O dramskim nagradama odlučio je žiri u sastavu:Elvio Baccarini, Maja Brala, Valnea Žauhar, uz obrazloženja:

Nagrada "Dr. Đuro Rošić" za najbolju dramsku predstavu u cjelini – velika scena: Peter Shaffer: "AMADEUS" u režiji T. Janežiča

"Amadeus" nam je omogućio u istu večer uživati u višestrukom kazališnom umijeću. U dobrom skladu izuzetne složenosti, ponuđeni su nam mnogi oblici kazališnog izražavanja. Takav je poduhvat zahtjevao mnoge vrline, spoznaje i naglašeni senzibilitet. Razni su se elementi cjeline dobro ukomponirali, na način da su se nadopunjavali bez neprimjerene međusobne nametljivosti. U središtu predstave jasno se prikazuje temeljni motiv ovoga kazališnog rada, u ispreplitanju Mozartovog svakodnevnog života, Mozartovog uzvišenog stvaralaštva i Mozartove društvene sredine. Prožimanjem tema ovozemaljskih događanja i dimenzije vječnosti koja pripada Mozartovom geniju, predstava nas uspješno vodi i senzibilizira u odnosu na raznolike razine čovječnosti. Radovali smo se, veselili, divili i suosjećali u promatranju interakcije u kojoj su svi žrtve – obdareni Mozart, koji je žrtva svog dara, ali i svi oko njega, koji su žrtve nemogućnosti njegovog genija da shvati normalnost, da razvije s njom suživot, ako ne i komunikaciju. Zapamtit ćemo istaknute glumačke uloge, kao i uzvišene glazbene trenutke Mozartovog besmrtnog stvaralaštva, zapaženo predstavljene od strane izvođača, uvijek u funkciji cjeline predstave, a nikada radi nesvrhovitog i lakog postizanja efekata. Iz svega rečenog, očito je da je režiranje ovoga rada prestavljalo posebno izazovan zadatak, pri čemu možemo istaknuti sposobnost valoriziranja dijelova, prepuštanja primjerenog prostora umjetničkoj virtuoznosti izvođača, ali i ukomponiranje cjeline. Uvjereni smo da će riječka publika još dugo željeti gledati ovu predstavu.

Nagrada "Dr. Đuro Rošić" za najbolju dramsku predstavu u cjelini- Zajc off:

Ugo Betti: "DELITTO ALL'ISOLA DELLE CAPRE"/"ZLOČIN NA KOZJEM OTOKU" u režiji D. Zlatara Freya

Pozornica na kojoj je postavljena predstava, Kozji je otok. I dok glumačka energija još uvijek stoji nepokrenuta, iznimna scenografija uvodi publiku u pomalo neobičan svijet – svijet surovog realizma na granici stvarnosti i zdravog razuma.

Ispitujući identitete triju žena koje žive u otočkoj izolaciji, a koje pod utjecajem savršenog zavodnika nesmetano odstupaju od svojih uloga majke, kćeri i šogorice te dopuštaju razor obiteljske zajednice, Damir Zlatar Frey nesvakidašnje surovo, a opet istančano, pristupa problemu moralne odgovornosti te kroz impulse i pokrete, tišinu i riječi, ekspresiju i autizam uvodi među gledatelje visoku tenziju izazvanu vrtlogom strasti, ljubomore i očaja. Upravo ispreplitanjem različitih emocionalnih stanja do izražaja dolazi slojevitost ovog djela koju upotpunjuju izvrsna glumačka uigranost i suradnja te bespogovorna predanost ulogama. Svoju težinu igranoj predstavi daje i sveprisutan, a ipak nenametljiv leit motiv koji kao da osvješćuje granicu između života i smrti, zdravog razuma i ludila.

"Zločin na kozjem otoku / Delitto all' isola delle capre" djelo je kojeg odlikuju i dramaturške, i glumačke, i vizualne i emocionalne komponente.

