Kritike Foto galerija
Mate Matišić
NIČIJI SIN
crno humorni psihološki thriller |
Redatelj: Vinko Brešan
Asistent redatelja: Siniša Rinčić
Pomoćnik redatelja: Borna Armanini
Scenograf: Dalibor Laginja
Kostimografkinja: Sandra Dekanić
Skladatelj: Mate Matišić
Oblikovatelj svjetla: Zoran Mihanović
Pomoćnica scenografa: Sandra Grabar
Lektorica: Mirjana Crnić
Izidor: Božidar Alić
Simo: Zdenko Botić
Ana: Olivera Baljak
Ivan: Damir Orlić
Josip: Nikola Stanišić
Tonka: Leonora Surian
Inspektor: Alex Đaković
Pacijent I: Dražen Mikulić
Pacijent II: Mislav Čavajda
Pacijenti: Nenad Vukelić, Sabina Salamon, Biljana Torić,
Andreja Blagojević
Simina žena: Andreja Blagojević
Inspicijentica i šaptačica: Sandra Čarapina
Praizvedba na "Riječkim ljetnim noćima": 20.srpnja 2006.
Premijera u HNK Ivana pl. Zajca: 30.studenoga 2006.
ULOMCI IZ INTERVJUA MATE MATIŠIĆA I NATAŠE GOVEDIĆ
Neposredni povod za razgovor s Matom Matišićem, "jednim od najizvođenijih, filozofski najdubljih te politički najprovokativnijih domaćih dramatičara, najplodnijih glazbenih umjetnika, najcjenjenijih dramaturških majstora filmske i kazališne umjetnosti te renomiranih filmskih scenarista", navodi kazališna kritičarka Nataša Govedić, bila je premijera njegove drame "Ničiji sin" u režiji Vinka Brešana na "Riječkim ljetnim noćima 2006". O predstavi koja je, kako ističe Govedić, "medijski ispraćena aklamacijskim kritikama", Matišić kaže:
– Posebno mi je drago da se tom predstavom na scenu vratio veliki hrvatski glumac Božidar Alić. To što je on u stanju napraviti kao glumac je... kapa dolje... On u jednoj sceni može igrati tri žanra istovremeno... On se igra i s ulogom i mehanizmom igranja uloge, ali je istovremeno igra gotovo realistički uvjerljivo. Mislim da je sada svima jasno koliko je takav glumac nedostajao hrvatskom kazalištu. Svi su napravili pravi posao, i ja im se svima ovom prilikom zahvaljujem jer znam koliko im je bilo teško; pogotovo sa zahtjevnim Vinkom. Posebno se zahvaljujem velikanu hrvatskog glumišta Zdenku Botiću koji je u posljednjem trenutku uskočio i spasio predstavu. S obzirom da sam mu ja pomagao oko memoriranja teksta, mogu slobodno reći da sam glumio zajedno s tim velikim glumcem. Bio sam vjerojatno najslabiji glumac s kojim je igrao, ali meni je to bilo veliko zadovoljstvo. (…)
A Vinko Brešan je već danas velikan hrvatskog filma, a volio bih da svoju darovitost što češće pokaže i u kazalištu. Jer, iako ga dugo poznajem, bio sam zadivljen načinom na koji je radio moj tekst. On je zaista pošteno napravio tu predstavu. Ukomponirao je u nju zahtjevnu žanrovsku različitost, a da nije narušio kazališnu cjelinu. Ima predstava koje se dogode, nekako same od sebe. Ali ovu je Vinko, uz pomoć fenomenalnih glumaca, kreirao. Domislio. On joj je ugradio dušu. Meni najvažnije svjetlo koje donose je to da su oni spremni na onaj kazališni rizik koji donose moji tekstovi. Oni su spremni osvijetliti one teme koje mene zanimaju. Za pisca nema bolje situacije od one u kojoj talentirani redatelj pomaže oživljavanju teksta. Na primjer, način na koji je Vinko riješio scenu ubojstva Sime je, po mom mišljenju, genijalan; ili scena na psihijatriji. (...)
Prostor slobode čovjek mora sam osvojiti. Ali isto tako valjda trpjeti sve konzekvence koje osvojeni prostor slobode donosi. Mislim da do sada nisam pravio kompromise s tim prostorom slobode kad je riječ o pisanju. Jako mi se sviđa slogan Pape Ivana Pavla II. kad je 1994. prvi put dolazio u Hrvatsku. Poručio je tada Hrvatima vrlo jednostavnu stvar: "Ne bojte se". Kud ćeš bolje upute piscima, umjetnicima... Ja sam plašljiv i zabrinut čovjek za puno toga, ali se kao pisac dosad nisam bojao... Zaista se nisam bojao pisati ono što mi je sloboda šaptala da pišem. Nadam se da se to neće promijeniti. Skloniji sam odustajanju od pisanja nego odustajanju od slobode pisanja.
Ponekad, ali vrlo rijetko, taj prostor slobode vam netko daruje, kao što je nama u ovoj predstavi gospođa Mani Gotovac darovala taj prostor slobode da u njemu napravimo predstavu kakvu želimo. Na tome sam joj jako zahvalan. Bez nje bi moj "Ničiji sin" još uvijek bio ničiji. Bez nje bi Božidar Alić još čekao priliku da se vrati na scenu. Sretan sam jer se njezin dokazani prostor kazališne slobode ovaj put poklopio s prostorima Vinkove i moje slobode. Mislim da se jedino tako može raditi dobar teatar.
Nataša Govedić