Nakon što je redatelj Jagoš Marković prošlog tjedna stigao u Rijeku i održao dogovore s ostalim članovima autorskog tima, u utorak, 15. svibnja počinju i glumačke, čitaće probe predstave „Lukrecija o' bimo rekli Požeruh“. Čakavsku preradbu teksta nepoznatog autora iz 17. stoljeća potpisuje Daniel Načinović koji ga je podnaslovio kao „jena zmešana štorija od teatra, mora i amora, ča ju je na novo zrihtal i va nove čakavsko-mediteranske kolorature prehitil Daniel Načinović“.

U predstavi, koja će u sklopu festivala „Riječke ljetne noći“ biti premijerno izvedena 11. srpnja, glume Alen Liverić, Damir Orlić, Dragan Mićanović, Tanja Smoje, Olivera Baljak, Bosnimir Ličanin, Denis Brižić i Dragana Tomšić.

Reprize su na festivalskom programu i 12., 13., 14., 16. i 17. srpnja, a predstava će se izvoditi na pećinskoj plaži Glavanovo (ulaz s plaže ex hotela „Park“ odnosno Osnovne škole „Grivica“).

O opernoj predstavi Giacoma Puccinija „Tosca“ pod ravnanjem maestre Nade Matošević i u režiji Damira Zlatara Freya razgovarat će se u subotu, 28. travnja 2007. u foyeru Kazališta s početkom u 11 sati.

Predstava čijih je pet izvedbi oduševilo publiku, a koju je kritika opisala kao „veliki umjetnički doseg riječke operne kuće“, „predstavu koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim“, „predstavu koja će se zasigurno gledati sezonama, „veoma atraktivna predstavu“, „predstavu koja je doprla do samog srca publike“, veliko je zanimanje izazvala ne samo zbog svoje neprolazne popularnosti na opernim scenama uopće, već i zbog prve operne režije uvijek originalnog Damira Zlatara Freya, nastupa gostujućih i domaćih opernih zvijezda te izvedbe riječkog orkestra, koji se po mnogima potvrđuje kao jedan od najboljih u Hrvatskoj.

U subotnjem razgovoru sudjelovat će Arnea Kamenarović, Dalibor Laginja, Nada Matošević, Damir Zlatar Frey, Olga Kaminska, Sergej Kiselev, Voljen Grbac i Romeo Drucker. Pridružite im se i vi, komentirajte, postavite pitanja. Ulaz je slobodan.

Prodaja ulaznica za spektakl pantomime i opere „La commedia è finita“ 6., 8. i 10 lipnja 2007. u HNK Ivana pl. Zajca, kojeg režira slavni tenor José Cura i pjeva glavnu ulogu, počinje u subotu, 28. travnja. Riječ je o predstavi temeljenoj na odlomcima iz djela „La Boutique fantastique“ Ottorina Respighija, nastalom prema Gioacchinu Rossiniju, i cjelovitom opernom djelu „Pagliacci“ Ruggera Leoncavalla. Izvedbama u sklopu festivala „Riječke ljetne noći 2007“ ravnat će maestra Nada Matošević, dok koreografiju potpisuje Staša Zurovac.

Ulaznice se mogu kupiti na blagajni Kazališta (Verdijeva 5A) od 9,30 do 12,30 sati i jedan sat prije početka predstave te rezervirati u Propagandi Kazališta putem telefona 051/355-909 i 355-917 ili elektronskom poštom na: propaganda@hnk-zajc.hr.

Hrvatska poruka – Almira Osmanović

Walt Whitman je napisao:

 «Rekao sam da duša nije ništa drugo nego tijelo.

Rekao sam da tijelo nije ništa drugo nego duša»

Brzina svijeta u kojemu živimo i njegova površnost, kao da sve manje mari za dušu. Nema za nju vremena. Ne želi se stati i promisliti ne samo imamo li nekog bliskog suputnika nego i :

odakle dolazimo i što nas nadahnjuje.

Ako slijedimo riječi velikog američkog pjesnika, onda ni naše tijelo nije u bitno drugačijoj i boljoj situaciji od naše duše.

A nama, koji smo živote posvetili upravo plesu, tijelo je jedino glazbalo i jedino pero koje govori o stanju naše duše.

Stoga, barem danas, večeras, na dan kada (kao u rijetkim prigodama) slavimo umjetnost kojoj smo iz najčišćih pobuda, iz dubine duše, posvetili svu svoju ljubav; zastanimo načas u razmišljanju o svemu drugom što nas okružuje, a naše misli i svu našu energiju pošaljimo onima koji nas prate i vole, koji naše geste i pokrete doživljavaju kao najčišći odraz duše koja upravo na ovaj jedinstveni način komunicira sa svijetom.

