Pred kraj ove kazališne sezone, i početkom sljedeće, 2004./05., Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca kreće na brojna inozemna gostovanja:

1. Gostovanja po Europi otvara Talijanska drama koja s Ruzzanteovom predstavom VACCARIA u režiji  Gianfranca De Bosia nastupa u Veroni u mjesecu kolovozu, u okviru jednog od najpoznatijih talijanskih ljetnih festivala Estate Teatrale Veronese.

2. Slijedi nagradama već ovjenčana uspješnica Hrvatske drame, FILUMENA MARTURANO Eduarda De Filippa, u scenskoj prilagodbi Daniela Načinovića i režiji Jagoša Markovića, koja je selektirana na međunarodni kazališni festival BITEF u Beogradu,  gdje će se izvesti  20. rujna. 

3. Potom će, u okviru programa Europske kazališne konvencije (ETC)  FILUMENA MARTURANO  gostovati na Festivalu kazališta istočne Europe u Slovenskom narodnom gledališču u Novoj Gorici krajem listopada.

4. U drugoj polovici mjeseca studenoga FILUMENA MARTURANO odlazi u glasoviti Piccolo Teatro u Milano gdje će se izvesti na jednom od najvećih europskih kazališnih festivala – Mediterraneo.

6. Piccolo Teatro di Milano ugostit će i Talijansku dramu, i to u drugoj polovici mjeseca veljače 2005. godine, gdje će se 22 dana za redom predstaviti VACCARIA. 

7. Početkom mjeseca studenoga na pravu malu turneju po Nizozemskoj kreće predstava  Hrvatske drame ZLOČIN I KAZNA F.M.Dostojevskoga, u režiji i adaptaciji slovenskog redatelja Tomija Janežiča. Zločin i kazna selektirana je na Festival Paradise Regained?- Ponovno stečeni  raj? koji okuplja ponajbolja redateljska imena, kazališta i predstave istočne i središnje Europe. Zločin i kazna će se izvoditi od 5. - 8. studenoga u nacionalnim i gradskim kazalištima Rotterdama, Haarlema, Arnhema i Groningena.

8. Kako je praizvedba drame JAZZ autora Filipa Šovagovića i redatelja Ivice Buljana (praizvedba 7. srpnja) dio ETC-ova programa Project Refugees,  u pregovorima  su gostovanja za sljedeći festival Europske kazališne konvencije ove zime te Festival Ex-Ponto u Ljubljani.

ETC (European Theatre Convention), odnosno Europska kazališna konvencija, strukovna je udruga koja okuplja najpoznatija europska kazališta, a čine ju 36 kazališta iz 21 zemlje. Glavni joj je cilj poticanje razmjene ideja, umjetnika i kazališnih produkcija.

HNK Ivana pl. Zajca  postalo je članom sezone 2003./04., a već mu je ukazana čast da bude domaćinom i organizatorom generalne skupštine Konvencije, koja će se održati od 11. do 14. studenoga. Obzirom da se skupština po prvi put održava u Hrvatskoj, svi članovi Konvencije imat će jedinstvenu priliku pobliže se upoznati se s radom HNK Ivana pl. Zajca te cjelokupnim kulturnim djelovanjem Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije, a imajući na umu da je većina gostiju po prvi put u Hrvatskoj, i s bogatim kulturnim nasljeđem naše države.

Za vrijeme trajanja ovoga skupa, kojem prisustvuje više od trideset europskih delegata/ članova, Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca izvest će i tri svoje predstave:  Krvave svatove , Filumenu Marturano i Jazz, predstavu koja je ušla u projekt  ETC-a “Theatres of Europe: Mirror of Refugee Populations“.

U danima održavanja skupštine Konvencije u kazališnom će foyeru biti postavljena i izložba fotografija ETC-a.

