SLAVNA FRANCESCA PATANÈ U ULOZI TOSCE! |
„Uloga Tosce kao da je pisana upravo za Francescu Patanè. U ulozi zaljubljene dive, Patanè je pokazala bogat i iznijansiran temperament. Rezonantno je izrazila svoju osobnost pjevačice i glumice snažne upečatljivosti, jednako sjajne u trenucima strasti, kao i u ariji „Vissi d'arte“, čijom je iskrenošću izazvala oduševljenje publike.“ Dio je to jedne od brojnih sjajnih kritika što ih je slavna talijanska sopranistica i diva najpoznatijih svjetskih opernih pozornica Francesca Patanè dobila za jedan od svojih nastupa u ulozi Puccinijeve heroine Florije Tosce. Pjevala ju je uz jednako slavne partnere kao što su José Cura, Andrea Bocelli i Riječanin Giorgio Surian. A upravo će ona, u alternaciji s riječkim opernim zvijezdama Olgom Kaminskom i Mirellom Toić, pjevati naslovnu ulogu i u skorašnjoj riječkoj „Tosci“ (premijere 13. i 14. travnja) pod ravnanjem maestre Nade Matošević i u režiji, scenografiji, kostimografiji i scenskom pokretu Damira Zlatara Freya.
U nastavku donosimo njenu impresivnu biografiju. |
SLAVNA FRANCESCA PATANÈ U ULOZI TOSCE! FRANCESCA PATANÈ
Svojom izvanrednom tehnikom, prekrasnom scenskom pojavom i suptilnim izražajem, Francesca Patanè je trenutno prva talijanska pjevačica zvjezdanih dosega i vrhunska umjetnica. Među njenim ulogama ističu se Tosca, Turandot, Lady Macbeth, Norma, Salome, ali i čitav niz drugih zahtjevnih opernih rola.
Kritika je s oduševljenjem popratila njene nastupe u Bečkoj državnoj operi, Metropolitan Operi u New Yorku, Državnoj operi u Berlinu, Rimskoj operi, Finskoj nacionalnoj operi, Velškoj nacionalnoj operi, Novom nacionalnom teatru u Tokiju, Puccini festivalu...
Rođena je obitelji istaknutih glazbenika, njen otac je slavni dirigent Giuseppe Patanè, a majka poznata učiteljica pjevanja Rita Patanè, koja joj je zajedno s proslavljenim tenorom Carlom Bergonzijem, davala dopunske glazbene poduke tijekom njenog obrazovanja na Manhattan School of Music u New Yorku. Jedno se vrijeme bavila i manekenstvom, a potom se posve posvetila umjetničkoj karijeri.
Uz Verdijeva djela i snažne bel canto uloge, Francesca Patanè je usavršila i verističke opere Puccinija, Mascagnija i Giordana. Godine 2002. izabrana je za „najbolji sopran godine“ za rolu u „La Fanciulla del West“ Giacoma Puccinija.
Floriju Toscu, svoju proslavljenu ulogu, pjevala je između ostalog i na glasovitom Festivalu Puccini 2004. godine, kada su joj partneri bili Andrea Bocelli i Riječanin Giorgio Surian. Snimila je i popularni filmski zapis ove opere u Areni della Vittoria (Bari), u kojem Cavaradossija tumači slavni tenor José Cura.
A u ulozi poznate Puccinijeve heroine će nakon Rijeke, nastupiti i u Artscape Opera House u Cape Townu (Južnoafrička Republika).
Iz brojnih sjajnih kritika što ih je dobila za ulogu Tosce, izdvajamo dio jedne od njih:
„Uloga Tosce kao da je pisana upravo za Francescu Patanè. U ulozi zaljubljene dive, Patanè je pokazala bogat i iznijansiran temperament. Rezonantno je izrazila svoju osobnost pjevačice i glumice snažne upečatljivosti, jednako sjajne u trenucima strasti, kao i u ariji „Vissi d'arte“, čijom je iskrenošću izazvala oduševljenje publike.“
|
|
|
|
PRIPREMA SE „TOSCA“ ! |
U Kazalištu se intenzivno priprema nova premijerna predstava, Puccinijeva opera „Tosca“. Jedno od najpopularnijih i najizvođenijih djela svjetskog opernog repertoara, drama o ljubavi i strasti, bit će na riječkoj sceni premijerno izvedena 13. i 14. travnja, pod dirigentskim vodstvom maestre Nade Matošević i u režiji Damira Zlatara Freya.
„Tosca“ je predstava pod pokroviteljstvom Njegove Ekselencije Alessandra Grafinija, veleposlanika Italije u Hrvatskoj.
Valja naglasiti da će Damir Zlatar Frey, jedan od najoriginalnijih kazališnih autora ovih prostora, kojeg je riječka kazališna publika upoznala tijekom posljednjih sezona kao redatelja zanimljivih i nagrađivanih uspješnica „Krvavi svatovi“ i „Delitto all'isola delle capre/Zločin na kozjem otoku“, prvi put režirati operu. A to je samo jedan od razloga koji budi posebno zanimanje za ovaj izniman glazbeno-scenski projekt s domaćim i gostujućim opernim zvijezdama. |
PRIPREMA SE „TOSCA“ ! Najavljujući svoju novu predstavu, u kojoj osim režije potpisuje scenografiju, kostimografiju i scenski pokret, Frey je u razgovoru u „Vijencu“ kazao:
„Mislim da je priča o Toski priča nad svim pričama. Duboko intimno to mi je jedna od najvažnijih priča. I volio bih s umjetnicima s kojima ću raditi Tosku u Rijeci otključati tu priču iznutra, ući duboko u nju, s obzirom da je to i najdramatičnija od svih opera, jer nijedna opera tako snažno ne prožima dramu kao što je to u slučaju priče o Toski i Puccinijeve glazbe. Postoje sve predispozicije da idemo jako duboko, namjerno ne upotrebljavam riječ radikalno, jer je veliko pitanje što bi zapravo bilo radikalno, no uvjeren sam da će riječka Tosca zaista biti na tragu priče o ljubavi, o nedokučivoj i istodobno sveobuhvatnoj ljubavi, ljubavi koja se dogodi svakom od nas jednom i zbog koje se ide tako daleko da je moguće i skočiti u provaliju jer je bez te i takve ljubavi nemoguće živjeti dalje. To je odluka koja se donosi u trenu.
Od vremena kada je napisana prvo drama, a nakon toga i opera — zanimljiva je priča o Puccinijevoj zaokupljenosti tom pričom — da bi otkupio prava, skladatelj je morao izdvojiti cijelo bogatstvo, a bilo je tu i drugih prepreka koje je Puccini morao preskočiti kako bi uopće mogao započeti rad na Toski, no nije odustajao jer je znao da ide u pravom smjeru. Snaga i duboka bol koja se prolama iz Puccinijeve partiture prisutna je i danas. Na televiziji sam vidio prizor iz Bagdada, prizor tržnice na kojoj je eksplodirala bomba i koja je sva poprskana krvlju, a u lokvi krvi klečala je žena i držala na rukama ostatke svojega muža koji je poginuo od eksplozije — njezin krik podsjetio me na Toskin krik. Takve se stvari događaju svakoga dana i upravo to čini Tosku izvanvremenskom. To je dovoljan razlog da se vrlo ozbiljno pozabavimo tom operom.“ |
|
|
|
RIJEKA NA SLUŽBENIM STRANICAMA JOSÉA CURE |
U kalendaru na službenom web site-u operne zvijezde Joséa Cure
( www.josecura.com/calendars.html) objavljeni su termini izvedbi spektakla pantomime i opere „Komedija je završena“ / La commedia è finita“ u Rijeci, kojeg će ovaj slavni tenor režirati i pjevati glavnu rolu. Riječ je o predstavi temeljenoj na odlomcima iz djela „La Boutique fantastique“ Gioacchina Rossinija i Otorina Respighija i cjelovitom opernom djelu „Pagliacci“ Ruggeria Leoncavalla, koja je na programu festivala „Riječke ljetne noći 2007.“ 6. (premijera), 8. i 10. lipnja. Izvedbama će ravnati maestra Nada Matošević, dok koreografiju potpisuje Staša Zurovac.
Ulaznice se mogu rezervirati u Propagandi Kazališta putem telefona 051/355-909 i 355-917 ili elektronskom poštom na: propaganda@hnk-zajc.hr.
|
RIJEKA NA SLUŽBENIM STRANICAMA JOSÉA CURE U kalendaru na službenom web site-u operne zvijezde Joséa Cure
( www.josecura.com/calendars.html) objavljeni su termini izvedbi spektakla pantomime i opere „Komedija je završena“ / La commedia è finita“ u Rijeci, kojeg će ovaj slavni tenor režirati i pjevati glavnu rolu. Riječ je o predstavi temeljenoj na odlomcima iz djela „La Boutique fantastique“ Gioacchina Rossinija i Otorina Respighija i cjelovitom opernom djelu „Pagliacci“ Ruggeria Leoncavalla, koja je na programu festivala „Riječke ljetne noći 2007.“ 6. (premijera), 8. i 10. lipnja. Izvedbama će ravnati maestra Nada Matošević, dok koreografiju potpisuje Staša Zurovac.
Ulaznice se mogu rezervirati u Propagandi Kazališta putem telefona 051/355-909 i 355-917 ili elektronskom poštom na: propaganda@hnk-zajc.hr. |
|
|
|
„INTERVISTA A RAMOUS“ KREĆE NA TURNEJU |
Ansambl Talijanske drame kreće na turneju s predstavom „Intervista a Ramous / Intervju s Ramousom“ prema ideji Bruna Nacinovicha, a za koju je scenske dijaloge napisala i režirala je Elvia Nacinovich. Prva postaja turneje su slovenski Bertoki u ponedjeljak, 2. travnja 2007., dok će u Rijeci predstava biti prvi put izvedena u petak, 20. travnja u Zajednici Talijana.
