i pokreta probija se urnebesna radost zajedničkog postojanja koja djeluje plemenski, a istodobno se odnosi na sadašnjost. Maštovitoj ideji plesa priklonila se i kostimografkinja Katarina Radošević Galić, dok su portreti likova dobili iznimnu prozračnost u oblikovanju svjetla na otvorenom scenskom prostoru. Spontanom praiskonskom igrom koreografske kompleksnosti i zahtjevne tehnike, ansambl riječkog Baleta je  očarao publiku svojom začuđujućom fantazijom i originalnošću stoga uistinu zaslužuje nagradu Boris Papandopulo za najbolje baletno ostvarenje u cjelini.

Nagrada „Olga Orlova“ za najbolje ostvarenu baletnu žensku ulogu: SABINA VOINEA

Nagradu dobiva Sabina Voinea za uloge u  predstavama „Tango“ koreografa Edwarda Cluga u kojoj je nositeljica glavne uloge, „Ljubav i samoća“ koreografa Gagika Ismailiana u kojoj se istakla vrlo upečatljivim solom, Marquezomaija koreografa Staše Zurovca te „Tri pjesme“ koreografa Mattea Levaggia vrlo zahtjevno i uspješno izvedeno koreografsko ostvarenje na Muzičkom Biennalu u Zagrebu. Sabina Voinea plesačica je iznimne scenske pojave, visoke tehničke spremnosti i muzikalnosti. Jednako je sjajna u klasičnoj baletnoj tehnici koja zahtjeva puno rada kako na tehnici tako i na ekspresivnosti, kao i u suvremenim plesnim ostvarenjima čija je zahtjevnost također vrlo visoka i traži otvorenost prema ekperimentalnom pokretu. Njezine upečatljive kreacije u spomenutim predstavama već je sada  izdvajaju  perspektivnom umjetnicom solističkih kvaliteta. Unaprijed se radujemo budućim ostvarenjima mlade Sabine Voinee zbog čega i smatramo da će joj ova nagrada  biti dodatna motivacija.

Nagrada „Olga Orlova“ za najbolje ostvarenu baletnu žensku ulogu: ANDREI KÖTELES

Nagradu dobiva Andrei Köteles za solističke uloge u predstavama „Cirkus primitif Balet“ , “Maquezomanija„ koreografa Staše Zurovca, „Tango“ koreografa Edwarda Cluga kao i za ostvarenja u predstavama „Ljubav i samoća“ koreografa Gagika Ismailiena te „Tri pjesme“ Mattea Levaggija .

Riječ je o  vrlo sposobnom plesaču kojemu su  ne bez razloga povjerene glavne uloge u spomenutim predstavama što iziskuju visoku tehničku spremnost i izražajnu pojavnost. Plesač Andrej Köteles napose impresionira izuzetnim osjećajem za partnering u zahtjevnim duetima kako u klasičnoj baletnoj formi tako u suvremnim koregrafskim djelima. Osobito se iskazao solom u „Cirkusu primitif baleta“ gdje su se jasno vidjele njegove  plesačke kvalitete, snažna pokretljivost, visoka kondicijska forma i muzikalnost. Andrei Köteles plesač je u naponu snage i zrelosti, te se nadamo da će i nadalje biti predan plesu i radu u još mnogim baletnim predstavama.

Posebno priznanje „Boris Papandopulo“ za posebno dostignuće: TRI PJESME/ THREE SONGS

Posebno priznanje pripalo je koprodukcijskom uratku riječkog Baleta, Muzičkog biennala Zagreb i Balletto Teatro di Torino iz Italije, i to iz dva osnovna razloga. Prvi se ogleda u samoj realizaciji intermedijalnog koncepta koja je uspješno zadržala razinu autonomnosti izričaja glazbe i baleta. 

Mladi talijanski koerograf Matteo Levaggi je uz pomoćnicu Ljiljanu Gvozdenović osmislio baletni pokret zadivljujuće jednostavnosti na glazbu dvaju skladatelja: Igora Kuljerića Koncerta za marimbu i orkestar,  Song-a za gudački kvartet kao i na kontekstualiziranu glazbu baleta Red Run  njemačkog skladatelja Heinera Goebbelsa. Iz jednostavnosti baletnog pokreta i kompleksnosti suvremene glazbe kao spoja, nastali su efekti dijalektičkog kontrasta i stvorili  dojmljivu sliku scenskog zajedništva. Svemu tomu skladno se pridružila  minimalistička scenografija Istvana Zimmermanna, oblikovanje svjetla Fabija Sajiza, kostimi Sandre Dekanić, ali i scensko uprisuće Riječkog gudačkog kvarteta čije živo sviranje približava baletni uradak vrijednostima multimedijskog djela.

