Organizatori "Riječkih ljetnih noći" posjetiteljima festivala pripremili su još jedno iznimno iznenađenje. Radi se o koncertu slavnog hrvatskog kantautora Arsena Dedića i njegove supruge, legendarne pjevačice Gabi Novak.

Skladbe koje "imaju ono nešto" bard hrvatske šansone sa životnom suputnicom izvest će uz klavirsku pratnju maestra Branka Bulića i svog sina, renomiranog glazbenika Matije Dedića. S obzirom da zanimanje publike za koncerte Arsena Dedića i Gabi Novak ne jenjava, te da mnogi cijene i uživaju u njihovom radu, za očekivati je da će za ljubitelje glazbene umjetnosti ovaj zajednički nastup biti uistinu poseban doživljaj. 

Festival "Riječke ljetne noći" ove će godine trajati trideset i tri dana, a u brojnim programima sudjelovat će niz svjetski priznatih umjetnika. Čitav će grad biti pretvoren u veliki teatar na čijim će pozornicama nastupati svima znana imena kao što su Mariella Devia, Luciana DIntino, Tomislav Mužek, Giorgio Surian, Tomislav Gotovac, Ana Karić, Žarko Radić, Edita Karađole, Arsen Dedić, Gabi Novak, "Putokazi", Damir Urban…Po prvi puta bit će dodijeljena i nagrada "Novog lista" za najveći događaj Festivala.

Britansko ulično kazalište "Avanti Display" povodom otvorenja Festivala 23. lipnja u 21.30 sati izvest će show s vodom i pretvoriti zgradu HNK Ivana pl. Zajca u veliki vodoskok. Građani Rijeke i njihovi gosti bit će sudionici "Hydromanije!" u novom Kazališnom parku i Verdijevoj ulici. Pozivamo Vas da prisustvujete tom spektakularnom događaju.

RIJEČKE LJETNE NOĆI

(23. 6. – 26. 7. 2005.) 

23.6. u 21.30 sati

Ispred zgrade HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

Svečano otvorenje "Riječkih ljetnih noći"

HYDROMANIA!Gostovanje uličnog kazališta "Avanti Display" (Velika Britanija)

24. 6. u 21.30 sati

Marganovo, Tvornica papira

Svjetska praizvedba

Bernard-Marie KOLTÈS : MARŠ/PJESMA NAD PJESMAMA

Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca Rijeka i Mini Teatar, Ljubljana

Redatelj: Ivica Buljan

26., 27. i 28. 6. u 21.30 sati  Bernard-Marie KOLTÈS : MARŠ/PJESMA NAD PJESMAMA

30. 6. u 21.30 sati       

Trg Riječke rezolucije

Premijera

WOLFGANG AMADEUS MOZART: COSÌ FAN TUTTE

Opera HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

Dirigentica: Nada Matošević, redatelj: Krešimir Dolenčić

1., 2. i 4. 7. u 21.30 sati  W. A. MOZART: COSÌ FAN TUTTE

6. 7. u 21 sat      

Hrvatski kulturni dom

BEAUFORTOVA LJESTVICA

Tranzicijsko-fikcijsko kazalište TRAFIK, Rijeka

9. 7. u 21.30 sati

Trg Riječke rezolucije

Prima/Premijera

GIACINTO GALLINA: ZENTE REFADA/SKOROJEVIĆI

Dramma Italiano/Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, Teatro La Contrada, Trieste

Regista/Redatelj: Francesco Macedonio

10. 7. u 21 sat      

Hrvatski kulturni dom

KONCERT ARSENA I GABI

11. 7. u 21 sat             

Tvornica Torpedo

CARL ORFF: CARMINA BURANA

Riječka filharmonija, zbor Opere HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, Zagreb, Dječji zbor Tratinčice, Rijeka

Dirigentica: Nada Matošević 

12. i 13. 7. u 21.30 sati 

Dvorište Filozofskog fakulteta

FILIP ŠOVAGOVIĆ: JAZZ

Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

Redatelj: Ivica Buljan 

16. 7.  u 21.30 sati           

Marijin perivoj, Trsat

KONCERT MARIELLE DEVIA I LUCIANE DINTINO

Orkestar Opere HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

Dirigent: Fabrizio Ventura

18. 7. u 21.30 sati

Trg Republike Hrvatske

KONCERTNO-SCENSKI HAPPENING "ANDROIDA""Putokazi", Damir Urban, "Underground Sky"...

20. 7. u 21.00sati

Portić na Kantridi

Premijera

SLOBODAN NOVAK: MIRISI, ZLATO I TAMJAN

Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

Redatelj: Vinko Brešan 

21. i 22.  u 21.00 sat,  23. 7. u 22.30 sati S. NOVAK: MIRISI, ZLATO I TAMJAN 

26. 7. u 21.30 sati

Trg Riječke rezolucije

Zatvaranje Festivala

VALCERI, TANGO
Salonski orkestar Opere i Balet HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

Dirigentica: Nada Matošević, koreograf: Staša Zurovac

Ulaznice za sve programe festivala "Riječke ljetne noći 2005" su u prodaji i mogu se kupiti na blagajni HNK Ivana pl. Zajca (Verdijeva ulica 5 a), u Turističkom informativnom centru (Korzo 33), u poslovnicama turističke agencije Autotransa u Rovinju, Opatiji, Cresu, Krku, Crikvenici i Rijeci, te putem Interneta na adresi www.kulturaplus.com.  

Radno vrijeme blagajne HNK Ivana pl. Zajca je od 10 do 13 sati te od 18 do 19.30 sati, a na dan predstave od 10 do 13 sati. Ulaznice će se moći kupiti i sat vremena prije početka predstave na mjestu održavanja programa. Više informacija možete dobiti na broj telefona 051/337-114.

Radno vrijeme Turističkog informativnog centra je od 8 do 20 sati, a nedjeljom od 9 do 14 sati, a za informacije se možete obratiti na broj telefona 051/335-882.

POPUSTI: Pretplatnicima HNK Ivana pl. Zajca iz sezone 2004./2005., uz predočenje pretplatničke iskaznice, odobravamo popust od 20 posto za pojedinačne predstave, odnosno 30 posto popusta za kupovinu kompleta ulaznica od šest naslova. Popust od 25 posto za kupovinu kompleta ulaznica od šest naslova imaju građani koji nisu pretplatnici HNK Ivana pl. Zajca. Za informacije se možete obratiti i Propagandi HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, na brojeve telefona: 051/355-924, 051/355-917.

CIJENE ULAZNICA: Na svečanom otvorenju festivala 23. lipnja u 21.30 sati, ispred HNK Ivana pl. Zajca, nastupa britansko ulično kazalište "Avanti Display" s predstavom "Hydromania!", a ulaz je besplatan.

Za svjetsku praizvedbu "Marš/Pjesma nad pjesmama" M. B. Koltèsa 24. lipnja u 21.30 sati u Tvornici papira cijena ulaznice iznosi 60 kuna, a za reprize (26., 27. i 28. lipnja) 50 kuna.

Premijera "Così fan tutte" W. A. Mozarta na programu je 30. lipnja u 21.30 sati na Trgu Riječke rezolucije, a cijena ulaznice iznosi 120 kuna. Ista cijena za ovu predstavu vrijedi i dan kasnije, dok će se 2. i 4. srpnja ulaznice prodavati po 90 kuna.

Cijena ulaznice za "Beaufortovu ljestvicu" (6. srpnja u 21 sat u HKD-u) iznosi 40 kuna.

Premijerna izvedba "Zente refada" na rasporedu je 9. srpnja u 21.30 sati na Trgu Riječke rezolucije, a cijena ulaznice je 50 kuna.

Arsen Dedić i Gabi Novak 10. srpnja u 21 sat u HKD-u održat će koncert za koji će se ulaznice prodavati po cijeni od 90 kuna. 

Za "Carminu Buranu" u Tvornici papira (11.srpnja u 21 sat) cijena ulaznice iznosi 100 kuna.

Cijena ulaznica za "Jazz" (12. i 13. srpnja u 21.30 sati u dvorištu Filozofskog fakulteta) je 50 kuna.

Na Trsatu, u Marijinom perivoju, 16. srpnja u 21.30 sati koncert će održati Mariella Devia i Luciana DIntino, a cijena ulaznice je 200 kuna.

"Putokazi" i gosti 18. srpnja na Trgu Republike Hrvatske u 21.30 izvest će koncertno-scenski happening "Androidu", a cijena ulaznice je 50 kuna.

Premijeru "Mirisa, zlata i tamjana" moći ćete pogledati u Portiću na Kantridi 20. srpnja u 21.30 sati. Cijena ulaznice je 70 kuna, dok će za reprizu ove drame (21., 22. i 23. srpnja) trebati izdvojiti 50 kuna.

U ponedjeljak, 25. srpnja u 21.30 sati u Tvornici papira na rasporedu je "Hamlet", a cijena ulaznice iznosi 50 kuna.

Festival 26. srpnja u 21.30 sati na Trgu Riječke rezolucije zatvara program pod nazivom "Valceri, tango", a ulaznice se prodaju po cijeni od 70 kuna.

Cijene ulaznica navedene su bez popusta, a više o predstavama možete saznati na našem web siteu u sklopu teksta "Program Riječkih ljetnih noći".

Mariella Devia

Španjolska sopranistica Montserrat Caballé zbog zdravstvenih problema neće nastupiti na ovogodišnjim "Riječkim ljetnim noćima". Caballé je s kćerkom Montserrat Martí trebala održati koncert 16. srpnja u 21.30 sati u Marijinom perivoju na Trsatu, a povodom otkazivanja gostovanja izjavila je da je vrlo žalosna što neće moći posjetiti Rijeku. No, ljubitelji opere neće ostati zakinuti za vrhunski glazbeni doživljaj. U istom terminu Riječane i njihove goste arijama iz poznatih opera zasigurno će oduševiti sopranistica Mariella Devia i mezzosopranistica Luciana d Intino, zvijezde s pozornica najprestižnijih teatara svijeta kao što su njujorška Metropolitan Opera,  Teatro alla Scala u Milanu, londonski Covent Garden...