Iako u početku zamišljena kao recital, ova je predstava tijekom rada prerasla u pravo kazališno djelo, u kojem veliku ulogu imaju video projekcije, a u njima se pojavljuju svi glumci Talijanske drame. Projekt što je poprimio oblik „nemogućeg intervjua“, posvećen je velikom pjesniku i jednom od prvih ravnatelja Talijanske drame Osvaldu Ramousu. Predstava prati stvaralački put ovog pjesnika, pisca i kazališnog autora koji je godinama radio na razvitku i promociji Talijanske drame. Tijekom večeri izvodit će se pjesme i proza. |
„INTERVISTA A RAMOUS“ KREĆE NA TURNEJU Režiju videa i izbor glazbe potpisuje Bruno Nacinovich, a snimanje i montažu videa Vlado Vrgoč.
U predstavi glume Bruno Nacinovich (Osvaldo Ramous), Elvia Nacinovich (Novinarka) i Lucio Slama (Konobar), dok se u videoprojekcijama kao interpreti Ramousove poezije i proze pojavljuju Rosanna Bubola, Alida Delcaro, Laura Marchig, Mirko Soldano, Elena Brumini, Elvia Nacinovich, Teodor Tiani, Lucio Slama i Bruno Nacinovich.
U nastavku turneje predstava će biti izvedena u Puli (3. travnja), Krku (10. travnja), Vodnjanu (11. travnja), Poreču (12. travnja), Umagu (13. travnja), Labinu (14. travnja), Mošćeničkoj Dragi (16. travnja), Bujama (17. travnja), Rovinju (18. travnja), Kopru (19. travnja) i Rijeci (20. travnja). Sve predstave počinju u 19, 30 sati.
Još jedna riječka izvedba, ona za učenike osnovnih talijanskih škola, bit će upriličena u utorak, 24. travnja u Filodrammatici s početkom u 12 sati. |
|
|
|
„VAŽNO JE DA NIJE BILA TIŠINA“ |
„Zahvaljujem se svim umjetnicima, ravnateljima, svima s kojima sam surađivala protekle četiri godine i s kojima sam stvarala program HNK Ivana pl. Zajca. Zahvaljujem se Gradu Rijeci na podršci i na tome što su nam omogućili prostor slobode u kojem smo mogli ostvarivati umjetničke ideje, publici i vama, novinarima jer bez vas također ne bismo bili toliko uspješni“, izjavila je Mani Gotovac na konferenciji za novinstvo sazvanoj povodom završetka njezine intendanture.
Gotovac nije krila zadovoljstvo što je riječki teatar proteklih godina izazivao veliku pažnju, bez obzira na to da li je izazivao pozitivne ili negativne reakcije.
„Važno je da nije bila tišina“, rekla je, posebno ističući da se povećao broj publike, poglavito mlađe dobi. Novinare je posebno zanimalo hoće li nastaviti suradnju s riječkim Kazalištem, na što je ona odgovorila da ostaje u Rijeci kao umjetnička voditeljica „Riječkih ljetnih noći“, manifestacije koja ima jasan koncept, te za koju smatra da ima sigurnu budućnost.
U nastavku donosimo podatke o onom što je ostvareno tijekom četverogodišnje intendature Mani Gotovac. |
„VAŽNO JE DA NIJE BILA TIŠINA“ HNK IVANA PL. ZAJCA
(mandat teatrologinje Mani Gotovac,
od 1. listopada 2003. do 1. travnja 2007.)
U razdoblju od 1. listopada 2003. do 1. travnja 2007.:
- HNK Ivana pl. Zajca na scenu je postavio ukupno 49 premijernih dramskih, opernih i baletnih naslova. Od toga: 22 praizvedbe, 18 svjetskih i 4 hrvatske praizvedbe.
- Broj posjetitelja iznosio je 361.085, od toga 15.687 pretplatnika.
- Broj publike porastao je za 5,16 posto, dok se broj pretplatnika povećao za 15,98 posto.
- Umjetnici i ansambli HNK Ivana pl. Zajca dobili su 65 nagrada i priznanja.
- Izvedeno je ukupno 907 predstava (na velikoj i maloj sceni HNK Ivana pl. Zajca, na „Riječkim ljetnim noćima“, te na brojnim gostovanjima u zemlji i inozemstvu).
- Hrvatska drama, Talijanska drama, Opera i Balet imali su 105 gostovanja u zemlji i 145 u inozemstvu.
- HNK Ivana pl. Zajca član je Europske kazališne konvencije (European Theatre Convention) od kazališne sezone 2003./2004. te od tada sudjeluje u najvažnijim projektima ETC-a. Od 12. do 14. studenog 2004. riječko Kazalište i Grad Rijeka imali su čast biti organizatori i domaćini generalne skupštine ETC-a.
- Promijenjena su električna postrojenja u zgradi, obnovljen je balkon zgrade.
- Za potrebe Kazališta kupljena je:
- tonska tehnika,
- elektronička tehnika,
- rasvjeta (od čega 61 reflektor),
- oprema za protupožarnu zaštitu,
- glazbeni instrumenti: Yamaha tuba, trombon, oboa, flauta, engleski rog
- kamion MAN, citroen jumper, osobni automobili Dacia i Megan
- telefonska centrala,
- računala i računalna oprema
- fotokopirni strojevi
- ploter
- digitalni fotoaparat, objektivi
- rasvjeta sa studijsko snimanje
- uredska oprema
- uredski namještaj...
- HNK Ivana pl. Zajca poslovao je bez gubitaka.
- Stanje na žiro-računu HNK Ivana pl. Zajca 27. ožujka 2007. iznosi: 436,991.67 kn |
|
|
|
NAGRAĐENA FOTOGRAFIJA S DETALJEM RIJEČKE PREDSTAVE |
Mladi Opatijac Petar Kürschner osvojio je treće mjesto na izboru Europske Unije za najbolju amatersku fotografiju za fotografiju koja prikazuje detalj s probe predstave „Marš / Pjesma nad pjesmama“ redatelja Ivice Buljana, u sklopu festivala „Riječke ljetne noći 2005.“. Fotografija s detaljem plesa tamnoputog Francuza Josea i riječke glumice Leonore Surian nagrađena je u okviru teme „Ujedinjeni u različitosti“, a njen autor primio je nagradu iz ruku voditelja delegacije Europske komisije u Hrvatskoj Vincenta Degera. Natječaj je Europska unija raspisala u svim europskim zemljama u povodu 50 godina svoga postojanja. |
NAGRAĐENA FOTOGRAFIJA S DETALJEM RIJEČKE PREDSTAVE „Radilo se o probi predstave Ivice Buljana ‘Marš / Pjesma nad pjesmama’, a dvoje umjetnika su zahvaljujući činjenici da imaju drugačiju boju kože svojim plesnim nastupom savršeno dočarali kako bi ljubav trebala ujedinjavati ljude bez obzira na njihove različitosti“, objašnjava svoju fotografiju Kürschner.
„Za natječaj sam saznao sasvim slučajno, i to dva dana prije njegova zaključenja, te sam bez razmišljanja poslao nekoliko svojih fotografija za koje sam mislio da bi se mogle svidjeti natječajnoj komisiji“, kaže Kürschner.
Međutim, iako kratko prije isteka natječaja, a na njegovo veliko iznenađenje, samo nekoliko dana poslije telefonom iz Zagreba su mu javili da je osvojio treće mjesto. |
|
|
|
„LA GIOCONDA“ U HNK-u U ZAGREBU |
U petak, 30. ožujka 2007. godine u 19,30 sati u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu gostuje Opera Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke s operom „La Gioconda“ Amilcarea Ponchiellija u režiji Ozrena Prohića i pod ravnanjem Nade Matošević.
Scenograf je Dalibor Laginja, kostimograf Irena Sušac, koreografiju i scenski pokret potpisuje Snježana Abramović, a oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović.
U zagrebačkoj izvedbi sudjeluju solisti Olga Kaminska (La Gioconda), Nataša Jović Trivić (Laura Adorno), Ivica Čikeš (Alvise Badoero), Neda Martić (La Cieca), Davor Lešić (Enzo Grimaldo), Marzio Giossi (Barnaba), Dario Bercich (Zuane), Dario Bercich (Un Cantore), Igor Vlajnić (Isepo).
Nakon iznimnog prijema kod publike i sjajnih ocjena kritika, ova je operna predstava, kojom je obilježeno 120 godina otvorenja riječke kazališne zgrade, dobila Nagradu "Boris Papandopulo" riječkog HNK-a za najbolju opernu predstavu u cjelini u sezonama 2004./2005. i 2005./2006, dok je Olga Kaminska za ulogu Gioconde dobila Nagrada "Štefanija Lenković" za najbolje ostvarenu žensku ulogu. |
„LA GIOCONDA“ U HNK-u U ZAGREBU U petak, 30. ožujka 2007. godine u 19,30 sati u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu gostuje Opera Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke s operom „La Gioconda“ Amilcarea Ponchiellija u režiji Ozrena Prohića i pod ravnanjem Nade Matošević.
Scenograf je Dalibor Laginja, kostimograf Irena Sušac, koreografiju i scenski pokret potpisuje Snježana Abramović, a oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović.
U zagrebačkoj izvedbi sudjeluju solisti Olga Kaminska (La Gioconda), Nataša Jović Trivić (Laura Adorno), Ivica Čikeš (Alvise Badoero), Neda Martić (La Cieca), Davor Lešić (Enzo Grimaldo), Marzio Giossi (Barnaba), Dario Bercich (Zuane), Dario Bercich (Un Cantore), Igor Vlajnić (Isepo).
Nakon iznimnog prijema kod publike i sjajnih ocjena kritika, ova je operna predstava, kojom je obilježeno 120 godina otvorenja riječke kazališne zgrade, dobila Nagradu "Boris Papandopulo" riječkog HNK-a za najbolju opernu predstavu u cjelini u sezonama 2004./2005. i 2005./2006, dok je Olga Kaminska za ulogu Gioconde dobila Nagrada "Štefanija Lenković" za najbolje ostvarenu žensku ulogu. |
|
|
|
UZ MEĐUNARODNI DAN KAZALIŠTA |
Na Dan kazališta, 27. ožujka, svake se godine u kazalištima širom svijeta čita međunarodna poruka. Ove je godine poruku napisao Njegovo Visočanstvo Šeik Dr. Sultan Bin Mohammed Al-Quasimi, član Vrhovnog vijeća Ujedinjenih Arapskih Emirata – Vladar Sharjaha. Hrvatsku poruku napisao je dramski umjetnik Zlatko Vitez.