Drugi razlog otkriva se u kvalifikaciji interventnosti na glazbenom planu. Odnosi se na  glazbu skladatelja Igora Kuljerića  i Heinera Goebbelsa, čiji je izbor bio pod strogim auspicijama Zagrebačkog Muzičkog biennala – značajne međunarodne glazbene manifestacije koju je ove godine upravo, balet Tri pjesme imao čast otvoriti. Već je čin otvorenja, sam po sebi, jedno veliko priznanje baletnom  ansamblu  HNK Ivana pl. Zajca njegovim plesačima i ravnatelju Staši Zurovcu koje svakako treba naglasiti, a ovim priznanjem i potvrditi budući da su opravdali povjerenje i štoviše, potvrdili očigledni razvojni zamah prema velikim projektima.

Nagrade za najbolja umjetnička ostvarenja u dramskom programu (Hrvatska i Talijanska drama) u sezoni 2006./2007.:

Nagrada ''Dr. Đuro Rošić'' za najbolju dramsku predstavu:  „POLIGRAF“

Izvanredno uspješno prikazana ontološka relativizacija te dojmljivo moćan rezultirajući koordinatni sustav apsolutne bezdimenzionalnosti osnovni su pokretač i temeljna kvaliteta predstave 'Poligraf'. Bezdimenzionalnost ne samo vremena i prostora, već i činjenice, nihilistički pristup mjerilima pa samim time i mjerenju, istini pa samim time i njezinu izgovaranju, vjerovanju, relativizacija poimanja sebe te u konačnici i samoga postojanja čine dojmljivu okosnicu 'Poligrafa'. Jedina dimenzija koja u priči, na sceni - pa ako nam dozvolite i ispred nje – preživljava, jest dimenzija septuma – pregrade unutar srca.

Sjajan tekst dvojca Lepage – Brassard, u izvrsnom prijevodu Magdalene Lupi, snažno je zaživio na sceni u režiji Dina Mustafića. Riječ, pokret, glazba, svjetlo i video materijal fragmenti su složeni u cjelinu čiji je sklad doveden do savršenosti lakoće. Ništa na sceni ne opterećuje publiku dulje i više od onoga koliko je potrebno da se dogodi emocija ili misao.

Na subliminalnom poligrafu dojma, ocjenjivački sud koji je ove godine odlučivao o nagradama riječkoga HNK proglašava se krivim što je iz niza predstava među kojima se nalazi i jedan postomodernistički kazališni div nagradu za najbolje dramsko djelo u cjelini dodijelio po teatrološkom formatu objektivno manje kompleksnoj kreaciji. Slijedi međutim spoznaja da je ovaj ocjenjivački sud glas onog dijela teatra koji za stvaranje svojega doprinosa kazališnom postojanju i postajanju na raspolaganju nema ništa osim golog i uz to do subjektivnog ogoljenog dojma. Naš poligraf emotivno racionalnog neosjetljiv je na objektivne, faktografske teatrološke parametre. Ti su parametri ipak samo jedan dio kazališne jednadžbe. Drugi dio živi s druge strane scene, s druge strane zida, odvojen je septumom i bez ikakve sumnje smješten u predjelu gdje nestaju sve razlike osim razlika u snazi i trajnosti osjećaja i misli koje ostaju kada se zastor spusti. U svijetu u kojem nema istine, postoji samo dojam.

Nagrada ''Zlata Nikolić'' za najbolju žensku ulogu: OLIVERA BALJAK (za ulogu Ane u predstavi ''Ničiji sin'')

U predstavi ''Ničiji sin'', koja progovara o poslijeratnoj ironiji današnjeg društva, Olivera Baljak je Ana – majka ratnog vojnog invalida Ivana, žena bivšeg političkog zatvorenika Izidora i bivša ljubavnica Izidorovog zatvorskog čuvara Sime. Isprepletenost i složenost odnosa u ovoj predstavi od Ane iziskuju snalažljivost i lukavost. A, ona je upravo suprotno: komična, naivna i nespretna. Ona je onakva kakvu ova predstava iziskuje: crnohumorna.

Ana Olivere Baljak dočarava ženu koja se spletom okolnosti našla u nezavidnoj situaciji, čiji vrhunac i posljedice gledamo u predstavi. Glumica vjerno koristi dijalekt, a svojom mimikom i blago iskarikiranim pokretima doprinosi humoru i u gledatelju izaziva smijeh, iako se zapravo radi o tragičnoj psihološkoj igri likova. Ana sjajno dočarava suptilan prijezir kad gleda Simu, ljutito provociranje kad razgovara s Izidorom, uznemirenost kad Ivan saznaje istinu o svojoj nacionalnosti. Ona je uvjerljivo uzbuđena i nestrpljiva svaki put kad zazvoni telefon i izvrsno panična u svakoj situaciji koja joj to omogućuje. Pri tome, čak i pribranost uspijeva odigrati panično što je paradoks koji ovoj ulozi daje još veću težinu. Olivera Baljak je neposredna, spontana i vrlo emocionalna što Ani daje izvjesnu živost i budi svojevrsno suosjećanje. Ona odlično prati kolege na sceni i vrlo se vješto i uvjerljivo priklanja onom liku čija joj priča u određenom trenutku odgovara, što posebno dolazi do izražaja u trokutu Ane, Ivana i Izidora. Upravo u tom trokutu uočavamo usklađenost i uigranost svo troje glumaca koji se međusobno nadopunjuju dajući ovoj predstavi dinamičnost i užurbanost. A, nakon dinamičnosti i užurbanosti potpuni kontrast. Ana koja više nije komična. Ana koja je prvo zabrinuta, a onda beskrajno tužna. Ana koja je zapravo priča o nesretnoj ženi koja je zbog propusta u cijelom sustavu ostala bez sina.

