Nema te bolesti koju čovjek ne može pobijediti uz podršku dragih ljudi i s osmijehom na licu, kaže Maja Kuljiš u svojoj pjesmi "Životna scena", posvećenoj Galianu Pahoru, kazališnom prvaku i ravnatelju Hrvatske drame, čovjeku koji će svojim osobnim iskustvom zacijelo nadahnuti mnoge. U svom obraćanju gospodinu Pahoru, Maja je zapisala:

Poštovani gospodin Galiano Pahor!

Potaknuta Vašom iskrenošću i hrabrošću prilikom intervjua za brojne medije, a u svezi Vaše bolesti obraćam Vam se ovim putem. Nadam se da se nećete ljutiti što sam si uzela toliku slobodu da Vam se obratim. Moje ime je Maja Kuljiš, imam 25 godina i kćerka sam dr. Lovrović Kuljiš Biserke i Kuljiš Tea. Inače sam studentica upravnog prava no u slobodno vrijeme pišem pjesme. Jako Vas cijenim kao čovjeka i glumca, osebujnog glasa i istančanog glumačkog senzibiliteta, koji me posebno oduševio u predstavi "Karolina Riječka". Predstavu sam gledala tri puta, iz prvog reda i svaki me puta iznova razveselila. Dirnuta Vašom upornošću i jakom voljom za borbu s bolešću, napisala sam jednu pjesmu posvećenu Vama. Ona možda nije na visokom umjetničkom nivou, ali je napisana od srca. Nadam se da će Vam se svidjeti. Znam da je u ovim trenucima uz Vas Vaša obitelji i brojni prijatelji, ali željela sam da znate kako ima nas pojedinaca, Vaše vjerne publike koja misli na Vas, želi Vam brzi oporavak i uspješno liječenje. Vama i Vašoj obitelji želim puno zdravlja i strpljenja, a Vama osobno puno uspjeha na MIK-u i još mnogo odigranih predstava u Vašem cijenjenom glumačkom pozivu, navodi u svom pismu Maja Kuljiš. Njezinu pjesmu "Životna scena" donosimo u cijelosti.

ŽIVOTNA SCENA

U jednom danu, život se promjeni i
odjednom, svatko od nas postaje,
glavni glumac na svojoj sceni.

Nema reflektora, nema ni publike
jer ova je scena, puno surovija
i teža od one kazališne.

Još jučer su zvuci harmonike,
scenom odjekivali,
akordi su dušu dirali.

Danas tišina u duši vlada,

glas razuma nju na trenutke prekida,

dok srce se bori s nevjericom i boli.

Neizvjesnost i pitanja,
isprepliću se u mislima,
riječima se ne može opisati,
patnja ljudska.

Sreća je da vrijeme brzo prolazi,
i s vjetrovima svojim,
sve ružno i bolno iz života,
naših zauvijek odnosi.

Nema te bolesti,

koju čovjek ne može pobijediti,

uz podršku dragih ljudi i s osmijehom na licu,

bolest će bitku zauvijek izgubiti.

Vjeru, volju, nadu i ljubav,
kad u srcu probudimo,
k putu ozdravljenja,
tijelo naše vodimo.

Na pozornici, reflektori su upaljeni,
u jednog su čovjeka, oni danas usmjereni.
Publika je nestrpljiva i svi željno iščekuju,
trijumfalni povratak, glavnoga glumca.

On je dio svoje duše u kazalište utkao,
i svojim izvedbama mnogim predstavama
neponovljivi sjaj podao.

Najjačim pljeskom,   

publika je glumca nagradila,

glumca koji je na kazališnim daskama 30 godina.

Sve je sad u svjetlu, tame više nema,

sve je kao prije, jer bolest je,

tek jedna, ružna uspomena.

Rađanje jednog festivala koji želi imati svoje ime i prezime, što znači svoj koncept i  identitet, prilično je mukotrpno, kao i svako rađanje. "Noći" su ove godine jasno pokazale da je to prije svega umjetnička priredba. Njihova je želja, u umjetničkom smislu, otkrivanje riječkih prostora kao prostora kazališta, istraživanje različitih poetika suvremenog teatra i okupljanje građana Rijeke, Hrvatske, pa i inozemstva.