Na današnji dan: našu energiju, naša maštanja, našu sreću i veselje što se bavimo nečim jedinstvenim i rijetkim, posvetimo našoj publici koja zaslužuje svu našu ljubav i pažnju.

Međunarodna poruka – Sasha Walzt   (Njemačka)

Pleše se na rođendanima, vjenčanjima, na ulici, u dnevnim sobama, na pozornici, iza kulisa. Kao izraz radosti, tuge, kao ritual  i preispitivanje granica.

Ples je svjetski jezik, ambasador mirotvornog svijeta, ravnopravnosti, tolerancije i suosjećanja. Ples nas uči osjećajnosti, osviještenosti i čini pozornima na trenutačnost.

Ples je izraz naše životnosti. Ples je transformacija. Ples locira našu dušu, ples daje tijelu duhovnu dimenziju.

Ples nam omogućava osjećanje tijela, nadrastanje, nadilaženje tijela, kako bi se postalo neko drugo tijelo.

Plesati znači aktivno sudjelovati u titranju svemira.

S njemačkoga prevela Katja Šimunić

SASHA WALZT

Rođena u Karlsruheu, u Njemačkoj, 1963. Studirala ples i koreografiju u Amsterdamu i New Yorku. Zajedno s Jochenom Sandigom osnovala 1993. skupinu Sasha Waltz & Guests,  a 1996. «sophiensaele» u Berlinu. Od 1999. do 2004. jedna je od umjetničkih direktora berlinske Schaubühne am Lehniner Platz, gdje, među ostalim, postavlja djela Körper (37. Theatertreffen Berlin), S i noBody, koreografsku  instalaciju insideout i Impromptus. U 2005. Sasha Waltz & Guests postaje nezavisna skupina s Jochenom Sandigom kao umjetničkim direktorom, a iste godine Sasha Waltz kreira svoju prvu koreografsku operu Dido & Aeneas u Staatsoper Unter den Linden u Berlinu. Kao predsjednica kuratorijuma fondacije Radial Sasha Waltz sudjelovala je u uspostavljanju novog produkcijskog i pedagoškog centra za glazbu, ples i likovne umjetnosti, Radialsystem V, otvorenog u rujnu 2006. u Berlinu.

Sve je počelo nagradom na natječaju Genesis Foundations iz Londona, a potom su usljedile narudžbe kojima je Isidora Žebeljan, beogradska skladateljica, pronašla svoje istaknuto mjesto na svjetskoj sceni. U Amsterdamu je postavljena njena opera "Zora D." u režiji slavnog Davida Pountneyja. Nakon ogromnog uspjeha, njome je potom otvorena i sezona Bečke komorne opere (Wiener Kameroper).                                                                           „Glazbu Isidore Žebeljan otkrio sam kao član žirija za opernu  nagradu Genesis  fondacije.

U masi predstavnika tzv. “akademske moderne”, koji svi jedan drugoga loše imitiraju, njen me glazbeni glas odmah osvojio svojom originalnošću, neposrednošću izraza i, prije svega, emocionalnom ekspresivnošću, što danas predstavlja rijetkost, a što je od neprocijenjive važnosti kada jednu priču treba ispričati na sceni…”, zapisao je redatelj David  Pountney u programskoj knjižici bečke predstave.

Jednočinka, sa sedam slika, zgusnuta je oko zločina iz strasti kojim je život mlade ekstravagantne poetese iz tridesetih godina Zore Dulijan nasilno prekinut. Djelo je zapravo  vrlo atmosferično istraživanje emotivnog nasljeđa tragedije koja se dogodila prije 60 godina.

Briljantna mlada pjesnikinja, Zora Duli­jan, iznenada je nestala bez objašnjenja, ostavivši iza sebe jednu jedinu pjesmu – jezivi opis mjesta gdje je posljednji put viđena živa. Danas je, mlada žena, Mina, čija identifikacija s pjesnikinjom djeluje sasvim posebno, pronašla  pjesmu i krenula na put potrage za istinom. Ili je možda sama pjesma pronašla nju, i kroz nju želi umiriti prošlost. Djelo stalno spaja suvremeno doba s Beogradom 30-tih godina 20. stoljeća – erom grozni­čave umjetničke plodnosti.