Nagrada ''Raniero Brumini'' za najbolju mušku ulogu: MIRKO SOLDANO (za ulogu Polana u predstavi ''Dramma Italiano / Kuća cvijeća koje leti'')

U predstavi ''Dramma Italiano / Kuća cvijeća koje leti'', Mirko Soldano, svojom vještinom i predanošću, u potpunosti se uspijeva poistovjetiti s ulogom koja mu je dodijeljena: on postaje tom ulogom, on postaje Polan. U početku pomalo zbunjen i sramežljiv, istovremeno vrlo topao i blizak, svojom neposrednošću isprepletenom elementima luckastog humora, spontano nadvladava govornu barijeru i strpljivo otkriva Elsu. Soldanovom Polanu to izvrsno uspijeva jer je on konačno netko tko je poštuje, pristupa bez predrasuda i zaokuplja njenu pažnju. Mirko Soldano sjajno igra igru komunikacije koja s jedne strane naglašava verbalno i dovodi u pitanje nijemost koju nerijetko doživljavamo kao prepreku komunikaciji bilo kakve vrste, a s druge strane ističe neverbalno i podsjeća nas da nesposobnost verbalnog izražavanja ne mora, nužno, biti prepreka. I tek kada govorimo o neverbalnom, iako se ovdje radi o liku koji koristi govorni jezik, uviđamo da Soldanov Polan, izražajno koristeći facijalnu ekspresiju i gestikulaciju, često čak i karikirajući, nastoji što više Elsi, ali i publici, približiti značenje određenih sadržaja. To čini toliko uvjerljivo, iskreno i prisno da istovremeno postaje i potpora, i oslonac, i uporište i brižan prijatelj. On je konačno onaj koji razumije i koji neće, ili ne bi želio, odustati.

Posebna interakcija dvoje glumaca dovodi do uspostavljanja neobične i čvrste emocionalne veze koja kulminira dojmljivom zamjenom uloga u trenutku kada Polan, progovorivši o ratu, postaje onaj kojem treba utjeha. Iz zanesenosti i poletnosti, u razočaranje i ljutnju, iz očaja u sjetu – Mirko Soldano izvrsno nijansira i dočarava raspoloženja čime još jednom potvrđuje svoju umješnost pri ostvarivanju ove uloge i oživljavanju ovog lika.

„VEČER ROMANTIKE“ 4. PROSINCA

XV. Zajčevi dani nastavljaju se simfonijskim koncertom Riječke filharmonije „Večer romantike“ u utorak, 4. prosinca 2007. u HNK Ivana pl. Zajca s početkom u 20 sati.

Neka od najpoznatijih i publici najomiljenijih djela trojice velikih skladatelja i izrazitih predstavnika glazbene romantike, Webera, Čajkovskog I Mendelssohna, izvest će orkestar Filharmonije pod ravnanjem maestre Nade Matošević.

A posebno najavljujemo solistički nastup mladog violinističkog virtuoza Ivana Pochekina, koji je s velikim uspjehom gostovao je u najpoznatijim koncertnim dvoranama u Moskvi i drugim gradovima Rusije te u Njemačkoj, Španjolskoj, Austriji i Hrvatskoj, a čest je gost mnogih međunarodnih glazbenih festivala.

Na programu koncerta su uvertira operi „Oberon“ Carla Marie von Webera, Koncert za violinu i orkestar u D-duru  Petra Iljiča Čajkovskog te Četvrta simfonija „Talijanska“ Felixa Mendelssohna-Bartholdyja..

„VEČER ROMANTIKE“ 4. PROSINCA

XV. Zajčevi dani nastavljaju se simfonijskim koncertom Riječke filharmonije „Večer romantike“ u utorak, 4. prosinca 2007. s početkom u 20 sati. Neka od najpoznatijih i publici najomiljenijih djela trojice velikih skladatelja i izrazitih predstavnika glazbene romantike, Webera, Čajkovskog I Mendelssohna, izvest će orkestar Filharmonije pod ravnanjem maestre Nade Matošević. A posebno najavljujemo solistički nastup mladog violinističkog virtuoza Ivana Pochekina, koji je s velikim uspjehom gostovao je u najpoznatijim koncertnim dvoranama u Moskvi i drugim gradovima Rusije te u Njemačkoj, Španjolskoj, Austriji i Hrvatskoj, a čest je gost mnogih međunarodnih glazbenih festivala. Na programu koncerta su uvertira operi „Oberon“ Carla Marie von Webera, Koncert za violinu i orkestar u D-duru  Petra Iljiča Čajkovskog te Četvrta simfonija „Talijanska“ Felixa Mendelssohna-Bartholdyja..