S oko osamnaest tisuća gledatelja, riječke su "Noći" 2006. postale odista međunarodne, hrvatske i riječke. Moglo bi se reći da ih je u prvom redu pojava jednog od najvećih umjetnika danas u svijetu Joséa Cure uvrstila među poznate festivale na stranicama Interneta. Istome su pridonijela gostovanja australskog uličnog kazališta "Strange Fruit", koje je dobitnik brojnih nagrada u Europi i svijetu, boravak i rad japanske legende Moa Yamamota, španjolskog gitarista Gerarda Núñeza... Važnost u Hrvatskoj prema mišljenju svih kritičara, osim jednog, dala je "Noćima" praizvedba hrvatskog crnohumornog trilera "Ničiji sin", a posebni riječki ugođaj susret s piscima i pjesnicima te koncert Damira Urbana. Morat ćemo se svi zajedno jako potruditi ako budemo željeli razvijati  Festival na ovoj razini.

Međunarodni klub CURINIH obožavateljica na koncertu u Rijeci

Mr. sc. Mirna Marić, muzikolog: -  "Riječke ljetne noći" ponudile su raznovrstan program, tako da svatko može pronaći nešto za sebe. To mi se jako sviđa i smatram da bi Rijeka trebala ustrajati u takvom konceptu. Među pomno odabranim, ponuđenim glazbenim programima našao se i koncert vrsnog tenora  Joséa Cure. Pozdravljam prisutnost umjetnika svjetskog glasa na našoj glazbenoj sceni. José Cura je iznimno glazbeno obdaren, odlikuje se prekrasnim glasom, posjeduje  izvrstan dijapazon glasa, sposobnost oblikovanja glazbene fraze i scenski šarm što je neophodno svakom opernom pjevaču, s obzirom  da operu gledamo kao glazbeno kazalište. Grad Rijeka i ljubitelji glazbene umjetnosti su  kroz povijest potvrdili svoju veliku naklonost prema belcantu, a njezin kontinuitet u  posjećenosti ovom koncertu.

Prof. dr. Darko Gašparović, teatrolog i dramaturg: - U odnosu na druge velike ljetne festivale očito je da kvantitetom "Riječke ljetne noći" nisu toliko bogate, no što se tiče pomnog odabira glazbenog i dramskog repertoara, ako tome dodamo i neke inovacije, mislim da je treće izdanje "Noći" učvrstilo tu manifestaciju u sam vrh ljetne festivalske ponude. Iz repriznog dijela dramskog programa izdvojio bih izvođenje "Mirisa, zlata i tamjana" Slobodana Novaka, koji su izazvali fenomenalan interes publike i definitivno postaju hit predstava za koju vjerujem da će se zadržati na "Riječkim ljetnim noćima". Dodao bih i novu Brešanovu režiju "Ničijeg sina" Mate Matišića, koja je meni osobno bila vrlo zanimljiva. Radi se o tekstu koji problematizira aktualnu traumu hrvatskog društva, a  to je pitanje branitelja, dragovoljaca, koje je Matišić hrabro iznio. Brešan je tu mračnu i morbidnu temu u kojoj nema humora olakšao i uspio napraviti crnohumorni psihološki triler koji nas u zadnjem prizoru zamrzne koliko je to sve tragično. Iz glazbenog dijela programa svakako na prvom mjestu treba istaknuti vrhunskog performera Joséa Curu koji je briljirao svojim glasom, kao i izvanrednu Dubravku Šeparović-Mušović. Spomenuo bih i jednu inovaciju, a radi se o "Piscima pod zvijezdama u Starom gradu", koja je izazvala prilično zanimanje. Fenomenalna stvar je da su se početkom srpnja, u istu večer događale i po tri predstave, primjerice izvanredna "La Gioconda", susret riječkih i pulskih pisaca, te "Mirisi", da se u to doba odvijala i završnica Svjetskog prvenstva u nogometu kojom je bio opsjednut cijeli svijet, a da su svi programi bili izrazito dobro posjećeni. Pohvaliti treba i projekt "Vjetar u borovima" u koreografiji Moa Yamamota, dojmljiv koncert Damira Urbana, sjajan nastup Gerarda Núñeza. "Riječke ljetne noći" dokaz su da Rijeka može imati vrlo dobar, multižanrovski festival vrhunske kulturno-umjetničke ponude što je bila inicijativa intendantice Mani Gotovac.