Nagrada "Zlata Nikolić" za najbolje ostvarenu žensku ulogu:

ANDREJA BLAGOJEVIĆ za ulogu Agate u predstavi predstavi "Delitto all'isola delle capre"/"Zločin na kozjem otoku" 

Supruga koja strpljivo čeka i ljubavnica koja nestrpljivo čezne, nježna majka koja ustreptalo postoji da bi iznjedrila život i hladnokrvni ubojica koji ga s lakoćom uzima – sve je to, i još niz nijansi što spajaju upravo navedene, samo naizgled zavađene impulse, samo naizgled krajnosti, sve je to Agata. I sve je to, kroz riječ, pokret, svoju ali i emociju i misao koju gromoglasno budi kod publike, to je dramski i psihološki istančano osmišljena i odigrana Agata Andreje Blagojević. Autističan svijet u koji je Ugo Betti smjestio Agatu, Andreja Blagojević učinila je svojim, a potom nam iz njega poklonila upečatljivo utjelovljenje više nikome začuđujućeg ali iznenađujuće snažno oslikanog jedinstva putenosti i zločina, emotivnog naboja i kriminalnih misli. Agata Andreja Blagojević, na raskršću ulica koje sve vode svugdje i nigdje, s umješnošću i umjetnošću ritualnog, presijeca gordijski čvor postojanja i s gotovo nepodnošljivom, zavodljivom lakoćom interpretacije poručuje da je nakon tog čina – samoća. Tamo više nema izgovorene riječi, ali tamo suvereno vlada pokret. I kroza nj misao. Snaga kojom je Andreja Blagojević u 'Zločinu' utjelovila vidljivo i nevidljivo, akciju i misao, upravo je to ono što ovu ulogu odnosno glumicu čini iznimnom. Brojne, gotovo konstantne emotivne tenzije Andreja Blagojević odigrala je lakoćom neminovnoga, uz – ne zaboravimo – snažan oslonac ostalo troje kolega na sceni. Istaknimo na kraju i da je dodana vrijednost ovog ostvarenja u činjenici da je ova Agata odigrana na jeziku koji nije glumičin materinski, odnosno da Andreja Blagojević jednako upečatljivo ostvaruje role na hrvatskome i na stranome, talijanskome jeziku.

Nagrada "Raniero Brumini" za najbolje ostvarenu mušku ulogu:

ALEN LIVERIĆ za ulogu Wolfganga Amadeusa Mozarta u predstavi "Amadeus"

Uvjereni smo da prikazivanje likova koji su umnogome već prisutni u kolektivnom sjećanju, pri čemu su takvi likovi već zavoljeni i paradigmatski za obuhvatno promišljanje, predstavlja poseban izazov za glumačke sposobnosti. O odnosu Mozarta i Salieria već se i u kulturi svakidašnjice govori kao o prikazima dviju dimenzija čovječnosti i stvaralaštva. O Mozartu iz Amadeusa, pak već se godinama govori kao o oprimjerenju dviju strana genijalnosti. O genijalnosti u obliku visokoumne sposobnosti stvaranja uzvišenih vrijednosti, ali i o genijalnosti u obliku djetinjaste nesposobnosti razumijevanja patnje koju se izaziva ponižavanjem i nerazumijevanjem osrednjosti. Alen Liverić je uspio prikazati sve te trenutke Mozartovog lika, razmjenjujući različite oblike izražavanja i prenošenja poruka, od predstavljanja tragičnosti sudbine koja je pogođena nedovoljnim priznavanjem sredine, do komičnosti u ispoljavanju djetinjaste razuzdanosti, te predanosti svojoj misiji stvaranja besmrtnih dostignuća. U predstavi, Liverić nas uvlači u Mozartove djetinjaste igre, poziva da suosjećamo s njegovom sudbinom i da se divimo njegovom geniju. Ukratko, uspio je predstaviti sve dimenzije Mozartovog lika, upravo kako to zahtjeva poruka i pouka Amadeusa. Vlastitog je Mozarta prikazao na osebujan način, kroz vlastiti glumački senzibilitet, te kroz vlastite sposobnosti variranja i izražavanja. Zasigurno, nakon ovoga Amadeusa, Mozart će u Rijeci, a nadamo se i u drugim sredinama gdje bi ova predstava bez dvojbe zaslužila da bude predstavljena, zadržati svoju paradigmatsku snagu. Ali je ovoga puta Mozart poprimio i zadržat će dugo oblike i izražajnost koje mu je Liverić odredio svojom izvedbom. 