JEDINSTVENI ORKESTAR HARFI NA RIJEČKOJ SCENI

“Ventaglio d’arpe”, jedinstveni harfistički orkestar u Europi gostuje u HNK Ivana pl. Zajca, a njihov je atraktivni koncert  na programu u subotu, 19. siječnja 2008. s početkom u 20 sati.

Orkestar “Ventaglio d’arpe” jedini je orkestar koncertnih harfi u Italiji, a nastao je 2004. prema ideji prof. Patrizije Tassini koja mu je umjetnička voditeljica i dirigentica.

Orkestar čini 17  mladih, nadarenih harfista, u dobi od 11 do 25 godina, svi su sadašnji ili bivši studenti prof. Tassini. U pojedinačnim aktivnostima, mnogi među njima osvajali su nacionalna i međunarodna natjecanja visoke razine, a kao članovi ovog orkestra  sudjelovali na brojnim glazbenim manifestacijama, a u siječnju prošle godine orkestar je održao koncert u studiju Radio Vaticana, koji je izravno emtiran u svijet. Tom je prilikom snimljen i drugi nosač zvuka ovog raritetnog orkestra.

Na programu koncerta su djela Leontovicha, Andresa, Dvořaka, Griega, Elliotta, Rodgersa, Bizeta, Albeniza, Lecuone, Bevilacque te južnoamerički plesovi nepoznatih autora.

Koncert se održava pod pokroviteljstvom Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu.

JEDINSTVENI ORKESTAR HARFI NA RIJEČKOJ SCENI

“Ventaglio d’arpe”, jedinstveni harfistički orkestar u Europi gostuje u HNK Ivana pl. Zajca, a njihov je atraktivni koncert  na programu u subotu, 19. siječnja 2008. s početkom u 20 sati.

Orkestar “Ventaglio d’arpe” jedini je orkestar koncertnih harfi u Italiji, a nastao je 2004. prema ideji prof. Patrizije Tassini koja mu je umjetnička voditeljica i dirigentica.

Orkestar čini 17  mladih, nadarenih harfista, u dobi od 11 do 25 godina, svi su sadašnji ili bivši studenti prof. Tassini. U pojedinačnim aktivnostima, mnogi među njima osvajali su nacionalna i međunarodna natjecanja visoke razine, a kao članovi ovog orkestra  sudjelovali na brojnim glazbenim manifestacijama, a u siječnju prošle godine orkestar je održao koncert u studiju Radio Vaticana, koji je izravno emtiran u svijet. Tom je prilikom snimljen i drugi nosač zvuka ovog raritetnog orkestra.

Na programu koncerta su djela Leontovicha, Andresa, Dvořaka, Griega, Elliotta, Rodgersa, Bizeta, Albeniza, Lecuone, Bevilacque te južnoamerički plesovi nepoznatih autora.

Koncert se održava pod pokroviteljstvom Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu.

NEDJELJNI RUČAK: „DUHOVITA, SVJEŽA I MLADALAČKA PREDSTAVA“

„Drama “Nedjeljni ručak” Ivice Prtenjače voli svoje likove i svoju publiku“, piše Želimir Ciglar, kritičar „Večernjeg lista“ nakon odgledane praizvedbe prve drame Ivice Prtenjače u režiji Tomislava Pavkovića na sceni Zajc off, koju je publika iznimno dobro prihvatila.

„Prtenjača je sljubio svoju ljubav za poeziju, kreira autentične likove, vješto vodi dijalog, jednostavno tvori priču koja se neprestance seli iz ovostranog u onostrano, iz zbilje u misli, u prostor mašte. Njegovi su junaci – otac, majka, sin i kći – zarobljenici svojih odvojenih života, ali Prtenjača za njih nalazi izlaz, no svatko će proći kroz vlastita vrata“, ocijenjuje Želimir Ciglar i nastavlja:

„Iako predstava nije pod krovom HNK Ivana pl. Zajca, nego u Filodrammatici, redatelj Tomislav Pavković mane male scene pretvorio je u prednosti.“

„Iako je posrijedi praizvedba, izvrsni redatelj Pavković nije se odlučio za samozatajno čitanje komada, nego je kreativno vibrirao s piscem potičući i glumce na dodatan napor kako bi stvorili vlastitost unutar tuđeg nacrta. Prigušena pa potom razdragana Olivera Baljak svu je mudrost žene i glumice vrlo duhovito pokazala igrajući se sa svojim partnerima kao djevojčica u vrtiću. U toj ju je radosti igre Jelena Lopatić ne samo sustizala nego joj je i kontrirala.. Zdenko Botić, Žarko Radić i Damir Orlić, svaki u svom registru, iscrtali su točne i precizne likove ove duhovite, svježe i mladenačke predstave“, zaključuje Ciglar.

