| Okovani Galileo kritike |
|
„Kompleksno i moderno djelo“
U kritici objavljenoj u novinama za kulturu i izvedbenu umjetnost KULISA.eu kritičar Ramiro Palmić, među ostalim, piše: „Nećakova glazba satkana je od neočekivanih skokova i pomaka, raznolikih modernih melodijskih i harmonijskih rješenja no također i milozvučnih napjeva i uravnoteženih ritmova baroka i klasike.“
„U glavnoj ulozi Galilea predstavio se talijanski umjetnik Silvano Panichi, glasovno i scenski snažna osobnost, njegova učenika Sartija upečatljivo je dao Lorenzo Berti, a svojom svestranošću, igrajući više likova, oduševio je Sergio Aguirre. Nastupili su i članovi zbora riječke Opere te u solističkim i zajedničkim nastupima pokazali glazbene i glumačke vrijednosti. Opsežnu i zahtjevnu ulogu Prometeja s mnogo scenske i glazbene sigurnosti tumačio je bariton Saša Matovina. Posebnu pozornost svojim zvučnim basom privukao je Dario Bercich, a u tijek radnje predstave dobro su se uklopili raspjevani Darko Matijašević te Ivanica Lovrić, Ivica Žunić, Nataša Ožura, Ljubov Košmerl, Marko Fortunato, Boris Mohorić, Dragana Tomšić i Vanja Zelčić. Vodstvo glazbenog dijela povjereno je maestru Igoru Vlajniću koji je svirajući u živo klavijature, ta na dijelom snimljenu glazbu, sigurno vodio cjelokupan ansambl.“
„.... bogatstvo i šarolikost vizualne (uz scenografa za nju su zaslužni i kostimografkinja Petra Mina te oblikovatelj svjetla Alen Marin) i zvukovne komponente predstave plijenili su pozornost publike koja je izvedbu tog suvremenog glazbeno-scenskog djela ispratila srdačnim pljeskom i odobravanjem“. Pročitajte cijelu kritiku.
„Galileo i njegove zvijezde“
„Mladi Prometej“
„Dvije priče preklapaju se između pobjede Galileja kao osloboditelja i dobročinitelja čovječanstva te racija njegova „praoca“ Prometeja iz Eshilove tragedije ( čiji su dijelovi isključivo pjevani).
Brezovčevo kazalište kao što je to uobičajeno kreira kompleksan, promjenjiv i zatvarajući scenski mehanizam koja sadrži snagu, tjelesnu jasnoću i čvrstoću. A to ne samo da osigurava osobiti odnos s publikom, već uspijeva i snažno izraziti poruku predstave koja je sastavljena od emocija a ne samo od intelektualne komunikacije, kao i poruka parabole koju predstavlja. Tako čak i ideološki sadržaj –danas neizbježno naznačen, Brechtovog Galileja ostavlja znak koji postaje snažan, životan, opipljiv. Radeći sa svojim glumcima redatelj je postigao njihov maksimum u scenskoj pojavnosti, žestinu u njihovoj glumi koja je je istinska i proživljena. Naime, Brezovec tako uspijeva ostvariti predstavu kao „totalno“ iskustvo u što uvlači i publiku kao što to rade veliki kazališni redatelji: vodi gledatelja u susret s nečim fizičkim, s nečim što je ponekad nasilno i što je donekle „pomaknuto“ na osebujan način.
I tako Silvano Panichi (Galileo) je energičan i kvalitetan prvak. A od ostalih nam stižu dronjci kao što to traži i predstava sastavljena od tenzija, patnji i plastične eksplozivne snage.“
Francesco Tei (Hystrio broj 3. 2009.)
|
print  |
|