Na kraju donosimo ulomak iz jedne kritike: „Zora D." je nešto kao super-sonična produkcijska seansa koja u sebi miksa jednu još brutalniju "Lolu V. Stein", duge mračne sjenke iz filmova Friza Langa i pjevačka sjedinjenja Straussove "Salome". Pogledati obavezno!“ (Z. Kojić)

Uz podršku i pokroviteljstvo Primorsko-goranske županije, Zajednica športova Primorsko-goranske županije u petak, 20. travnja 2007. u 17 sati na stadionu „Kantrida“ organizira humanitarnu nogometnu utakmicu u kojoj će nastupiti „Humane zvijezde Zagreba“ i „Humane zvijezde Primorsko-goranske županije“, a cjelokupan prihod od prodaje ulaznica namijenjen je Centru za rehabilitaciju djece s posebnim potrebama „Fortica“ - Kraljevica za kupnju dizala za prijevoz djece u invalidskim kolicima. Cijena potrebnog dizala iznosi oko 120.000 kuna.

„Humane zvijezde Zagreba“ predvodit će bivši hrvatski nogometni reprezentativci na čelu s kapetanom Bobanom, dok će na strani „Humanih zvijezda PGŽ-a“ nastupiti poznata riječka nogometna imena poput Mladenovića, Peršona, Rubčića..., „pojačana“ poznatim osobama iz javnog života.

Ovoj plemenitoj akciji pridružuje se i HNK Ivana pl. Zajca koji je za ovaj sportsko-humani događaj otkupio tri stotine ulaznica po cijeni od deset kuna, a koje će biti podijeljene djelatnicima Kazališta. Ukoliko želite pomoći djeci koja su smještena u centru „Fortica“, iznos koji ste u mogućnosti izdvojiti možete uplatiti na Centar za rehabilitaciju „Fortica“ – Kraljevica, „Erste banka“, žiro-račun 2402006-1100109776.

- Ljudi kazališta čiji je rad direktno vezan za izradu i brigu o kostimima s oduševljenjem su prihvatili mogućnost da se trinaest odabranih, prekrasnih haljina prikaže na jedan drukčiji način - na modnoj pisti, gdje su upravo one u prvom planu. Iako karizmu tim haljinama svakako daje solist, to jest operna diva, glumica ili balerina koja haljinu nosi, bit će vrlo uzbudljivo vidjeti novu interpretaciju istih. Kroz paralelu takvih specifičnih kazališnih haljina i modnog dizajna kojeg ćemo imati priliku vidjeti na eventu „Adrience fashion BURA“ riječki HNK želi podržati i potpomoći ostvarenje ovog posebnog događaja u Rijeci.

Tom prilikom posjetitelji revije moći će vidjeti trinaest iznimnih kreacija renomiranih hrvatskih kostimografa, iz opera „La Gioconda“ (kostimografkinja Irena Sušac) i „Cosi fan tutte“ (kostimograf Goran Lelas, koji je upravo za tu kostimografiju dobio Nagradu hrvatskog glumišta), iz zajedničkih produkcija Hrvatske drame, Opere i Baleta „Amadeus“ i „Karolina Riječka“ (obje u kostimografiji Lea Kulaša), iz baleta „Labuđe jezero“ (kostimografkinja Diana Kosec Bourek), te „Život je san“ u izvedbi Hrvatske drame (kostimografkinja Mirjana Zagorec).

Kako bi atmosferu i patinu kazališta što vjernije dočarali, za  „BURU“ je angažiran kazališni tim ljudi zadužen za potpuni styling. Dakle, manekenke će odijenuti, originalnim kazališnim make-upom te vlasuljama dotjerati ljudi koji to već godinama čine u kazalištu.

Nadam se da ćemo na taj način prenijeti dio specifičnog kazališnog glamoura na ovaj ambiciozni projekt te njegove sudionike, da će se djevojke koje će nositi haljine zaista osjećati kao dive, te da će ova suradnja između riječkog HNK i organizatora potpomoći da Rijeka bude prepoznata i po „Adrience fashion BURI“, istaknula je na konferenciji za novinstvo održanoj u četvrtak, 19. travnja u hotelu „Bonavia“ Ana Lučić, poslovna ravnateljica HNK Ivana pl. Zajca. Projekt su na konferenciji predstavili Sanjin Midžić u ime organizatora, Fadi Shalabi, direktor marketinga tvrtke „100% idea“, te Aleksandar Posavec, brand manager „Adriencea - Jadran Galenskog Laboratorija“, generalnog pokrovitelja ove manifestacije. 

U suradnji s modnom agencijom „Midikenn“,  u prisustvu dizajnera koji sudjeluju na reviji, 28. travnja će u Zagrebu biti održan casting na kojem će biti odabrane manekenke koje će nositi kreatorsku odjeću i kostime HNK Ivana pl. Zajca. Ulaz na „Adrience fashion BURU“ bit će moguć isključivo s pozivnicama. Uoči revije u 20.30 sati bit će upriličeno VIP primanje za uzvanike, po završetku eventa u „El Riju“ organiziran je after-party uz nastup D.J.-a i atraktivne goste, a u slučaju kiše manifestacija će biti održana u atriju Guvernerove palače.

