Svi  poznajemo, manje ili više, Il milione Marca Pola, ili smo barem ponešto čuli o toj knjizi. Sjećam se da je moj otac u svojoj knjižnici imao jedan primjerak velikog formata, sav u plavom i zlatu. Ta je knjiga privlačila moju pažnju jednako kao što magnet privlači željezo. Imala sam samo deset godina, ali sam je već bila više puta čitala, tražeći da mi se objasni značenje onog srednjovjekovnog jezika, meni većim dijelom neshvatljiva. Očaravale su me nadasve fantastične slike, za koje sam mnogo kasnije saznala da su bile izrađene za zbirku minijatura s naslovom „ Le livre des mervilles“ koja je pripadala Vojvodi od Borgogne Giovanniju neustrašivom 1413. godine. Vojvoda, strastveni ljubitelj orijentalnih sadržaja, dao je oslikati, od svojih minijaturista i pisara, putovanje Marca Pola na dvor Kublaj - kana koje se  dogodilo približno stotinu i trinaest godina ranije. One slike i čuđenje, koje je u meni izazvalo saznanje da je dječak od samo sedamnaest godina imao mogućnosti i hrabrosti upustiti se na takav put i da mu je trebalo više od tri godine da bi stigao na drugu stranu svijeta, ostale su u mom srcu.
Polovo putovanje moglo bi predstavljati čovjekov život s njegovim čežnjama, željom za znanjem, i nadasve radoznalošću koje ga obilježavaju, a silna  radoznalost  kao sredstvo istraživanja nas, tijekom cijelog našeg života, i u svakom području, ne bi smjela nikada napustiti.  Ona stvaralačka radoznalost koja nas vodi do često neshvatljivih pothvata.
Zamisao o glazbenom djelu, operi koja bi imala za temu Marca Pola  rodila  se u meni već 2004. godine, ali sam je odgodila zbog međunarodnog natječaja  kompozicije u suradnji s Općinom grada Busseto s Verdijevim imenom . Na žalost, projekt se nije ostvario zbog niza poteškoća koje neću ovdje nabrajati. Kada sam već namjeravala odustati, Grofica Margherita Cassis Faraone iz Terzo di Aquileia, već ranije moj sponzor kod drugih manifestacija, ponudila se  podržati moju zamisao pod uvjetom da za ostvarenje ne  objavljujemo natječaj, već da se izravno obratimo talijanskom autoru, i to prvenstveno u pokrajini Friuli Venezia Giulia gdje je ime Cassis Faraone prisutno već više od tri stoljeća. Tako je izbor pao na Danielea Zanettovicha, izvornog Tršćanina, jednog među danas najpoznatijim talijanskim skladateljima.

Zanettovich je pristao uglazbiti djelo, a operni libreto djelo je mladoga milanskog književnika Fabia Cerese. Libreto koji  slobodno obrađuje 40., 41. i 42. poglavlje knjige Il milione, pripovijeda o događajima o kojima je Marco Polo čuo pričati tijekom dugoga puta prema Pekingu, jer kako je običavao reći kada nije izravno vidio mjesta i osobe: „ sad ću vam ispričati slučaj, prema onom što je Gospodin Marco čuo od više ljudi“.  Marco Polo, kako je poznato, pisao je, ili bolje rečeno, diktirao je svoju knjigu Rustichellu iz Pise tijekom svog boravka u genovskim tamnicama, vjerojatno nakon bitke kod Korčule (1298.) između genovske i venecijanske flote. Rustichello, koji je bio profinjen književnik, odmah je  naslutio čar duge priče i vjerojatno ohrabrio Pola da je objavi. Ovdje nećemo izlagati okolnosti koje su dovele do raznih redakcija knjige Il milione tijekom stoljeća, koje su još i dan-danas predmet analiza i kritika znanstvenika iz čitavog svijeta.
Slijedi priča o Starcu s planine i sekti ubojica koja se nastanila na Kaspijskom moru oko 1091. godine i koja biva uništena od Hulaga, Kublajeva brata 1257. godine. Ubojice ili fida'iyyin (doslovno Oni koji se žrtvuju) bili su navođeni da  pogube neprijatelje, političke i vjerske i, prema tome, to što priča Polo odgovara istini, a poznata su i imena mnogih ubijenih od fida'iyyina. Kao što se može primjetiti, postoje uznemirujuće analogije s našim vremenima.
Opera, dakle, ne obrađuje život Marca Pola, nego želi biti iskaz poštovanja prema velikom putniku, velikom čovjeku koji se nije bojao izreći i opasne istine.
A mogućnost izvođenja Zanettovicheva djela ostvarila s Hrvatskim narodnim kazalištem Ivana pl. Zajca  iz Rijeke, koje je pristalo praizvesti  ovu operu.

Enrica Guarini
U Rimu, 15. ožujka 2012.