U to da je čarobnjak iz Lisabona, kako nazivaju Gagika Ismailiana u umjetničkim krugovima, uistinu majstor od zanata, te u fascinantnu lakoću igre riječkog Baleta u "Ljubavi i samoći", svi zainteresirani mogu se uvjeriti 5. siječnja u 19.30 sati, tim više što se ulaznice za sva mjesta u teatru prodaju po popularnoj cijeni od 30 kuna. Ovaj suvremeni balet na rasporedu je i 7. siječnja u 19 sati te 9. siječnja u 19.30 sati.

"Vjerujte, gledao sam divnih suvremenih baletnih predstava, ali ni od jedne dosad me nisu toliko zasvrbjeli tabani", komentirao je kritičar "Jutarnjeg lista" Branimir Pofuk nakon što je odgledao jednu od proba riječkog baletnog ansambla dok se uvježbavao za hrvatsku praizvedbu "Ljubavi i samoće" svjetski poznatog plesača i koreografa Gagika Ismailiana, a koja je održana 28. studenoga u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.

U srijedu, 21. prosinca u 12 sati u foyeru riječkog Kazališta održana je dodjela nagrada za najbolja umjetnička ostvarenja u dramskom repertoaru Hrvatske i Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca Rijeka u sezoni 2004./2005. Nagrada Dr. Đuro Rošić za najbolju dramsku predstavu u cjelini pripala je Lorcinim KRVAVIM SVATOVIMA u režiji D. Z. Freya, nagradu Zlata Nikolić za najbolje ostvarenu žensku ulogu primila je OLIVERA BALJAK za uloge Poline Andrejevne (Galeb) i Erminije (Mirisi, zlato i tamjan), a nagrada Raniero Brumini za najbolje ostvarenu mušku ulogu dodijeljena je ŽARKU RADIĆU za ulogu Trigorina (Galeb). Posebno priznanje pripalo je predstavi NEWYORŠKI MARATON Edoarda Erbe u režiji Neve Rošić za promicanje suvremene poetike u talijanskoj drami.

Prosudbena komisija za dramsku nagradu HNK Ivana pl. Zajca Rijeka u sastavu: Nenad Šegvić, dramski prvak iz Rijeke (predsjednik), Rosalia Massarotto, profesor, prevoditeljica iz Rijeke, Tajana Gašparović, dramaturginja i kazališna kritičarka iz Zagreba, Aljoša Pužar,  kulturolog i sveučilišni nastavnik iz Rijeke u obrazloženju nagrada navodi:

NAGRADA Dr. Đuro Rošić ZA NAJBOLJU DRAMSKU PREDSTAVU U CJELINI: Lorca: KRVAVI SVATOVI u režiji D. Z. Freya.

Damir Zlatar Frey vrlo je uspješno iščitao Krvave svatove svojim autorskim koreodramskim redateljskim rukopisom. Snažnom ritualnom ekstatičnošću, te dojmljivim živim slikama što proizlaze iz poetike simbolizma, ekspresionizma i nadrealizma taj kazališni mag uspio je prodrijeti do srži Lorcina dramskog teksta. Valja naglasiti da njegove žive slike nipošto nisu isključivo larpurlartistički vizualni efekti, kao što ni Freyevo iščitavanje Lorce nipošto nije proizvoljno izvanjsko lijepljenje vlastite poetike na dramsku klasiku, već vrlo promišljeno zahvaćanje ne samo Krvavih svatova, nego i cjelokupnog Lorcinog stvaralaštva i duha vremena koje ga je obilježilo. Stoga su ekspresionizam, nadrealizam i simbolizam predstave vrlo očito vezani uz Lorcine srodnike iz drugih umjetnosti – Dalija i Buñuela, a naglašeni udio likovnosti i glazbe u predstavi posve je u skladu s Lorcinim literarnim stvaralaštvom koje je također uvelike određeno slikarskim i muzičkim vrijednostima. Ova u hrvatskom glumištu iznimna predstava, koju odlikuje i snažna energija cijeloga glumačkog ansambla, uspijeva ono što danas kazalište vrlo rijetko čini – djelovati intuitivno na gledatelja i potresti njegovu unutrašnjost; rastvoriti u njemu iskonske, iracionalne, tajnovite i prečesto zanemarene prostore duha.