O uspješnosti dosadašnje turneje govorila je ravnateljica Talijanske drame Laura Marchig, naglasivši kako je projekt bio planiran povodom 100. obljetnice Ramousova rođenja, 2005. godine, ali je odgođen zbog tadašnje nedostupnosti njegovih, uglavnom rukopisnih, djela.

Upravo zbog želje da se u projekt uključi cijeli glumački ansambl Talijanske drame, prema ideji i u režiji Bruna Nacinovicha, u kazališnim su prostorima snimljeni video zapisi u kojima glumci interpretiraju Ramousovu poeziju i prozu, a koji su sastavni i vrlo važan dio predstave. U njima se pojavljuju Rosanna Bubola, Alida Delcaro, Laura Marchig, Mirko Soldano, Elena Brumini, Elvia Nacinovich, Teodor Tiani, Lucio Slama i Bruno Nacinovich, a snimanje i montažu videa potpisuje Vlado Vrgoč.

Projekt što je poprimio oblik „nemogućeg intervjua“ novinarke (Elvia Nacinovich) i Osvalda Ramousa (Bruno Nacinovich), zapravo prati stvaralački put ovog pjesnika, pisca i kazališnog autora i prezentira dio njegova opusa, a time dobiva i edukativnu vrijednost.

Intendantica Nada Matošević istakla je važnost ovakvih „malih“ produkcija koje se zbog svoje prilagodljivosti i mobilnosti mogu izvoditi u različitim prostorima i tako doprijeti do velkog broja publike.

U srijedu, 18. travnja u 15 sati u orkestralnoj dvorani Kazališta održat će se prva proba predstave „Hotel Goldoni“, koja se realizira u koprodukciji Talijanske drame riječkog HNK Ivana pl. Zajca, Teatro Nacional D. Maria II. Iz Lisabona (Portugal) i Teatra Stabile di Sardegna (Italija) povodom 300. godišnjice rođenja Carla Goldonija.

Troje poznatih europskih dramskih autora, Tena Štivičić iz Hrvatske, Rui Zink iz Portugala te Edoardo Erba iz Italije, napisali su tekst prema  Goldonijevim „Predlošcima“ („Canovacci“), a maštoviti talijansko-francuski  redatelj Toni Cafiero će pokušati stvoriti suvremenu kazališnu priču o današnjoj Veneciji u raljama globalizacije i komercijalizacije, kojoj novo potrošačko društvo oduzima dušu.

Nakon svjetske praizvedbe u Rijeci, u sklopu festivala „Riječke ljetne noći“, predstava će premijerno biti izvedena na Venecijanskom biennalu krajem srpnja, a gostovat će na Međunarodnom festivalu MITE u Lisabonu i na Sardiniji.

Kuljerićev „Song“ izvodi Gudački kvartet orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka u sastavu Romeo Drucker, violina; Tea Grubišić, violina; Valerija Vaščenko, viola i

Petar Kovačić, violončelo.

Pišući o svom radu na ovom projektu i nadahnuću što izvire iz Kuljerićeve i Goebbelsove glazbe, koreograf i redatelj Matteo Levaggi je istaknuo: „Koreografije za Koncert za marimbu i orkestar te za Song, za gudački kvartet, moj su hommage hrvatskoj suvremenoj glazbi. U ovom slučaju ona je predstavljena djelom jednog od najvažnijih hrvatskih skladatelja Nove glazbe, koji nas je nažalost prošle godine napustio. Njegova glazba privukla me svojom istraživalačkom komponentom u dijalektici kontrasta ali i zajedništva, što odgovara dubokoj podvojenosti stvaralačkog procesa. Kuljerićeva glazba nije sastavljena od izvanjskih efekata i u njoj sam našao nadahnutost suglasnu vlastitom kreativnom svijetu.

Za razliku od ovih Kuljerićevih djela, glazba za Red Run Heinera Goebbelsa odmah mi se učinila ekstremnom i odvažnom. Ona je trenutno privlačiva, podsjeća nas na neku vrstu rock i pop glazbe, i morao sam joj pristupiti na drugačiji način u stvaranju koreografije. S plesačima sam tražio mogućnost dosega komunikativnosti koja bi bila konstantna, protočna, napeta, kao jedan trk prema novom sagledavanju stvarnosti odnosno sadašnjosti.“

„ Riječka operna publika došla je na svoje: dobila je novo i atraktivno uprizorenje jednog od najpopularnijih naslova glazbeno-scenskog repertoara – Puccinijevu „Toscu“- na premijeri je naslovnu ulogu pjevala zvijezda opernih pozornica Francesca Patane, a najveće oduševljenje izazvao je nastup mladog riječkog solista Davora Lešića koji se kao Mario Cavaradossi predstavio punokrvnim tenorom lijepoga timbra i vrlo nadahnutom interpretacijom“, napisala je Svjetlana Hribar nakon premijere u „Novom listu“.