Ranko Zidarić i Leonora Surian

U utorak, 14. rujna u zagrebačkom HNK-u gostovao je riječki Hamlet.
Najpoznatije djelo svjetske dramske književnosti, vječni "Hamlet" kojem je redatelj Krešimir Dolenčić prišao na posve nov način, premijerno je izveden 12. ožujka 2004. godine, s Rankom Zidarićem u naslovnoj ulozi. Predstava koja je svojim svježim i iznenađujućim rješenjima ponajviše oduševila mladu publiku, potom je s još nekim novinama i puno uspjeha izvedena u prostoru napuštene riječke Tvornice papira u sklopu festivala "Riječke ljetne noći".
Uz Ranka Zidarića, u predstavi glume Leonora Surian, Alen  Liverić, Olivera Baljak te gotovo cijeli ansambl Hrvatske drame.

Riječka uspješnica, višestruko nagrađivana predstava Filumena Marturano Eduarda De Filippa u režiji Jagoša Markovića, uvrštena je i u program međunarodnog kazališnog festivala BITEF u Beogradu. Predstava je izvedena u ponedjeljak, 20. rujna, u tamošnjem Jugoslavenskom dramskom pozorištu. Koliko je zanimanje pobudila Filumena Marturano, svjedoči i činjenica da su nekoliko dana prije izvedbe sve ulaznice rasprodane.
Inače riječ je o 38. izdanju poznatog svjetskog festivala koji je postao prepoznatljiv zbog kontinuiranog podržavanja novih kazališnih tendencija, te otkrivanju i praćenju posljednjih dometa scenske umjetnosti u svijetu. Ove će godine, od 15. do 26. rujna, biti izvedeno 15 predstava iz 12 zemalja. 

"Budući da je "Filumena" u cijelosti rasprodana daleko prije termina igranja predstave, a gomila ljudi bez ulaznica bila je ipak puštena u gledalište, prije predstave vladala je neopisiva gužva i u parteru i na balkonu, tako da je – nakon što je popunjeno svako, ali doslovce i posljednje službeno sjedeće mjesto – publika zaposjela stepeništa s obje strane gledališta. Tako prepuno Jugoslovensko dramsko pozorište odjekivalo je nakon izvedbe oduševljenim aplauzom i poklicima »bravo« upućenim svakom glumcu ponaosob." Dio je to izvještaja o velikom uspjehu  Filumena Marturano na BITEF-u, što ga donosi Novi list.
Slično stoji i u tekstu beogradske  Politike: "Strasti su, poput bujice, jurnule žilama kazališnih ljubitelja koji su bez daha do posljednje scene ispratili najnoviji kazališni komad Jagoša Markovića "Filumena Marturano" u izvođenju Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke.. u kojoj smjelo, dostojanstveno, mediteranski žusto, uloge tumače Ksenija Prohaska, Alen Liverić, Edita Karađole i drugi..."
A u dnevnom biltenu BITEF-a piše kako je to bio "najduži i najveći aplauz koji je neka predstava na BITEF-u dobila."

Nakon izvedbe predstave Jazz na 11. međunarodnom festivalu Ex Ponto u Ljubljani, glumci su uz povike bravo nekoliko puta izlazili pred oduševljenu publiku.

Tako je s još jednim velikim uspjehom nastavljen niz inozemnih gostovanja riječkih predstava. No, što se tiče Jazz-a, čini se da je Ljubljana bila prva postaja. Naime, predstavu je gledala i dramaturginja prestižnog Wiener Festwochena Stephanie Carp, koja ju je potom visoko ocijenila. A jednako je predstavu doživio i francuski redatelj Francois-Michel Pesenti nazvavši je »apsolutno genijalnom i uzbudljivom«.