BOŽIĆNI KONCERT U KATEDRALI SV. VIDA

Tradicionalni Božićni koncert zbora Opere HNK Ivana pl. Zajca i ove će se godine održati u katedrali sv. Vida, u subotu , 22. prosinca 2007. godine s početkom u 20 sati.

Pod ravnanjem maestra Igora Vlajnića, kao solisti će nastupiti  Vanja Zelčić (sopran), Kristina Kolar (mezzosopran) te Diana Grubišić Ćiković na harfi i Maja Dobrila (klavir). Sudjeluju članovi orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca.

Uz hrvatske božićne pjesme te tradicionalne pjesme drugih naroda, na programu konceta su i djela J. Gotovca, I. Berlina, I. pl. Zajca i B. Brittena.

Ulaz je slobodan.

„ROMEO I JULIJA“ VISOKE ESTETIKE, POETIKE I LJEPOTE

„Iako Staša Zurovac godinama dobiva sjajne kritike za svoje baletne koreografije rađene prema osobnom izboru tema ili na poznate predloške, ovoga je puta ostvario predstavu koja nadilazi sve do sada viđeno. Balet „Romeo i Julija“ napravljen je u jednom dahu, a dramaturško pročišćenje glazbene partiture i same priče o veronskim ljubavnicima (prema Shakespeareovoj drami) urodilo je predstavom iznimne jednostavnosti, visoke estetike, poetike i ljepote. I potpune fokusiranosti na jednu ljubav, koja protiv sebe ima sve... Općem dojmu i esejičnosti sigurno pridonosi i atmosfera koju stvara orkestralna izvedba.“

Ovim rečenicima, Svjetlana Hribar, kritičarka „Novoga lista“, ocijenjuje premijernu izvedbu (23. studenoga 2007.) baletne predstave „Romeo i Julija“ Sergeja Sergejeviča Prokofjeva u koreografiji Staše Zurovca i pod ravnanjem maestre Nade Matošević, te ističe kako predstava „definitivno ulazi u red iznimnih ostvarenja Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca.“

Da je jednako tako doživjela ovu predstavu, pokazala je i mnogobrojna publika u prepunom kazališnom gledalištu, dugotrajnim aplauzom oduševljenja i povicima „bravo!.“

U predstavi je sudjelovao cjelokupni ansambl riječkog Baleta, a naslovne su uloge plesali Andrei Köteles i Laura Popa, koji su, naravno, ispraćeni najtoplijim pljeskom. Posebno je pozdravljen i impresivan nastup Staše Zurovca u ulozi Tibalda, njegov prvi plesni nastup na riječkoj sceni.

Ovom prigodom najavljujemo da će u sljedećim izvedbama ove baletne predstave (27., 28., 29. i 30. studenoga 2007. s početkom u 19,30 sati), za koje nije preostalo još mnogo ulaznica,  u ulozi Julije alternirati i Cristina Lukanec te Sabina Voinea dok će kao Romeo nastupiti i Leonid Antontsev.

POVRATAK „KRVAVIH SVATOVA“

Nakon tri godine, koreodrama „Krvavi svatovi“ redatelja, dramaturga, koreografa, scenografa i kostimografa Damira Zlatara Freya vraća se na riječku scenu! Ova iznimna riječka kazališna uspješnica nastala prema djelu Federica Garcije Lorce premijerno je izvedena 9. listopada 2004.

U novim, obnovljenim izvedbama predstave, čiji je prvi blok na programu Kazališta 11., 12., 13. i 14. prosinca (u 19,30 sati) nastupit će nekoliko novih izvođačkih imena. Tako će ulogu Lune/Smrti tumačiti nova riječka glumačka zvijezda Tanja Smoje, a ulogu Služavke Anastazija Balaž Lečić dok će u manjim ulogama Beliala i Samuala po prvi put nastupiti članovi ansambla Baleta Svebor Zgurić i Ashatbek Yusupzhanov.

U ostalim su ulogama Edita Karađole, Leonora Surian, Olivera Baljak, Andreja Blagojević, Biljana Torić, Alen Liverić, Luka Peroš, Adnan Palangić, Alex Đaković i Predrag Sikimić.

NA KRAJU GODINE „POZIV NA PLES“

Pred kraj godine, u HNK Ivana pl. Zajca na programu su, naravno, popularni Novogodišnji koncerti, čije su izvedbe 27. (za Klub Sušačana) , 28., 29. i 30. prosinca 2007. s početkom u 20 sati.

