Festival "Riječke ljetne noći" ove će godine trajati trideset i tri dana, a u brojnim programima sudjelovat će niz svjetski priznatih umjetnika. Čitav će grad biti pretvoren u veliki teatar na čijim će pozornicama nastupati svima znana imena kao što su Mariella Devia, Luciana DIntino, Tomislav Mužek, Giorgio Surian, Tomislav Gotovac, Ana Karić, Žarko Radić, Edita Karađole, Arsen Dedić, Gabi Novak, "Putokazi", Damir Urban…Po prvi puta bit će dodijeljena i nagrada "Novog lista" za najveći događaj Festivala.

Britansko ulično kazalište "Avanti Display" povodom otvorenja Festivala 23. lipnja u 21.30 sati izvest će show s vodom i pretvoriti zgradu HNK Ivana pl. Zajca u veliki vodoskok. Građani Rijeke i njihovi gosti bit će sudionici "Hydromanije!" u novom Kazališnom parku i Verdijevoj ulici. Pozivamo Vas da prisustvujete tom spektakularnom događaju.

RIJEČKE LJETNE NOĆI

(23. 6. – 26. 7. 2005.) 

23.6. u 21.30 sati

Ispred zgrade HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

Svečano otvorenje "Riječkih ljetnih noći"

HYDROMANIA!Gostovanje uličnog kazališta "Avanti Display" (Velika Britanija)

24. 6. u 21.30 sati

Marganovo, Tvornica papira

Svjetska praizvedba

Bernard-Marie KOLTÈS : MARŠ/PJESMA NAD PJESMAMA

Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca Rijeka i Mini Teatar, Ljubljana

Redatelj: Ivica Buljan

26., 27. i 28. 6. u 21.30 sati  Bernard-Marie KOLTÈS : MARŠ/PJESMA NAD PJESMAMA

30. 6. u 21.30 sati       

Trg Riječke rezolucije

Premijera

WOLFGANG AMADEUS MOZART: COSÌ FAN TUTTE

Opera HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

Dirigentica: Nada Matošević, redatelj: Krešimir Dolenčić

1., 2. i 4. 7. u 21.30 sati  W. A. MOZART: COSÌ FAN TUTTE

6. 7. u 21 sat      

Hrvatski kulturni dom

BEAUFORTOVA LJESTVICA

Tranzicijsko-fikcijsko kazalište TRAFIK, Rijeka

9. 7. u 21.30 sati

Trg Riječke rezolucije

Prima/Premijera

GIACINTO GALLINA: ZENTE REFADA/SKOROJEVIĆI

Dramma Italiano/Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, Teatro La Contrada, Trieste

Regista/Redatelj: Francesco Macedonio

10. 7. u 21 sat      

Hrvatski kulturni dom

KONCERT ARSENA I GABI

11. 7. u 21 sat             

Tvornica Torpedo

CARL ORFF: CARMINA BURANA

Riječka filharmonija, zbor Opere HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, Zagreb, Dječji zbor Tratinčice, Rijeka

Dirigentica: Nada Matošević 

12. i 13. 7. u 21.30 sati 

Dvorište Filozofskog fakulteta

FILIP ŠOVAGOVIĆ: JAZZ

Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

Redatelj: Ivica Buljan 

16. 7.  u 21.30 sati           

Marijin perivoj, Trsat

KONCERT MARIELLE DEVIA I LUCIANE DINTINO

Orkestar Opere HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

Dirigent: Fabrizio Ventura

18. 7. u 21.30 sati

Trg Republike Hrvatske

KONCERTNO-SCENSKI HAPPENING "ANDROIDA""Putokazi", Damir Urban, "Underground Sky"...