Poruke će u HNK Ivana pl. Zajca u utorak, prije početka predstave “Gospoda Glembajevi” pročitati glumica Hrvatske drame Andreja Blagojević.
Svjetski dan kazališta pokrenuo je ITI – Internacionalni teatarski institut, međunarodna UNESCO-va udruga osnovana s ciljem povezivanja kazališnih ljudi te lakšeg protoka informacija.
Intendantici i svim djelatnicima riječkog HNK-a čestitao je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, i izazio uvjerenje da će riječko kazalište i dalje stvarati vrhunske uspješne predstave.
U nastavku objavljujemo i tekst poruka. |
UZ MEĐUNARODNI DAN KAZALIŠTA
Hrvatska poruka
Zlatko Vitez:
Na početku bijaše riječ.
Riječ je obilježje čovječnosti. Neizmjerno bogatstvo riječi usustavljenih u mnoštvu jezika jedinstvena je baština čovječanstva. Ali... Jeste li čuli da svakim danom ta baština nepovratno nestaje. Nestaju jezici, umiru njihovi zadnji govornici. Teško je povjerovati u te strašne brojke, u tu nevjerojatnu statistiku.
Negdje u samim počecima bijaše i kazalište. Kazalište kao umjetnost riječi, kazivanja i prikazivanja, ali i igre, pokreta, glazbe. Jesmo li u sadašnjem trenutku naše umjetnosti zapostavili važnost riječi, izražajnu moć ljudskog govora, značenje jezika? Uzmiče li riječ u kazalištu jer je ovladavanje scenskim govorom prezahtjevno ili mu se ne posvećuje dovoljno pozornosti i truda, profesionalne odgovornosti? Je li riječ o istoj neosjetljivosti spram jezika koju zamjećujemo u tisku, na televiziji, u svakodnevnom životu.
U sadašnjem trenutku našega kazališta trebamo vratiti dostojanstvo jeziku i scenskom govoru kao jedinstvenom i nezamjenjivom sredstvu ljudske i umjetničke komunikacije. Umijeće scenskog govora je uvjet našeg poziva – condicio sine qua non. Trebamo se sjetiti i povijesnog trenutka kad je hrvatski jezik zaživio na zagrebačkoj kazališnoj sceni istjeravši tuđi, njemački jezik. Danas, kad imamo i vlastitu državu, možda se čini nepotrebnim braniti vlastiti jezik i njegovu ulogu u hrvatskom kazalištu. No, svjedoci smo nemoći malih pred velikima, svjedoci potiranja identiteta, uzmicanja kultura i jezika. Svjesni smo najezde unakaženih inačica jednog jedinog jezika, jezika – koje li ironije - velikog Shakespearea.
Na ovogodišnji Svjetski dan kazališta, kao dobar znak bolje kazališne budućnosti, otvara se nova kazališna kuća – "Histrionski dom" u Zagrebu. Nadamo se da ubuduće na izgradnju novih hrvatskih kazališta nećemo čekati stotinjak godina.
Svim kazalištarcima i kazališnoj publici želimo mnogo sretnih kazališnih trenutaka.
Međunarodna poruka
Njegovo Visočanstvo Šeik Dr. Sultan Bin Mohammed Al-Quasimi, član Vrhovnog vijeća Ujedinjenih Arapskih Emirata – Vladar Sharjaha:
Kazalište me očaralo još u prvim školskim danima i taj me čaroban svijet odonda obuzima.
Počeci su bili skromni, slučajan susret koji sam doživio samo kao izvanškolsku aktivnost koja obogaćuje um i duh. No, to se razvilo u mnogo više kada sam se ozbiljno počeo baviti pisanjem, glumom i režijom. Sjećam se, radilo se o političkom komadu koji je razljutio ondašnju vlast. Sve je bilo konfiscirano, a kazalište su zatvorili pred mojim očima. Ali kazališni duh ne mogu slomiti teške čizme naoružanih vojnika. Taj je duh potražio utočište, smjestio se duboko u meni i potpuno mi osvijestio golemu moć kazališta. Upravo je tada istinska bit kazališta ostavila na mene duboki dojam. Postao sam apsolutno uvjeren u ono što kazalište može učiniti u životima naroda, pogotovo uzevši u obzir one koji ne mogu prihvatiti različita mišljenja.
Moć i duh kazališta ukorijenili su se duboko u mojoj svijesti dok sam studirao u Kairu. Pohlepno sam čitao gotovo sve što je o kazalištu napisano i gledao raznolike predstave. Ta se svijest kasnije još više produbila dok sam pokušavao slijediti nove trendove u svijetu kazališta.
Čitajući o kazalištu od drevne Grčke do danas, postao sam duboko svjestan unutarnje čarolije koju brojni kazališni svjetovi mogu dočarati. Na taj način kazalište doseže do skrivenih dubina ljudske duše i otvara skrivena blaga koja leže duboko u njoj. To je samo ojačalo moju nepokolebljivu vjeru u moć kazališta, kazališta kao instrumenta ujedinjenja kroz koji čovjek može širiti ljubav i mir. Moć kazališta omogućava i otvaranje novih kanala dijaloga između različitih rasa, etničkih skupina, boja kože i vjera. To me je iz prve ruke naučilo da prihvaćam druge onakve kakvi jesu i uvjerilo me da čovječanstvo može biti ujedinjeno u dobroti, a u zlu može biti jedino podijeljeno.
Istina, borba između dobra i zla dio je kazališnog koda. U konačnici ipak prevladava razum i ljudska priroda će se u svemu uglavnom povezati sa onim što je dobro, čisto i kreposno.
Ratovi koje čovječanstvo trpi od davnih vremena uvijek su bili motivirani zlim instinktima koji jednostavno ne prepoznaju ljepotu. Kazalište cijeni ljepotu, može se čak reći kako niti jedan drugi oblik umjetnosti ne prikazuje ljepotu vjernije od kazališta. Kazalište je sveobuhvatni spremnik svih oblika ljepote, a oni koji ne štuju ljepotu ne mogu štovati život.
Kazalište je život. Dužnost i odgovornost da odbacimo jalove ratove i sve razlike koje često nesmetano uzdižu svoje ružne glave nikada nisu bile važnije no danas.
Moramo zaustaviti prizore nasilja i ubijanja. Ovi su prizori danas postali uobičajeni i samo se pogoršavaju dubokim jazom razlika između pokvarenog obilja i krajnje bijede, bolestima poput AIDS-a koje su se raširile posvuda svijetom i odolijevaju svim pokušajima uništenja. Uz bolesti tu su i druge patnje poput pretvaranja tla u pustinju i suše, katastrofe raspirene nedostatkom iskrenog dijaloga koji je jedini siguran način da se naš svijet pretvori u bolje i sretnije mjesto.
O kazališni ljudi, kao da nas je pogodila oluja, prekrio oblak sumnje i dvojbe.
Gotovo da je nastupilo pomračenje i naši se prodorni glasovi jedva čuju u galami i podjelama koje nas razdvajaju. U stvari, da nema naše duboko ukorijenjene vjere u dijalog koji se tako jedinstveno odražava u umjetničkim oblicima poput kazališta, odnijela bi nas oluja koja ruši sve i razdvaja nas. Moramo se stoga suočiti i izazvati one koji se nikad ne umaraju od izazivanja oluje. Moramo se s njima suočiti, ne da bi ih uništili, već da se uzdignemo iznad zaražene atmosfere koja ostaje iza njihovih oluja. Moramo ujediniti naše snage i posvetiti se prenošenju naše poruke i uspostavljanju prijateljskih veza s onima koji se zalažu za bratstvo između nacija i naroda.
Mi smo tek smrtnici, ali kazalište je vječno kao i sam život.
S engleskoga prevela: Jasenka Zajec
Životopis Sultana Bin Mohammed Al-Quasimija pogledajte na web stranicama:
http://www.iti-worldwide.org
|
|
|
23. OŽUJKA DAN DRUŠTVA POKROVITELJA RIJEČKOG HNK-a |
Članovi Društva pokrovitelja HNK Ivana pl. Zajca Rijeka u petak će, 23. ožujka, zajedno sa svojim poslovnim partnerima i prijateljima obilježiti dan Društva. Bit će to još jedna prigoda ljubiteljima kazališne umjetnosti okupljenim oko Društva pokrovitelja za razmjenu iskustava o tome kako pridonijeti što boljoj realizaciji programa HNK Ivana pl. Zajca, uz prisjećanje na dosadašnje aktivnosti među kojima se naročito ističu potpora prošlogodišnjim "Riječkim ljetnim noćima". Obilježavanje dana Društva prigodno će započeti praćenjem vrhunca ovogodišnjeg repertoara, glazbene drame „Gospoda Glembajevi“, čiju je realizaciju Društvo pokrovitelja financijski pomoglo, a nakon predstave će članovi Društva, njihovi poslovni partneri, prijatelji i gosti nastaviti druženje s protagonistima predstave. |
23. OŽUJKA DAN DRUŠTVA POKROVITELJA RIJEČKOG HNK-a  |
"Početnu inicijativu i promišljanja potrebe organizirane potpore aktivnostima HNK Ivana pl. Zajca, ubrzo su prepoznale riječke tvrtke, institucije i ugledni pojedinci kao jedinstvenu prigodu za promicanje načela društveno odgovornog poslovanja i ponašanja," ističe gospođa Vesna Lukanović, predsjednica Društva pokrovitelja. "Iako djelujemo vrlo kratko vrijeme, rezultat naših aktivnosti vidljiv je ne samo kroz suradnju s Kazalištem već i rastom interesa za članstvo i aktivno sudjelovanje u realizaciji planiranih programa. Prilaze nam brojni ugledni građani i istinski zaljubljenici u teatar, a od tvrtki najnoviji je član "Rijekatekstil-Domus d.d." koji se odmah aktivno priključio u rad društva. Prateći aktivnosti HNK Ivana pl. Zajca, nastojimo pronaći najefikasniji način ne samo za puko prikupljanje materijalnih sredstava, već i za promicanje kulturnih i kreativnih vrijednosti koje te aktivnosti donose Rijeci kao najvećem gradu i sjedištu Primorsko-goranske županije. Cilj nam je da do godišnje skupštine koja će uslijediti u travnju učlanimo što veći broj tvrtki koje i na ovaj način žele pomoći razvoj zajednice u kojoj ostvaruju svoje uspjehe." |
|
|
|
„POLIGRAF“ UMJESTO „RJEČINE“ |
Umjesto najavljenog autorskog projekta Nataše Rajković i Bobe Jelčića „Rječina“, na sceni Zajc off bit će izvedena hrvatska praizvedba teksta „Poligraf“ Roberta Lepagea, slavnog kanadskog svestranog kazališnog maga (i filmskog umjetnika) i njegove bliske suradnice Marie Brassard. Režirat će ga Dino Mustafić, poznati sarajevski kazališni i filmski redatelj čiji su filmovi i predstave gostovali i bili nagrađivani na brojnim svjetskim festivalima. Mustafić je i direktor MESS-a, jednog u najpoznatijih kazališnih festivala u ovom dijelu Europe.
