HNK Zajc - Rijeka

Vi ste ovdje: Početna > Sezona > Arhiv > Sezona 2009/2010 > NOVOSTI > SVIBANJ

ULAZNICE ZA GLAZBOM PROTKANI SVIBANJ VEĆ U PRODAJI !

Na Blagajni riječkog HNK Ivana pl. Zajca počela je prodaja ulaznica za programe u svibnju ove godine. U svibnju riječko Kazalište donosi čitav niz atraktivnih predstava od premijernih do repriznih kao i koncerte koji svojim programom zasigurno neće razočarati glazbenu publiku.

Prva predstava na programu je romantičarska opera „Lucia di Lammermoor“ Gaetana Donizettija koja donosi priču o strastvenoj ljubavi s tragičnim završetkom. Od svoje praizvedbe 1835. do danas ta opera s jednakom strašću i snagom privlači opernu publiku pa tako i riječku.
Donizettijevu Luciju sa sjajnom pjevačkom podjelom ne propustite pogledati u ponedjeljak, 3. svibnja u 19,30 sati na pozornici riječkog Kazališta. Orkestrom riječke Opere ravna maestro Nikša Bareza a režiju potpisuje Damir Zlatar Frey. Sljedeći dan, odnosno u utorak, 4. svibnja u 19,30 sati pozornicu će osvojiti glumački ansambl Hrvatske drame. Naime, na programu je intrigantna predstava „Med+pepeo/Iznad ponora“ u režiji Françoisa-Michela Pesentija. Predstava koja propituje problem antičkog kora u javnosti je izazvala čitav niz različitih komentara. „Ono što je važno jest cjelina energije i njezina širenja na sve segmente izvedbenoga čina. Odmah nem je kazati: kontroverzna je, u ponečemu dojmljiva i svenazočna...“, napisao je istaknuti teatrolog Darko Gašparović u Vijencu.
U povodu međunarodnog skupa „Les recontres“ na riječkim daskama bit će ponovno izveden balet „Ogledalo duše“ koji je publiku ostavio bez daha. Francuski koreograf i redatelj Patrick Delcroix napravio je s riječkim baletnim ansamblom izazovnu i emotivnu predstavu na svjetskoj razini. Potvrdile su to i mnogobrojne sjajne kritike poput one objavljene u „Globusu“ iz pera Glorije Fabijanić –Jelović: „Bila je to plesna priča koja nikoga ne ostvalja ravnodušnim; muzikalna, estetična, emotivno izazovna, sanjarski fluidna, poetična.“
Talijanska drama ovu sezonu zaključuje velikim projektom, tj. bajkom za djecu i odrasle pod nazivom „Somewhere city“ nastalom prema ideji istaknutog umjetnika Gorana Lelasa. Tekst o stanovnicima grada koji lebdi na nebu i putuje svijetom, donoseći svima poruku mira i bratstva, nadasve poruku koja poziva da se poštuje okoliš i cijeli svijet poput velikoga grada koji valja štititi i braniti, napisala je talijanska redateljica Paola Galassi u suradnji a mladim glumcem i piscem Massimom Pagnoniem. Živopisne likove interpretirat će glumci Talijanske drame i njihovi gosti poput Elvije Nacinovich, Brune Nacinovich, Elene Brumini, Rosanne Bubole, Alide Delcaro, Tonija Plešića, Žaka Valente, Giuseppea Nicodema, Giorgia Amodea i drugih. Premijera je u srijedu, 12. travnja u 19,30sati a reprizne su izvedbe 13.,14., i 15. travnja u riječkom HNK. Predstva se izvodi uz titlani prijevod.
Posljednja ovosezonska premijera Baleta riječkog HNK Ivana pl. Zajca bit će glazbeno-scenska poslastica. Riječ je o „Daphnis i Chloe“ Maurica Ravela u koreografiji i režiji najistaknutijeg hrvatskog baletnog umjetnika Staše Zurovca i pod ravnanjem maestre Nade Matošević. Premijera je na programu u subotu, 22. svibnja u 19,30 u riječkom HNK a reprizne izvedbe su: 24., 28., 29. i 31. svibnja te 1. i 2. lipnja. Djelo „Daphnis i Chole“ baskijsko-francuskog skladatelja i pijanista Maurica Ravela praizvedeno je u pariškom Théâtre du Châtelet 1912. godine. Iako je premijera baleta razočarala, drugo uprizorenje pokazalo je njegovu pravu vrijednost, uvrstivši ga među velike balete 20. stoljeća. Sam Ravel djelo je opisao kao „koreografsku simfoniju“ a inspirirano je istoimenom poemom grčkog pisca Longusa. U ovo će baletno djelo biti inkomporiran i Ravelov „Bolero“.
Istaknuto mjesto u svibanjskom programu riječkog Kazališta pronašla su i dva koncerta.
Prvi je na programu Komorni koncert puhačkog kvinteta orkestra Opere u sklopu ciklusa „Subotnje matineje u foyeru“ i to u subotu, 15. svibnja u 12 sati. Uz domaće puhačke snage, oboista Nedžada Karabdića, klarinetista Fabrizija Maschija, fogotista Viktora Kaminskog i Tomislava Pavlića na rogu, na koncertu ćemo slušati i prvu flautu Simfonijskog orkestra HRT-a Tamaru Coha Mandić koju su hrvatski glazbeni kritičari ocjenili flautisticom „plemenitog zvuka“, a njezinu interpretaciju „s visokom razinom muziklanosti i virtuoziteta“. Na programu su djela „Divertimento“ Haydna, „Mala suita“ Papandopula, „Tri kratka komada“ Iberta, „Mala suita“ Debussyja i „Stari mađarski plesovi“ Farkasa.
Drugi koncert „Antika u klasici“ bit će istinski glazbeni doživljaj a dolazi pri kraju ove sezone riječkog Kazališta.
Ako volite glazbu onda je dolazak u riječki HNK u četvrtak, 27. svibnja u 20 sati na taj koncert pun pogodak. Iznimno atraktivan i bogat program počet će „Medeom“ Jiříja Antonína Bende a nastavit će se dvama djelima Ludwiga van Beethovena, Koncertom za klavir i orkestar br.5 poznatijim pod nazivom „Emperor concerto“ i uvertirom „Leonore III“ iz jedine Beethovenove opere „Fidelio“.
Orkestrom Opere riječkog Kazališta ravnat će istaknuti maestro Anton Nanut a režiju potpisuje Ozren Prohić. Na koncertu „Antika u klasici“ solistički će se predstaviti jedan od najistaknutijih hrvatskih pijanista mlađe generacije Riječanin Goran Filipec, pijanistički virtuoz koji iza sebe ima nastupe u koncertnim dvoranama poput Carnegie Halla u New Yorku, Salle Frank Martin u Ženevi, National Concert Halla u Dublinu, Salle Cortot u Parizu, velike dvorane Muziekcentrum Vredenburg u Utrechtu.
Svi oni koji nisu stigli popratiti Kamovfest i njegov središnji događaj, praizvedbu „Da je proklet Kam“ u režiji i dramatrugiji Laryja Zappije, ne moraju očajaviti. Ista predstava na programu je ponovno u svibnju i to u utorak, 25. i srijedu, 26. s početkom u 19,30 sati. „Od prvih najava riječke kulturne godine posvećene stotoj obljetnici smrti vjerojatno najvećeg riječkog književnika dosad, pitam se što bi Kamov, anarhist i psovač, rekao na sve to. U svakom slučaju, stoljeće Kamovljeve odsutnosti, u kojem je uglavnom prešućivan, dobilo je svoj omaž. Predstava Da je proklet Kam višeslojna je kao i Kamovljevo pismo. Raspletanje slojeva traži poznavanje literature i poziva i na ponovno gledanje i na ponovno čitanje“, napisala je Tatjana Sandalj za Kulisu.eu, novine za kulturu i izvedbene umjetnosti. Uz to, u utorak 25. svibnja u 18,30 sati u foyeru Kazališta bit će održano predstavljanje knjige Laryja Zappije – hommage à J.P. Kamovu „Da je proklet Kam“ elegija vrhu zalutale duše. Knjižica je izdana u okviru „Kazališne knjižnice“.

NAGRADE „TURBO FOLKU“ I GLUMICI JELENI LOPATIĆ!

Uspješnica „Turbo folk“ Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca Rijeka ponovno se ovjenčala nagradama. Naime, na 14. JPF-u, Međunarodnom festivalu bez prijevoda održanom od 13. do 20. travnja 2010. godine u Užicama, „Turbo folk“ je osvojio Specijalnu nagradu Ardalion.