20. 7. u 21.00sati

Portić na Kantridi

Premijera

SLOBODAN NOVAK: MIRISI, ZLATO I TAMJAN

Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

Redatelj: Vinko Brešan 

21. i 22.  u 21.00 sat,  23. 7. u 22.30 sati S. NOVAK: MIRISI, ZLATO I TAMJAN 

26. 7. u 21.30 sati

Trg Riječke rezolucije

Zatvaranje Festivala

VALCERI, TANGO
Salonski orkestar Opere i Balet HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

Dirigentica: Nada Matošević, koreograf: Staša Zurovac

Talijanska Drama Hrvatskog Narodnog Kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke u ponedjeljak, 21. ožujka u 20 sati gostuje u Zagrebu na velikoj sceni Kazališta ITD s "Newyorškim maratonom", talijanskog suvremenog autora Edoarda Erbe. Prije početka predstave najavljeno je predavanje prof. dr. Maldena Machieda, koji će govoriti o suvremenim talijanskim dramskim piscima. Zagrebačkoj izvedbi ove dramatične komedije prisustvovat će i sam autor Edoardo Erba, koji će nakon predstave  razgovarati s publikom. Organizator je Talijanski institut za kulturu iz Zagreba, koji svim zainteresiranima poklanja ovaj iznimni kulturni događaj.

Već u utorak, 22. ožujka Dramma Italiano gostuje u Kutini, a 25. ožujka u Teatro Cristallo u Trstu. »Newyorški maraton« traje sat vremena i titlovan je na hrvatski jezik, a režirala ga je prvakinja hrvatskog glumišta Neva Rošić. U predstavi glume Bruno Nacinovich i Mirko Soldano. Deni Šesnić u ovom projektu prisutan je kao scenograf, autor video-projekcija i rasvjete. Za glazbu je zaslužan Bruno Nacinovich, dok je o scenskom pokretu i koreografiji brigu vodio Žak Branko Valenta. Predstava je premijerno prikazana na off sceni Kazališta Ivana pl Zajca na početku ovogodišnje kazališne sezone i izazvala je oduševljenje kod publike, posebice mlađe, kao i kod kritičara.

Edoardo Erba rođen je u Paviji. Pohađao je školu Piccolo Teatro u Milanu. Živi u Rimu. Za kazalište je napisao i sam režirao predstave: Ostruzionismo radicale (Radikalni bojkot), Tessuti umani (Ljudska tkiva), Maratona di New York (Newyorški Maraton), La notte di Picasso (Picassova noć), Vaiolo (Vaiolo), L’uomo della mia vita (Čovjek mog života). Dobitnik je prestižnih priznanja, a smatraju ga jednim od najvećih talenata njegove generacije.

Povodom Dana kazališta koji se održava svake godine 27. ožujka, u kazalištima širom svijeta čita se međunarodna poruka, koju je za 2005. sastavila kazališna redateljica Ariane Mnouchkine, osnivačica »Kazališta sunca«, poznata po društveno angažiranim režijama te adaptacijama Shakespeareovih i grčkih tragedija u kojima fabulu, likove i dramske situacije osuvremenjuje prilagodivši ih recentnim društvenim problemima današnjeg svijeta, poretka i odnosa među klasama. Poruku je s francuskog prevela Ksenija Jančin, a glasi:

U POMOĆ!

Kazalište, pritekni mi u pomoć!

Spavam. Probudi me

Izgubljen sam u tmini, povedi me barem prema voštanici

Lijena sam, posrami me

Umoran sam, pridigni me

Ravnodušan sam, pogodi me

I dalje sam ravnodušna, udari me posred lica

Bojim se, ohrabri me

Neznalica sam,  pouči me

Čudovište sam, učini me čovječnom

Uobražen sam, neka puknem od smijeha

Cinik sam, zbuni me

Glup sam, preobrazi me

Zla sam, kazni me

Nadmoćan sam i okrutan, pobijedi me

Sitničava sam, narugaj mi se

Prosta sam, odgoji me

Nijema sam, razveži mi jezik

Više ne sanjarim, nazovi me kukavicom i budalom

Zaboravio sam, hitni se na mene Sjećanjem

Osjećam se starom i razboritom, neka me zaskoči Djetinjstvo

Teško mi je, podari mi Glazbu

Tužan sam, pođi po Radost

Gluha sam, neka Bol zaurla u oluji

Uznemiren sam, podari mi Mudrost

Slab sam, potakni Prijateljstvo

Slijep sam, Prosvijetli me

U vlasti sam Ružnoće, uvedi pobjedničku Ljepotu,

Unovačila me Mržnja, podari mi svu snagu Ljubavi.