Praizvedba je planirana za 5. svibnja 2007. u bivšem kinu „Kvarner“ („Garibaldi“), a u predstavi će glumiti Dražen Mikulić, Lucija Šerbedžija i Mislav Čavajda.
Odgođeni autorski projekt „Rječina“ bit će izveden sljedeće godine u sklopu festivala Riječke ljetne noći 2008. |
„POLIGRAF“ UMJESTO „RJEČINE“ Umjesto najavljenog autorskog projekta Nataše Rajković i Bobe Jelčića „Rječina“, na sceni Zajc off bit će izvedena hrvatska praizvedba teksta „Poligraf“ Roberta Lepagea, slavnog kanadskog svestranog kazališnog maga (i filmskog umjetnika). Režirat će ga Dino Mustafić, poznati sarajevski kazališni i filmski redatelj čiji su filmovi i predstave gostovali i bili nagrađivani na brojnim svjetskim festivalima. Mustafić je i direktor MESS-a, jednog u najpoznatijih kazališnih festivala u ovom dijelu Europe.
Praizvedba je planirana za 5. svibnja 2007. u bivšem kinu „Kvarner“ („Garibaldi“), a u predstavi će glumiti Dražen Mikulić, Lucija Šerbedžija i Mislav Čavajda.
Odgođeni autorski projekt „Rječina“ bit će izveden sljedeće godine u sklopu festivala Riječke ljetne noći 2008. |
|
|
REAKCIJE GRAĐANA NA PREDSTAVU „GOSPODA GLEMBAJEVI“ |
Nakon što su odgledali predstavu „Gospoda Glembajevi“ Miroslava Krleže u režiji Branka Brezovca, ili pročitali i poslušali brojne medijske reacije na nju, mnogi naši gledatelji, ali i građani izvan Rijeke koji nisu vidjeli predstavu, poslali su nam i svoje reakcije, uglavnom putem elektronske pošte. U želji da se objelodani razmišljanje i dojmovi naše publike, za koju je predstava i rađena, u nastavku donosimo „mailove“ što smo ih primili (i primamo) ovih dana. |
REAKCIJE GRAĐANA NA PREDSTAVU „GOSPODA GLEMBAJEVI“  |
Poštovana gospođo Gotovac, čestitam Vama i cijelom ansamblu na umjetničkoj, a nadasve građanskoj hrabrosti da kroz, usudila bih se reći, najbolji hrvatski dramski tekst progovorite o trenutku u kojem svi zajedno živimo. Potpuno se slažem s Vama da su „Gospoda Glembajevi“ danas aktualniji nego u vremenu u kojem su nastali. Pratim ovih dana u novinama i na televiziji rasprave o predstavi i iako predstavu nisam gledala (čekam da se izredaju oni koji sebe smatraju tout le mond) mislim da je ovo jedan od najsvijetlijih trenutaka hrvatskog kazališta. Usuđujem se dati ovakvu ocjenu budući da sam generacija koja je odgojena na „Kraljevu“, „Gloriji“, Teatru Itd, u vremenu u kojem sam većinu predstava gledala deset i više puta i svaki put otkrivala nešto novo, neku novu dimenziju. Danas gotovo da i ne odlazim u teatar jer u Zagrebu više nigdje ne postoji toliko potrebna intelektualna znatiželja da se ispituje, traži, mijenja... (Zlatku Vitezu bi zakonom trebalo zabraniti da se bavi Krležom). Znam da će se o „Glembajevima“ HNK u Rijeci voditi oštre polemike, o Severini, džipu i Eni Begović. Znam isto tako da se nitko javno neće usuditi progovoriti o značenju likova današnjih političara i tajkuna, stvarnih i legitimnih gospodara naših života. I kao što će svaki gledatelj u predstavi naći nešto što će ga dodirnuti i potaknuti na razmišljanje, tako je za mene njihovo pojavljivanje znak vremena u kojem živimo.
Ako bih željala definirati što je za mene sreća, onda bih rekla da je sretan onaj čovjek koji svojim radom ostavi tragove u vremenu u kojem je živio. Vi ste, cijenjena gospođo Gotovac, jedan od zaista sretnih ljudi. Vama i Vašem ansamblu želim puno uspjeha u radu.
N. J., Zagreb
Poštovani, sinoć me predstava toliko ispunila dobrim osjećajima da ne mogu prestati misliti o tome - BRAVO svima i hvala! Drugi čin je fantastičan! Mislav Čavajda je izvanredan!,
gledateljica iz Rijeke
Imamo potrebu prenijeti naše dojmove: ogroman trud i napor svih sudionika predstave s odličnim rezultatom, predstava mami na nova gledanja, iznimno usklađen cjelokupan ansambl predstave, veliki redateljski uradak, nikad bolji Galiano Pahor i Alen Liverić, glazba, scena, kostimi za pohvalu.
N. i B. L., Rijeka
Ovime izražavam svoj protest i ogorčenje izborom Severine Vučković pri dodjeli uloga u predstavi „Gospoda Glembajevi“. Ne mogu unaprijed suditi o konceptu predstave g. Brezovca, ali ga i neću moći ocijeniti jer predstavu neću gledati. O ukusima se, naravno, ne raspravlja, ali Severini Vučković mjesto je u Dvorani mladosti, diskotekama i drugdje. Ne sumnjam da će i ovom prilikom g. Mani Gotovac napuniti gledalište HNK I. pl Zajca, ali budite uvjereni da je to „prigodna“ publika koja inače ne zalazi u HNK. Nisam reagirala kod postavljanja predstave „Karolina Riječka“, smatrajući je nesmotrenim i ishitrenim izborom, ali sada je očigledno kuda stremi g. Gotovac. Pitam se samo koja je granica do koje je ona u stanju ići pri spuštanju kriterija, odnosno koji su uopće njeni kriteriji (trenutna kurentnost na estradnoj sceni, količina skandala u privatnom životu, pojavljivanje u žutoj štampi, fizički izgled...?!). Da li je možda razmišljala da dovede i Thompsona na kazališne daske...?! (...)
B. V., Rijeka
Draga gospođo Mani,
Predstava me je uzdigla, zadovoljila i ako mogu reći, dotakla tako silno da sam bez napora, za sat i nešto vozila do Zagreba. Posjećujem tu kuću dobrih četrdesetak godina, i ako, su nešto shvatili kroz Vaše poruke, onda će i dalje biti tako ujednačeno dobri i raditi predstave koje mogu opstati i na najprestižnijim pozornicama.
Mi nalikujemo prirodi utoliko što, poput nje, moramo zadobiti neki oblik, ali se razlikujemo od nje u toliko što mi to možemo učiniti sami sa sobom, na taj način uvodeći u svijet stupanj samorefleksije koju ostala priroda ne može dosegnuti. Obrazujući sami sebe, mi smo glina u vlastitoj ruci, istodobno iskupitelji i nepokajani, svećenici i grešnici u istom tijelu. Prepuštena sama sebi, naša se grešna priroda neće sama uzdići do milosti kulture - ali tu joj se milost ne može niti silom nametnuti. I zato sam posebno sretna kad mi se dogodi takva predstava jer mi pomaže da i dalje budem članom te tako male skupine, skupine koja sve razumije i osjeća.
M. V., Zagreb
Upravo sam odgledala emisiju „Epicentar“. Kako ja moram napisati ono što me muči odmah, čim me uhvati inspiracija, nemojte mi zamjeriti na greškama i sl. Što se tiče ove emisije užasnuta sam osobom i likom g. J. Martinčević, gotovo bih mogla reći, preplašila me kao i cijelu moju obitelj koja je gledala to. Moj e-mail Vam neće biti uobičajen ni konvencionalan. Uvijek sam pisala s osjećajima koji su me jako koštali u životu, ali nikad mi nije bilo žao. (...) Imam sestru koju obožavam, koja obožava valjda lik i djelo Severine, valjda bi joj poljubila put kojim je prošla i zato možda donekle mogu shvatiti reakciju Mije Begović. Prije nego što ste Vi u emisiji spomenuli riječ homage muž mi je malo onako upitno rekao, „pa znaš taj jeep ipak“, ja mu kažem, „vjerojatno su htjeli napravititi neki homage“... Kad Vi kažete tu istu riječ. Ali imam i dvoje djece i jako mi je sad teško naći riječi, ne daj ti dragi Bože, taj gubitak se ne bi mogao s ničim usporediti. Ne znam koliko su njih dvije bile vezane, ali znam koliko smo sestra i ja, tako da moram ponovo reći, ne daj ti dragi Bože, da mi se tako nešto dogodi - ne znam da li bih ikada smogla snage za dalje. (...)