Odluku je jednoglasno donio stručni žiri u sastavu glumica Đurđija Cvetić (predsjednica žirija), teatrolozi Ivan Medenica i Darko Gašparović, redatelj Martin Kočovksi i kostimografkinja Snežana Kovačević obrazloživši je riječima: „Nagrada se dodjeljuje za smion i inventivan redateljski koncept Olivera Frljića i izuzetnu igru cjelokupnoga glumačkog ansambla“. Isti je žiri jednoglasno odlučio Nagradu Ardalion za najboljeg mladoga glumca dodijeliti riječkoj glumici Jeleni Lopatić za ulogu u „Turbo folku“, a pripala joj je i Nagrada „Avdo Mujčinović“ koju dodjeljuje list „Politika“
Podsjetmo, do sada je „Turbo folku“ pripao već niz nagrada. Predstava je dobitnica Grand prixa za najbolji događaj na 9. međunarodnom festivalu komornog teatra „Zlatni lav“ u Umagu 2008. i Nagrade „Veljko Maričić“ za najbolju predstavu u cjelini na 16. međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci 2009. Redatelj Oliver Frljić je na istim tim festivalima dobio Nagrade za najbolju režiju, a posebnu pohvalu stručnog žirija 16. međunarodnog festivala malih scena dobio je glumački ansambl „Turbo folka“.
Od premijere 31. svibnja 2008. godine do sada, predstava „Turbo folk“ gostovala je na uglednim festivalima u zemlji i inozemstvu, na festivalu „Beyond Belonging“ u Berlinu, Sterijinom pozorju u Novom Sadu, Međunarodnom festivalu Slovenskog mladinskog gledališča u Ljubljani, Marulićevim danima u Splitu i Danima satire u Zagrebu. „Turbo folkom“ je otvorena Svjetska kazališna konvencija u Zagrebu a nedavno je predstava izvedena i na mađarskom „Budapest Spring festivalu“.
Hit predstavu „Turbo folk“ nose sjajni glumci riječkog Kazališta: Anastazija Balaž Lečić, Olivera Baljak, Andreja Blagojević, Alen Liverić, Jasmin Mekić, Dražen Mikulić, Damir Orlić i Tanja Smoje.
Redatelj Oliver Frljić potpisuje izbor glazbe i scenografiju zajedno s Borutom Šeparovićem, dramaturgom predstave. Za kostimografiju je zaslužan Modni studio artiđana , a za oblikovanje svjetla Boris Blidar.

„LUCIA DI LAMMERMOOR“ VRHUNSKI OPERNI DOŽIVLJAJ

„U posljednjih desetak godina u Hrvatskoj je „Lucia di Lammermoor“ uprizorena nekoliko puta ali u subotu, 24. travnja vidjet će se po čemu će riječka verzija Donizettijeve opere, osim po vokalnim mogućnostima, biti posebna, drugačija i zbog čega će imati kazališnu dogovječnost.“
Istaknuo je to, među ostalim, ravnatelj riječke Opere Ozren Prohić na konferenciji za novinare održane u povodu predstojeće posljednje ovosezonske operne premijere riječkog Kazališta, Donizzetijeve „Lucije di Lammermmor“ koja će se održati pod vodstvom maestra Nikše Bareze i
i u režiji Damira Zlatara Freya.

„Naša ambicija je u Rijeci pokazati „Luciju di Lammermoor“ onakvom kakvu je ju i Donizetti skladao jer su je tijekom povijesti često svodili na izvođenje lijepih arija i dueta a zanemarivane su glazbene drame koje je Donizetti s puno ambicije skladao“, naglasio je maestro svjetskog ugleda Nikša Bareza dodavši: „Pokušat ćemo pokazati „Luciju“ onako kako je prvobitno skladana sa svim nježnim prohodnim temama i mostovima između pojedinih scena što dramaturgiji daje i logičniji slijed.“ Ravnatelj Opere Ozren Prohić nadovezao se na to posebno naglasivši kako će se u toj predstavi prvi put u Hrvatskoj svirati glassharmonica, neobičan instrument koji svoje mjesto ima u originalnoj partituri a kojeg će za potrebe riječke izvedbe „Lucije“ svirati Sascha Reckert.
Redatelju Damiru Zlatary Freyu „Lucia di Lammermoor“ druga je operna režija u karijeri nakon uspjele riječke „Tosce“. „Riječko Kazalište ostavit će neizbrisiv trag u mojoj karijeri jer mi je kao dramskom redatelju omogućilo ulazak u veliki svijet glazbenoga opernog kazališta“, rekao je Damir Zlatar Frey koji u „Luciji“ potpisuje i scenografiju, kostimografiju i koreografiju. Uz to, redatelj Frey istaknuo je kako će ga obilježiti i iskustvo koje je podijelio s dvijema sjajnim opernim pjevačicama, s Ivanom Lazar s kojom je počeo putovanje zvano Lucia i s Lanom Kos s kojom ga privodi kraju.
Na premijernoj izvedbi u naslovnoj ćemo ulozi slušati mladu hrvatsku opernu pjevačicu europske karijere Lanu Kos. Miljenica europske publike 25-ogodišnja Lana Kos , nakon više od šest godina ponovno će nastupiti u Hrvatskoj, to jest debitirat će ulogom Lucije na pozornici riječkog Kazališta. „ Bolji povratak ne mogu zamisliti. U kazalištu i na probama vlada sjajno ozračje i lijepo je i ugodno raditi s mestrom Barezom kao i s redateljem Freyem. Uloga je zahtjevna, kompleksna i traži veliku odgovornost, poručila je Lana Kos. S druge strane, Ivana Lazar iskoristila je konferenciju za novinare da, među ostalim, kaže kako se po svojoj zahtjevnosti samo uloga Gilde iz „Rigoletta“ može usporediti s ulogom strastvene Lucije, te kako u Hrvatskoj mladi pjevači nemaju mnogo prilika pjevati u romantičarskim operama poput Donizettijeve.
Ravnatelj riječke Opere Ozren Prohić poručio je kako će „Lucia di Lammermoor“ biti pravi kazališni operni doživljaj na europskoj razini, a intendantica riječkog Kazališta Nada Matošević Orešković istaknula je kako iza ove predstave stoji predani rad.

JOŠ JEDNA NAGRADA JELENI LOPATIĆ!

Na netom završenim jubilarnim 20. Marulićevim danima u Splitu, festivalu hrvatske drame i autorskog kazališta, Jeleni Lopatić, višestrukonagrađivanoj glumici Hrvatske drame riječkog HNK Ivana pl. Zajca dodijeljenja je nagrada „Marul“ za ulogu Ona u predstavi „Crnac“ Tatjane Gromače, u režiji Tomija Janežiča i produkciji riječkog Kazališta. „Jelena Lopatić isticala se izuzetnom pokretačkom energijom unutar mimetičke koncepcije predstave“, stoji u obrazloženju žirija u sastavu: Aida Bukvić, redateljica, Danica Dedijer, kostimografkinja, Ratko Glavina, glumac, Luko Paljetak, književnik i Georgij Paro, redatelj.

Na Marulićevim danima prikazano je, prema izboru izbornice Festivala Nenni Delmestre, devet predstava nastalih na temelju hrvatskoga dramskoga teksta u produkciji isto toliko hrvatskih kazališta.
Podsjetimo, za istu je ulogu Jelena Lopatić ove godine dobila i nagradu riječkog Kazališta „Zlata Nikolić“ za najbolju žensku ulogu. U obrazloženju žirija, među ostalim, istaknuto je: „Besprijekornom dikcijom neovisno o energijskoj zahtjevnosti različitih skica po pitanju emocionalne uključenosti, s koncentracijom na visokoj razini i uz svojevrsnu nenametljivu prisutnost bilo u prvom bilo u ostalim planovima, uspješno povezuje čitav niz najrazličitijih segmenata u jednu jedinstvenu priču o Njoj“.
Mladu riječku glumicu Jelenu Lopatić nagradio je i žiri Međunarodnog festivala bez prijevoda u Užicu održanog od 13. do 20. travnja ove godine i to Nagradom Ardalion za najboljeg mladoga glumca za ulogu u predstavi „Turbofolk“. Uz to, Jeleni Lopatić pripala je i Nagrada „Avdo Mujčinović“ koju dodjeljuje list „Politika“.

POSLJEDNJI OVOSEZONSKI POGLED U OGLEDALO DUŠE

Iznimna baletna predstava „Ogledalo duše“ u koreografiji i režiji Patricka Delcroixa, jednog od vodećih europskih koreografa, ponovno je na programu riječkog HNK Ivana pl. Zajca u povodu međunarodnog skupa „Les Recontres“ u četvrtak, 6. svibnja 2010. godine u 20,30 sati.