Novogodišnji koncerti, najpopularniji program Kazališta u posebnom blagdanskom ozračju, ove su godine naslovljeni s “Poziv na ples” koji sažima i najavljuje njihov program, program posve u znaku plesa.

Uz uvodni Weberov “Poziv na ples” te skladbe Čajkovskog, Suppéa, Offenbacha i, naravno, Straussa u izvedbi orkestra Opere i pod ravnanjem maestre Nade Matošević, kao solist će nastupiti mladi virtuoz na violini Ivan Pochekin, koji je oduševio riječku publiku nedavnim nastupom uz Riječku filharmoniju, te izvesti najljepše kratke komade: Saresateove “Ciganske melodije” i “Carmen - fantaziju” te stavak Paganinijevog koncerta “La Campanella”. 

NA KRAJU GODINE „POZIV NA PLES“

Pred kraj godine, u HNK Ivana pl. Zajca na programu su, naravno, popularni Novogodišnji koncerti, čije su izvedbe 27. (za Klub Sušačana) , 28., 29. i 30. prosinca 2007. s početkom u 20 sati. Novogodišnji koncerti, najpopularniji program Kazališta u posebnom blagdanskom ozračju, ove su godine naslovljeni s “Poziv na ples” koji sažima i najavljuje njihov program, program posve u znaku plesa. Uz uvodni Weberov “Poziv na ples” te skladbe Čajkovskog, Suppéa, Offenbacha i, naravno, Straussa u izvedbi orkestra Opere i pod ravnanjem maestre Nade Matošević, kao solist će nastupiti mladi virtuoz na violini Ivan Pochekin, koji je oduševio riječku publiku nedavnim nastupom uz Riječku filharmoniju, te izvesti najljepše kratke komade: Saresateove “Ciganske melodije” i “Carmen - fantaziju” te stavak Paganinijevog koncerta “La Campanella”.

DALIBORU LAGINJI PRESTIŽNO SVJETSKO PRIZNANJE!

Iz ULUPUH-a nam je stigla vijest da je Dalibor Laginja, scenograf u HNK Ivana pl. Zajca dobitnik plakate OISTAT -International Organisation of Scenographers kao počasni scenograf Praškog kvadrijenala 2007. godine, jedne od najvećih svjetskih izložbi scenografije uopće. Ovu titulu dijeli s još 14 scenografa iz cijelog svijeta prema odluci OISTAT-ovog Savjeta za scenografiju.

ULUPUH Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti, Sekcija za kazališnu i filmsku umjetnost nominirala je Dalibora Laginju za to prestižno priznanje u lipnju 2007. godine. 

„AFTER THEATRE“ U „FERALU“ 14.,20. i 28. PROSINCA

Po prvi put restoran „Feral“ i HNK Ivana pl. Zajca nude jedinstven doživljaj - uživanje u kazališnoj predstavi upotpunjeno blagovanjem u jednom od najpoznatijih riječkih restorana. Riječka publika zaslužuje najbolje i stoga smo osmislili „After theatre“. Počevši od prosinca pa do kraja sezone 2007/08, ljubitelji kazališta koji petkom, a u iznimnim prigodama četvrtkom ili subotom, posjete Kazalište imat će priliku nakon predstave nastaviti druženje i razmijeniti dojmove u ugodnom ambijentu ribljeg restorana „Feral“, koji se nalazi u samom središtu Rijeke, nedaleko Kazališta (Matije Gupca 5 b, tel: 051/212-274). Gosti će moći uživati u posebnim menijima, koji će na svojevrstan način biti u znaku odgledane predstave („Krvavi svatovi“ 14. prosinca, „Jalta, Jalta“ 20. prosinca, Novogodišnji koncert „Poziv na ples“ 28. prosinca), a sastojat će se od nekoliko jela u slijedu. Tijekom prosinca, osoblje „Ferala“ za posjetitelje će pripremiti i piće dobrodošlice.

„JALTA JALTA“ ZA KRAJ XV. ZAJČEVIH DANA

Četiri izvedbe mjuzikla „Jalta Jalta“, najpopularnijeg hrvatskog mjuzikla uopće, na programu su Kazališta četiri dana uzastopno: 17., 18. (za Učenički dom „Podmurvice“), 19. i 20. prosinca 2007.  Posljednja izvedba u četvrtak, 20. prosinca bit će ujedno posljednji program ovogodišnjih, 15. po redu, Zajčevih dana i tako će označiti njihov završetak.

U popularnoj je predstavi došlo do promjena u podjeli uloga pa ćemo tako po prvi put gledati Voljena Grbca u ulozi Griše, ruskog sobara, a Predraga Sikimića u ulozi Engleskog generala.

Pod ravnanjem Alana Bjelinskog i u režiji Boyka Bogdanova u ostalim će ulogama nastupiti: Leonora Surian, Olivera Baljak, Davor Jureško, Denis Brižić, Damir Orlić, Saša Matovina, Biljana Torić, Alex Đaković, Nenad Vukelić, Zdenko Botić, Vanja Zelčić, orkestar i zbor Opere te ansambl Baleta.