U nastavku teksta ističe uspješne nastupe ostalih solista: „Francesca Patane, čiji se nastup očekivao s najvećim nestrpljenjem, i zbog koje je u Rijeku pristigla krema talijanske diplomacije u Hrvatskoj, zaista je pjevačica s golemim iskustvom u tumačenju Tosce. Prekrasne scenske pojave, izražajne i nadasve iskrene glume, ona vlada scenom poput kraljice, a nosi kostime suverenom gordošću. U ulozi Scarpije nastupio je gost iz Zagreba Valentin Enčev koji je dugogodišnji poznanik riječke operne publike, ispraćen srdačnim aplauzom, a tako su pozdravljeni i Siniša Štork i Robert Kolar.

Osvrćući se na autorski rad Damira Zlatara Freya, Hribar zaključuje: „Damir Zlatar Frey realizirao je autorski predstavu u cjelini – osim režije koja plijeni atraktivnim scenskim rješenjima, potpisao je scenografiju i kostim. Aplauz je bio dug, srdačan, kakav zaslužuje predstava koja će se na sceni HNK Ivana pl. Zajca zasigurno gledati sezonama.“

„ Kada sam na posljednjoj probi vidio neke prizore, pred njima sam se osjetio malenim poput mrava. Nisam vjerovao da smo uspjeli napraviti takvo što, da je to rezultat svih nas.. Međutim, to je samo potvrdilo moje uvjerenje da se predstave mogu stvarati jedino kada kazalište uistinu postane mjesto susreta i ljubavi koja se dijeli. A ja se i radom na „Tosci“ zapravo nastavljam baviti mojom tematskom preokupacijom: ljubavlju, jer ova nas bezvremenska krvava priča još jednom upozorava da otvorimo srca i ljubimo dok još ima vremena“, rekao je redatelj predstave, a ujedno i njen scenograf, kostimograf i autor scenskog pokreta Damir Zlatar Frey. Govoreći o univerzalnosti priče „o onome što se dogodi s ljudskim životima od jednog popodneva do sljedeće zore, kada se u njih upletu ljubav, strast, politika i izdaja“, Frey je naglasio kako se od vremena kada je nastala pa do danas promijenilo samo to da više ne treba klečati pred bogovima. „Kleči se pred čovjekom, a pred Boga se izlazi ponizna srca. Ljubav je trenutak kad Bog dotiče čovjeka i stoga će naša Tosca u poznatom prizoru moliti za svoju ljubav stojeći na nogama“, pojasnio je. Govoreći pak o vizualnosti predstave, istaknuo je svoju ideju o svojevrsnom filmskom „zoomiranju“ slike u kazalištu.

„ U prvom činu postigao sam to pokrenuvši scenu umjesto ljudi, otvarajući je na razne načine kako bi svatko u publici, s različitih strana, mogao sve vidjeti. U drugom činu, jer su i emocije takve, scena je statična, dok su akteri ekstatični. A treći čin neka ostane tajna“, zaključio je Frey.

Na konferenciji se predstavila i slavna sopranistica Francesca Patanè, koja će naslovnu rolu pjevati na prvoj premijeri. „Treći sam put u Hrvatskoj, a prvi put u Rijeci i sretna sam što ću i ovdje nastupiti u ulozi Puccinijeve heroine u poznatoj priči o ljubavi i onome što je sve žena kadra za ljubav učiniti.“

Tenor Sergej Kiselev je kazao da je nakon svojih prvotnih dvojbi, sada sretan što je ipak prihvatio poziv i ulogu, koja za njega donekle znači i ulazak u novi fah. I tenor Davor Lešić, kojemu je ovo treća velika uloga, izrazio je zadovoljstvo radom na projektu koji nije bio lak i jednostavan, a u kojem mu je puno značila pomoć Damira Zlatara Freya u glumačkom stvaranju uloge. Siniša Štork nije krio svoje oduševljenje zanimljivim scenskim rješenjem predstave „u kojem sve živi, a djeluje poput bajke“, a istaknuo je i savršen zvuk orkestra, postignut zaslugom maestre Matošević.

Dizajnersko rješenje plakata za riječku „Toscu“ potpisuje mlada Eni Blašković, studentica 3. godine Akademije primijenjenih umjetnosti Svučilišta u Rijeci, a nastao je kao plod započete suradnje Akademije i HNK Ivana pl. Zajca. Naime, dvadesetak je studenata, pod mentorskim vodstvom višeg asistenta Aljoše Brajdića, više od dva mjeseca, uz studioznu pripremu, radilo na izradi rješenja. Od ponuđenih su radova redatelj Damir Zlatar Frey i intendantica Nada Matošević izabrali četiri u uži izbor, a potom i ono koje je postalo plakatom predstave. Sva će idejna rješenja biti izložena u foyeru Kazališta, a izložba će se moći pogledati prije početka i tijekom stanki predstave.