M. D., Zadar
Poštovana gospođo Gotovac, ponukan emisijom na TV-u, neki dan, šaljem Vam ovo pismo. Kada sam išao na premijeru „Glembajevih“ razmišljao sam da li je moguće od Krleže napraviti vodvilj, da li je moguće ponoviti kvalitetu HNK I. pl. Zajca iz vremena „Reformatora“ od N. Fabrija, ili da li je moguće nadmašiti kvalitetu „Glorije“ iz HNK Zagreb. Tada sam mislio da sve to nije moguće. Kad je počela predstava, rekao sam si: “Čekaj, ovo nije ono što si mislio, a pogotovo nije vodvilj.“
Zahvaljujem Vam na tako kvalitetnoj predstavi, gdje ste pokazali da visoku kvalitetu može imati i neka druga varijanta. Severina ovdje uopće nije bitna, tako i tako je njena „rola“ svedena na potrebnu razinu, bez prevelikog uveličavanja. Čak su njen monolog i dijalog sasvim dobro izvedeni. To što Vam prebacuju pokojnu Begović je najobičnija zloba, jer su ljuti da neka druga varijanta može biti kvalitetna. Tko ne želi gledati predstavu neka o njoj i ne govori.
Iz originalnoga teksta „Glembajevih“ su u dramu uredno preneseni svi najbitniji i najkvalitetniji monolozi i dijalozi. Trebalo je imati hrabrosti povezati u ovoj drami logiku filma „Smrt u Veneciji“, estetiku S. Dalija, s vrlo kvalitetnim elementima „Kose“ te klasičnu grčku dramu gdje zbor puka u početku pleše, a poslije zajedno sa svom kamarilom policije-svećenika i političara šuti dok se odvija tragedija. Bitno je da ste pokazali da se tragedija događa. Čak i „šest“ časnih sestara ostaju samo ideja nevinosti, jer su i one nijeme, dok se događa tragedija.
„To je sve prenapregnuto i perverzno“ i „ti ćeš tako i tako završiti u ludnici“ je na dovoljno jasan način iskazano. Doduše riječ perverzno nije rečena u predstavi, ali je pokazano na način „hobotnice“ ili „transvertita“ koji i poslije svoje smrti upravlja ljudima oko sebe. Uvlačenje gol u svoje slike je isto dio te perverzije, neka Vas to neuznemirava. Samo pogledajte skice Klimta pa ćete vidjeti da se ne radi o perverziji već o pornografiji. Uostalom cijelo se vrijeme u predstavi razglaba s kime je grofica Castelli spavala.
Još jednom hvala na kvalitetnoj predstavi,
gledatelj
Sve čestitke, kapa dolje svima vama, naročito Brezovcu, Mani koja je podržala predstavu takva kakva je i omogućila predstavu desetljeća... sasvim sigurno. Ja se ne sjećam da je jedna predstava postala takav događaj kao ova... Ono što sam vidio i o čemu se polemizira... svaka čast! To je teatar. Takav mora biti teatar 21 st. Teatar nije lagana stvar, teatar je hrabrost, teatar mora biti sukob, napetost... Inače imamo „Gavellu“ i HNK u Zagrebu. Oni daju „Dunda Maroja“... Glumci su očajni zbog toga...
Opet da se vratim na stvari koje uzbuđuju javnost. Svaka čast. Netko je tim ljudima rekao u facu što ih ide. Sve čestitke, silno mi je drago zbog vas i svih nas.
Čini mi se vrlo hrabro i vrlo pošteno kazalište, ova vaša predstava. I vjerojatno najbliže onome što je Krleža želio reći s tom predstavom ili onom duhu „Glembajevih“ iz 20-ih prenesenom danas.
S. T., Zagreb
Čestitke cijelom ansamblu. Velika, zahtjevna predstava, spektakl, iznenađenje, ali od riječkog teatra uvijek i očekujemo dobru predstavu. Gospodin Pahor izvanredan kao i uvijek, ali najveće i najljepše iznenađenje apsolutno je Mislav Čavajda. Sve pohvale.
I. J., Rijeka
Poštovani gospodin Branko Brezovac !
Moje ime je Maja Kuljiš, imam 26 godina, apsolventica sam upravnog prava.Ponajprije se ispričavam što sam si uzela za slobodu da Vam se obratim pismenim putem zahvaljujući dobroti gđice.Magdalene Lupi koja mi je pružila šansu i obećala mi uručiti Vam ovo moje pismo.
Na početku želim Vam čestitati što ste na moderan način uspjeli izvrsno prikazati veoma kompleksno djelo Miroslava Krleže „Gospoda Glembajevi“ prilagodivši ga današnjem društvenom obrascu ponašanja i ljudskog djelovanja.
Vaša je predstava na mene ostavila veoma jaki emotivni dojam, ponajviše zbog izuzetne psihološke isprofiliranosti likova kao i zbog jasnoće emocija koji se odlično stapaju s vrhunskim profesionalizmom i trudom glavnih glumaca gosp.Galiana Pahora,
gđice.Severine Vučković i gosp.Alena Liverića.
Odlična predstava i gluma cijelog ansambla HNK Ivana Zajca potaknuli su me da još u tijeku same predstave napišem nekoliko stihova koji su onda prerasli u pjesmu.
Pjesmu Vam prilažem u nadi da će Vam se svidjeti.
Želim Vam uspješan nastavak vašeg stvaralačkog rada
Sa dužnim poštovanjem, Maja Kuljiš
Osvrt na Gospodu Glembajeve
1. Sjećanja mladog i umornog čovjeka,
na križanju dobra i zla stoje,
kaos i nelagoda sve po svome kroje.
U iskrivljenom svijetu Glembajevih,
samo iluzija i prevara vlada,
život prepun novaca s malo ljubavi i sklada.
2. Događaji su zbrkani, a opet pomalo u nekom nizu,
pravo i pravda su tako daleko, a tako blizu.
Svatko sudi drugom ali zrcalne su slike,
čovjek čovjeka tad mrzi iz navike.
3. Čekajući ljubav godine pomalo lete,
i on je do jučer bio samo dijete.
Bez ljubavi i s prijezirom odrastao
čovjek sad živi sve i svakog krivi.
U trenutku kajanja kada priznaje sve,
u prah jedan život pretvara se.
4. Misli i riječi sada su kaotične,
u srcima tmina i tuga samo postoje,
tko je kriv ,a tko nevin više sada bitno nije.
Laži i prevare sve u isti tren,
čovjek je prazan, sam i ostavljen.
5. Ljubav i mržnja sada se ne dijele,
krivnja i bol u srcu se vesele.
Svatko svoje razloge govori,
za oprost grijeha barunica moli,
onoga što ju čas prezire čas voli.
6. Voljeti i ljubiti, a prevaren biti,
trpiti i moliti, gorčinu života okusiti,
sve izgubiti i na kraju sam ostati,
sudbinski, svaki je Glembaj donekle isti.
7. Za Glembajeve sreće nema,
njihov je život uspomena na prošla vremena.
Nakon toliko godina Glembajevi su slika
muke i jada koja i danas ljudskim srcima vlada.
Maja Kuljiš
Eto, nakon sve strke i halabuke, povlačenja po novinama i priča po svim kuloarima prekjučer sam se konačno na svoje oči uvjerila o kakvoj se predstavi radi i uredno sve dosada pročitano ili prepričano mogu maknuti u stranu pred mojim vlastitim mišljenjem koje je zapravo veoma pozitivno što ni sama nisam očekivala uzevši u obzir sve predrasude koje sam razvila slušajući i čitajući o njoj. Zasigurno nisam nikakav stručnjak niti odličan poznavatelj dijela kao ni kazališne umjetnosti, a vjerujem da postoje elementi koje nisam u potpunosti shvatila ili čije mi je skriveno značenje promaklo, ali moram reći da me je predstava doista oduševila.
Dakako, da nisam čitala dramu vjerujem da bih sada bila potpuno drugačijeg mišljenja, ali ovako, pošto sam upoznata s dramom u originalu teško mogu naći zamjerku onome prekjučer viđenome.
Za početak bitno je spomenuti da se u svim dijelovima predstave i svim dijalozima radi o izvornom Krležinom tekstu, odnosno da sama bit priče nije nimalo izmijenjena već samo dodatno naglašena novijom interpretacijom i načinom izvođenja.
Ono što jest zasigurno promijenjeno jesu kulise i kostimi. Tako je razgovor o portretima prikazan u donekle manijakalnom plesu i pjevanju dok se portreti u vidu statičnih videozapisa prikazuju na platnu u pozadini. Sam pak početak, razgovor je Leonea i Beatrice u kojemu on ustvrđuje i naglašava kako je „mutno sve to u nama“ čime predstava naposljetku i završava.
Razgovor o slučaju u koji je barunica umiješana prebačen je u neku vrst staklene kutije na dva kata pri čemu se svi glavni likovi osim barunice same nalaze u doljnjem dijelu nalik kuhinji, a i u slijedećim prizorima često se tada pojavljuje tada na scenu uveden frižider koji postaje vrata podjednako kao i zatvor ili svojevrsno mjesto na kojemu se nešto čuva i hladi. Osobno, smatram da je to staklo u kojemu se likovi nalaze svojevrsna metafora kojom se želi prikazati kako su oni doista pod povećalom javnosti, na promatranju, poput ribica u akvariju koje se u jednoj sceni čak i pojavljuju. U isto vrijeme, to staklo ih sputava i zatvara u jedan prostor, osuđujući ih jedne na druge.
Pri objašnjavanju, odnosno čitanju članka o slučaju o barunici, juridički (pravni) savjetnik obitelji, Puba Fabriczy-Glembay koristi se raznim projektorima, a tu je naravno i televizija na kojoj se prikazuju kadrovi iz Vrdoljakova filma po istom predlošku čime se još dodatno naglašava jaz između moderne i klasične interpretacije istoga dijela čemu također služi i medijski uvelike izmanipuliran i raspisani džip kojim se po mojoj osobnoj procjeni samo želi naglasiti ta razlika pošto Ena Begović, na koju je on jasna asocijacija, predstavlja onu klasičnu barunicu Castelli nasuprot onoj modernoj koju ponešto slabokrvno portretira Severina Vučković .