NAGRADA Zlata Nikolić ZA NAJBOLJE OSTVARENU ŽENSKU ULOGU:  OLIVERA BALJAK za uloge Poline Andrejevne (Galeb) i Erminije (Mirisi, zlato i tamjan).

I Polina Andrejevna i Erminija tragikomična su dramska lica u kojima je Olivera Baljak svojim bogatim glumačkim dijapazonom uspjela u potpunosti rastvoriti kako komičnu, tako i tragičnu dimenziju. Njezina je Polina Andrejevna glumački osmišljena u ključu namjerno naglašene, precizno izbrušene patetične komike koja je primjerena Čehovljevu ustrajnom inzistiranju da su njegova djela za kazalište komedije. Kod Erminije je Olivera, ponovno u skladu s tekstualnim predloškom, do krajnosti uspjela dovesti tragikomičan učinak, te se zaista izvanjski preobraziti u dramsko lice koje tumači. No, ta izvanjska preobrazba samo je odraz unutarnje Oliverine preobrazbe koja ju pretvara u dozirano grotesknu i beskrajno smiješnu karikaturalnu spodobu, u tog ženskog ridikula čija nam se duboko ranjena intima potresno razotkriva pred kraj predstave. A za navedenu je potresnost zaslužna prvenstveno Olivera koja posve autentičnom i psihološki motiviranom glumom maestralno poantira tragičnost svoga izvanjski smiješnog dramskog lica.

NAGRADA Raniero Brumini ZA NAJBOLJE OSTVARENU MUŠKU ULOGU: ŽARKO RADIĆ za ulogu Trigorina (Galeb).

Fascinantna je posvemašnja ležernost kojom se Žarko Radić poigrava ne samo s dramskim licem koje tumači, već i s Čehovljevom poetikom. Autentičnost njegova Trigorina proizlazi iz Radićeve specifične i atipične glumačke interpretacije koja je duboko uronjena u čehovljev senzibilitet, no u isto vrijeme unosi neka nova i drugačija tumačenja tog dramskog lica koje gubi u tekstu prilično naglašenu dozu cinizma, a poprima neko opojno, tipično čehovljansko melankolično osjećanje kratkotrajne zanesenosti životom. U tom nesigurnom glasu i krhkoj gesti gotovo se idealno utjelovljuje slabi (anti)junak prizorišta moderne drame.

POSEBNO PRIZNANJE PREDSTAVI NEWYORŠKI MARATON EDOARDA ERBE U REŽIJI NEVE ROŠIĆ ZA PROMICANJE SUVREMENE POETIKE U TALIJANSKOJ DRAMI.

Nakon niza predstava zastarjele estetike odavno prevaziđenog, danas “mrtvog” kazališta, konačno se na repertoaru Talijanske drame pojavila kvalitetna predstava suvremenog senzibiliteta koju odlikuje precizna usklađenost svih njezinih segmenata. Redateljica Neva Rošić zaslužna je za postizanje skladne scenske cjeline snažnog emotivnog naboja koju čine sadržajno i kazališno intrigantan tekst suvremenog talijanskog dramatičara Edoarda Erbe, sjajne video-projekcije Denija Šesnića, scenski pokret Žaka Valente koji pridonosi psihološkoj profilaciji dramskih lica, te dvojica izvrsnih glumaca Bruno Nacinovich i Mirko Soldano koji su izvanjski monotonu radnju trčanja u mjestu bez puno ekstrovertnih gesti uspjeli učiniti dramatičnom kao što je ona i u samome tekstu. Fizičko je trčanje postalo treningom volje, oslobađanjem misli i probijanjem granica ka metafizičkome.