Žiri za najbolja operna ostvarenja činili su Ljerka Žic, Diana Grgurić, Sonja Pečar Karabaić, a obrazloženja njihovih odluka o nagradama glase:

Nagrada "Boris Papandopulo" za najbolju opernu predstavu u  cjelini:

A. Ponchielli: "LA GIOCONDA", dirigentica Nada Matošević, redatelj Ozren Prohić

Po kompleksnosti izvedbe izvanredno uvježbanog zbora i orkestra Opere i ansambla Baleta HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, opernih solista koji su na izuzetno visokoj razini nosili svoje uloge, slojevitoj režiji i kreativnom scenskom pokretu, te maštovitoj scenografiji i kostimografiji prosudbena komisija odlučila je da će nagrađena operna predstava biti          "La Gioconda"  Amilcare Ponchiellija.

Izuzetan repertoarni potez glazbeno vrlo teške partiture govori o visokoj kvaliteti ansambla Opere koji je pod dirgentskim vodstvom Nade Matošević i u originalnoj redateljskoj viziji Ozrena Prohića pronašao put do velikog uspjeha.  Zbog svoje izvanredne kreativne dimenzije ova prekrasna romantičarska opera ponijela je ovom nagradom  laskavu titulu najbolje predstave u cjelini.

Nagrada "Štefanija Lenković" za najbolje ostvarenu žensku ulogu:

OLGA KAMINSKA za ulogu Gioconde u predstavi "La Gioconda"

Na jednoj od dviju premijera opere "La Gioconda" A.Ponchiellija, u HNK „Ivana pl.Zajca" (13.veljače 2006.), u glavnoj istoimenoj ulozi nastupila je sopranistica Olga Kaminska, (naslovne uloge pjevale su još bugarska umjetnica Gabriela Georgieva i makedonska umjetnica Vesna Ginovska likova).

Olga Kaminska, inače članica riječke Opere vokalna je umjetnica koja raspolaže velikim, sonornim i nadasve kultiviranim glasom.

Muzikalna i temperamentna, pravilno postavljena glasa dramska intenziteta i zvučnosti, precizno razrađenih prijelaza te izdiferenciranom dinamikom i plemenito oblikovanim melodijskim linijama ostavila je izvanredan dojam. Glazbeno i scenski Olga Kaminska vrlo složenu i zahtjevnu ulogu Gioconde donijela je uživljeno i uvjerljivo te se potvrdila kao umjetnica respektabilna formata. Svojim je krajnje angažiranim nastupom Kaminska nosila predstavu, i ne samo to već je kreacijama animirala i povukla i ostale protagoniste.

Postavljanje Ponchiellijeve ,,La Gioconde" na scenu riječke Opere koja se zbog zahtjevnosti i složenosti rijetko izvodi u velikim europskim opernim središtima - zahvaljujući i nastupu sopranistice Olge Kaminske svakako predstavlja veliki glazbeno- scenski pothvat. Ansambl riječke Opere u potpunosti je udovoljio velikom zahtjevu, i u ovom trenutku je vodeća operna kuća u Hrvatskoj, koja se izdvaja kvalitetnim i posebnim glazbeno - scenskim programima.

Nagrada "Milan Pihler" za najbolje ostvarenu mušku ulogu:

GIORGIO SURIAN za ulogu Don Alfonsa u opernoj predstavi "Così fan tutte"

Giorgio Surian dobio je nagradu "Milan Pihler" za tumačenje Don Alfonsa u Mozartovoj operi "Così fan tutte". Na prvom su mjestu odlike za najinterpretaciju, izrazita sceničnost i lakoća, te uređenost glasa po kanonima  mozartovskog vokalnog stila «instrumentalizacija glasa». Ono što povezuje odlike i nepogrešivo osvaja u Surianovoj interpretaciji je njegova umjetnička osobnost. Izrasla kao plod svekolikog «rada na sebi»  daje interpetaciji posebnu ekspresivnost i uvjerljivost. Tu tajnu interpretacije i umjetnički senzibilitet prepoznavaju mnoge operne kuće čiji je gost Giorgio Surian.