Sudionici (renomirani stručnjaci, djelatnici u kulturi i turizmu te europski predstavnici jedinica lokalne samouprave) toga skupa, koji se u Rijeci održava od 6. do 9. svibnja pod nazivom „Prema novom kulturnom turizmu?“, gledat će predstavu koja se, prema riječima koreografa, bavi onime što osjećamo kada se pogledamo u ogledalo i ponekad vidimo nekog drugog. „Ogledalo duše“ u produkciji riječkog Baleta, osvojilo je mnoge pohvale kritike i struke ali, ono što je možda još bitnije, i oduševljenje publike. Stoga, ne propustite posljednju ovosezonsku izvedbu „Ogledala duše“ jer ulaznica u slobodnoj prodaji još uvijek ima.
„Interpreti su pomicali granice mogućnosti izraza tijela u vrlo složenim i teškim pokretima, koji su izgledali meki, rastezljivo čarobni i zadivljujuće lagani. Fascinacija publike bila je opipljivo prisutna, nešto malo više od sat vremena, koncentrirano i bez zamora, svi, baš svi, gledali su kako se pred njima rađa jedna svjetska predstava,“ napisala je nakon premijerne izvedbe 23. siječnja 2010. Gloria Fabijanić-Jelović u „Globusu“ dok je Iva Nerina Sibila za portal Kulisa.eu istaknula: „Ogledalo dušeje baletna predstava koja svojom koreografijom, produkcijom i izvedbom zaslužuje pažnju i izvan riječkog gledateljskog kruga. Omeđenost koreografije formom dueta dovodi do zanimljivog pomaka u percepciji, tako se umjesto dva tijela u odnosu, duet počinje percipirati kao jedno tijelo, istovremeno čudovišno i čarobno. Patrick Delcroix predstavio nam se kao autor fine koreografske materije, koji je iz lijepog, sposobnog i motiviranog ansambla, u ovom slučaju jednakih, znao izvući najbolje.“
U „Ogledalu duše“ sudjeluje ženski ansambl u sastavu Marta Kanazir, Irina Köteles, Cristina Lukanec, Camila Izabel Moreira, Anna Ponomareva, Paula Rus, Marta Voinea, Sabina Voinea, alternacija: Kristina Kaplan te muški ansambl kojega čine: Leonid Antontsev, Vladimir de Freitas Rosa, Johan Ludwig Leopold Jerkander, Andrei Köteles, Svebor Zgurić, Staša Zurovac, alternacija: Ashatbek Yusupzhanov Hairović.
Autorsku ekipu čine, uz već spomenutog Patricka Delcroixa, scenografkinja i kostimografkinja Bjanka Adžić Ursulov te oblikovatelj svjetla Deni Šesnić. Suradnica kostimografkinje je Sandra Dekanić a scenografkinje Tomaž Pipp.

Dodajmo za kraj kako će sudionici skupa „Les Recontres“ tražit odgovor na pitanje: kakav kulturni turizam sutrašnjice želimo. Domaćin susreta je Grad Rijeka zahvaljujući činjenici da je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel dugogodišnji aktivni član mreže „Les Recontres“.

PRESTIŽNO PRIZNANJE ŽARKU RADIĆU, RAVNATELJU HRVATSKE DRAME

Ravnatelj Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca, poznati filmski i kazališni glumac Žarko Radić ovogodišnji je dobitnik specijalnog priznanja za doprinos filmskoj umjetnosti makedonskog šestog Međunarodnog festivala „AsterFest“, festivala autora Jugoistočne Europe, koji će biti održan od 27. do 31. svibnja u Strumici. Fstival „AsterFest“ posvećen je profesionalnim dokumentarnim i igranim filmovima.

Istaknimo, Žarko Radić prvi je glumac koji će dobiti ovu nagradu, a bit će mu uručena 27. svibnja u Strumici. Neki od dosadašnjih laureata „Astera“ su Branko Gapo, Karoly Vicsek, Lordan Zafranović, Rangel Valchanov, Boro Drašković.
Žarko Radić je 2005. godine postao stalni član ansambla Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca, a od 2008. obnaša funkciju ravnatelja Hrvatske drame riječkog Kazališta. Na pozornicu riječkog Kazališta od dolaska do sada odigrao je deset uloga. A u svojoj bogatoj karijeri može se pohvaliti činjenicom kako je u teatru odigrao preko 2 000 predstava. Aktivan je i na filmu i televiziji a mnogi ga pamte po ulogama u filmovima „Boško Buha“, „Otpisani“, „Prvi splitski odred“, „Muke po Mati“, itd.
Rođen je u Splitu 13. travnja 1950. Na Akademiji za pozorište, film, radio i tv u Beogradu je diplomirao glumu kao prvi u klasi prof. Miljenka Maričića 1973. godine. Od 1973. do 1985. stalni je član Pozorišta na Terazijama kasnije Savremenog pozorišta.
Od 1985. do 1991. slobodni je umjetnik sa statusom priznatog umjetnika.
Godine 1991. iz poznatih razloga odlazi iz Beograda i boravi u Montrealu (Canada) i Bostonu (SAD) do 1999. i za to se vrijeme ne bavi glumom.
Godine 1999. vraća se u Hrvatsku i postaje stalnim honorarnim suradnikom splitskog HNK. Član je Hrvatske udruge filmskih glumaca i Hrvatskog društva dramskih umjetnika.

KONTROVERZNI „MED+PEPEO“ NA EUROKAZU

Kontroverzna predstava Hrvatske drame riječkog HNK Ivana pl. Zajca „Med+pepeo/Iznad ponora“, koja je riječku publiku podijelila na suprotne polove, bit će prikazana u okviru programa Međunarodnog festivala novog kazališta „Eurokaz“ u subotu, 8. svibnja 2010. s početkom u 19,30 sati u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti.

Predstava „Med+ pepeo/Iznad ponora“ u režiji istaknutoga francuskog redatelja Françoisa-Michela Pesentija i izvedbi gotovo cjelokupnoga glumačkog ansambla Hrvatske drame nastala je prema motivima starogrčkih tragedija. Pesenti, kao jedan od najpoznatijih začetnika ikonoklastičkog teatra, u prvi plan postavlja aktualizaciju antičkog zbora, jer, kako sam kaže, „nije cilj napraviti zbor modernim, nego putovati prema izgubljenoj ideji kolektiva“. Pitanje koje predstava dodiruje glasi: postoji li još uvijek povjerenje u neumitnost pravde i razumijemo li još uvijek ideju poniznosti.
„Ono što je važno jest cjelina energije i njezina širenja na sve segmente izvedbenoga čina.
Odmah nam je kazati: kontroverzna je, u ponečemu dojmljiva i svenazočna...“, napisao je za „Vijenac“ istaknuti tetarolog Darko Gašparović dok je kritičarka Kulise.eu Iva Rosanda Žigo istaknula: „Pesentiju je uspjelo na pozornici proizvesti kultnu snagu kolektiva što uskraćivanjem emocionalnosti stalno propituje univerzalna pitanja pa s jedne strane itekako ima potencijala potaknuti katarzu, a s druge pak proizvesti očuđenje.“
Francuskog redatelja Pesentija Eurokazova publika upoznala je prije 20 godina kada se i prvi put predstavio u Hrvatskoj operom „Helter Skelter“ dok je splitska publika imala prilike gledati njegovu režiju „Šest lica traži autora“ Luigija Pirandella u HNK-u 2000. godine.
U riječkoj predstavi glume: Anastazija Balaž Lečić, Olivera Baljak, Marina Bažulić, Zdenko Botić, Denis Brižić, Jadran Grubišić Alen Liverić, Jelena Lopatić, Jasmin Mekić, Dražen Mikulić, Damir Orlić, Ivana Savić, Predrag Sikimić, Tanja Smoje, Leonora Surian, Biljana Torić i Nenad Vukelić. Glazbenicu su : Darko Linarić, Romeo Drucker, Petar Kovačić, Tetyana Sklyarenko, Aned Sngryan i Valeriya Vashchenko. Autorsku ekipu predstave čine, pored redatelja Fraonçoisa-Michela Pesentija, koji potpisuje scenografiju i izbor glazbe te dramaturginje Christelle Harbon, i kostimograf Leo Kulaš te oblikovatelj svjetla Boris Blidar.

„TURBO FOLK“ NA BOK-U

U okviru ovogodišnjeg programa festivala BOK (Bjelovarski odjeci kazališta) naći će se jedanaest predstava za odrasle i deset predstava za djecu a među njima svoje je mjesto zauzela i hit predstava Hrvatske drame riječkog HNK Ivana pl. Zajca „Turbo folk“.

Nagrađivana riječka uspješnica na programu je BOK-a u srijedu, 12. svibnja 2010. u 20 sati u bjelovarskom Domu kulture. BOK je pokrenut 2003. godine s plemenitim ciljem kulturne decentralizacije Hrvatske, a uz kazališne predstave Bjelovaru donosi i niz drugih sadržaja, poput koncerata, izložbi, filmskih projekcija, kazališnih radionica za djecu. Ove godine održava se od 3. do 15. svibnja na raznim lokacijama u Bjelovaru.
Podsjetimo, „Turbo folk“ problematizira fenomen narodnjačke glazbe i njenih popratnih efekata ali tematizira i koncept nacionalnih kazališta te kao takav oduševljava publiku i kritiku u zemlji i inozemstvu. Stoga ne čudi kako je „Turbo folk“ od premijere 31. svibnja 2008. do danas gostovao na mnogobrojnim istaknutim inozemnim festivalima poput Budimpeštanskog proljetnog festivala (Budapest Spring festival), berlinskog festivala „Beyond Belonging“, „Sterijinog pozorja“ u Novom Sadu ili 14. Festivala bez prijevoda u Užicama. Predstavu nose glumci Hrvatske drame riječkog Kazališta Anastazija Balaž Lečić, Olivera Baljak, Andreja Blagojević, Alen Liverić, Jasmin Mekić, Dražen Mikulić, Damir Orlić, Tanja Smoje i Jelena Lopatić, a taj je glumački ansambl na riječkom Međunarodnom festivalu malih scena dobio posebnu pohvalu stručnog žirija. Na nedavno održanom festivalu bez prijevoda u Užicu, „Turbo folk“ je osvojio Specijalnu nagradu Ardalion i to za „smion i inventivan redateljski koncept Olivera Frljića i izuzetnu igru cjelokupnoga glumačkog ansambla“. Tom prigodom dvostuko je nagrađena glumica Jelena Lopatić, dobitnica je Nagrade Ardalion za najbolju mladu glumicu a pripala joj je i Nagrada „Avdo Mujčinović“ lista „Politika“.
Uz režiju, Oliver Frljić potpisuje i izbor glazbe te scenografiju zajedno s Borutom Šeparovićem, dramaturgom predstave. Za kostimografiju je zaslužan Modni studio artiđana a za oblikovanje svjetla Boris Blidar.