Branimir Pofuk,  glazbeni kritičar "Jutarnjeg lista": - U Hrvatskoj smo napokon vidjeli i čuli koncert jednog tenora koji je slavan, ali i čije su pjevačke sposobnosti na vrhuncu snage, čija slava nije bivša nego aktualna. Svima koji su prisustvovali koncertu na Trsatu sada je sigurno potpuno jasno čime to José Cura osvaja publiku diljem svijeta - osobnim šarmom, lijepim i snažnim glasom, a povrh svega potpunim predavanjem glazbi i uživljavanjem u uloge koje pjeva. Nadalje, čuli smo napokon i jedan vrlo ozbiljno odabran program, bez "O sole mio" i sličnih kancona. Osobno nikada nisam na koncertnoj pozornici doživio tako snažno iskustvo opere. Štoviše, ni na domaćim opernim pozornicama najčešće nema takve dramatičnosti i uživljenosti, pjevačke i glumačke, kakvu je na kvadratu i pol trsatske pozornice, bez ikakvih scenskih pomagala, dočarao slavni Argentinac, ali potpuno ravnopravno uz njega i zajedno s njim i hrvatska mezzosopranistica Dubravka Šeparović-Mušović. Zanimljivo je da je iz Verone, gdje su gledale nekoliko izvedbi "Cavallerije rusticane" i "Pagliaccija", u Rijeku za Curom stigao i čitav mali međunarodni klub njegovih obožavateljica. Prvi put u Hrvatsku su došle i poklonice njegova glasa iz Engleske, Japana, Mađarske i Luksemburga.

Čudesno glumačko uskrsnuće Božidara Alića

Laura Marchig, ravnateljica Talijanske drame: - "Riječke ljetne noći" su iznimno raznolike tako da publika ima što izabrati, a odlikuje ih izuzetna kvaliteta tako da smatram da je i velika čast sudjelovati na jednoj takvoj manifestaciji, koja je specifična po svom širokom pogledu na kulturu. Osim što je već poznata po istraživanju novih prostora, ove je godine u svoj program unijela i novitet, "Pisce pod zvijezdama u Starom gradu", čitanje poezije i proze koje je publika odlično prihvatila. Naravno da je Cura krasnom izvedbom opernih arija briljirao i da je to zasigurno velik događaj, što se vidjelo i po reakciji prisutnih. No, bilo je puno važnih događaja, premijera "Vjetra u borovima", praizvedba "Ničijeg sina". Iza "Riječkih ljetnih noći" je velik rad što se sigurno primjećuje, ali mislim i da su ih građani ovog grada počeli doživljavati svojima.

Zlatan Skalicki, glazbeni kritičar, novinar i urednik Drugog programa Hrvatskog radija: - Koncert Joséa Cure bio je po mnogočemu jedinstven glazbeni događaj. Prije svega, dramaturška koncepcija bila je potpuno neuobičajena za slične ljetne nastupe opernih zvjezdica. Otpjevati sedam prvorazrednih, a po tipu različitih tenorskih arija graniči s podvigom dostojnim divljenja. Arije kako ih izvodi Cura doista se uživo rijetko mogu čuti. S druge pak strane odabrati mezzosoprana za partnericu umjesto toliko eksploatirane suradnje tenor-sopran... Kakvi su to dueti bili, puni strasti i proživljenosti. E, sad, gospođa Mani Gotovac mnogima je nametnula visok standard, ispod kojeg više ni sama ne smije ići, a to nije lako, ali je izvedivo. Siguran sam da će Curin nastup u Rijeci uz onaj ponajboljeg violinista Maxima Vengerova u rujnu u Dubrovniku biti glazbeni događaji ljetne, ako ne i cijele sezone.

Tomislav Čadež, kritičar "Jutarnjeg lista": - Drama "Ničiji sin" Mate Matišića, u režiji Vinka Brešana i produkciji "Riječkih ljetnih noći", najznačajnija je kazališna praizvedba u Hrvatskoj od njezina osamostaljenja. Štoviše, uvjeren sam da je ona, u vremenu i prostoru, značajna isto toliko koliko je prije četvrt stoljeća u "Teatru &td" bila predstava "Hamleta u selu Mrduša Donja", po tekstu Ive Brešana i u režiji Božidara Violića. Velika je zasluga intendantice riječkog HNK Mani Gotovac što je povezala Matišića i Brešana juniora i što je za glavnu ulogu angažirala Božidara Alića, koji je još jednom, nakon deset godina šutnje, glumački čudesno uskrsnuo.

Ovogodišnje "Noći" najuspješnije do sada

Nada Matošević, ravnateljica Opere HNK Ivana pl. Zajca: - Iako i sama sudjelujem u programu "Riječkih ljetnih noći", mislim da ne pretjerujem kad kažem da su ovogodišnje "Noći" najuspješnije u umjetničkom i organizacijskom smislu, ali i po odazivu publike. Smatram da je ove godine apsolutna senzacija gostovanje maestra Joséa Cure, najvećeg tenora na svijetu i jednog od najvećih umjetnika današnjice.