U petak, 16. prosinca u 19.30 sati u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci bit će održana premijera  vodvilja Georgesa Feydeaua "Magarac" u režiji Lasla Kesega, koji je istaknuo kako se radi o "kompliciranoj komediji koja govori o laži" i napomenuo da će smatrati da je napravio dobru predstavu ako se gledatelji u njoj prepoznaju, te im se život nakon što ju odgledaju bar malo poboljša.

- Najviša razina humora je osmijeh jer uz njega ide razmišljanje. Zato se trudim napraviti predstavu koja neće izazvati salve smijeha nego niz osmijeha, a za to sam našao prave partnere u riječkom Kazalištu, izjavio je Keseg.

Glazbu je skladao Albert Márkos, scenografiju potpisuje Dalibor Laginja, kostime je osmislila Krisztina Berzsenyi, dramaturgiju Matko Botić, a oblikovatelj svjetla je Aleksandar Mondecar. Sudjeluju: Žarko Radić, Davor Jureško, Damir Orlić, Dražen Mikulić, Zdenko Botić, Alex Đaković, Nina Violić, Olivera Baljak, Leonora Surian, Biljana Torić, Sabina Salamon, Nina Simčić, Jadran Matešin, Janko Šepić, Savo Ivković i Marko Duvnjak.

Uoči premijerne izvedbe "Magarca" istoga dana u 12 sati u foyeru HNK Ivana pl. Zajca bit će održano predstavljanje knjige Georges Feydeau – Iva Lukežić "Tovar", čakavske adaptacije vodvilja "Le Dindon", u nakladi izdavačke kuća "Adamić", Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka i Društva hrvatskih književnika – ogranak u Rijeci.

Ulogom Sulejmana u Zajčevom "Nikoli Šubiću Zrinjskom" operni prvak Dinko Lupi 7. prosinca u 19.30 sati u riječkom Kazalištu proslavit će četrdeset godina umjetničkog rada. Tom će prigodom u foyeru HNK Ivana pl. Zajca biti postavljena izložba posvećena ovom velikom umjetniku, koji je u hrvatskim opernim djelima ostvario brojne uloge: Sulejman (Nikola Šubić Zrinjski), Conte (Amelia), Berestov (Lizinka), Batum (Mislav), Marko (Ero s onoga svijeta), Ivan (Mila Gojsalića), Sveslav (Porin) i druge. Iz njegovog bogatog opernog repertoara valja još izdvojiti uloge Dalanda u Wagnerovu Ukletom Holandezu, Mefista u Gounodovu Faustu, Contoura u Mozartovu Don Giovanniju, Bartola u Mozartovu Figarovom piru, Kecala u Prodanoj nevjesti B. Smetane, Ivana u Hovanščini i Čerevika u Soročinskom sajmu M. P. Musorgskog.

Basu Dinka Lupija najviše odgovaraju belcanto uloge: iz verdijanskoga repertoara Fiesco (Simone Boccanegra), Padre Guardiano (Moć sudbine), Pagano (Lombardijci), Sparafucile (Rigoletto), Ramphis (Aida), Zaccaria (Nabucco), zatim Rossinijev Mojsije u istoimenoj operi te Don Basilio (Seviljski brijač), Donizettijevi Don Pasquale (Don Pasquale) i Raimondo (Lucia di Lammermoor), Bellinijev Oroveso (Norma)...

Dobitnik je značajnih nagrada: za ulogu Ramphisa (Giuseppe Verdi, Aida) dobio je Nagradu Kazališne zajednice Rijeka 1986. i Nagradu Opernog biennala u Ljubljani 1988., za ulogu Zaccarije (Giuseppe Verdi, Nabucco) dodijeljena mu je Nagrada Grada Rijeke 1989. i  Nagrada Milka Trnina  1991. Godine 2004. prima Odličje predsjednika Republike – Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.