Inače, što se likova tiče držim da je podjela uloga odlično izvedena te da oni kroz predstavu imaju točnoj onaj značaj koji im je sam Krleža dao u drami što je i dodatno izvučeno iz njihove srži na površinu, pogotovo u slučaju Leonea Glembaja kao središnjeg lika u genijalnoj izvedbi Mislava Čavajde.
Među ostalim likovima izdvojila bih upravo Pubu Fabriczya koji je doista prikazan onako kako ga Leone naziva u jednoj sceni, poput „odlikaša“ . Čak i njegova odjeća daje jasno naslutiti tu poveznicu između odvjetnika i revna đaka koji zna sve propise, sve argumente i protuargumente, sav logički slijed, ali ne razmišlja o tome poput učenika koji je lekciju naučio napamet pa ju je potom u stanju citirati.
Također, tu je i doktor Silberbrandt. Vitak i blijed, u crnome i sa šeširom, poput pravog svećenika govori tiho, djeluje krhko, a u početnim scenama drugoga čina moleći Leonea da povuče svoje izjave oličenje je čovjeka koji je od umišljene moralne veličine postao plačljiv kukavica slomljen saznanjem da mu je maska probijena.
Iako se u drami pojavljuju nakratko tu su i oberleutant (natporučnik) Ballocsanszky i dr. Altmann u čijem je portretiranju iz njih također izvučena sama srž njihovih likova. Natporučnik je tako slika i prilika pravoga vojnika, ukočena i oštra, duboka glasa sa pomalo agresivnim nastupom, a osim odijela nosi i stiliziranu centurionsku kacigu.
Doktor Altmann prikazan je gotovo poput mesara, odgovarajući tako savršeno Leoneovu podjednako kao i opisu staroga Glembaja koji drže medicinu izmišljotinom, a doktore mađioničarima koji zapravo prikrivaju svoje „mesarenje“. On sam kao lik, također daje naslutiti das drži do ničega no znanstvenih objašnjenja te on veoma neutralno govori o Glembajevoj smrti smatrajući je logičnim slijedom načina života, a samu smrtnost objašnjava izmjenom tvari navodeći u jednom trenutku čak i imena kemijskih spojeva koji u njoj sudjeluju kada čovjek umre.
Što se tiče lika Beatrice Glembay, časne sestre dominikanke Angelike postoji ipak poneka zamjerka jer naime, portretira ju šest glumica u kojima se ona lagano gubi. Unatoč njihovu jedinstvenom kretanju i govoru lik ipak pomalo gubi na integritetu iako je to možda i bio cilj jer one sve na neki način pokazuju dijelove njene ličnosti, svjetovnu Glembajicu sklonu zabavi i suzdržanu, smirenu opaticu, časnu sestru visoka morala i djevojku u vječnom flertu s Leoneom.
Zapravo, tri momenta predstave držim ne čitateljima nerazumljivima iako je tekst isti i jasan, ali ipak ono što se vidi na sceni donekle je s njime ne spojivo. Radi se o smrti staroga Glembaja kada ona nije prikazan poput smrti već sukob između njega i sina jednostavno završava zamračenjem pozornice, a tek u idućoj sceni čujemo Pubin telefonski razgovor u kojemu generalguverneru objašnjava što se dogodilo i kako je on preminuo.
U času ulaska barunice Castelli u sobu s pokojnim, u drami ona zatiče Leonea i Angeliku u svojevrsnom zagrljaju što ponovno nije doslovno prikazano u predstavi već on leži na podu u vidljivoj agoniji i muci dok ga „dijelovi“ Angelike okružuju pa opet tekst igra presudnu ulogu u razumijevanju, a i kod same baruničine smrt čin njena ubojstva lagano je naznačen i ništa više što je pak ponajviše jasno jer jedan od slugu ubrzo izvikuje:“Upomoć, gospodin doktor (misleći pritom na Leonea) su zaklali barunicu“.
Najboljim dijelom predstave smatram pak drugi čin koji na svojim leđima u potpunosti iznose Mislav Čavajda i Galiano Pahor savršeno portretirajući oca i sina u gotovo neljudskom sukobu gdje su emocije izražene gotovo do granice boli, a sam tekst majstorski pretočen u glumu. I tu se opet moram osvrnuti na savršenstvo izvođenja lika Leonea Glembaja.
U predstavi, on je doista überspannt ( prenapet) i paranoičan, on se doista pokazuje kao drukčiji, da tu ne pripada , da ne želi biti Glembay ma koliko god to bilo u samoj srži njegove ličnosti, već samim svojim pokretima, a u njegovu razgovoru s ocem svaka njegova emocija do izražaja dolazi dvostruko. U pozadini razgovora nalaze se dva kovčega od stiliziranih željeznih šipki u kojima se nalaze dječak i mlada djevojka, jer naime, Leone „pakuje“, sprema se otputovati, otići zauvijek iz svoga doma koji objašnjava kao samo jednu nostalgičnu uspomenu koja ga uvijek razočara. Prisutnost likova u koferima smatram prikazom svojevrsnih duhova prošlosti, onog mladog Leonea kojega je tada također mlada barunica zavela kao mnoštvo drugih što je uspomena koja ga vječno progoni i koju uvijek nosi sa sobom pa koliko god joj pokušavao pobjeći.
Također, tu je i neizbježni frižider, koji ne mogu shvatiti nego kao prikaz hladnoće među likovima i odnosima među članovima obitelji, iz kojega stari Glembay u jednom trenutku vadi neseser govoreći kako je on imao sličan u mladosti, naposljetku, taj neseser leži pored njega i na samrtnoj postelji kao možda jedina poveznica između njega i Leonea koji toliko želi biti drugačiji.
Smrću staroga Glembaja ulazimo u treći čin koji je jedini dio kojeg mogu okarakterizirati kao zbunjujućeg podjednako za one koji su djelo pročitali kao i za one koji nisu. Ono što ponajviše zbunjuje pojavljivanje je Gaiana Pahora iako je njegov lik u prethodnome činu preminuo. On se pojavljuje u ulozi barunice Castelli, u haljini i cipelama na petu, dok Sverina Vučković leži na odru, u odijelu predstavljajući mrtvoga Glembaja dok pojedine dijelove teksta oni i izgovaraju zajedno. Na neki način ta svojevrsna zamjena identiteta prikazuje zapravo veliku sličnost između dva lika koje glumci u sada izmijenjenim ulogama tumače jer radi se o osobama slaboga morala koje se ne libe ničega u vidu ostvarenja zadanog cilja koji je najčešće osobni prosperitet i blagostanje. Također, s obzirom da je predstava orijentirana na lik Leonea Glembaja to je iz njegova gledišta posve jasno jer on i svoga oca i barunicu doživljava i mrzi gotovo jednako. Sam Leone za vrijeme razgovora nalazi se u ormaru zatvorenom u staklo. Prisjećajući se toga ne mogu se ne sjetiti one priče o kosturima u ormaru odnosno takvome izrazu za tajne i sve ono što pokušavamo potisnuti iz svoje svijesti pošto se kod Leonea događa upravo to da ga ti „kosturi“ opsjedaju. Cijelo vrijeme on na leđima i nosi komad odjeće pun nečega, svojevrstan teret koji se raspada (doslovno) tek na samome kraju.
Nakon potpunog Vučkovićkinog preuzimanja identiteta barunice Castelli, Galiano Pahor ostaje još uvijek na sceni, polugol poput lutajuće sjene, sa glavom još uvijek povezanom rupcem kako se mrtvacu ne bi vidjeli zubi jer doista, iako ne sudjeluje u trećem činu aktivno on je zapravo jedan od njegovih glavnih likova.
Kao i u drugom činu opet smo suočeni sa jednim sukobom, svojevrsnim konačnim suočavanjem, ovaj puta Leonea i barunice kada on konačno shvaća što naposljetku i priznaje Angeliki/Beatrice da je njegov bijes usmjeren zapravo samo prema njemu samome i njegovoj samoj srži jer on je ipak Glembay pa koliko god od toga pokušavao pobjeći. Njegov konačni slom događa se pod moralnom prodikom barunice koja je za njega oličenje nemorala te on popušta toj glembajevštini u sebi i monstruozno ju ubija baš poput pravoga glembaja, jer kako sam kaže „smrt je glembajevski biznis“. Konačno, predstava završava ponovnim ponavljanjem početka: „Mutno je sve to u nama, draga moja dobra Beatrice, nevjerojatno mutno.“
Općenito procjenjujući predstavu i sada nakon već dva dana i nakon ove raščlambe i intenzivnijeg razmišljanja još uvijek smatram izvrsnom jer ona doista jest moderna i avangardna, čak i pomalo eksperimentalna, ali u njoj je bit sačuvana savršeno pa možda čak i puno intenzivnije i doslovnije prikazana no u onom klasičnom prikazu.