Plodonosna i uspješna suradnja, kojom riječko Kazalište želi potaknuti i u svoj rad uključiti mlade riječke umjetnike, će se nastaviti i proširiti.

Umjesto odsutnog ravnatelja Galiana Pahora o budućem radu Hrvatske drame govorila je dramaturginja Magdalena Lupi, naglasivši dvije osnovne repertoarne smjernice: svježe iščitavanje klasike uz naglasak na „velikim“ naslovima u rukama trenutno najboljih redatelja iz Hrvatske i inozemstva; te scenu „Zajc off“ s najnovijim naslovima svjetske dramaturgije. A najavila je, kao i ostali ravnatelji, povećanje broja premijernih i repriznih predstava.

I Laura Marchig, ravnateljica Talijanske drame, istakla je potenciranje produkcije u jedinom talijanskom profesionalnom ansamblu izvan Italije. „Nastavit ćemo dosadašnju repertoarnu politiku pomno izabranih naslova koja se pokazala vrlo uspješnom i kojom smo vratili publiku. Uz nove naslove, planiramo obnoviti i neke naše vrlo uspješne predstave“, kazala je Marchig.

„ Cilj nam je vrhunska glazbena i scenska kvaliteta te povećanje broja premijera, glazbenih događanja uopće i broja izvedbi, kako bismo stali uz bok ozbiljnijih kuća u regiji“, rekao je ravnatelj Opere Ozren Prohić, koji je zapravo jedini novi član u umjetničkom ravnateljskom timu, a kojeg je kazališna publika upoznala kao redatelja najvećih riječkih opernih uspješnica („Cavalleria rusticana“, „Gianni Schicchi“, „Nabucco“, „Turčin u Italiji“, „La Gioconda“). Uz nova glazbeno-scenska djela koja će se bazirati na „željeznom repertoaru“, ali i na svojevrsnim repertoarnim eksperimentima i otvaranju novih vidika, namjera je reprizirati postojeće naslove s novim zvijezdama, a u planu je i razvijanje i pojačavanje ansambla.

Ravnatelj Baleta Staša Zurovac najavio je pomak u baletnom repertoaru odnosno povratak tradicionalnim, prepoznatljivim baletnim naslovima u novim interpretacijama, za što je nužno povećanje kadra baletnog ansambla. Osim klasičnih naslova, zadržat će se i linija autorskih projekata tj. njihovih praizvedbi.

Osim o umjetničkim planovima, bilo je riječi i o onim financijskim, o kojima je okvirno govorila nova poslovna ravnateljica Ana Lučić, mlada Riječanka sa značajnim iskustvom u svijetu ekonomije.

„ Preda mnom je težak posao, jer uz proračunska sredstva kojima se primarno financira Kazalište, nužno je osigurati dodatne vlastite izvore financiranja, u prvom redu sponzore “, kazala je poslovna ravnateljica te najavila početak reforme sustava pretplate.

Nove načine rada najavila je i upraviteljica Propagande Mara Vidučić, uz nadu da će se uz zadržavanje dosadašnje publike ostvariti i dolazak nove. Upravitelj Tehnike Mile Baljak, službe čiji se problemi ne vide iz publike, naglasio je činjenicu da riječki HNK ima najmanji broj tehničkog osoblja od svih hrvatskih nacionalnih teatara.

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, koji je prisustvovao konferenciji, čestitajući intendantici Nadi Matošević i na formalnom preuzimanju dužnosti, izrazio je uvjerenje da će riječko Kazalište za njenog mandata ostvariti uzlaznu putanju.

„ Kao osnivač, Grad Rijeka će stati iza programa Kazališta, a premda je proračunsko izdvajanje za kulturu višestruko povećano, svjesni smo da to nije dovoljno za program kakav bismo svi htjeli. Stoga se nadam da će i Ministarstvo kulture shvatiti da nacionalno kazalište da bi uistinu bilo nacionalno mora biti adekvatno financirano iz državnog proračuna“, zaključio je Gradonačelnik.

Čestitkama intendantici i njenim suradnicima te uvjerenosti u uspješnost njihova rada pridružili su se i član Poglavarstva za kulturu Bože Mimica te pročelnica Gradskog odjela za kulturu Ivanka Persić.