Premijera predstave "Delitto all'isola delle capre" ("Zločin na kozjem otoku") Uga Bettija, jednog od najpoznatijih talijanskih dramatičara 20. stoljeća, bit će održana 3. prosinca na off sceni riječkog Kazališta, u bivšem kinu "Garibaldi" s početkom u 20 sati. Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca, koja nikad nije pretjerivala s erotiziranošću na sceni, prvenstveno zahvaljujući redatelju Damiru Zlataru Freyu, ali i odličnoj glumačkoj ekipi koju čine Andreja Blagojević (Agata), Mirko Soldano (Angelo), Rosanna Bubola (Pia) i Elena Brumini (Silvia), s ovom predstavom učinila je svojevrstan pomak u još neisprobane umjetničke vode. Damir Zlatar Frey ujedno je i dramaturg, scenograf, te kostimograf predstave. Asistent redatelja je Anton T. Plešić, inače stalni član ansambla Talijanske drame. Glazbu potpisuje Hrvoje Crnić Boxer, a oblikovanje svjetla Rafael Cavarra.

Predstava će zasigurno zaintrigirati šire gledateljstvo prije svega jer se radi o novom pristupu prema ovom tekstu, koji na neki način postaje kronika jednog zločina, a uzrok tog zločina je nekontrolirana strast, žudnja koja zamućuje um. Dakle erotika, umjesto da potiče na kreativnost i na sve pozitivno što postoji u ljudskom umu, skreće s tog puta i postaje smrtno destruktivna. Do koje je mjere dozvoljeno manipulirati tuđim emocijama i zašto se nikad, ali baš nikad, kad je riječ o nekom zločinu ne govori o "emocionalnom kriminalu"?

Ugo Betti talijanskom i europskom teatru dao je djela iznimne dramaturške važnosti. Uvijek pozoran i spreman ukazati na probleme, znao je ponekad, pogotovo u pjesmama, uhvatiti i prenijeti i bajkovitost svijeta koji ga je okruživao. Betti je, smatraju kritičari, uvijek ostao negdje između mita i bajke, očaja i melankolije, budućnosti, vjere, života i svijeta. U "Zločinu na kozjem otoku" pronalazimo sve to, kao i ekstremni psihologizam koji se prepliće s erotskom napetošću i prožima čitavu dramu te je pretvara u kazališno djelo koje zamućuje i osvaja um i čula gledatelja.

"Vjerujte, gledao sam divnih suvremenih baletnih predstava, ali ni od jedne dosad me nisu toliko zasvrbjeli tabani", komentirao je kritičar "Jutarnjeg lista" Branimir Pofuk nakon što je odgledao jednu od proba riječkog baletnog ansambla dok se uvježbavao za hrvatsku praizvedbu "Ljubavi i samoće" svjetski poznatog plesača i koreografa Gagika Ismailiana.  S tim da je "Ismailian s riječkim ansamblom napravio fantastičan posao, neke od njih vjerojatno potaknuvši i na virtuoznost koje u svojim tijelima i dušama nisu bili ni svjesni", kako navodi Pofuk, slaže se i novinarka "Novog lista" Svjetlana Hribar koja piše o "fascinantnoj lakoći igre" riječkog Baleta:   

"Gagik Ismailian doveo je ansambl do takve lakoće igre, da je to naprosto fascinantno! Radi li se ovdje o suvremenom baletu, plesu na ledu ili parternoj gimnastici – sasvim je svejedno. Riječ je o virtuoznoj, pokatkad i vratolomnoj igri u kojoj se nijedan akter ne štedi ni u atomu snage! Balerine, jer one čine većinu ansambla, plešu čas bose, čas u visokim potpeticama što – mora se priznati – nije neka za njih ustaljena praksa, pritom izvodeći sve vratolomije s takvom sigurnošću i lakoćom, kao da je riječ o nečem što rade svaki dan!"

Prve reakcije gledatelja koji su imali priliku pogledati "Ljubav i samoću" prije premijere su sjajne i mnogi misle da se radi o hit predstavi HNK Ivana pl. Zajca Rijeka. Čarobnjak Ismailian majstor je od zanata i malo je reći da zna svoj posao...

Objavljeno 28. studenoga 2005.