Naravno ne smatram se ni približno kompetentnom za nikakvu ozbiljnu kritiku i sigurno mi se sve gore napisano može lako osporiti, a ono što mogu reći i kao obična srednjoškolka jest da je predstava doista izvanredna i ostajem stajati iza toga.
|
|
|
|
RAZGOVOR O PREDSTAVI „GOSPODA GLEMBAJEVI“ |
| U subotu, 17. ožujka u 11 sati u foyeru HNK Ivana pl. Zajca bit će upriličen razgovor o predstavi „Gospoda Glembajevi“ Miroslava Krleže, u režiji Branka Brezovca. Kontroverzna riječka predstava nikoga nije ostavila ravnodušnim i postala hrvatska top tema, koju prate isključivo intenzivne reakcije, od oduševljenja do neprihvaćanja. Ovaj put o njoj će govoriti poznata imena hrvatskog kulturnog i kazališnog života: dr. Marin Blažević, dr. sc. Sibila Petlevski, mr. sc. Ivana Sajko, dr. sc. Darko Gašparović, dr. sc. Elvio Baccarini, dr. sc. Nenad Miščević, dr. Aljoša Pužar, Igor Ružić, Mani Gotovac... Ako je i vas predstava potakla da kažete svoje prosudbe ili vam nametnula pitanja i ako želite čuti što drugi misle o posve novom i izrazito različitom scenskom pristupu Krležinu djelu, svakako dođite i sudjelujte u razgovoru. Ulaz je slobodan. |
RAZGOVOR O PREDSTAVI „GOSPODA GLEMBAJEVI“ U subotu, 17. ožujka u 11 sati u foyeru HNK Ivana pl. Zajca bit će upriličen razgovor o predstavi „Gospoda Glembajevi“ Miroslava Krleže, u režiji Branka Brezovca. Kontroverzna riječka predstava nikoga nije ostavila ravnodušnim i postala hrvatska top tema, koju prate isključivo intenzivne reakcije, od oduševljenja do neprihvaćanja. Ovaj put o njoj će govoriti poznata imena hrvatskog kulturnog i kazališnog života: dr. Marin Blažević, dr. sc. Sibila Petlevski, mr. sc. Ivana Sajko, dr. Darko Gašparović, dr. sc. Elvio Baccarini, dr. sc. Nenad Miščević, dr. Aljoša Pužar, Igor Ružić, Mani Gotovac...
Ako je i vas predstava potakla da kažete svoje prosudbe ili vam nametnula pitanja i ako želite čuti što drugi misle o posve novom i izrazito različitom scenskom pristupu Krležinu djelu, svakako dođite i sudjelujte u razgovoru. Ulaz je slobodan. |
|
|
|
SUSRET SA ZORANOM FERIĆEM |
Suradnja Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca i Hrvatskog društva pisaca nastavlja se susretom sa Zoranom Ferićem, nagrađivanim hit autorom i jedanim od najintrigantnijih hrvatskih pisaca. Susret će se održati u foyeru Kazališta u petak, 16. ožujka 2007. s početkom u 18 sati. O autoru i njegovu djelu govorit će Velimir Visković.
Iako njegovu prozu redovno ocijenjuju punom bizarnosti i efektnog crnog humora, Zoran Ferić o tome kaže: „Dobro je da netko počne čitati s predrasudama i onda možda uvidi kako ja pišem normalne ljudske priče u kojima nema više mraka nego što ga ima u životu. Te normalne ljudske priče postoje pored nas.“ |
SUSRET SA ZORANOM FERIĆEM  |
Zoran Ferić rođen je 1961. godine u Zagrebu i manje-više mu je drago zbog toga. Diplomirao je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu i od 1990. godine kao profesor hrvatskog jezika u gimnaziji muči djecu Homerom i Marulićem. Novinske tekstove i priče objavljuje po periodici od 1987. godine, ali prvu knjigu priča, «Mišolovka Walta Disneya» objavio je relativno kasno, 1996. godine u zagrebačkoj Nakladi MD. I zbog toga mu je drago. U međuvremenu, obećao je Bogu da neće objaviti knjigu svojih ranih tekstova pod naslovom «Legende» ako njegov prvi test na AIDS bude negativan. Knjiga nikada nije ugledala svjetlo dana. I to mu je bilo drago. Ne samo zbog dijagnoze, nego i zbog kvalitete tekstova u tom rukopisu. Za drugu knjigu priča, «Anđeo u ofsajdu», objavljenu 2000. godine dobio je nagradu Ksaver Šandor Gjalski i Nagradu Jutarnjeg lista za najbolju proznu knjigu godine. Treću knjigu, roman «Smrt djevojčice sa žigicama» objavio je 2003. godine, a zbirku kolumni koje su izlazile u tjedniku Nacional objavio je 2004. pod naslovom «Otpusno pismo». Petu knjigu, roman «Djeca Patrasa» objavio je 2005. godine u biblioteci Premijera Jutarnjeg lista. Uskoro u izdavačkoj kući Profil izlaze njegove sabrane proze. Knjige su mu prevedene na njemački i slovenski, a priče na engleski, mađarski, španjolski, poljski i slovački. |
|
|
|
GLUMA MISLAVA ČAVAJDE ODUŠEVILA PUBLIKU |
Nakon prvih dviju s Alenom Liverićem, u trećoj premijeri glazbene drame „Gospoda Glembajevi“, u ponedjeljak, 12. ožujka, u ulozi Leonea po prvi put je nastupio Mislav Čavajda. A mladi glumac, novi član ansambla Hrvatske drame, kojeg je riječka kazališna publika upoznala kao nositelja manje uloge u Matišićevu „Ničijem sinu“- oduševio je publiku. Nakon premijernog nastupa, Čavajda će ulogu Leonea Glembaya igrati u svim izvedbama „Glembajevih“ tijekom ožujka.
„Gluma Mislava Čavajde koncentrirana je i donosi potrebne psihološke nijanse u interpretaciji toga lika“, piše kritičarka Kim Cuculić u svom tekstu objavljenom na stranicama „Novog lista“.
„Čavajda je minuciozno izgradio svaku gestu i pokret, a raspon njegovih emotivnih stanja kreće se od suptilnosti i ranjivosti do vulkanske eruptivnosti u sceni sukoba s ocem. Mislav Čavajda predstavio se i kao glumac kvalitetne dikcije, a bio je dobar i u pjevačkim dionicama.“ Tako u nastavku piše Cuculić, koja se osvrće i na reakciju publike: „Sudeći po pljesku i ovacijama nakon predstave, gluma Mislava Čavajde oduševila je riječku publiku. |
GLUMA MISLAVA ČAVAJDE ODUŠEVILA PUBLIKU Nakon prvih dviju s Alenom Liverićem, u trećoj premijeri glazbene drame „Gospoda Glembajevi“, u ponedjeljak, 12. ožujka, u ulozi Leonea po prvi put je nastupio Mislav Čavajda. A mladi glumac, novi član ansambla Hrvatske drame, kojeg je riječka kazališna publika upoznala kao nositelja manje uloge u Matišićevu „Ničijem sinu“- oduševio je publiku. Nakon premijernog nastupa, Čavajda će ulogu Leonea Glembaya igrati u svim izvedbama „Glembajevih“ tijekom ožujka.
„Gluma Mislava Čavajde koncentrirana je i donosi potrebne psihološke nijanse u interpretaciji toga lika“, piše kritičarka Kim Cuculić u svom tekstu objavljenom na stranicama „Novog lista“.
„Čavajda je minuciozno izgradio svaku gestu i pokret, a raspon njegovih emotivnih stanja kreće se od suptilnosti i ranjivosti do vulkanske eruptivnosti u sceni sukoba s ocem. Mislav Čavajda predstavio se i kao glumac kvalitetne dikcije, a bio je dobar i u pjevačkim dionicama.“ Tako u nastavku piše Cuculić, koja se osvrće i na reakciju publike: „Sudeći po pljesku i ovacijama nakon predstave, gluma Mislava Čavajde oduševila je riječku publiku. |
|
|
|
KONCERT ZA MLADE |
U četvrtak, 15. ožujka 2007. u Teatru Fenice bit će izveden Koncert za mlade (za pretplatničke cikluse M2a i M2b) s početkom u 19 sati.
Pod dirigentskim vodstvom maestra Miroslava Homena, uz orkestar Opere Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, kao slisti nastupit će Miroslav Marić na violini i Fabrizio Maschio na klarinetu.
Na programu prvog dijela koncerta su dvije skladbe Wolfganga Amadeusa Mozarta: uvertira operi „Figarov pir“ te Četvrti koncert za violinu i orkestar u D-duru, KV 218.
Drugi dio koncerta donijet će izvedbe Koncerta za klarinet i komorni orkestar u B-duru Saveria Mercandantea te Bizetovu „Arležanku“, suitu br.2. |
|
|
|
SLAVNI TENOR José Cura U RIJECI |
José Cura, po mnogima najveći tenor današnjice, svjetska operna superzvijezda koja će na „Riječkim ljetnim noćima 2007“ pjevati i režirati spektakl pantomime i opere „Komedija je završena “ / „La commedia è finita“ (temeljen na odlomcima iz djela „La Boutique fantastique“ Gioacchina Rossinija i Otorina Respighija i cjelovitom opernom djelu „Pagliacci“ Ruggeria Leoncavalla), sljedeća tri dana boravit će u Rijeci i pripremati taj značajan projekt.
U vlastitoj režiji José Cura će pjevati ulogu Canija, kojom je oduševio publiku i kritiku u Metropolitanu u New Yorku, milanskoj Scali i prošloga ljeta na prestižnom ljetnom festivalu u veronskoj Areni. U Rijeci će snimiti i DVD zapis ove opere koji će biti distribuiran po cijelom svijetu.
Premijera će biti održana 6. lipnja, a reprize 8. i 10. lipnja u HNK Ivana pl. Zajca. Zanimanje za gostovanje slavnog tenora iznimno je veliko, a ulaznice se mogu rezervirati u Propagandi Kazališta putem telefona 051/355-909 i 355-917 ili elektronskom poštom na propaganda@hnk-zajc.hr. |
SLAVNI TENOR José Cura U RIJECI José Cura, po mnogima najveći tenor današnjice, svjetska operna superzvijezda koja će na „Riječkim ljetnim noćima 2007“ pjevati i režirati spektakl pantomime i opere „Komedija je završena “ / „La commedia è finita“ (temeljen na odlomcima iz djela „La Boutique fantastique“ Gioacchina Rossinija i Otorina Respighija i cjelovitom opernom djelu „Pagliacci“ Ruggeria Leoncavalla), sljedeća tri dana boravit će u Rijeci i pripremati taj značajan projekt.
U vlastitoj režiji José Cura će pjevati ulogu Canija, kojom je oduševio publiku i kritiku u Metropolitanu u New Yorku, milanskoj Scali i prošloga ljeta na prestižnom ljetnom festivalu u veronskoj Areni. U Rijeci će snimiti i DVD zapis ove opere koji će biti distribuiran po cijelom svijetu.
