| Riječ dirigenta |
|
UVIJEK U MANIRI SVOG GLAZBENOG JEZIKA
Prije svega, kako i gdje smjestiti, što se glazbene forme tiče, Kabiljevog „Casanovu u Istri“?
Po elementima forme to jest opera (arije, prokomponirani recitativi, ansambl scene, zborovi), iako povijesno i iskustveno gledajući svaka opera ima svoju jedinstvenu i prepoznatljivu atmosferu, provedenu konzekventno od početka do kraja. Pa tako bez ikakve sumnje možemo prepoznati Mozartov, Rossinijev, Verdijev, Puccinijev, Wagnerov ... stil i jezik, kao i jezik modernih skladatelja.
U ovoj glazbenoj priči o ocvalom Casanovi, taj jezik koketira s različitim žanrovima, od burleskno-operno-operetnih do onih iz kojih je Kabiljo izrastao i postao prepoznatljiv, a to je mjuzikl (jer, ipak su arije prije svega skladane u obliku i atmosferi songova), pa je tako i jezik mjuzikla ono što je najupečatljivije što se tiče atmosfere ove opere. Međutim, isto tako i u djelima gore navedenih slavnih skladatelja bilo je i ima različitih utjecaja zbog čega su bili nemalo kritizirani od glazbenih kritičara svoga vremena, a što nimalo nije utjecalo na njihovu popularnost I besmrtnost.
Što se tiče čisto glazbene strane ove opere, Kabiljo je prije svega izvrstan melodičar i na raskoši svoje melodije gradi kompletnu glazbenu arhitekturu, dok se u harmonijskom smislu oslanja na nonakorde i undecimakorde u najboljoj maniri američkih mjuzikla dvadesetog stoljeća.
Značajnom upotrebom melizama i koloratura, pa čak i citata kod nekih svojih likova, želi podcrtati i prisjetiti se Rossinijevog i Mozartovog kao i Casanovinog vremena, ali i opet i uvijek u maniri svog glazbenog jezika. Jedino prilikom nekih recitativnih situacija, koji se u pravilu događaju onda kad su na sceni predstavnici Crkve (Biskup Raimondo i Fra Angelo) on će oporim velikim septimama i velikim triolama te specifičnim izborom instrumenata podsjetiti na avangardnu glazbu prošlog stoljeća.
Virtuozna orkestracija bogata bojama i dinamičkim nijansama, izuzetna melodioznost i sugestivnost u pjevačkim arijama, značajna upotreba «domaće» istarske ljestvice te vrckava scenska igra svih protagonista trebale bi ovoj operi pribaviti dugotrajnost na riječkoj, a nadam se i ostalim hrvatskim opernim pozornicama.
Ivo Lipanović
Rijeka, 25. rujna 2009 |
print  |
|