Nakon podosta nagađanja u tisku o tome tko će u musicalu Jalta, Jalta riječkog HNK Ivana pl. Zajca igrati glavnu žensku ulogu, pokazalo se da nijedna od spominjanih hrvatskih estradnih zvijezda neće biti riječka Nina Filipovna. Naime, ta je uloga dodijeljena mladoj Žanamari Lalić, pobjednici nedavnog reality showa "Hrvatski idol". A odluka je donesena nakon što je Alfi Kabiljo, skladatelj Jalte, održao audiciju sa Žanamari Lalić u Zagrebu, a potom je audicija ponovljena u Rijeci, pred komisijom koju su činili intendantica Mani Gotovac, ravnatelj Hrvatske drame Galiano Pahor (koji će također nastupiti u Jalti) te ravnateljica Opere maestra Nada Matošević. Svi su se složili da se radi o izuzetno talentiranoj pjevačici čija interpretacija songova obećava jednu novu, suvremenom senzibilitetu blisku Jaltu. Osim toga, komisija se vodila idejom da priliku pruži mladoj osobi koja je na početku karijere.

U alternaciji sa Žanamari, ulogu Nine tumačit će nova zvijezda riječkog kazališta Leonora Surian, koja je uz glumačko, na sceni već pokazala svoje pjevačko i plesačko umijeće.

Najpopularniji hrvatski musical, režirat će Bojko Bogdanov,  bugarski redatelj koji je trijumfirao na posljednjem Festivalu malih scena u Rijeci dobivši većinu nagrada, a za dirigentskim pultom bit će Alan Bjelinski. Premijera će biti početkom veljače 2005. godine, kada se navršava i 60. godišnjica povijesne konferencije na Jalti.

 Nova kazališna sezona započela je "Kazališnim vikendom u Rijeci", 9 i 10. listopada.

U subotu, 9. listopada svečano otvorenje sezone označila je premijerna izvedba koreodrame Krvavi svatovi F. G. Lorce u režiji Damira Zlatara Freya. Predstava kojom je započeo ovosezonski repertoar Komadi o strasti , prožeta mediteranskim temperamentom, drama je o ljubavi, strasti i smrti, o ljubavnom trokutu što se razrješava u krvi.

Dan kasnije, u nedjelju, 10. listopada na programu je bila praizvedba teksta Prokleti ne idu na Bali mlade dramatičarke Dore Delbianco u režiji Marice Grgurinović. Prvim ovosezonskim naslovom Zajc off programa,  HNK Ivana pl. Zajca otvarilo je svoju novu, malu scenu u bivšem kinu Garibaldi (Kvarner).

Postoje u našoj kazališnoj povijesti djela i autori kojih bismo se morali uvijek sjećati, ali u brzini našega života promaknu nam, zaboravimo na njih, kao i na svaku drugu emociju koja nas čeka tu, na vlastitom dlanu, a ne vidimo je, ne osjećamo. A kazalište je prije svega djelo emocija. U želji da nam se to ne dogodi pozivam ovdje, u ovom gradu i ove godine one nama najbliže. Ne samo zato što slavimo 120. obljetnicu teatra i što je na našem prvom plakatu naslov LA GIOCONDA, niti zato što kuća nosi ime IVANA pl. ZAJCA, već zato što nam NIKOLA ŠUBIĆ ZRINJSKI i GIOCONDA, ZAJC i PONCHIELLI, te s njima zajedno uvijek VERDI, dolaze u posjet kao  bliski prijatelji. Oni su gradili urbanitet Rijeke, oni će ga preko scene danas ponovno vježbati unutar njegovih starih i novih stanovnika i putokaza. Zar neće La Gioconda i njezini glazbeni motivi kao i one poznate verdijanske arije iz naših repriznih predstava kao što su Nabucco ili Rigoletto izvući iz nas poneku suzu? Suze? Pa makar kriomice, da nitko ne vidi jer mi se nažalost stidimo suza, kao i svih prirodnih emocija. A tako bi nam bilo dobro ponekad naprosto se isplakati zato što  živimo u svijetu najvećih strahota koje je ljudski um mogao smisliti.