Premijera će biti održana 6. lipnja, a reprize 8. i 10. lipnja u HNK Ivana pl. Zajca. Zanimanje za gostovanje slavnog tenora iznimno je veliko, a ulaznice se mogu rezervirati u Propagandi Kazališta putem telefona 051/355-909 i 355-917 ili elektronskom poštom na propaganda@hnk-zajc.hr. |
|
|
|
„GLEMBAJEVI“ – VAŽAN ISKORAK U HRVATSKOM KAZALIŠTU |
„ Nije mi bila namjera intendantski mandat završiti projektom „Gospoda Glembajevi“. Ali teatar se više sastoji od slučaja nego od nužnosti, pa smo, zbog bolesti, projekt planiran za ovo vrijeme prošle godine, kao obilježavanje 25. godišnjice smrti Miroslava Krleže, morali odgoditi. Sada mi je drago što ne slavimo Krležinu smrt, nego slavimo Miroslava Krležu i činjenicu da Hrvatska ima takvog pisca. Dvije godine radimo kako bismo pokazali da Krleža nije zatvoren u salon kojeg više nema, u jedan mrtvi svijet, nego da nikada nije bio aktualniji, kazališno, društveno i politički, nego što je danas. Jer svi smo do grla u glembajevštini“, kazala je intendantica Mani Gotovac na posljednjoj konferenciji za novinare povodom premijera glazbene drame „Gospoda Glembajevi“. |
„GLEMBAJEVI“ – VAŽAN ISKORAK U HRVATSKOM KAZALIŠTU Uz to je rekla i da nikada u svojoj dugoj karijeri nije stajala pred tako velikim, upitnim i kontroverznim projektom, a sve zbog činjenice što u Hrvatskoj još uvijek nije učinjen iskorak prema suvremenom uprizoravanju hrvatskih pisaca.
„ Ma što da se dogodi s ovom predstavom, uvjerena sam da je već dvogodišnji rad da se pokaže kako je Miroslav Krleža suvremenik 21. stoljeća pokušaj od velike važnosti za hrvatsko kazalište“, zaključila je riječka intentendantica i još jednom ponovila kako glumci u predstavi plešu, govore i pjevaju uglazbljene Krležine rečenice.
Potom se zahvalila svima onima koji su imali povjerenja dopustiti joj slobodno stvaranje tijekom četiri godine mandata, a u prvom redu gradu Rijeci. Zahvalila se i sponzorima i medijskim pokroviteljima predstave, a posebno ansamblu na izdržljivosti, snazi i volji, i to svima koji su sudjelovali u radu na predstavi: od krojačica, preko scenskih radnika do zvijezda predstave.
Bože Mimica, član riječkog Poglavarstva za kulturu je zahvalio intendantici na novom čitanju Krleže, kao i svim sudionicima predstave od kojih je preko 150 na pozornici, a ukupno preko 300 koji su radili na projektu. Istaknuo je i kako su unaprijed rasprodane ulaznice pokazatelj da su vrata Kazališta širom otvorena građanima i da je komunikacija između građana i njihovog Kazališta uspješna i intenzivna.
Pročelnica riječkog gradskog Odjela za kulturu Ivanka Persić ocijenila je projekt „Glembajevi“ vrhunskim kulturnim i umjetničkim događajem na razine Hrvatske o čemu svjedoči iznimno velik interes javnosti i publike.
Predstavnik generalnog sponzora predstave T-Hrvatski Telekom, direktor Regije Zapad Boris Batelić predstavi je poželio dug život i dobar prijam kod publike.
Skladatelj Marjan Neќak je izrazio žaljenje što će premijerom predstave i njegovim odlaskom iz Rijeke završiti dvogodišnji rad, „stvaranje koje je najljepši dio posla“, dok je dirigent Igor Vlajnić, uz konstataciju da „uglazbljeni Krleža zvuči upravo čudesno“, najavio spektakl. |
|
|
|
SONG IZ „GLEMBAJEVIH“ |
Prije skorašnjih premijera glazbene drame „Gospoda Glembajevi“ predstavljamo vam i jedan od songova iz predstave, skladatelja Marjana Neќaka. Riječ je o audio datoteci u MP3 formatu.
Song izvodi Severina Vučković, u predstavi barunica Castelli, uz pratnju zbora i orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca. A song će služiti za promotivne svrhe, u TV i radio spotovima.
Datoteku možete preuzeti na dnu stranice predstave „Gospoda Glembajevi“. |
|
|
|
ODLUKA POVJERENSTVA O NATJEČAJU ZA IZVORNO DJELO O OBITELJI SVERIĆ |
Povjerenstvo u sastavu Mani Gotovac, intendantica HNK Ivana pl. Zajca, dr. Darko Gašparović, teatrolog i Magdalena Lupi, dramaturginja Hrvatske drame, razmotrilo je sve prijedloge pristigle na natječaj za izvorno dramsko ili scensko djelo nadahnuto sudbinom riječke obitelji Sverić. Nakon pomnog iščitavanja svih prijedloga, povjerenstvo je, nažalost, zaključilo da niti jedno od pristiglih prijedloga ne zadovoljava kriterijima izvedbe u nacionalnom kazalištu. Ujedno, zahvaljuje se svim autorima koji su se javili na natječaj te se nada eventualnoj daljnjoj suradnji. |
|
|
|
LIVERIĆ U PRVOJ I DRUGOJ, ČAVAJDA U TREĆOJ PREMIJERI „GLEMBAJEVIH“ |
Glumci Alen Liverić i Mislav Čavajda će se, kao što smo već ranije objavili, izmjenjivati u ulozi Leona u glazbenoj drami „Gospoda Glembajevi“ Miroslava Krleže u režiji Branka Brezovca, a tako će biti i na trima premijernim izvedbama predstave.
Alen Liverić glumit će Leona Glembaya u petak i subotu, 9. i 10. ožujka, odnosno u prvoj i drugoj premijernoj izvedbi „Glembajevih“, dok će Mislav Čavajda u toj ulozi nastupiti u trećoj premijernoj izvedbi, u ponedjeljak, 12. ožujka. |
LIVERIĆ U PRVOJ I DRUGOJ, ČAVAJDA U TREĆOJ PREMIJERI „GLEMBAJEVIH“ Glumci Alen Liverić i Mislav Čavajda će se, kao što smo već ranije objavili, izmjenjivati u ulozi Leona u glazbenoj drami „Gospoda Glembajevi“ Miroslava Krleže u režiji Branka Brezovca, a tako će biti i na trima premijernim izvedbama predstave.
Alen Liverić glumit će Leona Glembaya u petak i subotu, 9. i 10. ožujka, odnosno u prvoj i drugoj premijernoj izvedbi „Glembajevih“, dok će Mislav Čavajda u toj ulozi nastupiti u trećoj premijernoj izvedbi, u ponedjeljak, 12. ožujka. |
|
|
|
RIJEČKE LJETNE NOĆI 2007: NA ZEMLJI, U ZRAKU I U MORU |
Festival Riječke ljetne noći 2007. počet će 5. lipnja i trajati do 19. srpnja, a izrazito bogat i raznovrstan program odvijat će se „na zemlji, u zraku i u moru“. Program Festivala, raspored događaja te lokalitete izvođenja predstavili su na prvoj konferenciji za novinare intendantica HNK Ivana pl. Zajca Mani Gotovac, buduća intendantica Nada Matošević, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel i direktor Turističke zajednice grada Rijeke Petar Škarpa.
Festival će, već tradicionalno, otvoriti ulično kazalište, ovaj put glasoviti Grupo „Puja!“, španjolski i argentinski performeri i na Gatu Karoline Riječke izvesti "K@osmos", dinamičnu i spektakularnu predstavu, koja se izvodi visoko u zraku. Već 6. lipnja na programu je premijera predstave “La commedia è finita“ koju će, po prvi put u karijeri, režirati José Cura i u njoj pjevati glavnu ulogu. Riječ je o spektaklu pantomime i opere, koji se temelji na odlomcima iz baleta „La Boutique Fantastique“ Rossinija i Respighija i operi „Pagliacci“ R. Leoncavalla. Slavni tenor José Cura tako će i ove godine biti najveća zvijezda Festivala. |
RIJEČKE LJETNE NOĆI 2007: NA ZEMLJI, U ZRAKU I U MORU Riječke ljetne noći, jedinstveni ljetni festival u Hrvatskoj tijekom kojeg se umjetnička djela izvode u fascinantnim prostorima industrijske baštine, povijesnim i drugim gradskim prostorima, i ove godine otkriva neke nove riječke lokalitete za ljetne pozornice. Upravo je lokacije održavanja događaja kao vrlo važan dio koncepcije Festivala predstavila intendantica Mani Gotovac, istaknuvši kako manifestacija započinje na Gatu Karoline Riječke, povijesno snažno obilježena imena, nastavlja se u HNK Ivana pl. Zajca i Katedrali sv. Vida, a kao dio scenografije poslužit će i Palača Municipija te Portić na Kantridi. Dio programa Riječkih ljetnih noći uzbudit će i duhove Starog grada, a događaji će nakratko zauzeti i Željezničku postaju Pećine, plažu vile Olga na Pećinama, Trsatsku gradinu te, već tradicionalno, Tvornicu Torpedo. U njoj će i završiti ovogodišnji riječki ljetni Festival koncertom „Zvjezdane staze“ orkestra Opere koji će izvesti poznate melodije iz filmskih hitova.
I gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel istaknuo je kao specifičnost Riječkih ljetnih noći održavanje programa na različitim lokacijama Rijeke, koje su do sada bile nepoznate širom krugu građana. Tako se kroz organizaciju kulturnih događaja postiglo da Riječani bolje upoznaju svoj grad.Uz to je naglasio da su kroz dosadašnje postojanje, Riječke ljetne noći postale jednim od zaštitnih znakova Rijeke.
Petar Škarpa, direktor Turističke zajednice grada Rijeke kazao je kako će visoka kvaliteta Festivala uvelike olakšati promociju Rijeke i izvan granica Hrvatske.
Cjelovit program potražite na web stranicama Riječkih ljetnih noći 2007. |
|
|
|
|