POSLJEDNJA SUBOTNJA MATINEJA OVE SEZONE UZ PUHAČKI KVINTET

Komorni koncert puhačkog kvinteta orkestra Opere u sklopu sve posjećenijeg i atraktivnijeg ciklusa „Subotnje matineje u foyeru“ bit će održan u subotu, 15. svibnja u 12 sati. Uz domaće glazbenike na puhačkim instrumentima, oboista Nedžada Karabdića, klarinetista Fabrizia Maschia, fagotista Viktora Kaminskog i Tomislava Pavlića na rogu, na koncertu ćemo slušati i prvu flautu Simfonijskog orkestra HRT-a Tamaru Coha Mandić koju su hrvatski glazbeni kritičari ocjenili flautisticom „plemenitog zvuka“, a njezinu interpretaciju „s visokom razinom muzikalnosti i virtuoziteta“.

Na programu su djela „Divertimento“ Haydna, „Mala suita“ Papandopula, „Tri kratka komada“ Iberta, „Mala suita“ Debussyja i „Stari mađarski plesovi“ Farkasa. Program će početi s "papa Haydnom" (1732.-1809.), čuvarom klasične tradicije, prvim u velikoj trojki bečkih klasika i to njegovim „Divertimentom“. Potom će uslijediti „Mala suita“ Borisa Papandopula (1906.-1991.) autora jednog od najvećeg (oko 440 djela) opusa u hrvatskoj glazbi poznatog i kao hrvatski Mozart.
„Želim biti slobodno-nezavisan od predrasuda koje despotski dijele zaštitnike odane tradiciji i partizana odanih Avangardi“, riječi su francuskog skladatelja Jacquesa Iberta (1890.-1962.) čiju glazba smatraju „lakom“ po svojstvu , često duhovitom te živopisno orkestriranom s atraktivnim melodijama. Jedna od njegovih najpoznatijih skladbi svakako je „Trois Pieces Breves“ za puhački kvintet iz 1930.-te koji je također pronašao svoje mjesto na programu.
Pri kraju koncerta posljednjega ovosezonskog koncerta iz ciklusa „Subotnje matineje u foyeru“ bit će izvedena dva djela: „Petite Suite“ Claudea Debussyja i „Stari mađarski plesovi“ Ferenca Farkasa. „Mala suita“ Claudea Debussyja (1862.-1918.) u originalu je napisana za klavir četvroručno, 1889. godine a zatim ju je Henri Bussex 1909. orkestrirao. Suita ima 4 stavka pod nazivima „En Bateau“, „Cortège“, „Manute“ i „Ballet“. Mađarski kompozitor Ferenc Farkas (1905.-2000.) kaže kako je za svoje djelo bio inspiriran mađarskim plesovima 17. stoljeća napisanima od nepoznatih amatera u relativno jednostavnom stilu. „Većina tih plesova je zabilježena između 14. i 18. stoljeća. Moje zanimanje za tu glazbu rodilo se oko 1940-te. Bio sam toliko fasciniran tim melodijama te sam im odlučio udahnuti novi život“, napisao je Ferenc Farkas.
Nedžad Karabdić (r.1961.) prvi je oboist orkestra riječke Opere od 1996. godine a do sada je, van matične kuće, zabilježio čitav niz solističkih nastupa u Rijeci i regiji. Član je Riječke filharmonije, Riječkog puhačkog kvinteta i Riječkog komornog orkestra.
Fabrizio Maschio (r. 1965.) diplomirao je na Konzervatoriju C. Pollini u Padovi a od 1994. je prvi klarinetist orkestra riječke Opere. Član je Riječke filharmonije a uz to bavi se i komornom glazbom u različitim sastavima.
Viktor Kaminskiy prvi je fagotist orkestra riječke Opere kojemu se priključuje 1999. godine. Završio je 1982. godine Konzervatorij „Čajkovski“ nakon kojega radi, među ostalim, i kao prvi fagot orkestra Opere u Kijevu.
Tomislav Pavlić (r. 1982.) završio je zagrebačku Muzičku akademiju. Godine 2007. polaže audiciju za prvi rog u orkestru riječke Opere i Riječku filharmoniju. Od 2008. vanjski je suradnik Hrvatskog komornog orkestra također kao prvi hornist.

ČAROBNI „SOMEWHERE CITY“ BUDI DIJETE U NAMA

Posljednja ovosezonska premijera Talijanske drame riječkog HNK Ivana pl. Zajca bit će praizvedba bajke za djecu i odrasle „Somewhere city“, prema ideji istaknutog hrvatskog umjetnika međunarodne karijere Gorana Lelasa i u režiji priznate talijanske redateljice Paole Galassi, u srijedu, 12. svibnja 2010. u 19,30 sati.

Glavni junaci bajke „Somewhere city“, koji su proizašli iz mašte Gorana Lelasa, stanovnicsu grada koji leti svijetom donoseći svima poruku mira i potrebe očuvanja okoliša, istaknula je ravnateljica Talijanske drame Laura Marchig na konferenciji za novinare dodajući kako čarobni svijet „Somewhere cityja“ postoji u svima nama kao što postoji i dijete u nama.
Goran Lelas, briljantan dizajner i kazališni kostimograf, poznate likove „Somewhere cityja“ prošle je godine izlagao u njujorškoj MoMa-i, a put do njihova oživljavanja na riječkoj pozornici bio je sve samo ne običan. Naime, likovi su nastali u Primorsko-goranskoj županiji, prvo je što je rekao Goran Lelas. „Nacrtao sam ih u domu mojih roditelja u Selcu, potom izradio u talijanskoj tvornici a cjelokupni projekt testirao u NewYorku. Iz Velike Jabuke kontaktirao sam intendanticu riječkog Kazališta Nadu Matošević Orešković i suradnja je pokrenuta“, priča Lelas te naglašava: „Likovi putuju od mjesta do mjesta, od ulice do ulice i poručuju da budemo kreativni i konstruktivni te da ne gubimo vrijeme na nevažne stvari.“
Talijanska redateljica Paola Galassi, koja je i autorica teksta, istaknula je kako se ne radi isključivo o predstavi za djecu već predstavi koja će probuditi dijete u nama. „Već dugo nisam u kazalištu radila s toliko strasti. Već danima ne mogu spavati i samo razmišljam o ovom projektu kojeg zajedničkim snagama stvaramo uz zabavu ali i s preciznošću. Uz to, shvatila sam kako ovu predstavu kao majka želim posvetiti svojoj djeci i djeci oboljeloj od talasenije, djeci s kojom volonterski radim.„
I glumci, gostujući i domaći, oduševljeni su i svojim likovima i radom na predstavi. Glumica Elvia Nacinovich rekla je kako likovi nisu heroji nego su šašavi i luckasti a poruka koju nose jest: „nemojmo bježati od problema nego ga rješavajmo s veseljem i pozitivno“. Sličnog je mišljenja i Giuseppe Nicodemo koji je citirao lik iz predstave „nema ali, nego trči“. „Kad sam to čuo, sjetio sam se zašto sam postao glumac“, zaključio je Nicodemo. Glumica Elena Brumini koja potpisuje i koregrafiju predstave istaknula je kako je rad s glumcima na pokretu i koreografiji bio zahtjevan. U šali je Brumini to potkrijepila riječima: „Zahtjevno je igrati lik tikvice kada nisi rođen kao tikvica!“ S druge strane, Rosanna Bubola, koja glumi Indijanku Lenapi iz Afrike i Mačku koja govori sve jezike, kazala je: „Moja mačka misli da je seksi, ali to nije. Međutim, ono što je bitno jest njezina uvjerenost da je tako. Likove priče upravo zahvaljujući svojoj vjeri, uspijevaju promijeniti svijet.“
U predstavi sudjeluju: Elena Brumini, Sabina Salamon, Rosanna Bubola, Marko Kalc, Toni Plešić, Giorgio Amodeo, Vladimir Ježić, Bruno Nacinovich, Elvia Nacinovich, Alida Delcaro, Lucio Slama i Giuseppe Nicodemo.
Autorsku ekipu, uz redateljicu Paola Galassi koja potpisuje i izbor glazbe zajedno s Massimom Pagnonijem,čine i scenografi Marcello Jazzetti i Goran Lelas koji je ujedno i kostimograf dok Marcello Jazzetti potpisuje i oblikovanje svjetla. Videprojekcije osmislila je Manuela Paladin Šabanović a pjesmu za kraj napisao je Rocco Tanica. Koreografkinja je Elena Brumini.
Reprizne izvedbe u riječkom HNK- u su u četvrtak, 13. svibnja u 19, 30 sati te dvije izvedbe u petak 14. svibnja u 12 i 19,30 sati.
Potom „Somewhere city“ kreće na turneju te gostuje 15. svibnja u pulskom INK-u, 17. svibnja u Kopru, 19. i 20. svibnja u Umagu, a 22. svibnja u Pazinu.