Poplava Mozartove glazbe u obljetničkoj godini donijela je mnogobrojne interpretacije Mozartovih djela među kojima Surianova kao takva, konkurira po pjevačkim kvalitetama i  autoriziranosti kreacije ne samo u okvirima hrvatske operne reprodukcije već i svjetske.

Posebno je važno istaknuti da je Nagrada Giorgiu Surianu zapravo i nagrada kojom se kazališna Rijeka, na neki način, zahvaljuje svom sugrađaninu za povremene angažmane, čime dokazuje ne samo svoju ljubav prema gradu, već i nastojanja da svojim, svjetskim renomeom pridonese i renomeu riječkog opernog kazališta kao i svekolikosti riječke kulture. 

Pokrovitelj nagrada je INA d.d. Zagreb.

Pred kraj godine, u HNK Ivana pl. Zajca na programu su, naravno, popularni Novogodišnji koncerti, čije su izvedbe 23. (za Klub Sušačana u 19 sati), 27.,28.,29. i 30. prosinca 2006. s početkom u 20 sati.

Uz orkestar riječke Opere, pod ravnanjem maestra Miroslava Homena, nastupit će solisti Olga Kaminska (sopran), Voljen Grbac (tenor), Sergej Kiselev (tenor), Davor Lešić (tenor) te Miran Vaupotić na harmonici.

Na programu koncerta su djela G. Rossinija, S. Cardilla, E. De Curtisa, V. Zubitskog, A. Lare, E. Di Capue, J. Straussa i F. Lehara.

Danas tradicionalni, Novogodišnji koncert  prvi put se našao na repertoaru 30. prosinca 1982. Ubrzo je koncert  u posebno svečanom blagdanskom ozračju, uz zvuke valcera i polki, postao najpopularniji i najposjećeniji kazališni program, a zbog sve većeg zanimanja publike i broj izvedbi se povećavao. Tako se ove godine broj popeo na čak pet izvedbi.

Ovacije, intenzivan i dug pljesak zbog kojeg se zastor otvara nekoliko puta, a pred oduševljenom publikom izvođači i autorska ekipa baleta "Tango" zasuti kišom cvjetnih latica. Takva atmosfera vladala je po završetku prve ovosezonske baletne premijerne predstave, ali i cijelim njenim tijekom jer je svaki pojedini prizor ispraćen snažnim aplauzom.

"Riječki internacionalni baletni ansambl, koji diše kao jedno tijelo, prigrlio je Clugovu ideju i plesni pokret kao svoju! Od prve scene, koja je umjesto glazbom, ozvučena mrmorenjem i žagorom ulice, preko glazbe u ritmu tanga koji pokretom više govori o samoći ljudskog bića, nego o sreći i ljubavi-do ljubavne priče, sa svim njenim strastvenim usponima i padovima, s naivnim pogledom na ljubav i luđačkom željom za njenim ostvarenjem, sa svim tim ansambl predvođen solistima-nosi se snagom, lakoćom i uzavrelim emocijama koje naprosto kipe sa scene u gledalište", napisala je Svjetlana Hribar u "Novom listu"

Ovogodišnju glazbeno-scensku manifestaciju "Zajčevi dani" zatvorit će orkestar Riječke filharmonije simfonijskim koncertom u prostoru (kina) Teatro Fenice, u utorak, 12. prosinca 2006. s početkom u 20 sati.

Pod ravnanjem japanskog dirigenta Toshihira Yonezua, trenutno asistenta šefa-dirigenta Slovenske filharmonije, bit će izveden 1. koncert za klavir i orkestar u b-molu, op. 23, najglasovitiji i najpopularniji klavirski koncert Petra Iljiča Čajkovskog, a kao solist nastupit će poznati pijanist Ruben Dalibatayan.

U drugom dijelu koncerta na programu su ulomci 1. i 2. suite iz baleta "Romeo i Julija" Sergeja Prokofjeva, također djela koje ne silazi sa svjetskih repertoara.