FRANCESCA PATANÈ

Svojom izvanrednom tehnikom, prekrasnom scenskom pojavom i suptilnim izražajem, Francesca Patanè je trenutno prva talijanska pjevačica zvjezdanih dosega i vrhunska umjetnica. Među njenim ulogama ističu se Tosca, Turandot, Lady Macbeth, Norma, Salome, ali i čitav niz drugih zahtjevnih opernih rola.

Kritika je s oduševljenjem popratila njene nastupe u Bečkoj državnoj operi, Metropolitan Operi u New Yorku, Državnoj operi u Berlinu, Rimskoj operi, Finskoj nacionalnoj operi, Velškoj nacionalnoj operi, Novom nacionalnom teatru u Tokiju, Puccini festivalu...

Rođena je obitelji istaknutih glazbenika, njen otac je slavni dirigent Giuseppe Patanè, a majka poznata učiteljica pjevanja Rita Patanè, koja joj je zajedno s proslavljenim tenorom Carlom Bergonzijem, davala dopunske glazbene poduke tijekom njenog obrazovanja na Manhattan School of Music u New Yorku. Jedno se vrijeme bavila i manekenstvom, a potom se posve posvetila umjetničkoj karijeri.

Uz Verdijeva djela i snažne bel canto uloge, Francesca Patanè je usavršila i verističke opere Puccinija, Mascagnija i Giordana. Godine 2002. izabrana je za „najbolji sopran godine“ za rolu u „La Fanciulla del West“ Giacoma Puccinija.

Floriju Toscu, svoju proslavljenu ulogu, pjevala je između ostalog i na glasovitom  Festivalu Puccini 2004. godine, kada su joj partneri bili Andrea Bocelli i Riječanin Giorgio Surian. Snimila je i popularni filmski zapis ove opere u Areni della Vittoria (Bari), u kojem Cavaradossija tumači slavni tenor José Cura.

A u ulozi poznate Puccinijeve heroine će nakon Rijeke, nastupiti i u Artscape Opera House u Cape Townu (Južnoafrička Republika).

Iz brojnih sjajnih kritika što ih je dobila za ulogu Tosce, izdvajamo dio jedne od njih:

„Uloga Tosce kao da je pisana upravo za Francescu Patanè. U ulozi zaljubljene dive, Patanè je pokazala bogat i iznijansiran temperament. Rezonantno je izrazila svoju osobnost pjevačice i glumice snažne upečatljivosti, jednako sjajne u trenucima strasti, kao i u ariji „Vissi d'arte“, čijom je iskrenošću izazvala oduševljenje publike.“

Najavljujući svoju novu predstavu, u kojoj osim režije potpisuje scenografiju, kostimografiju i scenski pokret, Frey je u razgovoru u „Vijencu“ kazao:

„Mislim da je priča o Toski priča nad svim pričama. Duboko intimno to mi je jedna od najvažnijih priča. I volio bih s umjetnicima s kojima ću raditi Tosku u Rijeci otključati tu priču iznutra, ući duboko u nju, s obzirom da je to i najdramatičnija od svih opera, jer nijedna opera tako snažno ne prožima dramu kao što je to u slučaju priče o Toski i Puccinijeve glazbe. Postoje sve predispozicije da idemo jako duboko, namjerno ne upotrebljavam riječ radikalno, jer je veliko pitanje što bi zapravo bilo radikalno, no uvjeren sam da će riječka Tosca zaista biti na tragu priče o ljubavi, o nedokučivoj i istodobno sveobuhvatnoj ljubavi, ljubavi koja se dogodi svakom od nas jednom i zbog koje se ide tako daleko da je moguće i skočiti u provaliju jer je bez te i takve ljubavi nemoguće živjeti dalje. To je odluka koja se donosi u trenu.
Od vremena kada je napisana prvo drama, a nakon toga i opera — zanimljiva je priča o Puccinijevoj zaokupljenosti tom pričom — da bi otkupio prava, skladatelj je morao izdvojiti cijelo bogatstvo, a bilo je tu i drugih prepreka koje je Puccini morao preskočiti kako bi uopće mogao započeti rad na Toski, no nije odustajao jer je znao da ide u pravom smjeru. Snaga i duboka bol koja se prolama iz Puccinijeve partiture prisutna je i danas. Na televiziji sam vidio prizor iz Bagdada, prizor tržnice na kojoj je eksplodirala bomba i koja je sva poprskana krvlju, a u lokvi krvi klečala je žena i držala na rukama ostatke svojega muža koji je poginuo od eksplozije — njezin krik podsjetio me na Toskin krik. Takve se stvari događaju svakoga dana i upravo to čini Tosku izvanvremenskom. To je dovoljan razlog da se vrlo ozbiljno pozabavimo tom operom.“

„Riječka “La Gioconda” nudi nekoliko izvrsnih scenografskih rješenja, raskošne kostime, sjajnu koreografiju Snježane Abramović u onom glasovitom “Plesu satova”, ali i impresivan zvuk orkestra te spremne i sposobne soliste koje je vrlo transparentno i emotivno vodila Nada Matošević u dosljednoj režiji Ozrena Prohića koja bježi od opernog kiča i neukusa“, piše Denis Derk u „Večernjem listu“.