"Samo nekoliko puta u životu pruži nam se prilika toliko uživati dok netko pjeva i osjećam se blagoslovljen što sam iskusio nešto tako predivno. Istovremeno sam ogorčen glupošću opera i izdavačkih kuća koje angažiraju umjetnike vodeći se jedino komercijalnošću i time hoće li se nešto prodati ili ne. Jer, Devia je pokazala da tajna pjevačkog umijeća nije u dobroj produkciji nego sposobnosti da se glumi glasom", komentirao je izvedbu Marielle Devia, pjevačice koja "uzima" srca u ovom mileniju, urednik "Classical Voicea" Truman C. Wang.

Naklonost publike i kritičara svuda gdje nastupa osvaja i Luciana d Intino za koju ističu da je uvijek čarobna, strastvena i osvetoljubiva, te da često izgleda kao da svojom snagom i virtuoznim vokalnim interpretacijama "dirigira" orkestrom.

Mariella Devia i Luciana d Intino, dvije su iznimne umjetnice, dobro poznate poklonicima opere u svijetu, a sada će ih, na ovogodišnjem festivalu "Riječke ljetne noći" imati priliku upoznati i hrvatska publika.

Za pedeset godina umjetničkog rada, koji je okrunila ulogom Arkadine u Čehovljevoj komediji "Galeb" HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, prvakinja hrvatskog glumišta Neva Rošić nagrađena je posebnim priznanjem ocjenjivačkog suda 29. Dana satire. O nagradama je odlučivao žiri u sastavu Joško Juvančić, Marija Sekelez, Jasna Palić Picukarić i Želimir Ciglar, a dodijeljene su sinoć u Satiričkom kazalištu Kerempuh u Zagrebu. 

Svojim radom i djelovanjem u nacionalnom glumištu, Neva Rošić potvrdila se kao jedna od najznačajnijih hrvatskih glumica našeg vremena. Rođena je 23. lipnja, 1935. godine na Sušaku. Još kao učenica sudjelovala je u radu riječkog Dječjeg kazališta, te nastupala na pozornici riječkog teatra kao članica Dramskog tečaja pri Narodnom kazalištu čiji je prvi intendant bio njezin otac, dr. Đuro Rošić. Akademiju za kazališnu umjetnost u Zagrebu upisala je 1953. a završila 1957. godine. Aktivno i profesionalno kazališno djelovanje Neva Rošić započinje u Zagrebačkom dramskom kazalištu (danas Dramsko kazalište Gavella) 1956.

Već je sam siloviti početak (1958.) s glavnom ulogom u Matkovićevom Vašaru snova najavio, a Rosaura iz Goldonijeve Lukave udovice (1962.) potvrdila glumačku osobnost vrhunskih kvaliteta. Godine 1968. prelazi u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu u kojem djeluje dvadeset i jednu sezonu  te ostvaruje većinu svojih velikih interpretacija. Od 1958. nastupa na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje tijekom dvadeset i devet festivalskih sezona tvori jednu od bitnih okosnica dramskog ansambla. Uz stalni angažman u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu povremeno je nastupala u Varaždinu, Rijeci, zagrebačkom Teatru &TD i na Maloj sceni.

Započevši najprirodnijim glumačkim putem - interpretacijom mladih djevojaka, Marija u Budakovom Svjetioniku, 1956., Nina u Matkovićevu Vašaru snova i Držićeva Tirena 1958., Neva Rošić stjecala je potrebno scensko samopouzdanje, ali i osjećaj za profiliranje likova, što je posebice došlo do izražaja u Greenovim Zatvorenim sobama (1959.), Goldonijevoj Lukavoj udovici (1961.), Ibsenovim Sablastima (1963.) te Pinterovu Ljubavniku (1964.). U nepune tri godine (1967.-1970.), Neva je interpretirala prvu glumicu u Hamletu, potom Porciju u Shakespeareovu Juliju Cezaru, lady Macbeth i Liviju-Klaru u Areteju. 

Jedan od vrhunaca glumačkog puta Neve Rošić je njezina interpretacija triju junakinja iz glembajevskog ciklusa (barunica Castelli, Laura, Klara). Zanimljiva karakterološka oblikovanja gradila je Neva Rošić i na drugim svjetskim klasicima (Dostojevski, Čehov, Bulgakov), ali i na suvremenim piscima (Dürrenmatt, Bergman, Shaffer, Fabrio, Santanelli...), pokazujući uz već tada jasno prepoznatljive crte tragičkih obilježja i smisao za duhovitu karikaturalnost u oblikovanju lika, novu i zanimljivu značajku njezine glumačke osobnosti.

Glumački i umjetnički portret Neve Rošić ne bi bio cjelovit kad bi iz njega izostao pedagoški dio. Od 1978. kao vanjski honorarni suradnik, a od 1989., kao redoviti profesor, Neva Rošić predavala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Od Sofokla i Shakespearea preko Ibsena i Čehova do Begovića, Krleže, Becketta i Pintera, Neva Rošić je s generacijama studenata prolazila svjetskom i hrvatskom dramskom književnošću, tražeći u njezinim najboljim stranicama trajno pedagoško nadahnuće za svoju metodu poučavanja, istodobno i bitno inspirativno ishodište mladih umjetnika od kojih su mnogi danas nositelji zrelih tumačenja i poletnih inovacija u suvremenom hrvatskom glumištu.

"Grad anđela prvi čin: Majstori umijeća" naslov je ovogodišnjeg šestog međunarodnog festivala komornog teatra "Zlatni lav" što se od 8. do 17. srpnja održava u Umagu, a na kojem sudjeluju hrvatska i talijanska Drama HNK Ivana pl. Zajca.

Crna komedija "Bludi" Giuseppea Manfridija u režiji Matjaža Latina, praizvedena 11. svibnja na sceni Zajc off, a za koju su ulaznice za sve predstave u Rijeci doslovno bile rasprodane, na programu je 15. srpnja u 20 sati. Sutradan, 16. srpnja, u 12 sati na terasi bistroa "Ti-mi" bit će održan okrugli stol čija je voditeljica domaćica Festivala Mila Elegović Balić, a razgovarat će se o predstavi "Bludi" Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca.

Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca 11. srpnja u 21.30 sati izvest će "La maratona di New York" (Newyorški maraton) Edoarda Erbe u režiji Neve Rošić, prvakinje hrvatskog glumišta koja ove godine obilježava 50. obljetnicu umjetničkog rada. Novost ovogodišnjeg Festivala je da "Zlatni lav" prvi put otvara scenu za djecu "jer želi raditi na edukaciji gledatelja, pa će u tom dijelu programa 11. srpnja u 12 sati biti izvedena dječja predstava "Le mille e una notte" (Tisuću i jedna noć) redatelja Giorgija Amodea u izvedbi Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca. Dan kasnije, 12. srpnja u 12 sati, također će biti održan okrugli stol čija će tema biti "La maratona di New York" i "Le mille e una notte".

Sve predstave koje su u konkurenciji za nagrade i Grand-Prix što će biti dodijeljen 17. srpnja za najbolji kazališni događaj, bit će izvedene na sceni gradskog kazališta. Ceremoniju otvorenja i zatvaranja Festivala vodit će Leonora Surian i Sonja Polanc.

U sklopu festivala "Riječke ljetne noći" sutra navečer, 30. lipnja, s početkom u 21.30 sati na Trgu Riječke rezolucije premijerno će biti izvedena "Così fan tutte", najmanja i najšarmantnija Mozartova opera. Dirigentica je Nada Matošević, a redatelj Krešimir Dolenčić. Do sada su najviše pažnje privukli kostimi koji su izrađeni prema ideji kostimografa Gorana Lelasa, pa se ova komična opera u dva čina najavljuje i kao svojevrsna modna revija, no publika će se od 30. lipnja do 4. srpnja, do kad je "Così fan tutte" na programu Festivala, moći uvjeriti u istinitost pohvala koje je na račun orkestra na jučerašnjoj  konferenciji za novinstvo izrekao Krešimir Dolenčić, renomirani redatelj koji je prvu veliku operu, Zajčevu "Lizinku" radio u Rijeci.

U današnjem broju "Novog lista", inače medijskom pokrovitelju "Riječkih ljetnih noći", Svjetlana Hribar u tekstu naslovljenom "Riječki orkestar može u Salzburg" navodi Dolenčićeve pozitivne dojmove:

– Već na prvoj probi zatekao sam potpuno muzički spremne soliste, što vjerujte, u Hrvatskoj nije praksa, a na prvoj orkestralnoj probi orkestar je tako dobro svirao da odgovorno tvrdim da se radi o najboljem orkestarskom korpusu u Hrvatskoj. Budući da se Mozart u nas izvodi sporadično, nitko od naših umjetnika nema iskustvo s njegovim djelima - ni pjevači ni instrumentalisti - tako da je razina spremnosti riječkog opernog orkestra, zahvaljujući dirigentici Nadi Matošević, zaista na zavidnoj razini. Tvrdim da bi odmah mogli svirati Mozarta u Salzburgu!

Probe s riječkim ansamblom započele su još u travnju, a prije mjesec dana u Rijeku je stigao i Tomislav Mužek, naš mladi, ali već vrlo afirmirani tenor, a prije dva dana i Giorgio Surian, koji je stigao na jednu od posljednjih proba iz Japana. Predstava je doživjela izvjesna kraćenja, tako da s pauzom traje dva i pol sata, izjavila je Nada Matošević.

Već nakon svjetske praizvedbe Koltèsovog "Marša/Pjesme nad pjesmama" 24. lipnja u Tvornici papira, glas o zanimljivom uprizorenju ove poetske drame u stihovima, koje nije zamišljeno kao klasična predstava nego kao performance u kojem sudjeluju i gledatelji, počeo se širiti i izvan granica Hrvatske.

Performance koji je svaki put kad se izvodi drukčiji upravo zbog aktivnog sudjelovanja publike, osvojio je naklonost slovenskih kritičara, a ako je suditi po prvim reakcijama koje su pristigle čak iz Njemačke, sprema mu se svijetla budućnost! Naime, autorska ekipa na čelu s redateljem Ivicom Buljanom pozvana je sljedeće godine u veljači na gostovanje u Berlin. Više pojedinosti bit će poznato već kroz nekoliko dana, a hoće li i hrvatska kritika prepoznati istinsku vrijednost ovog djela saznat će se uskoro.