Ulaznice se mogu kupiti na blagajni Kazališta po cijeni od 70 i 90 kuna, a pripremljeni su i paketi od po dvije ulaznice čija je cijena 100 i 130 kuna.

Pedstavu "Tango" Clug je, kao svoj prvi cjelovečernji projekt, izvorno postavio u mariborskom SNG-u, ali riječku predstavu najavljuje u izmijenjenoj verziji. "Tango" je na Međunarodnom baletnom natjecanju u Varni nagrađen za najbolju svjetsku koreografiju od 1993. do 1998., u Nagoyi je proglašen najboljom koreografijom 1999., kada ga je Društvo baletnih umjetnika Slovenije proglasilo najboljom plesnom predstavom.

Edward Clug dolazi u Rijeku na poziv ravnatelja riječkog Baleta Staše Zurovca, koji svoj izbor objašnjava riječima: "Od kada sam došao na čelo riječkog Baleta želja mi je pozvati Edwarda Cluga da postavi balet za naš ansambl. Tu želju koja se napokon ostvarila, imao sam ne samo zato što volim njegov koreografski rad, nego i zato što doista smatram da je zasigurno jedno od najvećih koreografskih imena ovih prostora i istinska zvijezda u usponu. Koreograf je kojeg krasi snažan spoj jasne ideje, sjajnog izbora glazbe, izuzetnog perfekcionizma, predanosti samom djelu i plesačima. Njegove predstave u sebi nose liriku, a istodobno i veliku snagu, te zahtijevaju od izvođača preciznost i visoku tehničku pripremljenost. To su uglavnom razlozi koji će, siguran sam, opravdati moj izbor i unaprijed se tome veselim."

Dnevni red:

1. Izbor organa skupštine

2. Informacije o dosadašnjem radu
3. Financijsko izvješće za razdoblje

od 1. 5. - 30. 11. 2006.

4. Izvješće verifikacijske komisije
5. Rasprava po podnesenim izvješćima

6. Prijedlog promjene članova organa Društva

7. Prijedlog odluke o raspodjeli sredstava članarine prikupljenih do 30. 11. 2006.

Svečani domjenak bit će održan po završetku skupštine Društva, u GH Bonavia u 19,30 sati. Druženjem članova društva s kazališnim umjetnicima želimo zahvaliti svima na doprinosu našem radu te potaknuti i druge riječke privrednike da nam se pridruže i podrže naša nastojanja.

Na kraju prve godine djelovanja, u želji da se nastavi niz uspješnica iz protekle kazališne sezone, Društvo pokrovitelja HNK Ivana pl. Zajca odlučilo je pomoći u realizaciji projekta "Gospoda Glembajevi" iznosom od 51.380,00 kuna, odnosno dijelom sredstava iz godišnje članarine za 2006.

"Pomaknuta Brešanova režija inzistirala je na stiliziranoj igri glumaca, čime je potencirao apsurdno i smiješno. Olivera Baljak (Ana) uspjela je biti smiješna ruralna supruga te brižna i tragična majka. Zdenko Botić (Simo) pokazao je beskurpuloznost bivšeg milicajca i oca koji ne preže ni od čega kako bi "došao" do sina. Božidar Alić (Izidor Barić) demonstrirao je bolesnu ambiciju karijerista i kukavištvo glave obitelji. Damiru Orliću (Ivan) Brešan je dopustio, i on je to iskoristio, da jedini realno vidi svu tragičnost u kojoj se nalazi i koju svjesno vodi ka tragičnom kraju-smrti. I ostali, svojom koncentriranom igrom pridonijeli su nakani predstave", stoji na kraju kritike u "Vjesniku".