PREMIJERA MAGIČNOG „SOMEWHERE CITYJA“ U SRIJEDU, 12. SVIBNJA

Praizvedba bajke za djecu i odrasle „Somewhere city“ Talijanske drame riječkog HNK Ivana pl. Zajca, prema ideji istaknutog hrvatskog umjetnika međunarodne karijere Gorana Lelasa i u režiji priznate talijanske redateljice Paole Galassi bit će održana u srijedu, 12. svibnja 2010. u 19,30 sati.

Glavni junaci bajke „Somewhere city“, koji su proizašli iz mašte Gorana Lelasa, stanovnici su grada koji leti svijetom donoseći svima poruku mira i potrebe očuvanja okoliša. „Likovi putuju od mjesta do mjesta, od ulice do ulice i poručuju da budemo kreativni i konstruktivni te da ne gubimo vrijeme na nevažne stvari“, poručuje Goran Lelas, briljantan dizajner i kazališni kostimograf čiji su poznati likovi „Somewhere cityja“ prošle godine izlagani u njujorškoj MoMa-i. Ravnateljica Talijanske drame Laura Marchig poziva sve da dođu na predstavu „Somewhere city“ i upoznaju njegov čarobni svijet koji će probuditi dijete u njima.
Posjetitelje na premijeri očekuje posebno iznenađenje!
U predstavi sudjeluju: Giorgio Amodeo, Elena Brumini, Rosanna Bubola, Alida Delcaro, Vladimir Ježić, Marko Kalc, Bruno Nacinovich, Elvia Nacinovich, Giuseppe Nicodemo, Toni Plešić, Sabina Salamon i Lucio Slama.
Autorsku ekipu, uz redateljicu Paola Galassi koja potpisuje i izbor glazbe zajedno s Massimom Pagnonijem,čine i scenografi Marcello Jazzetti i Goran Lelas koji je ujedno i kostimograf dok Marcello Jazzetti potpisuje i oblikovanje svjetla. Videprojekcije osmislila je Manuela Paladin Šabanović a pjesmu za kraj napisao je Rocco Tanica. Koreografkinja je Elena Brumini.
Reprizne izvedbe u riječkom HNK- u su u četvrtak, 13. svibnja u 19, 30 sati te dvije izvedbe u petak 14. svibnja u 12 i 19,30 sati.
Potom „Somewhere city“ kreće na turneju te gostuje 15. svibnja u pulskom INK-u, 17. svibnja u Kopru, 19. i 20. svibnja u Umagu, a 22. svibnja u Pazinu.

GRADONAČELNIKOV GLUMAČKI DEBI ISPRAĆEN PLJESKOM

Praizvedba bajke za djecu i odrasle „Somewhere city“ Talijanske drame riječkog HNK Ivana pl. Zajca u režiji talijanske redateljice Paole Galassi i prema ideji hrvatskog umjetnika Gorana Lelasa s velikim je uspjehom izvedena na velikoj pozornici riječkog Kazališta pa su tako i glumci i cjelokupna autorska ekipa nagrađeni burnim pljeskom.

I glumački debi riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela, koji se u posljednjim minutama predstave pojavljuje prvo u glumačkoj loži a potom i na pozornici, nagrađen je pljeskom publike. „Na talijanskom jeziku Obersnel se obratio junacima „Somewhere cityja“ s obećanjem da će u Rijeci dati urediti više parkova, igrališta i trgova na kojima bi se ljudi mogli sretati. Zatim se gradonačelnik spustio na pozornicu gdje je zaplesao s protagonistima ove bajke za djecu i odrasle“, izvjestila je za Novi list Kim Cuculić dok je novinarka Radio Rijeke Glorija Jelović Fabijanić u svojemu osvrtu, među ostalim, ustvrdila:„Toliko pozitivne, prštave, iskrene energije sakupljene u maštovitim, raznobojnim kostimima i praznoj sceni oplemenjenoj dobro dizajniranim svjetlom i efektnim videoprojekcijama očarala je publiku koja je radoznalo iščekivala bajku za djecu i odrasle. I upravo to i dobila u suigri s gledalištem u kojemu su jednostavnom iskrenošću srca, igrala s glumcima i djeca, da bi se tijekom vremena pridružila i ona starija publika.“
Nakon predstave, na domjenku, Vojko Obersnel bio je u punoj medijskoj pažnji.
Svim je novinarima istaknuo kako je imao tremu prije nastupa iako mu je uloga mala. „Bez obzira što sam izvježban u javnim nastupima ovo je ipak bilo jedno posve različito i u konačnici novo iskustvo“, rekao je gradonačelnik te istaknuo. Uz to, na domjenku je gradonačelniku Obersnelu Goran Lelas uručio dar, vlastiti crtež.
Bajku o „Somewhere cityju“ letećem gradu s čudnovatim stanovnicima koji svijetom prenose poruku mira i potrebe očuvanja okoliša došli su pogledati i talijanski konzul u Rijeci Fulvio Rustico, saborski zastupnik Furio Radin, konzul Republike Srbije Zoran Milivojević, ravnateljica Hrvatske drame zagrebačkog HNK Sanja Ivić, istaknuti glumci Vanja Matujec i Edvin Liverić.
Reprizne izvedbe u riječkom HNK- u su u četvrtak, 13. svibnja u 19, 30 sati te dvije izvedbe u petak 14. svibnja u 12 i 19,30 sati.

STAŠI ZUROVCU NAGRADA „VLADIMIR NAZOR“

Ravnatelj riječkog Baleta Staša Zurovac dobio je godišnju Nagradu „Vladimir Nazor“ za koreografiju i režiju baleta „Proces“ (prema motivima romana Franza Kafke) u izvedbi baletnog ansambla i orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca, a rezultata koprodukcije riječkog Kazališta i Muzičkog biennala Zagreb. Istu je nagradu dobio i skladatelj „Procesa“ Berislav Šipuš.

Svečana dodjela Nagrada „Vladimir Nazor“ održat će se u subotu, 19. lipnja 2010. u 12 sati u Velikoj čitaonici Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu.
Podsjetimo, „Proces“ je nastao u zajedničkoj kreaciji koreografa i ravnatelja riječkog Baleta Staše Zurovca te skladatelja i dirigenta Berislava Šipuša, a praizveden je na svečanosti zatvaranja zagrebačkog Muzičkog biennala 26. travnja 2009. dok je riječka premijera bila 13. svibnja 2009. godine. Pomalo neobičan naslov i izbor predloška za predstavu „Proces“ zamišljen je kao refleksija čitanja slavnog Kafkina romana, a ujedno označava i „proces“ samog stvaranja složenoga glazbeno-scenskog djela. Autori su „Proces“ osmislili kao kolaž od dvanaest scena koje idu neobično brzo jedna u drugu uz elemente raznih glazbenih stilova i skladateljskih jezika, opet s ciljem zajedništva cjeline.
Predstava je izazvala veliku pozornost javnosti uz pohvale kritike i najviše ocjene struke.
„... u kombinaciji sa strastvenim i posvećenim baletnim ansamblom riječkog Ivana pl. Zajca, glazba i pokret stvaraju autonomnu, snažnu scensku interakciju, čija je umjetnička domišljenost neupitna. Publika se snažno identificirala s pitanjima koja postavljaju Šipuš i Zurovac, isprativši autore i izvođače „Procesa“ dugačkim aplauzom“, napisala je kritičarka „Novog lista“ Nataša Govedić dok je u kritici „Večernjeg lista“ Maja Stanetti istaknula:“Ako je itko i posumnjao u to da se taj „notorni“ Kafkin „Proces“ – o kojem navodno svi sve znamo još iz dana školske lektire ili pak iz mračna Wellesova filma-može uopće pretvoriti u plesnu predstavu, komprimirana i intenzivna produkcija, koja se u samo dvanaest slika oslanja na ključne momente, rečenice, ulomke romana, razuvjerit će ga i donijeti novi pogled. Respektabilna predstava zaslužila je ispraćaj ovacijama u zagrebakom HNK u kojem se tražila karta više.“
Plesač i koreograf Staša Zurovac diplomirao je na Školi za klasični balet u Zagrebu u klasi prof. Tatjane Lucić-Šarić, a usavršavao se u Sankt Peterburgu, gdje je diplomirao kod V.K. Onoška. Članom Baleta HNK u Zagrebu postaje 1989. godine, a koreografira od 1996. godine, a od sezone 2003./2004. ravnatelj je Baleta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.
Dobitnik je dviju nagrada Oskar Harmoš za najbolje muške uloge u četiri baleta u sezoni 1995./1996. te za ulogu Mandarina u Bartókovu „Čudesnom mandarinu“ u sezoni 2000./2001.
Također je osvojio dvije nagrade hrvatskog glumišta: 2000. godine za najbolje ostvarenje mladog umjetnika u „Molim te, probudi me!“ i 2006. godine za koreografiju u predstavi „Cirkus primitif balet“ u izvedbi ansambla Baleta HNK Ivana pl. Zajca. Nagrađen je i na 5. festivalu koreografskih minijatura u Beogradu, 17. međunarodnom natjecanju za koreografiju u Hanoveru te na Svetovnim glazbenim dnevima, a dobio je i dvije nagrade „Peristil“ Splitskog ljeta te Nagradu grada Beograda za balet „Tko to tamo peva“. U riječkom HNK dosada su postavljene njegove koreografije /autorski projekti: „Marquezomanija“, „Volite li Brahmsa?“, „Cirkus primitif balet“, „Pjesma nad pjesmama“ te balet „Romeo i Julija“ S.Prokofjeva. U SNG Maribor 2008. godine praizveden je „Vojček“, njegov autorski projekt prema drami „Woyzeck“ Georga Büchnera.

PREMIJERA „DAPHNIS I CHLOÉ“ KAO POKLON PUBLICI ZA KRAJ SEZONE

Posljednja ovosezonska premijera Baleta riječkog HNK Ivana pl. Zajca „Daphnis i Chloé“ Mauricea Ravela inspirirana Longusovom poemom u koreografiji i režiji najistaknutijeg hrvatskog baletnog umjetnika Staše Zurovca i pod ravnanjem maestre Nade Matošević bit će održana u subotu, 22. svibnja 2010. u 19,30 sati. Na konferenciji za novinare istaknuto je kako će u ovo baletno djelo biti inkomporiran i Ravelov „Bolero“.

„Bio je veliki užitak raditi na Ravelovu glazbu i bit će to lijepa predstava za završetak sezone riječkog Kazališta“, rekao je koreograf i redatelj, ujedno i ravnatelj riječkog Baleta Staša Zurovac. „ Kao autor uvijek tražim u djelu, i glazbi i dramaturgiji, prekretnice, velike emocije uzrokovane primjerice rastancima ili mračnim silama, a toga ovdje nema. Postoji samo jedna emocija – ljubav. Stoga sam gledajući probu pomislio kako sam upao u zamku „Daphnisa i Cholé“ i napravio isto što piše u glazbi i djelu. Pokušat ću to ispraviti“, rekao je Zurovac i dodao: „Mislim da će balet biti zanimljiviji ako se napravi odmak.“
S druge strane, maestra Nada Matošević je rekla kako se “Daphnis i Chloe“ nametnuo kao logičan repertoarni slijed budući da je na programu riječkog Kazališta već bio izveden balet „Romeo i Julija“ S . Prokofjeva i „Čudesni mandarin“ B. Bartóka. „Ta djela pripadaju redu najzahtjevnijih i najzanimljivijih orkestralnih partitura, a Ravelov „Daphnis i Chloé“ još je jedna stepenica više“, istaknula je maestra Nada Matošević dodajući: „ Djelo je ogroman izazov i za mene i za cijeli orkestar Opere za kojeg mislim da je jedan od najboljih u Hrvatskoj i regiji te može kvalitetno odgovoriti takvom izazovu. Nakon toga preostaje nam još Stravinski kao završetak naše razvojnog puta.“
Uz to, maestra Matošević rekla je kako je poznato da je Ravel bio najveći orkestrator svih vremena a da je glazba „Daphnisa i Cholé“ bogata i koloritna. „To su prelijepe boje, od najlirskijih i najdelikatnijih momenata do onih gdje sudjeluje cijeli orkestar kojega smo rasporedili i u četiri lože budući da svi glazbenici ne stanu u orkestralnu rupu.“
O dijelu predstave koji uključuje i Ravelov „Bolero“ Zurovac je rekao: „Uklopio sam ga kao krajnju scenu moje interpretacije priče o „Daphnisu i Chloé“, dok je o tome maestra Matošević kazala: „ Budući da je to jedno od najpopularnijih djela ikada napisanih bit će to pravi poklon našoj publici za kraj sezone.“
Naslovne su uloge povjerene novim baletnim zvijezdama riječkog Kazališta Vladimiru de Freitasu Rosi i Camili Izabeli Moreiri. I ostale uloge pripale su istaknutim članovima ansambla riječkog Baleta: Andrei Köteles (Pan); Cristina Lukanec (Nimfa Syrix); Marta Kanazir, Irina Köteles, Anna Ponomareva, Marta Voinea, Sabina Voinea Vukman (1. red Nimfi); Svetlana Andrejčuk, Oxana Brandiboura, Tena Ferić, Kristina Kaplan, Deana Marčić, Paula Rus, Svetlana Rasskazova (2. red Nimfi); Leonid Antontsev, Ashatbek Yusupzhanov Hairovic, Vitali Klok, Johan Ludwig Leopold Jerkander, Svebor Zgurić (Gusari).
Autorsku ekipu čine i scenograf Žorž Draušnik, kostimografkinja Katarina Radošević Galić, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić i autor video materijala Marin Lukanović.
U predstavi sudjeluje orkestar i zbor Opere HNK Ivana pl. Zajca. Koncertni majstor je Romeo Drucker, a zborovođa Igor Vlajnić.

POVICIMA BRAVO ISPRAĆENA EKIPA „DAPHNISA I CHLOÉ“

Burnim pljeskom i povicima „bravo“ publika je u riječkom HNK Ivana pl. Zajca nagradila autorsku i plesačku ekipu na premijeri baleta „Daphnis i Chloé“ Maurice Ravela u koreografiji i režiji Staše Zurovca i pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević.

Kritičarka Svjetlana Hribar u Novom je listu predstavu ocjenila kao „jednu od najuspješnijih u sezoni“ a, među ostalim, je istaknula: „Ansambl riječkog Baleta potpuno je posvećeno i predano donio koreografiju i zamisli Staše Zurovca, koji je ostao vjeran svojoj poetici, a opet otvoren novim izazovima glazbe.“ I kritičarka Večernjeg lista Maja Stanetti također je pohvalila predstavu riječima: „Pokušaj i pogodak. Još jednu poetičnu predstavu s mnogim podsjećanjima na filmske i ine uspomene za kraj sezone ostvario je riječki HNK Ivana pl. Zajca,“ dok je novinarka Radio Rijeke Glorija Fabijanić Jelović u eteru poručila: „Bila je to najbolja ovosezonska predastava riječkog Kazališta. Božanstveno i maštovito filmski oslikana priča koja gledatelje fascinantno drži uperenih osjetila na pozornici koja nije kazališna, koja je virtualna impresija prepoznatljivog koreografskog zapisa Staše Zurovca izvedena i razrađena do najsitnijih detalja, sljubljena s glazbom do savršenstva.“
Srdačnim i dugim pljeskom publika je darivala i intendanticu riječkog HNK Ivana pl. Zajca, u ovom slučaju dirigenticu, Nadu Matošević koja je prema mišljenju kritike sjajno odradila glazbeni dio priče. „Muzička interpretacija (pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević) cjelovito je objedinila veliki orkestar (razveden i po ložama!) te zbor (smješten na galeriji, zborovođa Igor Vlajnić). Sjajan balans instrumentalnog i zborskog zvuka, precizna solistička izvedba i izvrstan zapjev koji okružuje slušatelja onom vrstom prirodnog zvuka čiju smo raskoš gotovo zaboravili, vraća nas u mislima natrag, u vrijeme gradnje kazališnih kuća-vrijeme kada nije bilo instrumenata za mjerenje akustike, a ona je ipak dovedena do perfekcije, “ napisala je Svjetlana Hribar dok je Maja Stanetti poantirala: „Zahtjevne partiture „Daphnis i Chloé“ Maurice Ravela pretvoriti u pokret prihvatio se Staša Zurovac, ravnatelj Baleta, u čemu je imao prvorazrednu podršku glazbe uživo s riječkim Zborom i Orkestrom i Nadom Matošević na čelu“.
Medijske pohvale išle su na račun cjelokupne plesačke i autorske ekipe a Glorija Fabijanić Jelović svoj je osvrt zaključila riječima: „Nikako ne smijete propuustiti ovu baletnu priču, treba je pogledati najmanje dva puta.“

PREDSTAVLJANJE KNJIGE „DA JE PROKLET KAM“ U FOYERU KAZALIŠTA

U foyeru riječkog HNK Ivana pl. Zajca u utorak, 25. svibnja 2010. u 18,30 sati održat će se predstavljanje knjige Laryja Zappije-hommage à J. P. Kamovu:„Da je proklet Kam“ elegija vrhu zalutale duše.

Riječ je o 21. izdanju u okviru “Kazališne knjižnice” koja prati nove ili u Hrvatskoj neobjavljivane dramske naslove riječkog Kazališta, a čiji su nakladnici Društvo hrvatskih književnika – ogranak u Rijeci, Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka i Verba d.o.o. Rijeka. Knjiga je tiskana uz potporu Odjela za kulturu Grada Rijeke.
Knjigu „Da je proklet Kam“ u foyeru Kazališta predstavit će njezina urednica Magdalena Lupi.
Istoga dana u riječkom HNK s početkom u 19,30 sati može se pogledati predstava „Da je proklet Kam“ elegija vrhu zalutale duše u režiji Laryja Zappije koji potpisuje i dramaturgiju. Predstava je na programu riječkog HNK i u srijedu, 26. svibnja 2010. u 19,30 sati.

U predstavi sudjeluju glumci ansambla Hrvatske drame Damir Orlić (Arsen Toplak), Anastazija Balaž Lečić (Katarina Radošević ud. Malinar), Žarko Radić (Nikola Polić), Jasmin Mekić (Milutin Polić), Tanja Smoje (Milka Polić), Olivera Baljak (Gemma (Giema Joana) Gerbez ud. Polić), Davor Jureško (Anton (Giorgio Antonio)Politeo/Polić)), Denis Brižić (Mato Malinar), Jelena Lopatić (Zora), Biljana Torić (Sluškinja) i Alen Liverić (Jože). U glavnim su ulogama dvoje gostujućih mladih glumaca Igor Kovač (Janko (Mate Vinko) Polić) i Iva Mihalić (Kitty).
U predstavi sudjeluju i glazbenici, violinistica Andrea Rizoniko i harmonikaš Marin Tuhtan. Dodajmo i to kako su u predstavi korišteni dijelovi glazbe Milutina Polića „Sitne pjesme“ u izvedbi pijanistice Sare Rapotec.
Uz redatelja Laryja Zappiju koji potpisuje i dramaturgiju, autorsku ekipu čine i scenograf Dalibor Laginja, kostimografkinja Sandra Dekanić, koreograf Mark Boldin koji potpisuje i scenski pokret, te skladatelj Duško Rapotec Ute zaslužan za izbor glazbe. Oblikovatelj svjetla i projekcija je Deni Šesnić.

ZA KRAJ KONCERTNE SEZONE „ANTIKA U KLASICI“

Uz pijanističku zvijezdu mlađe generacije, Riječanina Gorana Filipeca i istaknutu glumicu Oliveru Baljak orkestar Opere HNK Ivana pl. Zajca pod vodstvom iznimnog dirigenta međunarodnog ugleda Antona Nanuta posljednji put u ovoj sezoni priredit će publici vrhunski glazbeni doživljaj.

Koncert pod nazivom „Antika u klasici“ bit će održan u četvrtak, 27. svibnja 2010. u 20 sati, a na programu su Beethovenova djela, uvertira „Leonore III“ i Koncert za glasovir i orkestar br. 5 poznatiji pod imenom „Emporer concerto“ te „Medea“ Jiříja Antonína Bende.
Koncert će početi Beethovenovom uvertirom „Leonore III“. Prema mnogima to je najbolja od četiri verzije uvertira koje je Beethoven skladao za operu „Fidelio“.
„Medea“ Jiříja Antonína Bende (1722.-1795.) češkog violinista, kompozitora i zborovođe pripada redu njegovih najboljih ostvarenja koje je imalo značajan utjecaj na druge skladatelje 18. stoljeća te na popularizaciju žanra melodrame. Mozart je pišući svojemu ocu 12. studenog 1778. napisao:„Slušao sam Bendinu Medeu. Djelo je izvrsno. Ti znaš da je od svih luteranskih zborovođ on moj najomiljeniji. Toliko mi se sviđa Medea da je nosim u sebi.“
Istaknuta glumica Hrvatske drame riječkog Kazališta Olivera Baljak na koncertu će govoriti stihove Medee.
U izvedbi Gorana Filipeca slušat ćemo Koncert za glasovir i orkestra br. 5 poznatiji kao „Emperor concerto“. Posljednji je to Beethovenov pijanistički koncert. Napisan je između 1809. i 1811. u Beču i posvećen nadvojvodi Rudolfu, Beethovenovu učenku.
Pijanistički virutoz Goran Filipec iza sebe broji nastupe u koncertnim dvoranama poput Carnegie Halla u New Yorku, Salle Frank Martin u Ženevi, National Concert Halla u Dublinu, Salle Cortot u Parizu, velike dvorane Muziekcentrum Vredenburg u Utrechtu. Goran Filipec je trostruki pobjednik hrvatskog državnog pijanističkog natjecanja (1995., 1997., 1999.), te dobitnik ostalih nagrada od kojih se mogu spomenuti: 2. nagrada na 1. Lions Grand Prixu 1995, 1. nagrada na natjecanju "Istria Nobilissima" (1997, 1999, 2002.), 1. nagrada na 3. Lions Grand Prixu 1997, 1. nagrada na 1. natjecanju riječkih glazbenika 1998.

TALIJANSKA DRAMA S NOVOM USPJEŠNICOM „SOMEWHERE CITY“ GOSTUJE U PULI, KOPRU, UMAGU I PAZINU

Posljednja ovosezonska premijerna predstava Talijanske drame o čudnovatim stanovnicima letećega grada „Somewhere cityja“ sada će imati priliku vidjeti i publika u Puli (u subotu, 15. svibnja u INK-u Gradsko kazalištu Pula u 20 sati), Kopru (u ponedjeljak, 17. svibnja u Gledališču Koper u 20 sati), Umagu ( u srijedu, 19. svibnja u 20 sati i u četvrtak 20. svibnja u 12 sati u Cinema Teatro/Kino Kazalište) i Pazinu ( u subotu, 22. svibnja u Spomen domu u 20 sati). Izvedbe predstave pratit će titlovi na hrvatskom jeziku.

Priča o „Somewhere cityju“ prema riječima redateljice Paole Galassi je jednostavna. „Riječ je o putovanju Talisse, mlade djevojke podrijetlom Lenape (Indijanci) koja živi u New Yorku sa sestrom i žarko želi putovati po svijetu u potrazi za svojom braćom Lenape koja su raspršeni po drugim krajevima Zemlje. Posve suprotno onome što traži, Talisse susreće Sivu Masu, zao lik koji predstavlja sve ljudske zablude, a kao krunu svoje izopačenosti želi je oženiti. Srećom Talissei u pomoć priskoče nevjerojatni žitelji Somewhere Cityja koji svojim neobičnim i smiješnim postupcima uspiju osloboditi se Sive Mase i omogućiti sretan susret sve braće Lenape“.
Ovu prekrasnu priču na pozornici oživljuju sjajni glumci Talijanske drame i njihovi gosti: Giorgio Amodeo, Elena Brumini, Rosanna Bubola, Alida Delcaro, Vladimir Ježić, Marko Kalc, Bruno Nacinovich, Elvia Nacinovich, Giuseppe Nicodemo, Toni Plešić, Sabina Salamon i Lucio Slama. „Zgodno mi je pomisliti da Somewhere City nije samo bajka za djecu nego i ulazna vrata u svijet mašte za odrasle. Za nas koji smo radili predstavu bilo je tako: užitak povratka djetinjstvu, a željela bih da to bude i za publiku.
Što se mene tiče, ne znam je li ovo kazalište, srdačnost osoba, more, proljeće… ali na putu sam da povjerujem da Somewhere City postoji“, zaključuje redateljica Paola Galassi.
Autorsku ekipu, uz redateljicu Paolu Galassi koja potpisuje i izbor glazbe zajedno s Massimom Pagnonijem, čine i scenografi Marcello Jazzetti i Goran Lelas koji je ujedno i kostimograf dok Marcello Jazzetti potpisuje i oblikovanje svjetla. Videprojekcije osmislila je Manuela Paladin Šabanović a pjesmu za kraj napisao je Rocco Tanica. Koreografkinja je Elena Brumini.

LUCIA, VELIKI DOBITAK ZA HRVATSKU OPERNU SCENU

Posljednja ovosezonska operna premijera riječkog HNK Ivana pl. Zajca, romantičarska Donizettijeva opera „Lucia di Lammermoor“ pod ravnanjem Nikše Bareze i u režiji, scenografiji, kostimografiji i koreografiji Damira Zlatara Freya s mladom sporanisticom Lanom Kos u naslovnoj ulozi naišla je na veliko odobravanje publike i kritike.