Na prošlogodišnjim "Riječkim ljetnim noćima" premijerno je izveden "Jazz" Filipa Šovagovića, koji je također režirao Ivica Buljan, a predstava je postigla  veliki uspjeh. U 2004. nominirana je za Nagradu hrvatskog glumišta u kategorijama za najbolju predstavu u cjelini i najbolju režiju, te je sudjelovala na ljubljanskom festivalu "Ex Ponto", na ovogodišnjim "Marulićevim danima" u Splitu i festivalu "Sterijino pozorje" u Novom Sadu, a očekuju se još neka gostovanja u inozemstvu.

Podizanjem festivalske zastave, te spektakularnim nastupom poznatog britanskog uličnog kazališta "Avanti Display", koje je čitavu zgradu HNK Ivana pl. Zajca pretvorilo u veliki vodoskok, sinoć su svečano otvorene druge "Riječke ljetne noći". Za potrebe predstave "Hydromania!" na krov i fasadu riječkog kazališta pričvršćene su cjevčice iz kojih je u raznim smjerovima prskala voda, a performeri riječkog "Prostora +" pretvorili su se u žive ljudske fontane. Mlazovi vode u kombinaciji sa svjetlom i glazbom proizveli su fascinantnu vizualno-akustičku atrakciju koju je brojna publika, smještena u obnovljenom parku, prihvatila s oduševljenjem.

Neobičan performance, još neviđen u Hrvatskoj, najavila je Trsatska limena glazba, a Festival su službeno otvorili gradonačelnik grada Rijeke Vojko Obersnel i intendantica HNK Ivana pl. Zajca, Mani Gotovac. Budući da su zvijezde zaštitni znak ovogodišnjeg festivala, Obersnel je u duhu astronomije izrazio nadu da će "Riječke ljetne noći" biti zvijezda trajnog sjaja.

Tijekom sljedećih mjesec dana na "Riječkim ljetnim noćima" bit će izvedeno dvanaest raznovrsnih glazbeno-scenskih programa koji će se odvijati na nizu lokacija u gradu, od Hartere i tvornice Torpedo do Trga Riječke rezolucije i Portića na Kantridi, a večeras je na programu svjetska praizvedba Koltésovog "Marša / Pjesme nad pjesmama" u režiji Ivice Buljana. Radi se o poetskoj drami u stihovima koja nije zamišljena kao klasična predstava, pa se očekuje da će pobuditi veliko zanimanje publike.

Redatelj i dramaturg Ivica Buljan, iznimni poznavatelj opusa francuskoga dramskog pisca Bernarda-Marie Koltésa, u okviru 2. Riječkih ljetnih noći, što traju od 24. lipnja, u Tvornici papira u Marganovu postavio je njegov dramski tekst "Marš". U produkciji tog ambijentalnog projekta sudjelovali su riječka Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca, ljubljanski "Mini Teatar" i zagrebačko "Novo kazalište".

Riječ je o svjetskoj praizvedbi komada sofisticirane fragmentirane dramaturgije, koji prati shemu klasične francuske drame (prolog i pet činova) s dva para bezimenih likova (zaručnika i supružnika). Dijalog za zaručnike Koltés je izvorno napisao, a za dijalog supružnika poslužio se bibiblijskom "Pjesmom nad pjesmama". Koltésov "Marš" nudi čitav dijapazon "ljubavnog diskurza", s brojnim slijepim ulicama, nerazumijevanjima i strepnjama, žudnjama, umorima, zanosima i ekstazama koji prate pohod cestom što ju je prokrčila ljubavna žudnja (ili ono što se tako zove). Tekst, lirične obojenosti kad se govori o iskazivanju emocionalnih stanja i matrimonijalnih raspoloženja, epski je otvoren unatoč tvrdom tradicionalizmu rituala što ga, na vrlo pomaknut način, istražuje, secira. Također, trasira mogućnost profiliranja, uvjetno rečeno protagonista, kao likova čije se sudbine prelamaju, zbog bogatih asocijativnih bljeskova, u svjetlu mogućih psihoanalitičkih, literarnih, seksoloških, kulturoloških i socioloških tumačenja. Takove zadanosti mogu krenuti u smjeru naporne teatarske hermeneutike, no Buljanu nisu predstavljale ograničenje. Naprotiv, "Marš" u njegovu čitanju postaje intrigantan i maštovit multimedijalni scenski projekt, u četiri dijela, jasno precizirane kompozicije s utemeljenom tendencijom osvajanja polivalentnoga prostora napuštene tvornice.

Iako nas je Buljan naviknuo na kazališna iznenađenja, poigravanje žanrovima, priređivanjem glazbeno-plesnih spektakla. Iako za njega predložak postaje tek impuls, ne samo za vizualizacije što prate kazališnu geometriju visokog rizika i često teško kontrolirane statike, u "Maršu" je dokazao da ima i te kako mnogo spremljenih asova u rukavu. Redatelj miješa dvije varijacije dijaloga, i to na dva jezika, prvi u ekspresivnoj interpretaciji Senke Bulić i Damira Orlića u sasvim očišćenom prostoru, dok drugog odlikuje nadrealističko-kaberetska vizura i fascinatno točna izvedba Marka Mandića i Pije Zemljič (odličan estetski okvir oplemenili su scenograf Vadim Fiškin i kostimografkinja Ana Savić Gecan). Sve rečeno prati neprekidna tonska kulisa s glasom Ane Karić, koja izgovara dijelove "Pjesme nad pjesmama", a time je i stvoren uvod u niz malih performansa, neočekivanih "kazališnih instalacija" u kojima je došlo do potpuna prožimanja kazališnih i izvankazališnih oblika i žanrova.

U trećem dijelu "Marša" Buljan, parodirajući ideju stvaranja svojevrsne izložbe živih figura u karnevalizacijskom ganuću i estradnom pakiranju (metaforički i simbolički), za podloške svojih eksponata papirne skulpture koristi i projekciju filma "Slučajni život" Ante Peterlića, dok pjevačica Ditka Haberl i Zoran Prodanović Prlja pjevaju stare šlagere kao što je "Odvest ću te na vjenčanje". U toj svečanoj i kaotičnoj proslavi ljubavi odličan nastup imali su i legendarni performer Tomislav Gotovac, plesači Victor Yeldjim i Askhatbek Yusupzhanov, hip-hoper Jose i Leonora Surian, odlični Niko Goršič i Olga Kacjan, kao ulični zabavljači i dr. Predstava u svom četvrtom dijelu završava gotovo u hipijevskom stilu zajedničkom pjesmom pročišćenja "I"ll never fall in love again", na velikoj terasi tvornice. Priredivši takvu dojmljivu finalnu katarzu, Buljan je Koltésov tekst artistički ukoričio u scensko prikazanje, koje ljubavi ne odriče snagu, a ni njezinu varljivost, dok istodobno ne skriva niti slabosti tijela koje ni u zavjetu ne dobivaju utjehu, stoji u tekstu "Marš ljubavi lakog umora" kritičarke Helene Buljan, objavljenom u "Vjesniku" 30. lipnja 2005.

U sklopu ovogodišnjeg festivala "Riječke ljetne noći", 6. srpnja u 21 sat u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku tranzicijsko-fikcijsko kazalište TRAFIK iz Rijeke izvest će predstavu "Beaufortova ljestvica". Autorica je Magdalena Lupi, koautori i izvođači Selma Banich, Mila Čuljak i Žak Valenta, dok je skladatelj i izvođač Marin Alvir.

Riječki TRAFIK s "Beaufortovom ljestvicom" u travnju je gostovao u LAntic Teatreu u Barceloni, a zanimljivo je da su u tjednom kulturnom vodiču kritičari iz najuglednijih španjolskih novina i časopisa La Vanguardia, Guia del Ocio, Avui, El Mundo, ABC i El Pais, pod rubrikom "Hit de la critica", izdvojili "Beaufortovu ljestvicu" kao jednu od četiri predstave koje obavezno treba pogledati tijekom tog tjedna.

"Beaufortova ljestvica" u svibnju je izvedena i na Tjednu suvremenog plesa u Zagrebu, a kritičarka "Novog lista" Nataša Govedić za prilog "Mediteran" piše:: "Na komparativnoj skali ovogodišnjeg Tjedna suvremenog plesa zanimljiva je i riječka predstava "Beaufortova ljestvica" autorice Magdalene Lupi te suautorskog i plesačkog trojca u sastavu Selme Banich, Mile Čuljak i Žaka Valente. Predstava je uspjela ne samo zato što hrabro uzima za temu koreografski zahtjevno opisivanje vjetra, nego i zato što prvi dio predstave usitinu predstavlja poetski teatar duhovitih i preciznih plesnih nagovještaja zračnih jezika".

Za Radio 101 predstavu je komentirao Igor Ružić: 

"Koliko su produkcijski siromašnije predstave, s uvjetom pravog razloga za rad, nerijetko glasnije, važnije i stoga kvalitetnije od onih kompanija s višedesetljetnim iskustvom i pripadajućim zamorom, pokazao je i multidisciplinarni riječki TRAFIK.

"Beaufortova ljestvica" ekološku je tematiku svela na psihologiju i interakciju, ili nemogućnost iste, između plesnih personifikacija mediteranskih vjetrova. Tri različita izvođačka profila dobila su tako priliku za pokazivanje, dok istodobno sama predstava profitira u preskakanju ionako mekane granice između teatra pokreta i suvremenog plesa. Selma Banich, Mila Čuljak i Žak Valenta, uz potporu osebujnog glazbenika Marina Alvira, tako su uvijek slabiju domaću selekciju s pravom postavili uz bok svetskoj plesnoj sceni".