„Bio je užitak čuti moćni i dotjerani orkestar koji svoju kakvoću zahvaljuje i dodatnoj simfonijskoj djelatnosti pod vodstvom Nade Matošević. Redatelj Ozren Prohić je u suradnji sa scenografom Daliborom Laginjom i oblikovateljem svjetla Zoranom Mihanovićem spektakularno i strastveno uprizorio tragičnu priču o nesretnim sudbinama šestero protagonista “, stoji u kritici Višnje Požgaj u „Vjesniku“, koja u nastavku piše: „ U središtu pozornosti bili su solisti, koji su svatko na svoj način pridonijeli uspjehu predstave. Sopranistica Olga Kaminska je ostvarila izvrsnu kreaciju u svakom pogledu. Mezzosopranistica Neda Martić bila je sjajna La Cieca. Ivica Čikeš bio je vrlo dojmljiv inkvizitor Badoero, dok je njegovog doušnika tumačio također sugestivan Marzio Giossi. Nataša Jović Trivić je vrlo korektno iznijela ulogu Laure Adorno, dok je mladi dramski tenor Davor Lešić u ulozi plemića Enza Grimalda bio i glasom i stasom pravo otkriće. Uz nužnost daljnjega usavršavanja, zacijelo ga očekuje lijepa budućnost i uspješna karijera.“

U kalendaru na službenom web site-u operne zvijezde Joséa Cure

( www.josecura.com/calendars.html) objavljeni su termini izvedbi spektakla pantomime i opere „Komedija je završena“ / La commedia è finita“ u Rijeci, kojeg će ovaj slavni tenor režirati i pjevati glavnu rolu. Riječ je o predstavi temeljenoj na odlomcima iz djela „La Boutique fantastique“ Gioacchina Rossinija i Otorina Respighija i cjelovitom opernom djelu „Pagliacci“ Ruggeria Leoncavalla, koja je na programu festivala „Riječke ljetne noći 2007.“ 6. (premijera), 8. i 10. lipnja. Izvedbama će ravnati maestra Nada Matošević, dok koreografiju potpisuje Staša Zurovac.

Ulaznice se mogu rezervirati u Propagandi Kazališta putem telefona 051/355-909 i 355-917 ili elektronskom poštom na: propaganda@hnk-zajc.hr.

Režiju videa i izbor glazbe potpisuje Bruno Nacinovich, a snimanje i montažu videa Vlado Vrgoč.

U predstavi glume Bruno Nacinovich (Osvaldo Ramous), Elvia Nacinovich (Novinarka) i Lucio Slama (Konobar), dok se u videoprojekcijama kao interpreti Ramousove poezije i proze pojavljuju Rosanna Bubola, Alida Delcaro, Laura Marchig, Mirko Soldano, Elena Brumini, Elvia Nacinovich, Teodor Tiani, Lucio Slama i Bruno Nacinovich.

U nastavku turneje predstava će biti izvedena u Puli (3. travnja), Krku (10. travnja), Vodnjanu (11. travnja), Poreču (12. travnja), Umagu (13. travnja), Labinu (14. travnja), Mošćeničkoj Dragi (16. travnja), Bujama (17. travnja), Rovinju (18. travnja), Kopru (19. travnja) i Rijeci (20. travnja).  Sve predstave počinju u 19, 30 sati.

Još jedna riječka izvedba, ona za učenike osnovnih talijanskih škola, bit će upriličena u utorak, 24. travnja u Filodrammatici s početkom u 12 sati.

„Radilo se o probi predstave Ivice Buljana ‘Marš / Pjesma nad pjesmama’, a dvoje umjetnika su zahvaljujući činjenici da imaju drugačiju boju kože svojim plesnim nastupom savršeno dočarali kako bi ljubav trebala ujedinjavati ljude bez obzira na njihove različitosti“, objašnjava svoju fotografiju Kürschner.

„Za natječaj sam saznao sasvim slučajno, i to dva dana prije njegova zaključenja, te sam bez razmišljanja poslao nekoliko svojih fotografija za koje sam mislio da bi se mogle svidjeti natječajnoj komisiji“, kaže Kürschner.
Međutim, iako kratko prije isteka natječaja, a na njegovo veliko iznenađenje, samo nekoliko dana poslije telefonom iz Zagreba su mu javili da je osvojio treće mjesto.