OVACIJE NA VRHUNCU SEZONE POSVEĆENE SHAKESPEAREU

Dugotrajni pljesak te glasne ovacije zbog kojih se glumački ansambl opetovano vraćao pred oduševljeno, do zadnjeg mjesta popunjeno gledalište, na najbolji su način označili i popratili vrhunac sezone posvećene Shakespeareu. Riječ je naravno o premijernoj izvedbi komedije „Ukroćena goropadnica“ u režiji Vita Taufera, koji je svojim povratkom i ovom predstavom, nakon više godine, nastavio niz svojih uspješnica na riječkoj sceni.

Kako u „Vjesniku“ piše Helena Braut, u kritici s naslovom „Čarolija teatralnosti“ i podnaslovom „Predstava precizna i čista redateljskog rukopisa“:

„»Ukroćena goropadnica« u viđenju slovenskoga redatelja Vite Taufera, uobličena je u zavidno sofisticirani scenski projekt što poštuje prilično visoke standarde...Taufer pronalazi način kako biti odnjegovano artificijelan, a istovremeno uvući i zainteresirati gledatelje u bit te intrigantne komedije.“ Pišući o glumačkim ostvarenjima, Braut naglašava: “Veliki glumački ansambl zablistao je njegujući zajedničku interpretativnu misao, udružujući svoje pojedinačne karakterne stilove u razigrano obilje zajedničkog nazivnika.“

I Kim Cuculić u „Novom listu“ navodi da su „glavni aduti sjajne glumačke kreacije u čemu dio zasluge zasigurno ima i sam redatelj.“

„ Vito Taufer  i dramaturginja Magdalena Lupi kao da vraćaju Shakespearea njegovu izvoru. Naime, „Ukroćena goropadnica“ zamišljena je kao farsična komedija za elizabetansku publiku. Sam kraj predstave, u kojem Krsta Lisac ustvrđuje da je sve izgleda bio samo njegov san, dodatno proširuje prostor fikcije i navodi na zaključak da u Tauferovoj predstavi i nije potrebno tražiti neka dublja – ideološka, politička ili rodna značenja. Njegovu „Ukroćenu goropadnicu“ uputnije je gledati kao zanimljivu i duhovito ispričanu priču, a prije svega kao predstavu glumačkog majstorstva i namjerno izražene teatralnosti“, piše Kim Cuculić u kritici naslovljenoj „Predstava glumačkog majstorstva“.