Najšarmantnija Mozartova opera "Così fan tutte" HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, što je 30. lipnja na Trgu rezolucije premijerno izvedena u sklopu ovogodišnjih "Riječkih ljetnih noći", još večeras je na programu festivala, no oni koji je nisu stigli pogledati do 4. srpnja imat će priliku uživati na jesen. Preporuka im neće nedostajati, što potvrđuje i osvrt "Dolenčiću uspjela Mozartova opera" autorice Jane Haluza-Lučić objavljenom danas na Nacionalovom web portalu (http://www.nacional.hr/articles/view/19016/27/):

Da "tako to čine sve" dokazao je vremešni Don Alfonso dvojici mladih prijatelja na vrhuncu priče koja počinje njihovim zaklinjanjem u vjernost voljenih dama. Jedna od najljupkijih uglazbljenih drama cjelokupne povijesti glazbe, Mozartova komična opera "Così fan tutte" uljepšala je program ovogodišnjih Riječkih ljetnih noći u blistavom izdanju Riječke opere pod vodstvom njezine ambiciozne maestre Nade Matošević. Tajna zamjena ljubavnih partnera gdje jedna strana vodi igru, a druga je najprije odbija a potom prihvaća, poželjna je tema za mnoštvo komičnih detalja na kojima je vrijedno poradio redatelj Krešimir Dolenčić. Na nevelikoj pozornici u komornom ozračju Trga Riječke rezolucije uz središnjicu Korza, nakon više je desetljeća obnovljena tradicija održavanja ljetnih kulturnih priredbi. Prema redateljevoj koncepciji sve je prštalo od dosjetki, pokreta i boja, a nisu izostali ni vatromet a ni konfeti u završnici. Jedna od glazbeno i dramaturški zahtjevnijih opera bila je poseban izazov za interprete svjetskih opernih pozornica – tenora Tomislava Mužeka (Ferrando) i basa Giorgia Surjana (Don Alfonso) koje je ta opera prvi put umjetnički povezala na prošlogodišnjem Maggio Musicale Fiorentino. Vrhunske su pjevače gipkim melodijama i muzikalnošću pratile i dame – Olga Kaminska (Fiordiligi) i Angela Bonfitto (Dorabella) koja je u posljednji treutak u podjelu ušla kao zamjena za razboljelu Kristinu Kolar. Plavokosom Mužeku je kontrastirao tamnokosi Robert Kolar u ulozi Ferrandova prijatelja Guglielma, dok se vrckavom scenskom gestom istaknula Ingrid Haller kao koketna sobarica Despina. Riječki se operni orkestar pokazao doraslim zahtjevnosti kristalno prozračnih partitura, a zbor smješten iza scene nije očito vidio dirigenticu te je u svoja dva javljanja teško hvatao ritam. Publika će zasigurno pamtiti predstavu po šarolikim živopisnim kostimima Gorana Lelasa i povijesno-futurističkom travnjaku scenografa Dalibora Laginje. Tko između premijere 30. lipnja i posljednje ovoljetne reprize 4. srpnja nije stigao do Rijeke ovu će vrlo uspjelu predstavu moći od jeseni pogledati u redovnom programu HNK Ivana pl. Zajca.

Objavljeno 4. srpnja 2005.

Prepuno, iako neveliko gledalište na Trgu Riječke rezolucije, u četvrtak je sa zanimanjem pratilo uspješnu premijeru komične opere "Cosi fan tutte" Wolfganga Amadeusa Mozarta održanu u sklopu Riječkih ljetnih noći u režiji Krešimira Dolenčića i pod ravnanjem Nade Matošević. Iako je prevrtljivo vrijeme omelo završne pokuse na otvorenoj pozornici, premijera je imala sreću. Vatromet na kraju prvoga čina i kiša konfeta u finalu, iako ispaljeni nešto prerano, prije nego što su otpjevani posljednji taktovi, doprinijeli su raskoši predstave kojom se riječki HNK Ivana pl. Zajca među prvima pridružio obilježavanju 250. obljetnice Mozartova rođenja u idućoj godini, piše u osvrtu naslovljenom "Šarmantno, Mozartovski" Višnja Požgaj. Dvije predstave i odmah dva uspjeha, a Festival je tek počeo! U tekstu o premijeri opere "Cosi fan tutte" objavljenom u "Vjesniku" od 2. srpnja 2005. još se navodi: "U toj operi nema sporednih uloga. Potrebno je šest prvoklasnih pjevača za šest upečatljivih likova. Riječka opera je za četiri izvedbe (osim premijere predviđene su još tri reprize 1., 2. i 4. srpnja) angažirala prvenstveno vlastite snage. No, na svečanoj premijeri nastupili su i ugledni gosti Giorgio Surian, Tomislav Mužek i Angela Bonfitto koji su svojim iskustvom, popularnošću, odnosno obećavajućom karijerom doprinijeli kvaliteti predstave. To se ponajprije odnosi na izvanrednog riječkog basa Giorgia Suriana, iskusnog pjevača velike međunarodne karijere. Ulogu Don Alfonsa Surian pjeva više od 15 godina i apsolutno je dominirao u ansamblu izvrsnom tehnikom, šarmom i glumom. Imponirala je njegova sugestivna interpretacija staroga filozofa koji svoje mlade prijatelje – časnike za okladu uvjeri u nevjernost njihovih zaručnica, stavljajući ih na kušnju. Iznimki, dakle, nema, sve su žene iste. Ali da su i muškarci skloni prijevari, pogotovo vojnici, uvjerena je sobarica Despina koja pomaže Don Alfonsu u spletki. Tu ulogu je u cijelosti izvrsno ostvarila Ingrid Haller. Olga Kaminska kao Fiordiligi ubrala je prvi aplauz na otvorenoj sceni teškom dramskom arijom "Kao što hrid nepomoćnom ostaje" s moćnim visinama... Odlične uloge ostvarili su časnici Robert Kolar kao Guglielmo i Tomislav Mužek kao Ferrando. Osim pjevačkih kvaliteta pokazali su i osjećaj za komiku. Profinjen osjećaj za humor ogledao se i u razigranoj i domišljatoj režiji Krešimira Dolenčića uz scenski pokret Oxane Brandiboura, s puno duhovitih detalja na slikovitoj i transparentnoj sceni Dalibora Laginje, uz adekvatno osvjetljenje Denija Šesnića".

U kuću Momola, trgovca skromnog porijekla, neočekivano stigne veliko nasljedstvo koje mijenja ne samo ekonomsku situaciju već i društvene težnje obitelji koja se sastoji od supruge Zanze i kćeri Emilije i Nine. Ova obitelj novopečenih bogataša, zente refada (skorojevići), da bi napredovala u svom novom statusu i time zaslužila poštovanje visokog društva priređuje primanja izvrgavajući se smijehu, iako su njihovi uzvanici baruni upitnog plemenitog porijekla, plemići bez novca, plesačice burne prošlosti, prevaranti i pohlepni savjetnici. Momolo se želi naveliko baviti poslovnim špekulacijama, težeći postati političarem, a njegova supruga Zanze uhvaćena je u vrtlog otmjenih večernjih zabava. Emilia i Nina provode dane pred ogledalom isprobavajući haljine, učeći naklone, klanjanje i otmjeno ponašanje da bi u društvu ostavile dobar dojam. Emilia, osim toga, žali što se udala za Gigija, skromnog službenika čija slaba zarada ne može pratiti neobuzdanu raskoš za kojom ona teži. Nina koja je nekada voljela Tonina, pomorskog kapetana, sad se obećala Carlu, propalom plemiću i lovcu na miraz, čija je jedina zasluga to što je vitez. Da bi se stvari dodatno zakomplicirale, baka Orsola (jedina koja u obitelji nije izgubila razum), krišom prodaje lepezu, koju joj je poklonio Momolo, da bi pomogla svojoj drugoj siromašnoj kćeri. Lepezu kupuje Carlo i poklanja je za oproštaj Evi, svojoj bivšoj ljubavnici, sada prijateljici baruna Fragolette, zajedno s kojim posjećuje Momolovu kuću, predstavljajući se kao njegova supruga. Zbog toga nastaju komplikacije, ljubomora, skandali. No, na kraju Zanze, oslobodivši se vlasti supruga, uspijeva nametnuti  vlastitu  volju navodeći sve članove obitelji da na bogatstvo gledaju objektivnije, što će im osigurati miran i sretan život ukoliko budu u stanju odreći se smiješnih ambicija, i ponovno postati, kao nekad, pučani zdravog razuma, a ne skorojevići. Tako ukratko glasi sadržaj komedije "Zente refada" što će 9. srpnja u 21.30 sati premijerno biti izvedena na Trgu Riječke rezolucije u sklopu festivala "Riječke ljetne noći".

U predstavi sudjeluju: Orazio Bobbio, Rosanna Bubola, Bruno Nacinovich, Maria Grazia Plos, Ariella Reggio, Ivna Bruck, Adriano Giraldi, Elvia Nacinovich, Marzia Postogna, Mirko Soldano i Maurizio Zacchigna, a režiju potpisuje Francesco Macedonio, koji o predstavi kaže:

- Uvijek mi je zadovoljstvo vratiti se u Rijeku, premda su neki hrvatski i talijanski glumci iz prijašnjih vremena otišli iz grada ili su već mrtvi. Mnoga me sjećanja vežu uz ovaj grad: neka lijepa, a neka i ne. Vratio sam se da bih režirao djelo Giacinta Galline Zente refada. Gallina je napisao ovu komediju kad su mu bile 23 godine. Radi se o oporoj, ali sočnoj komediji, trpkoj poput nekog još nedozrelog voća. Govori o obitelji koja se obogatila zahvaljujući nasljedstvu, ali zbog tog istog novca pomalo svi gube razum, pogotovo Momolo, glava obitelji, čiji je san postati gradonačelnikom Fragolette. Biva prevaren od strane propalog baruna, te ismijan od strane viteza koji unatoč besparici, ne gubi svoju čast. Na samom kraju, prije spuštanja zavjese, sve dolazi na svoje mjesto, kako to obično biva u najboljim komedijama, upravo onako kako bismo željeli da bude i u stvarnom životu.

Poput djela Bruna Maiera L’assente koje je nastalo prije mnogo godina, komedija Zente refada nastaje u koprodukciji La Contrade iz Trsta i Talijanske drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke. Glumci dolaze djelomično iz riječkog, a djelomično iz tršćanskog teatra. Tu ponovno susrećem stare prijatelje poput Elvije i Bruna Nacinovicha, te upoznajem nove glumce: Ivnu Bruck, Rossanu Bubolu i Mirka Soldana. U tršćanskoj Contradi prednjače Orazio Bobbio, kao ravnatelj teatra, Ariella Reggio, te Marzia Postogna, Maria Grazia Plos, Adriano Giraldi i Maurizio Zacchignu. Jedno vrijeme smo radili u Trstu, a sada smo ovdje, u prekrasnom riječkom teatru. Hvala Bogu da kazalište ne poznaje granice, prelazi ih bez putovnice ili osobne iskaznice. Dozvoljeno mu je pričati o staroj pijanici; o luckastom Falstaffu ili pak o novopečenim bogatašima poput Momola, koji polude i postaju smiješni jer si umišljaju kako novcem, iako potrebnim, mogu postići baš sve. Teatar uvijek govori samo jednim jezikom, jezikom stvaralaštva.

U svom osvrtu na "Marš/Pjesmu nad pjesmama" naslovljenom "Intimni spektakl", Dubravka Lampalov u "Vijencu" od 7. srpnja piše:

"Kada bi ispunjavanje kroničarske dužnosti bio neodvojiv dio kazališne kritike, bilo bi potrebno objaviti kako je publika po završetku dvosatne izvedbe predstave "Marš/Pjesma nad pjesmama" doslovce u stopu pratila izvođače, upravo zaljubljeno hodala za njima, vraćala ih na pozornicu aplauzom, skandiranjem, pjevanjem i plesom, fizički i emocionalno se (da sve to prenesemo u nekakav stručni diskurs) stopila s izvođačima i autorskim timom na terasi napuštene Tvornice papira.

Ansambl Koltesova "Marša/Pjesme nad pjesmama" u režiji Ivice Buljana na svjetskoj je praizvedbi 24. lipnja u Rijeci nedvojbeno zaveo publiku: zavođenje je, uz snažan početni, gotovo djevičanski otpor publike, započelo potiranjem praktičnih, uskih vrijednosti izvanjskoga svijeta, potom otvaranjem prebogatoga svijeta emocija te predstave, da bi se u veliku finalu rascvjetalo u posve isprepleten, snažan međuodnos publike i kazališnoga plemena redatelja Ivice Buljana. U ovom vremenu, letargičnu i bez perspektive, u doba moralnoga relativizma, u doba koje za posljedicu ima duboke osobne unutrašnje krize što postaju opće  mjesto u razgovoru, upravo se takvom neduhovnom podneblju suprotstavlja Koltesov "Marš", gotovo drsko podsjećajući kako borba za život nije tek ekonomsko pitanje. Napisan početkom sedamdesetih, Koltesov "Marš" stihovana je petočinka otvorene strukture koja se biblijskom "Pjesmom nad pjesmama" bavi iz perspektive njezine starozavjetne izvornosti, a ne osnovi novijih kršćanskih interpretacija.

Redatelj Buljan umnaža Koltesove parove Zaručnika i Zaručnice/Muža i Nevjeste, tako da u njegovoj interpretaciji igraju dva para zaručnika (Senka Bulić/Damir Orlić te Marko Mandić/Pia Zemljič), dok supružnike igra čak četiri para: Ana Karić i Tomislav Gotovac; Olga Kacjan i Niko Goršič; Leonora Surian i Jose; Ditka Haberl i Zoran Prodanović. Koltesov je "Marš" u Buljanovu redateljskom konceptu površinsko tkivo, epiderma ovog performansa/predstave, jer koliko god redatelj dosljedno poštuje tekst - ne pristupa mu aprioristički, nego proniče, zajedno s ansamblom, bit spona koje vežu zbilju svijeta sa stvarnošću kazališta, tragajući za svim oblicima izabrane i dominantne emocije predstave. A riječ je, dakako, o ljubavi. Kompozicija  "Marša" usko je vezana uz izbor triju prostora Tvornice papira, štoviše, organizacija građe predstave u najorganskijoj je vezi s ta tri tvornička prostora: emocija ljubavi preispituje se u velikoj dvorani Hartere, u manjoj dvorani nalik na tunel i na terasi.

Takvo putovanje, dugotrajne šetnje i lutanja nisu organizirani uočljivom dramskom progresijom, ni slutnjom kakva cilja. Cilj je bila čarobna atmosfera koju je oblikovala vizualna simfonija, savršeni likovni ritam nastao iz suradnje scenografa Vadima Fiškina, kostimografkinje Ane Savić Gecan i majstora svjetla Borisa Blidara; potom glazba autora Mitje Vrhovnika-Smrekara sačinjena od tisuću boja; potom moćna rječita koreografija Victora Yeldjima i Askhatbeka Yusupzhanova…

Glumački,  igra se razvijala kao da je ansambl bacio oblutak na mirnu površinu  vode stajaćice i onda promatrao što se zbiva s prvobitnim oštrim ocrtanim kružnicama valova koje se pretaču i šire, pa postaju velike i mekane, nedefinirane, neocrtane, rasplinute. Blistavi ljubavni duet Senke Bulić i Damira Orlića, zgusnut u ljubavnoj himni punoj strasti, zebnje, žudnje, tjeskobe i nemira preplavljuje se, postaje odskočna daska za opise upravo suprotnih emocionalnih stanja, stanja emocionalnoga Olimpa što ga u velikoj dvorani Hartere stupnjevito razvija ansambl izvanredne koherentnosti. Taj mozaični putopis ili možda krajolik  ljudske duše, što ga u vremenskoj i prostornoj paraleli daju četiri para Supružnika, mišljen je tako da ne prikazuje autonomnost osobe ili integritet nekog određenog para, nego predstavlja sve ljude, cjelinu ljudske zajednice uronjenu u dominantnu emociju ljubavi.

U vrlo krhku tkanju od kojeg je satkan, ako se može tako reći, intimni spektakl "Marš", u potpunoj afirmaciji ljubavi kao najvrednijega ljudskog sadržaja za osebujne, sjajne niti, zaslužan je i izniman scenski šarm sedmogodišnjeg Jakova Gotovca Borčića, zatim neskriven, upravo zarazan užitak igre Galiana Pahora, i napokon, energetski snažno nabijeni plesači, čije dionice imaju sve odlike rituala.

"Ovo je vrijeme nemisaono i nefilozofsko i nitko se ne usuđuje reći što je dobro, a što je zlo", kaže jedan filmski lik Michelangela Antonionija, a s njim bi se vjerojatno suglasio i lik Fellinijeva redatelja iz "Osam i pol". Spojivši atmosferu felinijevskih dekadentnih filmskih završetaka i "neorealizma duše" s antonionijevskim beskrajnim lutanjima po pitanjima duše, uvrstivši u predstavu i film "Slučajni život" Ante Peterlića, kojega su se naraštaji studenata neuspješno pokušavali dočepati, pritom ne poričući snažnu vezu sa suvremenom filozofijom, Ivica Buljan potpisuje rad koji je istodobno potpuno introvertiran i posve ekstrovertiran, hermetičan i rastvoren, jednostavan i beskrajno zakučast. Udobnost nove Buljanove predstave ne pruža, rekao bi Antonioni, zaštitu od straha: sve u "Maršu" može se čitati na barem dva načina, pa tako i završetak. Predstava završava hitom "Ill never fall in love again" Burta Bacharacha iz filma "Get Over It", pa čak i ta jednostavna, romantična teen-ideja može biti itekako kobna, ako se useli u srce čovjeka koji više neće ljubiti iz nekih sasvim drugih razloga".

Zbog loše vremenske prognoze komedija "Zente refada/Skorojevići" Talijanske drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka i "La Contrade" iz Trsta premijerno će biti izvedena u zgradi riječkog kazališta u subotu, 9. srpnja u 20 sati, a ne na Trgu Riječke rezolucije s početkom u 21.30 sati kako je bilo najavljeno.

Izuzetni umjetnici, pjesnik i kantautor Arsen Dedić, legenda hrvatske estrade Gabi Novak i europski poznat jazz glazbenik Matija Dedić posvetit će nedjeljnu večer riječkoj publici. U Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku u okviru festivala "Riječke ljetne noći" 10. srpnja u 21 sat na programu je koncert najpoznatijih skladbi iz njihovog repertoara. Pored Matije Dedića, poznati tandem umjetnika na klaviru će pratiti i maestro Branko Bulić.

S obzirom da zanimanje publike za koncerte Arsena Dedića i Gabi Novak ne jenjava, što potvrđuje i broj prodanih ulaznica, te da mnogi cijene njihov rad i uživaju u njihovim pjesmama, za očekivati je da će za ljubitelje glazbene umjetnosti ovaj zajednički nastup biti uistinu poseban doživljaj.

Ulaznice za koncert mogu se kupiti na blagajni HNK Ivana pl. Zajca Rijeka (Verdijeva 5 a), u Turističkom informativnom centru (Korzo 33), poslovnicama turističke agencije Autotrans u Rovinju, Opatiji, Cresu, Krku, Crikvenici i Rijeci, putem interneta na adresi www.kulturaplus.com, te sat vremena prije početka programa u HKD-u.

Večeras, 11. srpnja, u 21 sat u tvornici Torpedo Riječka filharmonija, zbor Opere HNK Ivan pl. Zajc, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić i Dječji zbor Tratinčice izvest će slavnu "Carminu Buranu" Carla Orffa. Dirigentica je Nada Matošević, a solisti su Adela Golac Rilović, Sveto Matošić Komnenović i Carlo Morini.

Kad je Carl Orff iz zbornika otkrivenog 1803. godine u samostanu Benediktbeuern u Gornjoj Bavarskoj, od dvije stotine pjesama izdvojio njih dvadeset i pet i uglazbio ih, nije ni slutio da će stvoriti najpoznatije i najpopularnije svjetsko djelo glazbene literature 20. stoljeća.

Kantata »Carmina Burana« praizvedena je 1937. Postala je popularna nakon Drugog svjetskog rata kad je ovom njemačkom skladatelju donijela planetarnu slavu. Glazbeno-poetski brojevi grupirani su po sadržajnoj srodnosti u tri dijela: prvi veliča proljeće, drugi prikazuje životne užitke, a treći iznosi ljubav koja vlada životom i smrću.

Poslušati moćnu "Carminu Buranu" u riječkoj tvornici Torpedo u kojoj je proizveden prvi torpedo na svijetu, zasigurno će biti i više nego zanimljivo iskustvo. Kratko rečeno - prava poslastica za ljubitelje dobre glazbe.

S obzirom da je "Jazz" Filipa Šovagovića u režiji Ivice Buljana postigao izniman uspjeh kod publike uvršten je i u program "Riječkih ljetnih noći 2005", a na rasporedu je 12. i 13. srpnja u 21.30 sati u dvorištu Filozofskog fakulteta. Cijena ulaznica iznosi 50 kuna, a mogu se kupiti na blagajni HNK Ivana pl. Zajca (Verdijeva 5 a), u Turističkom informativnom centru (Korzo 33), poslovnicama turističke agencije Autotrans u Rovinju, Opatiji, Cresu, Krku, Crikvenici i Rijeci, te putem interneta na adresi www.kulturaplus.com.

Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca s predstavom "Jazz" praizvedenom prošle godine na "Riječkim ljetnim noćima" pozvana je na 30. međunarodni kazališni festival "Mlad otvoren teatar" (MOT) što se održava u Skopju, glavnom gradu Makedonije, od 23. rujna do 5. listopada.  Kao što je već poznato, za 2006. godinu već je dogovoreno gostovanje u luksemburškom Théâtre d Esch u svibnju, a očekuje se da će uskoro biti potvrđeni još neki nastupi u inozemstvu.

"Jazz" je 2004. nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta u kategorijama za najbolju predstavu u cjelini i najbolju režiju, a do sada je sudjelovao  na ljubljanskom festivalu "Ex Ponto", "Marulićevim danima" u Splitu, te na festivalu "Sterijino pozorje" u Novom Sadu, gdje je popraćen ovacijama oduševljenih gledatelja. U travnju je "Jazz" osvojio i naklonost publike u ZeKaeMu u Zagrebu.

O izvedbi "Carmine Burane" Carla Orffa u tvornici "Torpedo"  Ljerka Žic u "Novom listu" od srijede, 13. srpnja 2005. piše:

"Izuzetno veliko zanimanje publike koja je u tvornici "Torpedo" u ponedjeljak navečer brojila oko 1.300 posjetilaca izazvala je izvedba Orffove kantate "Carmina Burana" u kojoj su sudjelovali Riječka filharmonija pod vodstvom Nade Matošević, zbor Opere HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, Akademski zbor "Ivan Goran Kovačić" iz Zagreba, dječji zbor "Tratinčice", Rijeka i solisti Adela Golac Rilović, Sveto Matošić Komnenović i Carlo Morini.

Njemački skladatelj i pedagog Carl Orff predstavlja posebnu umjetničku osobnost u glazbi 20. stoljeća. Svoja djela, najčešće scenska (kantate i opere) želio je što više približiti širokoj publici služeći se specifičnim glazbenim sredstvima. Svoj najveći uspjeh postigao je scenskom kantatom "Carmina Burana" ili u svojem punom nazivu "Cantiones profanae cantoribus et choris cantandae comitantibus instrumentis" (Svjetovne pjesme za solo pjevače i zbor uz pratnju orkestra), koja predstavlja prvi dio trilogije pod nazivom »Tronfi«, koji čine još i "Catulli carmina" i "Trionfo di Afrodite".

Tekst za ovo zanimljivo djelo Orff je našao u poznatom istoimenom srednjovjekovnom zborniku pronađenom početkom 19. stoljeća u benediktinskom samostanu Beuren u Bavarskoj u kojem su se jezikom kasne latinštine, srednjovjekovnog njemačkog i starofrancuskog govora izmjenjivali realistički i bezbožni stihovi u kojima se pjevalo o ljepoti prirode i ljubavi gdje se erotika i naturalizam odmjenjuju sa duhovitošću i satirom. Izabravši za svoje djelo određen broj pjesama, Orff ih je grupirao po sadržajnoj srodnosti. Kantatu koja sadrži 25 brojeva podijelio je u tri velike cjeline: 1. proljeće/ljeto, 2. u krčmi i 3. ljubavno nadmetanje. Prva i posljednja točka kantate posvećene su božici Fortuni, o čijim hirovima ovisi sreća svakog pojedinca te tako uokviruje cjelinu.

Glazbu "Carmine Burane" temeljenu na tipičnim kontrastima baroknih kantata između sola i tuttija, piana i fortea, skladatelj gradi na jednostavnosti dijatonske melodike, na specifičnom koloritu i sastavu orkestra u kojem značajnu ulogu imaju brojne udaraljke. U njegovoj skladateljskoj tehnici značajne su ostinantne figure, harmonija obiluje paralelnim kvartama i kvintama koje prizivaju arhaičnost srednjovjekovnih »organuma«, dok se ritam nameće kao iskonski primarni ljudski faktor koji pokreće prirodu pa tako suvereno vlada djelom.

Riječka izvedba ovog remek-djela udovoljila je u potpunosti svim navedenim kriterijima Orffove partiture. Izuzetno dobro izvježbane zborove (zborovođe: Robert Haller, Luka Vukšić i Aleksandra Matić) precizne artikulacije i ritmičke ujednačenosti, krajnje profesionalni orkestar s naglaskom na izvedbeno sigurne udaraljkaše te izvanredne soliste – sopranisticu Adelu Golac Rilović, baritona Carla Morinija i kontratenora Svetu Matošića Komnenovića koji su svojim uvjerljivim interpretacijama osvojili publiku, izvanredno je objedinila svojim nadahnutim dirigiranjem, posebno te večeri raspoložena i uvijek autoritativna, dirigentica Nada Matošević. Još jedna produkcija "Riječkih ljetnih noći" pamtit će se po dubokom doživljaju i ovacijama publike".

U subotu, 16. srpnja u 21.30 sati u predivnom Marijinom perivoju na Trsatu, u sklopu festivala "Riječke ljetne noći", koncert će održati velike operne dive - Mariella Devia i Luciana DIntino. Na programu su arije iz poznatih opera: uvertira iz Verdijeve "La forza del destino", arija Azucene iz Verdijeve "Il Trovatore", "Je veux vivre" iz "Romeo et Juliette" Ch. Gounoda, "O mio Fernando" iz Donizettijeve "La Favorita", "O luce di quest anima" iz Donizettijeve "Linda  di Chamounix", uvertira iz Rossinijevog "Il Barbiere di Seviglia", uvertira iz Verdijevog "Nabucca", "Sempre libera" iz Verdijeve "La Traviata", arija Santuzze iz "Cavallerije rusticane" P. Mascagnija, "O mio babbino caro" iz Puccinijeve "Gianni Schicchi", "Acerba volutta" iz "Adriane Lecouvreur" F. Cilea, te uvertira i "Mira o Norma" iz "Norme" V. Bellinija.

Dirigent je Fabrizio Ventura, koncertni majstor Danijela Maras Mendiković, a sudjeluje Orkestar Opere HNK Ivana pl. Zajca.

Sopranistica Mariella Devia europsku je publiku osvojila interpretacijom Lucije Lammermoorske u istoimenoj operi Gaetana Donizettija, u SAD-u je nastupala u Metropolitan Operi u ulogama Nanette iz Falstaffa i Gilde iz Rigoletta Giuseppea Verdija te izazvala ovacije. Bez obzira na to gdje su je imali prilike čuti, u teatru u Bologni, Covent Gardenu, Scali, Chicagu..., kritičari su bili jednoglasni – njezina je vokalna izvedba besprijekorna.

Nakon školovanja na akademiji Santa Cecilia u Rimu, debitirala je ulogom Despine u Mozartovoj operi Così fan tutte, koja je ove godine premijerno izvedena na Riječkim ljetnim noćima. Godine 1973. pobjeđuje na natjecanju Toti Dal Monte u Trevisu, te je nakon toga više ništa nije moglo zaustaviti na putu do uspjeha.

- Samo nekoliko puta u životu pruži nam se prilika toliko uživati dok netko pjeva i osjećam se blagoslovljen što sam iskusio nešto tako predivno. Istovremeno sam ogorčen glupošću opera i izdavačkih kuća koje angažiraju umjetnike vodeći se jedino komercijalnošću i time hoće li se nešto prodati ili ne. Jer, Devia je pokazala da tajna pjevačkog umijeća nije u dobroj produkciji nego u sposobnosti da se glumi glasom, komentirao je izvedbu Marielle Devia urednik Classical Voicea Truman C. Wang.  

Luciana D Intino osvaja naklonost publike i kritičara svuda gdje nastupa. Dobro je poznata ljubiteljima opere u rodnoj Italiji, ali i onima u Beču, New Yorku, Parizu, Amsterdamu, Buenos Airesu, Santiago del Cileu, Madridu, Frankfurtu, Pekingu..., a na ovogodišnjim Riječkim ljetnim noćima ovu iznimnu umjetnicu imat će priliku upoznati i hrvatska publika.

Nakon što je pobijedila na međunarodnom natjecanju Adriano Belli u Spoletiju, debitira u operi Trubadur Giuseppea Verdija u ulozi Azucene. Šira publika upoznala ju je kao finalisticu međunarodnog natjecanja Maria Callas, kojeg je s ciljem pronalaženja novih pjevačkih zvijezda pokrenula talijanska televizija Rai. Znana kao jedna od najboljih mezzosopranistica, DIntino je surađivala s dirigentima kao što su Salvatore Accardo, Semyon Bychkov, Myung-Whun Chung, Colin Davis, James Levine, Lorin Maazel, Zubin Mehta i Riccardo Muti.

Za nju ističu da je uvijek čarobna, strastvena i osvetoljubiva, te da često izgleda kao da svojom snagom i virtuoznim vokalnim interpretacijama dirigira orkestrom.

