| Kritike |
|
„Marguerite Gautier, nesretnu damu, igra Tanja Smoje, ponajbolja riječka mlada glumica. Ovdje je odjevena u prozirnu haljinu proviđenu crnom čipkom i izgleda doista lijepo. Glumi bez glasa (katkad je nasnimljen), kao i njezin partner Jasmin Mekić, u ulozi njezina nesuđenog supruga Armanda Duvala. Pjevač Damir Urban, dojmljivo ćelav, igra pak Smrt i Sudbinu, također nijem i pomalo bizaran. U stvari predstavi daje snagu i svježinu odlična glazba Marjana Nećaka, koji parafrazira i citira Verdijevu „Traviatu“ i pokoji valcer, ali i makedonske narodne melodije, od čega pravi uspjelu dramsku rešetku.
Tomislav Čadež, „Jutarnji list“
„Predstava lijepih slika i glumačke ekspresivnosti“
„U Freyevoj predstavi lijeph slika (na vizualnom planu prepoznajemo i motive Marca Chagalla) glumački dominira Tanja Smoje, koja se u svojoj interpretaciji prije svega oslonila na izražajnost lica, ali i unutarnju, emotivnu saživljenost s likom Marguerite Gautier.“
„... dok se kao bitan katalizator ove kazališne priče u slikama pojavljuje figura Smrti-u interpretaciji vizualno atraktivnog Damira Urbana, koji još igra Liječnika i Sudbinu-tihe pratilje nesretne Marguerite na njenom putovanju prema smrti.“
„.... u koreodramskoj formi dobro su se snašli članovi zbora riječke Opere te Baleta, koji su utjelovili društvo pariških salona, masu s ulice i pogrebnu povorku. U začudnoj ulozi balerine, Psihe, pojavljuje se plesač Vladimir de Freita Rosa.“
„Vizualnom dojmu pridonijelo je i oblikovanje svjetla Raffaelea Cavarre, a ekspresivnost prizora naglasila je glazba Marjana Nećaka koji je na zanimljiv način iskoristio poznate glazbene motive Verdijeve „La Traviate“-opere koja je također inspirirana Dumasovom pričom.“
Kim Cuculić „Novi list“
„Obećavajući početak“
„“Dama s kamelijama“ u režiji Damira Zlatara Freya spektakularna je i vizulano atraktivna koreodrama“...
„Freya (i njegovu dramaturginju Doru Delbianco) mnogo više od same ljubavne priče zanima suočavanje Marguerite Gautier (u raskošno senzualnoj i toploj suptilnoj interpretaciji Tanje Smoje, koja oduševljava kako prelijepom scenskom pojavom , tako i licem koje i bez izgovorena teksta progovara o najdubljim previranjima duše te koja svakom novom ulogom dokazuje da je glumica velika talenta i osebujna senzibiliteta) sa Sudbinom/Smrću (utjelovljenom u vizulano dojmljivu liku Damira Urbana) i sa samoćom. Stoga u posljednjem prizoru Armand (u solidnoj interpretaciji Jasmina Mekića) ne dolazi. Ona umire kako je i živjela-okružena gomilom stranih lica, a zapravo dubinski posve sama. Isticanjem samoće, Smrti i prolaska vremena u predstavi je snažno scenski rastvorena univerzalna bolna pukotina Ćovjeka-čežnja za vječnom ljubavi, koja uvijek dolazi zajedno sa svješću o nemogućnosti vlastita ispunjenja. S obzirom da je „Dama s kamelijama“ naoko mnogo hladnija od većine ostalih Freyevih predstava, mogli bismo pomisliti da su pred nama samo lijepe, ali prazne slike. No svojevrsna hladnoća predstave nije plod njezine unutarnje praznine, upravo suprotno-ona je odraz prožetosti metafizičkom hladnoćom sveobuhvante Smrti.“
Tajana Gašparović „Vijenac“
|
print  |
|