Hrvatsko društvo dramskih umjetnika organizira pisanje hrvatske poruke. Ovogodišnju je napisao riječki dramski prvak Slavko Šestak.

Danas s ponosom slavimo Svjetski dan kazališta, zasigurno jednu od najboljih i najsadržajnijih civilizacijskih tekovina prožetih duhovnim izričajima, koje su nas kroz stoljeća mijenjajući scenske poetike vodile iz prošlosti u sadašnjost i oplemenjujući nas često bile ispred svoga vremena.

Svjedoci smo genijalnih djela, njezinih autora visokih izvedbenih dometa.

A sada ću progovoriti kao iskusnik o sudioniku tih povijesnih zbivanja, o glumcu.

Štovane dame i gospodo dopustite mi da ovo izlaganje započnem neodoljivom mozartovskom metaforom: Volim vas, volite i vi, molim vas, mene.

Svi smo mi umjetnici obuzeti tom željom i svim svojim svekolikim obrazovanjem, talentom, a ponajviše instinktom, tim našim najvećim znanjem želimo izboriti naklonost vaših srdaca, prodrijeti snagom čarobne moći pjesničke riječi i emocija u najtananije zakutke vašeg intelekta i tako vodeći dijalog postajemo jedno u nenadanim provalama smijeha, ponekad uz pokoju suzu i predivnu tišinu u dvorani od koje nas glumce podilazi jeza i tada nema sretnijih ljudi od nas pod ovom kapom nebeskom.

Obrazloženje prethodno izrečenog bez ikakva mistificiranja veoma je složeno i teško je na njega odgovoriti odvojeno, jer duboko zadire u glumčevu stvaralačku ličnost i dio je njegova umjetničkog življenja. Dakle već iz ove prve rečenice nasumce nabačene, ali ne i bez razloga, proizlazi duboka povezanost glumčeva čina i kritičkog odnosa spram njega. Razmišljanja nas dovode u gotovo neuhvatljiv svijet stvaranja i adekvatne ili ne, šture prosudbe. Naš svijet maštovitih zaleta počinje od riječi nadahnutog autora, da bi preko sveze s ostalim sudionicima, a oni su mnogobrojni, doživio svoj vrhunac u predstavi, u odjecima gledateljskih prosudbi i završio na riječima našega vječnog pratioca kritičara. Molim da se ovo završio shvati uvjetno. Teško je opisati što se sve u rasponu od rukopisa autora, preko realizatora do kritičke prosudbe i ocjene događalo. Nesumnjivo je da svi treba da čine zajedništvo, pod pretpostavkom da se radi o vrsnim poznavateljima svoga poziva. Nažalost često dolazi do velikih raskoraka i razmimoilaženja i tu je veličina i tragika našeg poziva. Toliko o obostranoj mozartovskoj ljubavi.

I završavam ovaj pasus o glumcu kao najvažnijem zamašnjaku kompliciranog mehanizma predstave staro-novim spoznajama o ljepoti našeg poziva, o maštovitom i uvijek novom duhu glumačkog bića, koji igrajući sebe kroz druge djetinjim poletom i zanosom igra život trenutka, koji zamire časkom izgovorene riječi, gašenjem svjetla i spuštanjem zavjese.

Glumačko biće živi mnogo života i bez stida svoju dušu i intimu razotkriva pred masovnim gledalištem, a ono ga zauzvrat nagrađuje pljeskom ili izriče o njemu najgrublje ocjene ili, što je još najgore, indiferentno je. Glumac se igra života. Igra je to zabavna i pogubna. Igra koja dostiže uzlete do zvijezda i bolne padove. Glumac izgara, ali se iz pepela rađa nov i preporođen i biva vrlo brzo zaboravljen.

Svjetski dan kazališta pokrenuo je Internacionalni teatarski institut (ITI), međunarodna UNESCO-va udruga osnovana s ciljem povezivanja kazališnih ljudi te lakšeg protoka informacija. Poruke su u HNK Ivana pl. Zajca 24. ožujka prije početka mjuzikla »Jalta Jalta« pročitali dramski glumci Andreja Blagojević i Damir Orlić.

Nastup operne dive Montserrat Caballe 16. srpnja u Marijinu perivoju na Trsatu iznenađenje je ovogodišnjih »Riječkih ljetnih noći«. Na programu će biti arije iz poznatih opera, koje će uz Montserrat Caballe izvoditi i njena kćerka Montserrat Marti. Festival će trajati trinaest dana duže od prošlogodišnjeg, od 23. lipnja do 26. srpnja, a povodom otvorenja ispred zgrade riječkog HNK nastupit će »Avanti display« iz Manchestera, jedno od najpoznatijih europskih uličnih kazališta, sa spektaklom »Hydromania«.
U sklopu dramskog programa bit će izvedene dvije premijere -»Marš/Pjesma nad pjesmama« M. B. Koltesa 27. lipnja u »Tvornici papira«, te 20. srpnja u Portiću na Kantridi »Mirisi, zlato i tamjan« Slobodana Novaka. Predstava je na rasporedu i 21., 22. i 23. srpnja. Premijeru priprema i Talijanska drama, a radi se o komediji »Zente refada/Skorojevići« Giacinta Galline, koja će se raditi u koprodukciji s tršćanskim kazalištem »La Contrada«, a bit će izvedena 9. srpnja na Trgu Riječke rezolucije.
Premijera Mozartove opere »Cosi fan tutte«, u kojoj će kao gosti nastupiti poznati operni pjevači Giorgio Surian i Tomislav Mužek, zakazana je za 30. lipanj također na Trgu Riječke rezolucije, a Riječka filharmonija 12. srpnja izvest će u »Tvornici Torpedo« »Carminu buranu« Carla Orffa. Nastup zbora »Putokazi« 18. srpnja na Trgu Republike Hrvatske razveselit će one manje sklone klasičnom repertoaru.
»Jazz« Hrvatske drame reprizno će biti prikazan 11., 12. i 13. srpnja u dvorištu Filozofskog fakulteta, dok će na sceni HKD-a 19. srpnja Teatar Trafik izvesti predstavu »Beaufortova ljestvica«. Jedina predstava koja će biti izvedena u zgradi HNK Ivana pl. Zajca bit će balet »Don Quijote« HNK Split, koji je na programu 6. srpnja. Zatvaranje »Riječkih ljetnih noći« 26. srpnja na Trgu Riječke rezolucije bit će u znaku valcera i tanga.

"Jazz" Filipa Šovagovića u režiji Ivice Buljana koji je prvi put izveden na Riječkim ljetnim noćima, gostuje na sceni ZKM-a u Zagrebu 25.travnja, a 27. travnja na Marulićevim danima u Splitu.

Pozvan je na međunarodne festivale: 50. godišnjica Sterijinog pozorja u Novom Sadu, Ljetni festival Umag, Wienner-fest u Beču – 2006., Luxemburg – 2006.

Nakon šest godina Verdijev je "Trubadur" ponovno na pozornici  HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.

U obnovljenom Verdijevom "Trubaduru" debitirala su čak tri poznata operna solista : Olga Kaminska ( Leonora ), Sofia Ahmed ( Azucena ) i John Lee ( Manrico ).

Svečana obnova održala  se 12. ožujka, a reprize 14.,15. i 16. ožujka 2005.

Evo jedne glazbene poslastice koja će razveseliti sve one koji osjećaju trnce već i na sam spomen riječi šansona. U sklopu manifestacije "Dani frankofonije i francuske kulture" u nedjelju, 20. ožujka u 20 sati u HNK Ivana pl. Zajca održala  se "Večer francuske šansone", a nastupila je Tereza Kesovija, hrvatska pjevačka diva koja je vrhunac svoje karijere doživjela upravo u Francuskoj, pa se toga uvijek rado i prisjeća.

Riječko izdanje "Dana frankofonije i francuske kulture" nastalo je u suradnji s Francuskim institutom u Zagrebu, Primorsko-goranskom županijom i Odjelom za kulturu Grada Rijeke, a ove se godine održalo se od 14. do 20. ožujka

Obično mislimo da političari obilježavaju vrijeme, ali kad spomenemo Mona Lisu, Mozarta ili Beethovena, ne znamo koji su političari vladali u tom razdoblju. Tako će i Ivo Pogorelić obilježiti našu epohu, a ne političari koji su sada na vlasti, istaknula je intendantica HNK Ivana pl. Zajca Mani Gotovac uoči konferencije za novinstvo održane u petak, 11. ožujka, povodom nastupa slavnog pijanista u riječkom HNK-u 18. ožujka.

Maestro je najprije zamolio fotoreportere da isključe bljeskalice, nešto kasnije se požalio na promjenjive vremenske prilike, no napomenuo je da voli Kvarner zbog toga što mu čini dobro, između ostalog i za skidanje prekomjerne težine.

        -  Primijetio sam da su takozvani mali koncerti iznimno zahtjevni jer traže psihofizičku kondiciju koja se razlikuje od kondicije koja je potrebna za održavanje koncerta u nekoj velikoj dvorani u koju stane više tisuća posjetitelja. Upravo u toj različitosti je draž mog posla. Što se Hrvatske tiče, nastojim nastupati ovdje u mjeri u kojoj je to moguće.

U kratkom razgovoru s novinarima Pogorelić se prisjetio da je još kao učenik nastupio u Guvernerovoj palači, a tijekom devedesetih godina održao je i dva koncerta u dvorani hotela »Kvarner«. U sklopu europske turneje koja će trajati do 9. rujna,  nastupit će u Rijeci, i to po prvi puta u zgradi riječkog kazališta, Zadru, Osijeku, Sarajevu i Tuzli, a nakon toga će uslijediti višemjesečna turneja po Dalekom istoku.

U nedjelju, 20. ožujka, u 78. godini preminuo je poznati riječki umjetnik – slikar i scenograf Dorian Sokolić. Komemoracija će biti održana u četvrtak, 24. ožujka, u 12 sati u foyeru HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Sokolić je rođen u Zemunu 24. veljače, 1928. godine. Svoj umjetnički put počinje školovanjem na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu, gdje je u klasi prof. Miljenka Šerbana diplomirao 1954. Na poziv Drage Gervaisa, budućeg intendanta riječkog Narodnog kazališta, iste godine dolazi u Rijeku. Godine 1959. provodi nekoliko mjeseci na specijalizaciji u Parizu, potom u Italiji i Njemačkoj. Do 1968. radio je kao scenograf, a od 1969. do 1980. bio je intendant riječkog kazališta. Pod njegovom upravom iz temelja je obnovljena zgrada HNK Ivana pl. Zajca, a kazališne radionice na Trsatu izgrađene su po njegovim idejama.

Njegov izniman talent zapažen je još tijekom studija, a potvrdio se u desetljećima rada koja su uslijedila. Realizirao je više od tri stotine scenografija, a bavio se i dizajnom knjiga i plakata. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima i dviju godišnjih nagrada i Nagrade za životno djelo Grada Rijeke.

Nakon što je otkriveno prvo iznenađenje "Riječkih ljetnih noći 2005", da će slavna operna diva Montserrat Caballé s kćerkom Montserrat Martí u pratnji orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca nastupiti 16. srpnja u 21.30 sati u Marijinom perivoju na Trsatu, ponovno se potvrđuje da će drugi po redu Festival biti uistinu nešto posebno.

Posjetitelji "Riječkih ljetnih noći" raznovrsni program uživat će u prostorima u kojima umjetnost tek počinje stanovati, no iako do tada ima još puna tri mjeseca, svakim danom sve je više razloga za veselje jer ono što za predstojeće ljeto pripremaju Grad Rijeka, HNK Ivana pl. Zajca i Turistička zajednica grada Rijeke prave su poslastice za sve ukuse.

Svojim radom i djelovanjem u nacionalnom glumištu, Neva Rošić potvrdila se kao jedna od najznačajnijih hrvatskih glumica našeg vremena. Rođena je 23. lipnja, 1935. godine na Sušaku. Još kao učenica sudjelovala je u radu riječkog Dječjeg kazališta (1947.) te nastupala na pozornici riječkog teatra kao članica Dramskog tečaja pri Narodnom kazalištu (1949.) čiji je prvi intendant bio njezin otac, dr. Đuro Rošić. Akademiju za kazališnu umjetnost u Zagrebu upisala je 1953. a završila 1957. godine. Aktivno i profesionalno kazališno djelovanje Neva Rošić započinje u Zagrebačkom dramskom kazalištu (danas Dramsko kazalište Gavella) 1956.

Već je sam siloviti početak (1958.) s glavnom ulogom u Matkovićevom Vašaru snova najavio, a Rosaura iz Goldonijeve Lukave udovice (1962.) potvrdila glumačku osobnost vrhunskih kvaliteta, za što je mlada umjetnica dobila i priznanja – Sterijinu nagradu i Nagradu grada Zagreba. Godine 1968. prelazi u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu u kojem djeluje dvadeset i jednu sezonu  te ostvaruje većinu svojih velikih interpretacija. Od 1958. nastupa na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje tijekom dvadeset i devet festivalskih sezona tvori jednu od bitnih okosnica dramskog ansambla. Uz stalni angažman u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu povremeno je nastupala u Varaždinu, Rijeci, zagrebačkom Teatru &TD i na Maloj sceni.

Teatrografski podaci govore da je u pedeset godina djelovanja Neva Rošić interpretirala sedamdesetak uloga u najraznovrsnijem dramskom repertoaru. Na filmu i TV-u zapažena je po dvadesetak iznimnih ostvarenja, a osobito se još uvijek ističe radiofonskom interpretacijom drame u stihovima kao i hrvatske te strane lirike. Za dosadašnje umjetničko djelovanje Neva Rošić višestruko je nagrađivana. Ističemo dvije Nagrade grada Zagreba, dvije Sterijine nagrade, Nagradu Dubravko Dujšin, dvije Nagrade Vladimir Nazor (od kojih i ona za životno djelo), Zlatni vijenac na sarajevskom MESS-u te nagradu za najbolju žensku ulogu na Festivalu Marulovi dani.

Započevši najprirodnijim glumačkim putem - interpretacijom mladih djevojaka, Marija u Budakovom Svjetioniku, 1956., Nina u Matkovićevu Vašaru snova i Držićeva Tirena 1958., Neva Rošić stjecala je potrebno scensko samopouzdanje, ali i osjećaj za profiliranje likova, što je posebice došlo do izražaja u Greenovim Zatvorenim sobama (1959.), Goldonijevoj Lukavoj udovici (1961.), Ibsenovim Sablastima (1963.) te Pinterovu Ljubavniku (1964.). U nepune tri godine (1967.-1970.), Neva je interpretirala prvu glumicu u Hamletu, potom Porciju u Shakespeareovu Juliju Cezaru, lady Macbeth i Liviju-Klaru u Areteju.  

Jedan od vrhunaca glumačkog puta Neve Rošić je njezina interpretacija triju junakinja iz glembajevskog ciklusa (barunica Castelli, Laura, Klara). Ova trijada predstavlja bitni stožer novije hrvatske drame i rijetko koja ga je glumica oblikovala na pozornici s toliko profinjenog i produhovljenog psihološkog nijansiranja kao što je to učinila ova iznimna umjetnica. Uostalom, stručna je teatrološka literatura ovu činjenicu često isticala kao jednu od najvećih vrednota suvremene nacionalne glume. Zanimljiva karakterološka oblikovanja gradila je Neva Rošić i na drugim svjetskim klasicima (Dostojevski, Čehov, Bulgakov), ali i na suvremenim piscima (Dürrenmatt, Bergman, Shaffer, Fabrio, Santanelli i dr.), pokazujući uz već tada jasno prepoznatljive crte tragičkih obilježja i smisao za duhovitu karikaturalnost u oblikovanju lika, novu i zanimljivu značajku njezine glumačke osobnosti.

Glumački i umjetnički portret Neve Rošić ne bi bio cjelovit kad bi iz njega izostao pedagoški dio. Od 1978. kao vanjski honorarni suradnik, a od 1989., kao redoviti profesor, Neva Rošić predavala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Od Sofokla i Shakespearea preko Ibsena i Čehova do Begovića, Krleže, Becketta i Pintera, Neva Rošić je s generacijama studenata prolazila svjetskom i hrvatskom dramskom književnošću, tražeći u njezinim najboljim stranicama trajno pedagoško nadahnuće za svoju metodu poučavanja, istodobno i bitno inspirativno ishodište mladih umjetnika od kojih su mnogi danas nositelji zrelih tumačenja i poletnih inovacija u suvremenom hrvatskom glumištu.

Povodom 145. obljetnice rođenja ruskog književnika Antona Pavloviča Čehova, HNK Ivana pl. Zajca odlučio je svojoj vjernoj publici pripremiti poseban poklon – komediju "Galeb" u režiji Jagoša Markovića, koja će premijerno biti izvedena 8. travnja u 19.30 sati u riječkom Kazalištu. Iste večeri diva hrvatskog glumišta Neva Rošić ulogom Irine Nikolajevne Arkadine proslavit će pedesetu godišnjicu rada.

"Galeb" u izvedbi Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca, komedija je u četiri čina, a prijevod je načinio Čedo Prica. U predstavi sudjeluju Neva Rošić (Irina Nikolajevna Arkadina, udana Trepljov), Alen Liverić (Konstantin Gavrilovič Trepljov), Zdenko Botić (Petar Nikolajevič Sorin), Leonora Surian (Nina Mihajlovna Zarečna), Adnan Palangić (Ilija Afanasjevič Šamrajev), Olivera Baljak (Polina Andrejevna), Biljana Torić (Maša), Žarko Radić (Boris Aleksejevič Trigorin), Predrag Sikimić (Evgenij Sergejevič Dorn), Denis Brižić (Semjon Semjonovič Medvedenko) i Dragana Tomšić (Marina). Predstava je na programu i 9., 11., 12. i 13. travnja u 19.30 sati.

Povodom svečane premijere "Galeba" i zlatnog jubileja Neve Rošić, u petak 25. ožujka na brodu "Liburnija" usidrenom u riječkoj luci, održana je prva konferencija za novinstvo kojoj su prisustvovali glumci Neva Rošić, Žarko Radić, Alen Liverić, redatelj Jagoš Marković i asistent redatelja Marin Lukanović, intendantica Mani Gotovac i upraviteljica Propagande Loredana Gašparović, koji su u kišni petak, na moru, uz galebove u daljini, podijelili prve informacije s novinarima, a uspjeh »Galebu« poželjeli uz šampanjac.

Čehov je svojim djelima "Galeb", "Tri sestre", "Ujak Vanja", "Ivanov" i "Višnjik" označio početak moderne dramaturgije, no mukotrpno se borio da postigne uspjeh, a kako je smatrao da se »vještina pisanja sastoji u vještini brisanja onoga što je loše napisano« često je križao i prerađivao svoje rukopise. Nakon što je 1896. praizvedba »Galeba« u Sankt Peterburgu doživjela neuspjeh, čak je razmišljao odustati od pisanja drama. Zdravstveno stanje mu se ubrzo pogoršalo, a njegovi prijatelji vjerovali su da je uzrok tome upravo razočaranje zbog "Galeba". Godine 1898. kad je osnovan Moskovski hudožestveni akademski teatar (MHAT) Čehov nakon dužeg kolebanja pristaje da "Galeb" bude ponovno izveden. Bila je to ispravna odluka jer je predstava polučila nevjerojatan uspjeh...