Talijanski dirigent Fabrizio Ventura 1979. godine završio je studij klavira na glazbenoj akademiji Licinio Refice u Frosinoneu. Od 1977. do 1981. pohađao je studij kompozicije na akademiji Santa Cecilia u Rimu, a 1985. u klasi profesora Karla Österreichera u Beču završava studij dirigiranja.

U svojoj bogatoj karijeri dirigirao je brojne opere u najpoznatijim teatrima svijeta, između ostalog u Italiji, Danskoj, Austriji, Portugalu, Nizozemskoj, Njemačkoj, Engleskoj, Turskoj, Švicarskoj, a surađivao je i s mnogim simfonijskim orkestrima i umjetnicima.

Nakon sudjelovanja na ljubljanskom festivalu "Ex Ponto", ovogodišnjim "Marulićevim danima" u Splitu te na festivalu "Sterijino pozorje" u Novom Sadu, Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca s predstavom "Jazz" pozvana je na međunarodni festival "Wiener Festwochen" što će od 12. svibnja do 18. lipnja 2006. biti održan u Beču. "Wiener Festwochen" od 1951. okuplja najpoznatije svjetske umjetnike, a sljedeće godine posjetitelji ovog festivala imat će priliku pogledati i "Jazz", predstavu koju je, kako kaže redatelj Ivica Buljan, teško žanrovski odrediti "jer u njoj ima i pjevanja i plesa i glume, ali može se reći da se radi o glazbenom komadu čiji je koncept najbliži sirovom rock koncertu". Kao što je već poznato "Jazz" je pozvan i na 30. međunarodni kazališni festival "Mlad otvoren teatar" (MOT) što se održava u Skopju od 23. rujna do 5. listopada, a za 2006. već je dogovoreno gostovanje u luksemburškom Théâtre d Esch u svibnju.

"Jazz" je nastao prema tekstu glumca i dramskog pisca Filipa Šovagovića u okviru programa "Project Refugees" Europske kazališne konvencije, a praizveden je na prošlogodišnjim "Riječkim ljetnim noćima". U 2004. nominiran je za Nagradu hrvatskog glumišta u kategorijama za najbolju predstavu u cjelini i najbolju režiju. Uloge tumače: Bosnimir Ličanin, Zoran Prodanović Prlja, Zrinka Kolak Fabijan, Damir Orlić, Luka Peroš, Ana Kvrgić, Zdenko Jelčić, Zdenko Botić, Davor Jureško, Sabina Salamon, Andreja Blagojević, Predrag Sikimić i Jakov Gotovac Borčić.

Koltèsov "Marš/Pjesma nad pjesmama", koji je također režirao Ivica Buljan, nakon uspješne svjetske praizvedbe u Tvornici papira na ovogodišnjim "Riječkim ljetnim noćima", pozvan je na četvrti po redu berlinski bienale čije je otvorenje zakazano za 24. ožujak 2006.  "Marš/Pjesma nad pjesmama" će 27. rujna 2005. biti premijerno izveden na festivalu "Ex Ponto" u Ljubljani, a u predstavi sudjeluju: Ana Karić, Senka Bulić, Olga Kacjan, Ditka Haberl, Leonora Surian, Pia Zemljič, Tomislav Gotovac, Zoran Prodanović Prlja, Damir Orlić, Galiano Pahor, Niko Goršič, Marko Mandić, Jose, Jakov Gotovac Borčić, Victor Yeldjim, Askhatbek Yusupzhanov, Marin Alvir, Josip Maršić, Tonči Grabušić, Maja Veljak i Nina Simčić.

Na fotografiji: Olga Kacjan u predstavi "Marš/Pjesma nad pjesmama"; autor: Petar Kuerschner j.

U sklopu festivala "Riječke ljetne noći" "Putokazi" i njihovi gosti večeras u 21.30 sati na stubama uz hotel "Bonavia" upriličit će koncertno-scenski happening "Androida". Dirigent je Alan Bjelinski, koreograf Žak Valenta, dramaturginja Magdalena Lupi, a u programu sudjeluju: članovi orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca, Damir Urban, Massimo Savić, DJ Bizzare, break dance klub "Renegade" i "Underground Sky". Umjetnička voditeljica "Putokaza" je Miranda Đaković.

Radi se o produkcijski vrlo zahtjevnom projektu kojeg "Putokazi" ne bi mogli ostvariti bez male pomoći prijatelja: Grada Rijeke, Primorsko-goranske županije, uz izvršnu produkciju Darka Kralja te donatora Hypo banke, Bitechniquea, Jadran galenskog laboratorija, Grand hotela Bonavia, Autokluba Rijeka i Tiskare Sušak. Posebno ističu sudjelovanje svih riječkih medija u projektu – od Novog lista preko Radija Rijeke, Primorskog i Svid radija do Kanala Ri.

Po završetku happeninga slijedi "Ambiental after hour" s Tomom Jayom uz prezentaciju delicija PIK-a i Istravina Rijeka.

Predstava "Newyorški maraton" Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke, autora Edoarda Erbe i redateljice Neve Rošić, najbolji je kazališni događaj i dobitnik Grand Prixa 6. međunarodnog festivala komornog teatra "Zlatni lav" koji je nedjelju u Umagu završen svečanom dodjelom nagrada.

Žiri su činili novinarka i sociologinja Manca Košir, književnica i kolumnistica Rujana Jeger te umjetnički direktor tršćanskog Slovenskog stalnog gledališča Marko Sosič, a u obrazloženju nagrade istaknuli su upečatljivost i cjelovitost djela, od odličnog Erbinog teksta i sjajne režije Neve Rošić, scene i videoprojekcija Denija Šesnića, glazbe Bruna Nacinovicha, scenskog pokreta i koreografije Žaka Branka Valente, izbora kostima Antona T. Plešića, pa do glume Mirka Soldana i Bruna Nacinovicha. Predstava je obuhvatila višeslojnu tematiku promišljanja međuljudskih odnosa, boga i smisla, starenja, straha i poruke koju svatko od nas nosi, a da je možda nikada ne sazna.

Odigrano je ukupno petnaest predstava među kojima tri dječje, a žiri je istaknuo širok raspon različitih poetika te da bi bilo zanimljivo razmisliti zašto je najčešća tema upravo problematika obitelji i anomalije vezane za nju, što je zapravo "lakmus papir za stanje u društvu, u kojemu se čini nemoguće biti to što jesi".

Na kraju "Riječkih ljetnih noći" premijerno je izvedena predstava "Mirisi, zlato i tamjan", koju je prema kultnom romanu Slobodana Novaka režirao filmski redatelj Vinko Brešan. U potrazi za novim scenskim prostorima u Rijeci gotovo kao idealan ambijent i prirodna kulisa zbivanja nametnuo se Portić na Kantridi, koji je za potrebe predstave transformiran u izolirani mediteranski otok. Uz samo more scenograf Dalibor Laginja konstruirao je trošnu drvenu trokatnicu, kroz čije se razmaknute daske i nepostojeće zidove nazire more, praktički prodirući u prostor. Sve ostalo "odigrao" je zatečeni ambijent, u koji su se osim morske pučine izvrsno uklopili i obrisi Učke, dok je na strani predstave bio i puni Mjesec koji je ukupnoj slici dao dodatnu dimenziju, piše Kim Cuculić u tekstu "Neortodoksno viđenje kultnog hrvatskog romana", objavljenom u "Novom listu" od 22. srpnja 2005., te ističe:

"Za razliku od dosadašnjih interpretacija romana, Vinko Brešan se, u suradnji s dramaturgom Matkom Botićem, opredijelio za pristup u kojemu je naglasak na onim elementima koji njegove "Mirise..." više približavaju žanru komedije. Budući da je Novakov roman 1968. godine, kad je objavljen, u kontekstu ondašnjeg društva imao posve drugačije konotacije nego danas, možda je Brešanov pristup primjereniji današnjem vremenu kad moralne dvojbe bivšeg partizana koji na gotovo ritualan način okajava grijehe prošlosti i nisu toliko relevantne. Naravno, uvijek ostaje univerzalni problem intelektualca u primitivnoj sredini, što je na našim prostorima u međuvremenu prilično relativizirano, jer mnogi intelektualci svojom šutnjom ili pak pristajanjem na određene ideologije pridonose učmalosti i društvenom statusu quo.

Zato je možda najteže bilo Žarku Radiću koji je morao pronaći neki drugačiji pristup ulozi Malog, posebno zato što mu u ovakvoj dramatizaciji koja u prvi plan stavlja komičke elemente i nije mnogo ostalo od filozofske dimenzije Novakova deziluzioniranog antijunaka. Umjesto toga Radić je svojom interpretacijom više utjelovio muškarca koji prolazi kroz krizu srednjih godina i kojemu bijeg od stvarnosti pružaju erotske fantazije u kojima su glavne protagonistkinje zamamne Šveđanke koje vrckavo, na švedskom jeziku igraju Sabina Salamon i Ana Kvrgić. U tragikomičnoj epizodi zavođenja djevojke Lucije, koja se sprema za poziv časne sestre, pokazat će se da su ljubavnički potencijali rezignirana intelektualca doista i ostali samo u sferi seksualnih fantazija. Pobožna i naivna Lucija, kojoj u uvjerljivoj kreaciji Andreje Blagojević poseban pečat daje govorna mana, samo je jedan iz galerije pomalo bizarnih likova koji predstavljaju arhetipove otočke populacije.

Svojom neobičnošću svakako se izdvaja muškobanjasta Erminija, koja je u sjajnoj interpretaciji Olivere Baljak zadobila groteskne dimenzije, ponekad možda i suviše potencirane, ali poznato je da Mediteran "boluje" od svih mogućih vrsta pretjeranosti. Svojim živim i sočnim jezikom, u čemu je glumicama od velike pomoći bila dijalektologinja Iva Lukežić, Oliveri Baljak parirala je izvanredna Edita Karađole u ulozi Madone Markantunove, nekadašnje bogate patricijke i vlasnice polovice otoka koju u starosti njeguju Mali i njegova žena Draga. Smještena u krevetu na drugom katu trošne kuće, nepokretna i senilna starica, koja život drugih likova određuje svojim probavnim ciklusom u razmaku od osamnaest dana, zapravo je pravi agens zbivanja oko kojega se sve vrti. Svojim govorom, koji je fantastična mješavina rapske čakavštine i makaronskog talijanskog, Edita Karađole kreirala je životno punokrvni i autentičan lik, pridajući mu crtu komičnosti koja umjesto gađenja prema Madoni izaziva određene simpatije. Tom ljudskom dimenzijom Karađole je Madonu stavila u okvire života, čime ona prestaje biti tek okamenjeni simbol tradicije, povijesti, starog društva i Crkve.

Dok je većina likova u predstavi slijedila zadanu liniju komičnosti, dramska tenzija možda se najviše osjećala u liku Drage, čiji je umor od života solidno utjelovila Biljana Torić. Galeriju otočkih originala upotpunjuju nametljivi i znatiželjni Poštar kojega igra Davor Jureško, pohlepni Doktor u interpretaciji Denisa Brižića te vitalni ruralni element kojega u liku Tunine utjelovljuje Zdenko Botić. Karakteristična Novakova ironija najviše dolazi do izražaja u prizoru kad Don Vikica (Adnan Palangić) u pratnji svojih ministranata (Alex Đaković i Nikola Stanišić) na Sveta tri kralja dolazi blagosloviti Madoninu kuću u trenutku još jednog njenog "pražnjenja" popraćenog glasnim ispuštanjem vjetrova, čime se na sarkastičan način sučeljavaju sakralno i profano – mirisi, zlato i tamjan.

Premda se u interpretacijama Novakova romana često isticao motiv nepokretnosti i izostanka zbivanja, Vinko Brešan uspio je napraviti dinamičnu predstavu u kojoj se filmski režirani prizori brzo izmjenjuju, dok radnju dinamički prati i izvrsna glazba Mate Matišića koja svojim etno motivima adekvatno podcrtava komičke i njima kontrastne dramsko-emotivne trenutke predstave. Socijalnoj diferencijaciji likova pridonijeli su i realistički kostimi Sandre Dekanić, dok je Laginjinu scenografiju i more prikladno osvijetlio Boris Blidar".

O premijeri "Mirisa, zlata i tamjana" Nevenka Koščić za "Večernji list" piše:

"Sve se poklopilo: lijepa ljetna noć, mjesečina, bonaca, svjećarice, barke u noćnoj vožnji, prepuno gledalište, te nešto "ilegalaca" koji su pravo mjesto našli na neslužbenom dijelu Portića, pa je Brešanovo scensko uprizorenje Novakova romana "Mirisi, zlato i tamjan" uistinu bilo ono što je i on sam zamislio. Portić na Kantridi bio je pravi izbor, jer se dobio dojam lokacije iz romana mediteranskog otoka na kojemu živi ostarjela razvlaštena rapska veleposjednica, mučena tjelesnim bolima, koja za uzvrat postaje mučiteljica svojih neslužbenih skrbnika.

Odluka da se ide s rapskim dijelektom bila je pun pogodak, barem za publiku u Rijeci i Hrvatskom primorju. U prirodno okruženje Dalibor Laginja je skladno uklopio jednostavnu scenografiju rapske kuće iza koje nema ničega osim mora i obrisa Cresa s jedne, te Učke s druge strane. Predstavu su iznijeli isključivo riječki glumci, članovi Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca, a premijerna je publika već odabrala svoje favorite Oliveru Baljak u ulozi Erminije i Editu Karađole u ulozi Madone, premda su svi, čak i oni u malim epizodnim ulogama dali sve od sebe, te za nagradu dobili na kraju dugotrajan pljesak i čestitke".

"Predstava je postavljena u Portiću na Kantridi, uz samo more koje je poslužilo kao dio scenografije, s ribarskim brodicama na pučini. Idealno se poklopilo i vrijeme – pun  mjesec savršeno se uklopio u dizajn svjetla. Snoliki ambijent, koji je vjerno dočarao neiskvarenu ljepotu i otvorena prostranstva mediteranskog otoka, u opreci je s čemerom trošne kuće oko koje se vrti radnja, "zatvorom" u koji je zarobljen Mali.

"Mirise, zlato i tamjan" riječka je publika dočekala ovacijama, uz višestruke biseve za autorsku ekipu, piše Luka Benčić u "Jutarnjem listu" u tekstu naslovljenom "Brešan izvršio felinijevsku diverziju na školsku lektiru".

Uz salonski orkestar Opere i članove Baleta HNK Ivana pl. Zajca, uz zvuke tanga i valcera, te spuštanjem festivalske zastave, sinoć su na Trgu Riječke rezolucije završene druge po redu "Riječke ljetne noći". Nagrada "Novi list" za najbolji događaj Festivala pripala je predstavi Hrvatske drame "Mirisi, zlato i tamjan" Slobodana Novaka u režiji renomiranog redatelja Vinka Brešana, a nagradu je Mani Gotovac, intendantici Kazališta, uručio Zoran Borčić, direktor "Novog lista".

Komisija za dodjelu nagrade "Novi list" u sastavu: Kim Cuculić, Dejan Durić, Branko Krtica, Bruno Lončarić, Eta Paškvan, Iva Rosanda Žigo i Sonja Učkar u obrazloženju odluke o dodjeli nagrade, skulpture koju je izradio Siniša Majkus, "Mirisima..." navodi:

Prilikom kazališnih adaptacija cijenjenih književnih ostvarenja uvijek je zanimljivije kada redatelj djelo ne prenosi izravno u novi medij, nego ga reinterpretira i nanovo "piše". Komisija smatra da su redatelj Vinko Brešan i dramaturg Matko Botić upravo to i postignuli te ponudili gledateljima jedno sasvim novo čitanje Novakova kultnog romana. "Mirisi, zlato i tamjan" predstavljaju vrhunac monološko-asocijativne proze egzistencijalističke orijentacije u hrvatskoj književnosti. Roman, čija je naracija građena od niza promišljanja, asocijacija, sjećanja i misaonih meditacija, nije pogodan za dramatizaciju. Djelo je gotovo lišeno akcije i sukoba, a događajnost mahom ustupa mjesto sadržajima svijesti glavnoga lika. Međutim, autori su se vješto poigrali s Novakovim promišljanjima o nemogućnosti uspostavljanja komunikacijske zajednice, osmišljavanja vremena i vlastitoga položaja prema drugome te nemogućnosti reinterpretacije povijesti. Ideologija, moralne dvojbe bivšega partizana i svođenje životnoga računa sada su u drugom planu, a naglasak je stavljen na ironiji, slikanju zatvorenog otočkog mentaliteta i odnosu pojedinca prema svojoj okolini. Kada su Mali i Draga već morali sići s ceste po kojoj "čovječanstvo, gospodar i vlasnik prirode, marširaju naprijed" (Milan Kundera) i ostati životariti na monotonom otoku, zašto u skladu s novim vremenom i njegovim preokupacijama ne ponuditi gledateljima jednu novu, njihovom senzibilitetu primjereniju, dramatizaciju romana Slobodana Novaka?

Nadalje treba izdvojiti i Brešanovu dinamičnu filmsku režiju, glazbu Mate Matišića i scenografiju Dalibora Laginje.

Posebice treba istaknuti izbor prostora. Portić na Kantridi svojim smještajem neposredno uz more daje osobitu draž predstavi i njezinoj atmosferi.

U glumačkom ansamblu uz ostala glumačka ostvarenja maestralne su izvedbe Edite Karađole i Olivere Baljak.

Brešanovi "Mirisi, zlato i tamjan" su stoga po sudu komisije najcjelovitija predstava izvedena tijekom ovogodišnjih "Riječkih ljetnih noći".

Tijekom "Riječkih ljetnih noći 2005" održana su dvadeset i tri programa kojima je prisustvovalo jedanaest tisuća posjetitelja, a Festival je pratilo dvadeset i pet novinskih, radijskih, televizijskih i internet redakcija.

Objavljeno 27. srpnja 2005.

Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca s predstavom "Jazz" praizvedenom prošle godine na "Riječkim ljetnim noćima" pozvana je na 30. međunarodni kazališni festival "Mlad otvoren teatar" (MOT) što se održava u Skopju, glavnom gradu Makedonije, od 23. rujna do 5. listopada.  Kao što je već poznato, za 2006. godinu već je dogovoreno gostovanje u luksemburškom Théâtre d Esch u svibnju, a očekuje se da će uskoro biti potvrđeni još neki nastupi u inozemstvu.

S obzirom da je "Jazz" postigao izniman uspjeh kod publike uvršten je i u program "Riječkih ljetnih noći 2005", a na rasporedu je 12. i 13. srpnja u 21.30 sati u dvorištu Filozofskog fakulteta. "Jazz" Filipa Šovagovića, u režiji Ivice Buljana 2004. nominiran je za Nagradu hrvatskog glumišta u kategorijama za najbolju predstavu u cjelini i najbolju režiju, a do sada je sudjelovao  na ljubljanskom festivalu "Ex Ponto", "Marulićevim danima" u Splitu, te na festivalu "Sterijino pozorje" u Novom Sadu, gdje je popraćen ovacijama oduševljenih gledatelja. U travnju je "Jazz" osvojio i naklonost publike u ZeKaeMu u Zagrebu.

Koltèsov "Marš/Pjesma nad pjesmama", koji je također režirao Ivica Buljan, nakon uspješne svjetske praizvedbe u Tvornici papira na ovogodišnjim "Riječkim ljetnim noćima" 27. rujna bit će premijerno izveden na festivalu "Ex Ponto" u Ljubljani, a u veljači 2006. dogovoreno je i gostovanje u Berlinu.

Na jubilarnim 20. "Gavellinim večerima" Hrvatska drama sudjeluje s "Galebom", komedijom A. P. Čehova u režiji Jagoša Markovića, koja je u lipnju izvedena i na "Danima satire". Na kraju festivala bit će dodijeljena nagrada za najbolju predstavu u cjelini, a nosit će ime Branka Gavelle, utemeljitelja zagrebačkog dramskog kazališta koje je prošle godine proslavilo 50. obljetnicu rada