Najpopularniji i najizvođeniji hrvatski mjuzikl duhovito se poigrava temom podjele svijeta 1945. u prigodi glasovite konferencije na Jalti, a autori je iz područja visoke politike “spuštaju” među obične, male ljude, sobare i sluge među kojima dominira lik nadstojnice Nine Filipovne. Prštava, humorna i poletna glazbom „Jalta Jalta“ se poantira uvijek aktualnom, humanom općeljudskom čežnjom za mirom u završnom songu “Neka cijeli ovaj svijet postane zelena livada”.

Četiri izvedbe mjuzikla „Jalta Jalta“, najpopularnijeg hrvatskog mjuzikla uopće, na programu su Kazališta četiri dana uzastopno: 17., 18. (za Učenički dom „Podmurvice“), 19. i 20. prosinca 2007.  Posljednja izvedba u četvrtak, 20. prosinca bit će ujedno posljednji program ovogodišnjih, 15. po redu, Zajčevih dana i tako će označiti njihov završetak.

U popularnoj je predstavi došlo do promjena u podjeli uloga pa ćemo tako po prvi put gledati Voljena Grbca u ulozi Griše, ruskog sobara, a Predraga Sikimića u ulozi Engleskog generala.

Pod ravnanjem Alana Bjelinskog i u režiji Boyka Bogdanova u ostalim će ulogama nastupiti: Leonora Surian, Olivera Baljak, Davor Jureško, Denis Brižić, Damir Orlić, Saša Matovina, Biljana Torić, Alex Đaković, Nenad Vukelić, Zdenko Botić, Vanja Zelčić, orkestar i zbor Opere te ansambl Baleta.

Najpopularniji i najizvođeniji hrvatski mjuzikl duhovito se poigrava temom podjele svijeta 1945. u prigodi glasovite konferencije na Jalti, a autori je iz područja visoke politike “spuštaju” među obične, male ljude, sobare i sluge među kojima dominira lik nadstojnice Nine Filipovne. Prštava, humorna i poletna glazbom „Jalta Jalta“ se poantira uvijek aktualnom, humanom općeljudskom čežnjom za mirom u završnom songu “Neka cijeli ovaj svijet postane zelena livada”.

USPJEŠNICE O LJUBAVI I STRASTI NA POČETKU 2008.GODINE

Dvjema svojim uspješnicama - poetičnim pričama o ljubavi i strasti – baletom „Romeo i Julija“ te koreodramom „Krvavi svatovi“,  HNK Ivana pl. Zajca otvara svoj program u 2008. godini.

Balet „Romeo i Julija“ Sergeja Prokofjeva u koreografiji i režiji Staše Zurovca, kojeg je kritika ocijenila kao „novo poglavlje u hrvatskom baletu“ i predstavu koja „plijeni poetičnošću i ljepotom koja ostavlja dubok dojam. Toliko dubok da ćete o onome što ste gledali misliti još danima...“, na programu je 9., 10. i 11. siječnja s početkom u 19,30 sati. Donositelji kupona sa stranica „Novoga lista“ ostvarit će pravo na popust od 20 posto na cijenu ulaznica.

Lorcini „Krvavi svatovi“ u režiji Damira Zlatara Freya na programu su 13. i 14. siječnja s početkom u 19, 30 sati. Napominjemo da se radi o posljednjim ovosezonskim izvedbama, pa stoga požurite na blagajnu Kazališta ili www.kulturaplus.com.

USPJEŠNICE O LJUBAVI I STRASTI NA POČETKU 2008.GODINE

Dvjema svojim uspješnicama - poetičnim pričama o ljubavi i strasti – baletom „Romeo i Julija“ te koreodramom „Krvavi svatovi“,  HNK Ivana pl. Zajca otvara svoj program u 2008. godini. Balet „Romeo i Julija“ Sergeja Prokofjeva u koreografiji i režiji Staše Zurovca, kojeg je kritika ocijenila kao „novo poglavlje u hrvatskom baletu“ i predstavu koja „plijeni poetičnošću i ljepotom koja ostavlja dubok dojam. Toliko dubok da ćete o onome što ste gledali misliti još danima...“, na programu je 9., 10. i 11. siječnja s početkom u 19,30 sati. Donositelji kupona sa stranica „Novoga lista“ ostvarit će pravo na popust od 20 posto na cijenu ulaznica. Lorcini „Krvavi svatovi“ u režiji Damira Zlatara Freya na programu su 13. i 14. siječnja s početkom u 19, 30 sati. Napominjemo da se radi o posljednjim ovosezonskim izvedbama, pa stoga požurite na blagajnu Kazališta ili www.kulturaplus.com.