Nova produkcija riječke Opere, odnosno cjelokupna ekipa predstave ispraćena je s pozornice povicima „bravo“ i dugim toplim pljeskom. I prva reprizna izvedba na kojoj je ulogu Lucije pjevala mlada operna pjevačica Ivana Lazar također je oduševila publiku kao i kritičare. Ne čudi stoga da je kritičar portala Kulisa.eu Ramiro Palmić napisao: „Neosporno, postavljanje Lucije di Lammermoor na scenu riječke Opere iziskivalo je mnogo rada i napora, a valja odati priznanje svim sudionicima na postignutim rezultatima.“
Kritičar Jutarnjeg lista Branimir Pofuk svoju je kritiku donio pod naslovom „Eksplozija soprana u riječkoj operi“ te, u njoj među ostalim, istaknuo: „A to što su u jednoj produkciji na domaćoj pozornici dvije mlade sopranistice moćno debitirale u tako teškoj i važnoj ulozi, veliki je dobitak za hrvatsku opernu scenu.“ Fascinaciju izvedbom Lane Kos jedne od najtežih opernih uloga uopće nije krila niti kritičarka Novog lista Bosiljka Perić Kempf koja kaže: „Naslovnu ulogu dojmljivo je (osobito scenski) tumačila mlada, vrlo perspektivna Lana Kos, uvjerljiva, pjevački sabrana.“ S druge strane, Večernjakova kritičarka Maja Stanetti piše: „Pod pouzdanim vodstvom Nikše Bareze u naslovnoj ulozi na premijeri se istaknula Lana Kos te zvonka i muzikalna Ivana Lazar.“
Kritičarske pohvale bile su upućene autorskoj i pjevačkoj ekipi.
„Svi solisti zaslužuju veliku pohvalu, osobito Robert Kolar (Enrico) te impresivni Siniša Štork (Raimondo) čija je uloga došla do punog izražaja u integralnoj izvedbi partiture koju je pomno i suvremeno priredio maestro Nikša Bareza s najzaposlenijim i najuvježbanijim opernim orkestrom u Hrvatskoj“, napisao je Branimir Pofuk. Istog je mišljenja i Ramiro Palmić koji je za portal Kulisa.eu istaknuo: „Ugledni bariton, solist riječke Opere Robert Kolar kao Lord Enrico Ashton potvrdio je svoje respektabilne glasovne i scenske dosege, a tenor Davor Lešić u ulozi Edgarda Ravenswooda prirodno vođenim belkantističkim frazama te glasovnim potencijalom pridobio je publiku. Sergej Kiselev svojim lijepim lirskim tenorom i potrebnim muzikalnošću dostojanstveno je ostvario lik Lorda Artura Buklawa. Altistica Kristina Kolar lijepim frazama i kristalno čistim glasom pjevala je ulogu Lucijine družice Alise“. Bosiljka Perić Kempf o dirigentu Barezi napisala je: „Dirigent Nikša Bareza svojim je ravnanjem sigurne ruke, pomno razrađenih detalja te izvrsno odabranih tempa, ostvario izvedbu cjelovitog daha i poticajne energije, postigavši onu finu fleksibilnost glazbenog protoka.“
„Damir Zlatar Frey, ujedno i scenograf, kostimograf i koreograf, dinamičnim je pokretom razigrao ansambl, a predstava odiše maštovitom vizualnom jednostavnošću i ambijentalnošću“, piše Palmić, dok Pofuk Frayevu režiju označuje kao „sjajnu i konzistentnu“. Uz to, Pofuk ističe: „Damir Zlatar Frey u ključnom prizoru opere čitav je zbor genijalno prikazao kao mušice koje se nemoćno koprcaju u paučini divovskog vjenčanog vela nesretne i krvave Lammermoorske nevjeste.“
Dodajmo za kraj, kako se u riječkoj izvedbi „Lucije di Lammermoor“ prvi put u sceni Lucijinog ludila čula glassharmonica koju je svirao virtuoz toga instrumenta, Nijemac Sascha Reckert.

TURBO FOLK GOSTUJE NA BANJALUČKOM TEATAR FESTU „PETAR KOČIĆ“ I BEČKOM „WIENER FESTWOCHENU“

Nakon sudjelovanja na budimpeštanskom proljetnom festivalu (Budapest Spring Festival), Festivalu bez prijevoda u Užicama, „Bok festu“ u Bjelovaru i gostovanja u Narodnom pozorištu u Nišu, Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca s predstavom „Turbo folk“ nastavlja svoj ovogodišnji inozemni pohod. Tako će autorski projekt Olivera Frljića „Turbo folk“ u izvedbi riječkih glumaca Hrvatske drame prvo gledati publika na banjalučkom Teatar festu „Petar Kočić“ a potom i publika u Beču na uglednom međunarodnom festivalu „Wiener Festwochen“.

Banjalučki Teatar fest „Petar Kočić“ održat će se od 1. do 8. lipnja 2010. a podnaslovljen je kao „Festival različitih tendencija“. U službenoj će konkurenciji sudjelovati sedam kazališta s prostora bivše Jugoslavije s isto toliko predstava, a među njima je i uspješnica riječkog HNK „Turbo folk“. Predstava riječkog Kazališta na programu je drugog dana festivala 2. lipnja kada će se izvesti dvije izvedbe, u 19 i 21 sati u Narodnom pozorištu Republike Srpske. Selektor festivala i direktor Narodnog pozorišta RS Rade Simović kaže kako je ovogodišnji koncept Teatar festa spoj „Sterijinih igara“ i „Bitefa“. Vezu sa „Sterijinim igrama“ Rade Simović objašnjava riječima: „traganje je to za suvremenim dramama s prostora bivše Jugoslavije“, a s „Bitefom“ kao „traganje za novim kazališnim tendencijama unutar bivšeg jugoslovenskog prostora“.
Dva dana nakon sudjelovanja na Teatar Festu, „Turbo folk“ se seli u Beč na „Wiener Festwochena“ koji se održava od 14. svibnja do 20. lipnja 2010. Prvi put taj je Festival održan 1951. godine kao demonstracija želje za životom nakon mračnih godina 2. svjetskog rata.
Hit predstava „Turbo folk“ bit će izvedena na tom prestižnom Festivalu čak četiri puta u tri dana u sklopu programa „Forum Festwochen“ čiji je tematski naslov „Generation (ex)YU“. „Turbo folk“ je u okviru tog programa među 6 odabranih predstava autora s prostora bivše Jugoslavije rođenih 1970-tih. Frljićev uradak najavljen je kao „Balkan trash rewiev“ a na programu je „Wiener Festwochena“ u Schauspielhausu u petak, 4. lipnja u 20 sati, u subotu, 5. lipnja u 20 sati te u nedjelju, 6. lipnja kada je prva izvedba zakazana za 18 sati, a druga za 21,30 sat .
U predstavi „Turbo folk“ sudjeluju: Anastazija Balaž Lečić, Olivera Baljak, Andreja Blagojević, Alen Liverić, Jasmin Mekić, Dražen Mikulić, Damir Orlić i Tanja Smoje. Taj je glumački ansambl, podsjetimo, na Međunarodnom festivalu malih scena dobio posebnu pohvalu stručnog žirija.
Redatelj Oliver Frljić potpisuje izbor glazbe i scenografiju zajedno s Borutom Šeparovićem, dramaturgom predstave. Za kostimografiju je zaslužan Modni studio artiđana a za oblikovanje svjetla Boris Blidar.

„OKOVANI GALILEO“ PONOVNO U ZAGREBAČKOM MSU

Opera corale „Okovani Galileo“, nastala u koprodukciji Laboratorio Nove iz Firence, riječkog HNK Ivana pl. Zajca, festivala Eurokaz i zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, bit će izvedan u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnostiu srijedu, 2. lipnja u 21 sat i u četvrtak, 3. lipnja 2010. u 20 sati.

Ta iznimna predstava u režiji proslavljenoga hrvatskog redatelja Branka Brezovca premijeru je doživjela u Firenzi i to 10. svibnja 2009. u okviru prestižnog talijanskog festivala „Fabbrica Europa“ gdje je publika s oduševljenjem ispratila protagoniste i autorsku ekipu s pozornice, a isto se dogodilo i na premijeri u Rijeci, 17. studenog 2009.
Iniciran kao dio proslave velikog jubileja - 400 godina od Galilejeva otkrića teleskopa „Okovani Galileo“ neuobičajen je spoj Brechtove drame „Život Galilejev“ i Eshilove tragedije „Okovani Prometej“. Originalnu glazbu koja predstavi daje iznenađujuću monumentalnost skladao je Brezovčev stalni suradnik Marijan Nećak.
„Brezovec tako uspijeva ostvariti predstavu kao „totalno“ iskustvo u što uvlači i publiku kao što to rade veliki kazališni redatelji: vodi gledatelja ususret s nečim fizičkim, s nečim što je ponekad nasilno i što je donekle „pomaknuto“ na osebujan način“, napisao je talijanski kritičar Francesco Tei.
Osim mješovita talijansko-hrvatskoga glumačkog ansambla (Silvano Panichi, Sergio Aguirre, Manola Nifosi, Lorenzo Berti, Suzana Brezovec i Lovro Brezovec) u predstavi sudjeluje jedanaest članova zbora Opere HNK Ivana pl. Zajca koji se ističu ne samo pjevanjem već i zavidnom tjelesnom i glumačkom ekspresijom. A oni su Saša Matovina, Darko Matijašević, Dario Bercich, Ivica Žunić, Nataša Ožura, Ivanica Lovrić, Ljubov Košmerl, Marko Fortunato, Boris Mahorić, Dragana Tomšić, Vanja Zelčić. Njima se pridružuju i dvoje talijanskih zborista Luisa Pasello i Carmen Di Bello. Dirigent je Igor Vlajnić.
Autorsku ekipu uz već spomenutog Branka Brezovca i Marjana Nećaka čine i scenograf Stjepan Filipec, koreografkinja Barbara Matijević, kostimografkinja Petra Mina i oblikovatelj svjetla Alen Marin.