Posve drukčije, uz blagi smiješak i ponešto tuge, obratit će nam se suvremeni MALI GLAS tražeći naše razumijevanje za jedno posve intimno, osobno, posve malo pitanje. Ali pitanje pojedinca, usamljenika, važno je koliko i pitanje cijeloga svijeta. S druge strane, nije li  taj mali glas, tihi glas, nije li istodobno i neka blaga ironija na jake i velike glasove jednog Zrinjskog  ili Gioconde?

^*

Rijeka će potom imati zadovoljstvo da praizvede hrvatsku dramu koja je već visoko nagrađena u konkurenciji europskih zemalja. Govorim o tekstu Nine Mitrović OVAJ KREVET JE PREKRATAK na sceni off Zajca. Autorica posve u duhu ove sezone iskazuje koliku kratkoću u  iskazivanju tuge, ali i smijeha nosi, tišti i skriva današnja mladež.

Neće li i suvremeni ples Gagika Ismailiana pod naslovom LJUBAV I SAMOĆA na velikoj sceni pokazati kako je tijesna, neobično tijesna ta tanka linija između suza i smijeha? Tim više što će Ismailian koreografirati u duhu svog izvornog podrijetla, a to znači u prizivanju autohtone arapske umjetnosti dok će Damir Zlatar Frey svojim osobitim izmaštanim svijetom kazališta postaviti sjajan erotski tekst ZLOČIN NA KOZJEM OTOKU Uga Bettija s ansamblom Talijanske drame.

*

Već je stari Aristotel tvrdio da se čovjek razlikuje od životinje zbog toga što se može smijati. Gle, smijeh! Naravno, svi se volimo smijati, ali tek navečer, nakon posla. Tijekom dana smišljamo kako ćemo se domoći ili dokrasti novca, stvaramo planove, šljakamo. Rijetko tu ima mjesta za istinski smijeh, opuštenost, vedrinu. Uglavnom smo vrlo ozbiljni. To opet ne znači da se smijeh drži nečim površnim ili neozbiljnim, ali po danu druge su stvari važnije. Ostalo zatomljujemo ili taložimo u sebi ili pripremamo za noć. Mi se kazališno sastajemo kada sunce zađe, kada smo blizu noći, kada je dan iza nas. Možda se tada, između ostalog, otvara i prostor za smijeh. Krivo je mišljenje da je smijeh kao i suza prije svega tjelesno pitanje. Smijeh kao i suza ovisi barem toliko o tjelesnom porivu koliko i o igri duha. Oni  su istodobno tjelesni i intelektualni užitak. Za nekoga tko zna nasmijati druge kaže se da je duhovit. Upravo u smijehu, kroz nevjerojatno ekscentričan preobražaj, materija prima preobilje duha, pisao je Benjamin. Ali smijeh nije niti samo živost duha nego i potvrda neovisnosti toga duha. Oslobađa nas od svakovrsnog straha kao i od svega onoga što nas dnevno tišti.

Smijeh putem mašte, dakle i  putem kazališta, vraća udarac stvarnosti za sve njezine nepravde i nevolje. Budući da je ta dnevna stvarnost uvijek tlačiteljska, smijeh u noći jest radost i veselje. Onome tko se nikada ne smije život je nesnošljiv A kada se misli na smijeh, misli se naravno i na onaj engleski wit koji uključuje mogućnost i ironije i humora.

Tu želju za smijehom, humorom i ironijom pokazali smo već  MARQUEZOMANIJOM na velikoj sceni Zajca i BLUDIMA u off Zajcu i predstavom MIRISI ZLATO I TAMJAN na Riječkim ljetnim noćima. Već smo se dakle na svojoj koži mogli uvjeriti da je smijeh kolektivni fenomen, da on uključuje sudioništvo i bliskost smijača, STVARA NEKU VRSTU URBANE RIJEČKE ZAJEDNICE u kojoj smijeh poput zaraze prima sve nas. Nastavit ćemo se smijati s Feydeauovim MAGARCEM, TOVAROM u preradbi Ive Lukežić, koji će se događati u današnjoj Rijeci i štoviše, dijelom u Hotelu Bonavia. Potom ćemo uživati u vedrini Mozartovih glazbenih arabeski na temu nestašnih djevojaka u operi COSÌ FAN TUTTE ili na drugi način  u duhovitoj i neodoljivoj MADAME SANS-GÊNE Talijanske drame. Nasmijat će nas napokon do suza suvremeni ples Staše Zurovca pod naslovom CIRKUS PRIMITIF BALET kao i ZAJEDNO, tekst mladog, poznatog švedskog autora i redatelja Lukasa Moodysoona.

*

Na kraju odlučili smo se za hrabro i kazališno suvremeno preispitivanje najvećeg klasičnog djela hrvatske književnosti, to jest Krležine GOSPODE GLEMBAJEVI. Do sada su svi kod nas i u inozemstvu, s velikim uspjesima, igrali Glembajeve na manje-više tradicionalan način. Nitko nije prekoračio. Nitko nije krenuo, na primjer, u smijeh i suze. Svi su uvijek bili smrtno ozbiljni. Mi bismo međutim željeli vidjeti što će se dogoditi ako se priča o Glembajevima bude izvodila na način kako se danas izvode djela brojnih svjetskih klasika, primjerice, ona Shakespearea, Molièrea, Goldonija... Krleža to napokon zaslužuje. Tako ćemo u posve novom kazališnom svjetlu pokazati njegovu dramu o Glembajevima. Vidjet ćemo tu raskošnu gospodu što je krađom i ubojstvom stekla golemo bogatstvo, vidjet ćemo kako se dalje odvija njihov život. Ta vrsta gospode zacijelo i danas, u svakodnevnom životu, dobro nam je poznata. Samo što naš odnos prema njima ne može više biti prepun patosa i ozbiljnosti. Zato ćemo ga na sceni iskušati kroz nekoliko žanrova: od mjuzikla (1. čin) preko drame iz arhetipskog ozračja (2. čin) do trilera s ubojstvom i pjevanjem (3. čin). Dekonstrukcija, rekli bi teoretičari. Točno, naučio nas je Derida. Ostalo je pitanje kazališne mašte. Onima kojima se to ne bude svidjelo mogu uvijek, u miru, u svojoj fotelji kod kuće, pročitati izvorni tekst.

*

Na uzvisinama učenog kazališta uvijek je nedostajalo zraka. U strogo akademskom čitanju kazališnih tekstova gledališta uglavnom ostaju prazna. Kada se već posjetitelj odluči napustiti svoj dom i doći k nama, u teatar, onda on zacijelo očekuje ono što ne nalikuje mrtvačkom teatru, već traži umjetničku životodajnost. U mediteranskom i srednjoeuropskom gradu kakav je Rijeka ima zraka i osjećaja oslobađajućeg propuha. Zato ćemo ovu sezonu posvetiti smijehu i suzama i nužno se pitati gdje počinje smijeh, a gdje suze? Kao da će raspon  raspoloženja u  sezoni biti predočen jednom kružnom linijom – na njezinom početku nalaze se suze, zatvorena i šutljiva tuga, koja se pomalo pretvara u žalobni zanos, možda i u agresivnu samoću. Zatim slijedi  zadovoljstvo i istodobno gotovo neosjetno prelazimo u drugu polovicu kruga, u pritajeno veselje i radost. Napokon u doživljaj čistog smijeha.

Pozivam vas drage Riječanke i dragi Riječani da zajedno s nama podijelite naš zamišljeni krug. Vaše sudioništvo u proteklim sezonama i Noćima dalo je krila našoj kazališnoj mašti. Nadamo se da ćemo na njima zajedno ploviti i ubuduće. Jednostavno, nadamo se da vas  nećemo iznevjeriti.

                                                                                                                           Mani Gotovac