Lina Kežić, urednica redakcije kulture informativnog programa Hrvatske televizije: - Iznimno pozitivan dojam ostavila je na mene predstava "Ničiji sin". Ponajprije bih istaknula odličan tekst Mate Matišića, kao i izvrsnu režiju Vinka Brešana. Jako je dobro izabran prostor Sveučilišnog kampusa  u kojem se odvija predstava, a pravo je zadovoljstvo što se Božidar Alić ulogom Izidora tako uspješno vratio na scenu. Cijeli glumački ansambl je bio sjajan u ovoj predstavi koja je dirnula u najtanju žicu hrvatske stvarnosti.

Olivera Baljak, dramska umjetnica: - Žao mi je što nisam mogla pratiti sav repertoar "Riječkih ljetnih noći" jer sam imala probe za "Ničijeg sina" i predstavu "Mirisi, zlato i tamjan", ali sam na sreću mogla poslušati koncert Joséa Cure na Trsatu što me oduševilo, tim više što u Hrvatskoj nemamo tako često mogućnost slušati pjevače takvog kalibra. Spomenula bih samo reakciju svog prijatelja koji živi u Londonu, koji se nije mogao načuditi da smo Curu uopće uspjeli dobiti u Rijeku. Što se pak dramskog programa tiče mislim da smo uz "Mirise, zlato i tamjan" "Riječkim ljetnim noćima" pridodali još jednu sjajnu predstavu što su svi prepoznali, kako publika, tako i kritika, "Jutarnji list", "Slobodna Dalmacija", "Vjesnik", "Večernji list"..., osim kritičarke "Novog lista", što je u najmanju ruku simptomatično, da u zadnje vrijeme uglavnom najgore prolazimo u našem riječkom listu. Spomenut ću samo prvu rečenicu kojom započinje kritika emitirana na Prvom programu Hrvatskog radija: "Svi u Hrvatskoj moraju otići vidjeti Ničijeg sina". Možda bi se naša rubrika Kulture trebala maknuti iz uskih perspektiva, pa i interesa. I predstava "Mirisa..." je prošle godine dobila nagradu "Novog lista" za najbolji događaj "Riječkih ljetnih noći". Osobno sam za ulogu u toj predstavi dobila dvije nagrade: jedna od njih je i Nagrada Grada Rijeke, ali osim crtice nitko iz rubrike Kulture nije uzeo za shodno na bilo koji način tome dati malo više pozornosti. Veću pozornost zaslužuju i "Riječke ljetne noći". Mislim da smo u ovom gradu jedni drugima to dužni jer u Zagrebu ima puno više novina koje mogu popratiti kulturna zbivanja u gradu.

Sandra Vujović, stručna suradnica za glazbenu djelatnost u Odjelu gradske uprave za kulturu Grada Rijeke: - Prisustvovala sam brojnim koncertima klasične glazbe od Zagreba do Dubrovnika, no zaista moram istaknuti svoje oduševljenje nastupom čuvenog tenora Joséa Cure. Taj je događaj posebno upečatljiv zbog čudesne lakoće interpretacije svjetski poznatog tenora koji je koncert održao u fenomenalnom prostoru Marijinog perivoja i smatram da bi se takva glazbena događanja ljeti trebala i ubuduće odvijati upravo u tom prostoru. Isto tako bih pohvalila glasovnu suverenost Dubravke Šeparović-Mušović. Njihovi dueti bili su za mene pravi doživljaj i užitak, a naš orkestar i ovog je puta potvrdio da se može nositi sa svjetski poznatim umjetnicima kao što je Cura. Radi se o fenomenalnom događaju za naš grad i jako me veseli što je Rijeka, koja je imala bogatu glazbenu prošlost, ugostila jedno takvo ime. (K. B.)

Riječka izvedba predstave „Bludi (Zozòs)“, suvremenog talijanskog dramatičara Giuseppea Manfridija, u režiji Matjaža Latina, u kojoj glume Andreja Blagojević, Damir Orlić i Alen Liverić, dobila je ponudu za snimanje od ugledne europske TV-programa „Arte“.

Naime, prema preporuci samoga Manfridija, „Bludi“ u izvedbi Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca izabrani su, uz parišku i rimsku izvedbu istoga teksta, za snimanje dokumentarnoga filma naslova „Tri redatelja – jedan autor!“. U njemu će se predstaviti tri različita europska viđenja i uprizorenja teksta „Zozòs“, a uz inserte iz predstava, o radu na njima govorit će njezini autori. U sklopu filma bit će emitiran i osvrt na kultnu londonsku izvedbu „Zozòsa“ 2000. godine, u režiji glasovitog Petera Halla. Producent filma je Jürgen Liebhart i producentska kuća „Astige Italia“. (M. L.)