IZNIMNO USPJEŠAN LET „PČELICE MAJE“

„Nakon gotovo 45 godina, otkako je praizvedena baš u Rijeci, opera „Pčelica Maja“ koju je skladatelj Bruno Bjelinski napisao za djecu – vratila se na riječku scenu. S velikim uspjehom!

(...) Koliko je ansambl riječke Opere uživao u izvedbi moglo se osjetiti već od prvog prizora u kojem se ženski zbor, kao pčelinji roj, pojavio na pozornici. A radost se nastavila prelijevati sa scene u gledalište u svim narednim prizorima, u kojima su podjednako oduševljenje izazvali solisti, koliko i zbor.“ Dio je to teksta Svjetlane Hribar, kritičarke „Novog lista“ o premijernoj izvedbi opere za djecu Bruna Bjelinskog „Pčelica Maja“ pod dirigentskim vodstvom Igora Vlajnića i u režiji Ivana Lea Leme. Svoj tekst zaključila je rečenicom: „Stoga je dugi aplauz nakon predstave bio upućen zaista svima, a oduševljenje i klicanje ujedno i veliko DA, koje su Riječani rekli Teatru Fenice, kao novom glazbeno-scenskom prostoru.“

O iznimnom uspjehu „Pčelice Maje“ u „Jutarnjem listu“ piše kritičar Branimir Pofuk.

„Za koje desetljeće bilo kakve opere više neće imati publiku ako se sva kazališta ozbiljno ne posvete onom što je sinoć tek započeo riječki HNK premijerom „Pčelice Maje“, desetljećima zapostavljene dječje opere Brune Bjelinskog. Teatar Fenice bio je prepun djece, a i sve predstojeće predstave su rasprodane“, piše Pofuk i u nastavku dodaje:
“Redatelj Ivan Leo Lemo, scenografkinja Vesna Režić, kostimografkinja Mirjana Zagorec te koreografkinja Larisa Lipovac stvorili su prštavo i radosno uprizorenje poučne priče o pčelici u koju se razdragano preobrazila nacionalna operna prvakinja Olga Šober. Uz iznimno lijepu glazbu Bjelinskog, koju je zavolio i orkestar pod ravnanjem Igora Vlajnića, sjajni su bili svi odreda, a malu i veliku publiku naročito su osvojili i nasmijali Kristina Kolar u čak pet uloga i presvlačenja te Sergej Kiselev kao Skakavac s ruskim i bubamara s engleskim naglaskom.“

SVIJET „PČELICE MAJE“ U TEATRU FENICE

Premijera opere za djecu „Pčelica Maja“ Bruna Bjelinskog, u subotu, 8. prosinca 2007. u Teatru Fenice, nastavak je programa XV. Zajčevih dana, a istodobno i početak sustavne brige Kazališta o stasanju svoje nove, u ovom slučaju operne, publike.

Pod ravnanjem maestra Igora Vlajnića i u režiji Ivana Lea Leme, koji prvi put surađuje s riječkim HNK, bit će ispričana glazbeno-scenska priča o odrastanju omiljene dječje junakinje Pčelice Maje odnosno, kako kaže redatelj Lemo, priča o istinitosti, ljepoti i ljubavi u obliku pravog malog kazališnog spektakla.

Naslovnu ulogu tumači Olga Šober, a na sceni je uz nju niz opernih solista te članovi zbora Opere i članice baletnog ansambla.

Iako podnaslovljena kao opera za djecu, ova je predstava namijenjena i odraslima, a riječ je o vrlo složenom i zahtjevnom projektu u kojem se pjeva, pleše i pripovijeda.

O tome koliko je zanimanje publike pobudio ovaj naslov, najbolje svjedoči činjenica da su sve izvedbe u prosincu već-rasprodane!

SVIJET „PČELICE MAJE“ U TEATRU FENICE

Premijera opere za djecu „Pčelica Maja“ Bruna Bjelinskog, u subotu, 8. prosinca 2007. u Teatru Fenice, nastavak je programa XV. Zajčevih dana, a istodobno i početak sustavne brige Kazališta o stasanju svoje nove, u ovom slučaju operne, publike. Pod ravnanjem maestra Igora Vlajnića i u režiji Ivana Lea Leme, koji prvi put surađuje s riječkim HNK, bit će ispričana glazbeno-scenska priča o odrastanju omiljene dječje junakinje Pčelice Maje odnosno, kako kaže redatelj Lemo, priča o istinitosti, ljepoti i ljubavi u obliku pravog malog kazališnog spektakla. Naslovnu ulogu tumači Olga Šober, a na sceni je uz nju niz opernih solista te članovi zbora Opere i članice baletnog ansambla. Iako podnaslovljena kao opera za djecu, ova je predstava namijenjena i odraslima, a riječ je o vrlo složenom i zahtjevnom projektu u kojem se pjeva, pleše i pripovijeda. O tome koliko je zanimanje publike pobudio ovaj naslov, najbolje svjedoči činjenica da su sve izvedbe u prosincu već-rasprodane!