| MACBETH - KRITIKE |
|
| KRITIKE |
Riječki „Macbeth“ u svakom je slučaju zanimljiva i intrigantna predstava. Vrlo slojevita i puna simbola, tako da otvara niz pitanja i dilema, u što bi se valjalo udubiti i provjeriti u nekoliko idućih izvedbi.
...“Macbeth“ je premijerno izveden 22. veljače – s velikim ambicijama suvremenog teatra u viđenju redatelja i scenografa Ozrena Prohića i pod ravnanjem iskusnoga dirigenta maestra Nikše Bareze... Predstava zrcali današnje vrijeme – vizualno, dramaturški i simbolično. Tako Prohić oblikuje i prilagođava scenu situacijama koje bi se mogle dogoditi sada i bilo gdje.
Dojmljive pokretne kulise sužavaju prostor u skladu s Macbethovom svijesti, snažni su zajednički prizori Macbetha i njegove demonske Lady, ili objedinjavanje četiri posljednje slike u jedinstven prostor ludnice...
Za izvrsnu glazbenu realizaciju zaslužan je maestro Nikša Bareza, čija je izvedba (...) u cjelini bila na visini Verdijeve dramatske snage, izražajnosti i ljepote. Orkestar je imao visoku i bogatu tonsku i dinamičku kvalitetu.
Višnja Požgaj, „Vijenac“
Maestro Bareza je premijeri kojom se “Macbeth” vratio u Rijeku prvi put nakon 1852., kada ga je izvela jedna gostujuća talijanska trupa, zajamčio i vrhunske standarde u pogledu pripremljenosti ansambla. Orkestar je bio ne samo precizan, nego i senzibiliziran za sva ona brojna treperenja, šaputanja, podrhtavanja i brujanja te riku i tutnjavu kojima Verdi uspješno nastoji dočarati strasti i sile zemaljske i nebeske, koje napinju i krše jedra ljudske pohlepe i ambicije. Vrlo osebujno, temeljito promišljeno i razrađeno tu je psihološku dramu glavnih likova, ali i njihovim ratovima izazvanu kolateralnu katastrofu širih razmjera prikazao i redatelj Ozren Prohić.
On se s uspjehom prihvatio i scenografskog posla, stvorivši nadvremenski prostor s očitim nadhnućem i gotovo hommageom slikaru Magritteu. Takav koncept vjerno je slijedila i kostimografkinja (i suradnica za scenski pokret) Jasna Frankić-Brkljačić, dodatno osiguravši ideji predstave kompaktnost i dosljednost.
Istaknutu ulogu u svemu tome imali su dobro pripremljene i mizanscenski razigrane zborske grupe, a naročito skupine vještica čija proročanstva u Piaveovu libretu, baš kao i Shakespeareovu izvorniku, pokreću i uništavaju Macbethovo vlastohleplje.
Talijanski bariton Marzio Giossi u naslovnoj ulozi bio je u prvom dijelu pomalo rezerviran, ali je do kraja izvukao najbolje iz svoga grla, no pjevački je, u skladu i s karakterom svog lika, bila dojmljivija Lady Macbeth španjolske sopranistice Maribel Ortege. Mnogo su pljeska zaslužili i bas Branislav Jatić (Banco), kao i domaći solisti Davor Lešić (Macduff) i Voljen Grbac (Malcolm).
Branimir Pofuk, „Jutarnji list“
Verdijev “Macbeth” premijerno prikazan u riječkom HNK zacijelo je predstava s koje se ne izlazi mirno, operno raspravljajući o pjevačima kojima je majstor dodijelio itekako paklene zadatke.
Zločin je ugrađen u želju za moć, u nemilosrdni sustav smjene vlasti.
To otvoreno pokazuje posljednja scena u ludnici gdje se nađu i progonjeni i progonitelji, iako su glavni protagonisti, Macbeth i njegova Lady, mrtvi. Redatelj i scenograf Ozren Prohić u osuvremenjenom prikazu opere nastale na libreto Francesca Marije Piavea prema Shakespeareu, upozorava na mučnu aktualnost vječnog problema koji tako hladnokrvno svakodnevno pratimo na ekranima.
Uzročnik serije ubojstava u borbi za tron nije samo ludo ambiciozni bračni par nego i skrivena potmula dramatika među ostalim protagonistima, koji “žmire” zabavljeni banalnostima (scenski pokret Jasna Frankić-Brkljačić).
Suženo stanje Macbethove svijesti uz “šarmantnu” pomoć Lady, naglašava i pokretni zid scenografije koji skučava prostor. Razigrane kostime u skladu sa suvremenim pogledom na djelo kreirala je Sandra Dekanić.
Pregnantno dirigentsko vodstvo Nikše Bareze koje je dovoljno uredno slijedio Okrestar upozorava na slojevitost partiture premda se ona na prvi pogled može učiniti pitkom.
Maja Stanetti, „Večernji list“ |
print  |
|