Tamara Lončar rođena je 1976. godine u Splitu. Do 1983. živjela je na Korčuli, a potom se preselila u Rijeku. Završila je Opću gimnaziju i Fakultet za turistički i hotelski menadžment. Zaposlena je u banci, a premda ju je fotografiranje oduvijek zanimalo, time se bavila isključivo „za svoju dušu“. Od 2002. godine svoje radove objavljuje na internet stranicama posvećenima fotografiji, te izaziva veliku pažnju kao autorica "fotografije dana" i "foto albuma mjeseca". Njezine fotografije često se "posuđuju" za reklame i naslovnice raznih tiskovina. Na fotografijama Tamare Lončar ovjekovječeni su i trenuci odrastanja njezine kćeri, devetogodišnje Tare.

Galeriju fotografija Tamere Lončar možete pogledati i na: http://www.photo.net/photos/TamaraL

Predstavu su popratile i sjajne kritike, a Tomislav Čadež ("Jutarnji list") napisao je:" Drama "Ničiji sin" najznačajnija je hrvatska praizvedba u Hrvatskoj od njezina osamostaljenja... Velika je zasluga intendantice Mani Gotovac što je povezala Matišića i Brešana juniora i što je za glavnu ulogu angažirala Božidara Alića, koji je još jednom, nakon deset godina šutnje, glumački čudesno uskrsnuo. Brešan je Matišićev komad iznio na scenu pročitavši u njemu apsurdnu, gorku i na trenutke čak sentimentalnu tragediju o hrvatskom ratnom invalidu..."

Uz Božidara Alića, između ostalih, glume Olivera Baljak (Ana) i Damir Orlić (Ivan), koji su za ove uloge nominirani za ovogodišnju Nagradu hrvatskog glumišta.

Posljednjeg mjeseca u godini na programu su Kazališta, naravno,  prigodna događanja, ali i ostali jednako atraktivni programi koje ne biste smjeli propustiti. Nakon repriza "Ničijeg sina", sljedi premijera baleta "Tango" Edwarda Cluga,  baletne zvijezde u Sloveniji i međunarodno priznatog i nagrađivanog koreografa. Koncert Riječke filharmonije u Teatru Fenice zatvorit će ovogodišnje "Zajčeve dane", a potom se na repertoar vraća "Jalta Jalta", predstava s četiri nominacije za ovogodišnju prestižnu Nagradu hrvatskog glumišta i Galianom Pahorom u ulozi Griše, dobitnikom Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju mušku ulogu u mjuziklu. U predblagdanske dane na programu su Božićni koncert zbora Opere (u katedrali sv. Vida) te ove godine čak pet Novogodišnjih koncerata.

Stručni žiri u sastavu Biserka Cvejić, Nelli Manuilenko, Nada Matošević, Ivo Lipanović, Voljen Grbac, Walter Beloch i Walter Vladarski prvu je nagradu, u iznosu od 6.000 eura, dodijelio Sofiji Pižurici, sopranistici iz Srbije, kojoj će ova nagrada donijeti i glavnu ulogu u jednoj od produkcija riječke Opere u sljedeće dvije godine.

Drugu nagradu , u iznosu od 3.000 eura, dobila je bugarska sopranistica Elena Baramova, a treću, 2.000 eura, hrvatska sopranistica Evelin Novak. Ona je ujedno i dobitnica Nagrade publike, u vrijednosti 500 eura.

Nagradu "Italianita", također u iznosu od 500 eura, osvojio je hrvatski bariton Tomislav Bekić.

Andreja Blagojević dobila je Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju glavnu žensku ulogu za ulogu Agate u predstavi “Zločin na kozjem otoku” Uga Bettija, u režiji Damira Zlatara Freya i izvedbi Talijanske drame. Za ovu je ulogu Andreja Blagojević već primila jednu značajnu nagradu, Nagradu "Fabijan Šovagović na 13. festivalu glumca u Vinkovcima.

Galiano Pahor nagrađen je Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju mušku ulogu u mjuziklu, za ulogu Griše - ruskog sobara u mjuziklu “Jalta Jalta”, u režiji Boyka Bogdanova. A ovom je ulogom Galiano Pahor oduševljavao riječku publiku još 1985. godine, kada ju je tumačio prvi put.

Staša Zurovac dobitnik je Nagrade hrvatskog glumišta za najbolje koreografsko ostvarenje za koreografiju u plesnoj predstavi “Cirkus primitif balet” u izvedbi ansambla baleta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka.